REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Stalna služba u Donjoj Stubici

Donja Stubica, Matenačka 3/I

Poslovni broj: P-71/2026-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sucu Nevenu Kucelj, u parničnom predmetu tužitelja: TR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Sanji Barbarić, odvjetnici u Oroslavju, protiv tuženika: CR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po odvjetnicima iz odvjetničkog društva Jelić, Vuković & Vukušić j.t.d., Zagreb, Domagojev 4, radi utvrđenja i činidbe, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 13. srpnja 2026. godine, u nazočnosti stranaka i njihovih punomoćnika, na ročištu za objavu presude dana 10. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju nekretnina kojeg su dana 20. listopada 2007.g. sklopili tužitelj TR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tužena UR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], na kojem je ovjeren potpis darovatelja kod javnog bilježnika Petra Tadića pod brojem Ov-4478/07 - prividan i nema pravni učinak među strankama, te je tužena CR dužna trpjeti brisanje njezinog prava vlasništva u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na nekretninama označenim sa zk.č.br. 915/2 Kraljev vrh Donji, oranica površine 520 m2, dvorište površine 913 m2, vinograd površine 408 m2, kuća, [adresa], površine 105 m2, ukupne površine 248 m2, te zk.č.br. 914/2 Doma, vinograd površine 255 m2, oranica površine 277 m2, ukupne površine 532 m2 i upis prava vlasništva na tim nekretninama na ime tužitelja TR

STRUGAR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]."

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženoj CR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju ČR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], vrati nekretninu koju se stekla temeljem Ugovora o darovanju sklopljenog dana 20. listopada 2007.g., na kojem je ovjeren potpis darovatelja kod javnog bilježnika Petra Tadića pod brojem Ov-4478/07, a koje darovanje je darovatelj opozvao dana 26.03.2026.g. i to nekretnine označene sa zk.č.br. 915/2 Kraljev vrh Donji, oranica površine 520 m2, dvorište površine 913 m2, vinograd površine 408 m2, kuća, [adresa], površine 105 m2, ukupne površine 248 m2, te zk.č.br. 914/2 Doma, vinograd površine 255 m2, oranica površine 277 m2, ukupne površine 532 m2, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da mu da tabularnu izjavu podobnu za upis vlasništva na naprijed navedenim nekretninama na ime tužitelja, u roku 15 dana, jer će u suprotnom istu zamijeniti ova presuda."

III. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.673,23 €, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženica sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnih troškova u iznosu od 125,00 €.

Obrazloženje

1. Tužitelj je tužbi naveo da su tužitelj, kao darovatelj i tužena, kao obdarenik, sklopili dana 20. listopada 2007. godine Ugovor o darovanju, na kojem je ovjeren potpis darovatelja kod javnog bilježnika Petra Tadića pod brojem Ov-4478/07, kojim je tužitelj darovao tuženoj nekretninu označenu sa zk.č.br. 915/2 Kraljev vrh Donji, oranica površine 520 m2, dvorište površine 913 m2, vinograd površine 408 m2, kuća, [adresa], površine 105 m2, ukupne površine 248 m2, te zk.č.br. 914/2 Doma, vinograd površine 255 m2, oranica površine 277 m2, ukupne površine 532 m2, koje nekretnine su u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju bile upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a nakon objedinjavanja podataka iz katastra i zemljišne knjige, dolaze upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Ugovor naznačen pod točkom 1. ove tužbe je prividan, jer volja stranaka nije bila darovanje, već su se tužitelj i tužena dogovorili da će tužitelj svoje nekretnine privremeno prebaciti na ime tužene, koja je njegova kćer, iz razloga da osigura imovinu od prisilne naplate za koju je u to vrijeme smatrao da bi se mogla dogoditi, te je bilo dogovoreno da će mu tužena nekretnine vratiti kada tužitelj to od nje zatraži. Sa ovime je tužena bila suglasna i pristala je na sklapanje pravnog posla koji stvara privid darovanja, iako do stvarnog darovanja nije došlo, jer kod ugovornih strana nije postojala želja da se bilo što (u odnosu na prava i obveze stranaka prema sadržaju predmetnog Ugovora) stvarno promijeni, odnosno prava volja stranaka iz predmetnog Ugovora nije bila da tužitelj obdari tuženicu, niti da tuženica bude obdarena. Da se radi o prividnom Ugovoru ukazuje i činjenica da tužena nikada nije stupila u posjed predmetnih nekretnina, nikada nije živjela u kući na adresi [adresa], već cijelo vrijeme živi u [adresa], dok u kući živi tužitelj koji je vlastitim financijskim sredstvima izvršio kompletnu adaptaciju kuće i to na način da je izmijenjen prvobitni identitet objekta, te je time nastala nova stvar.

Tužena dakle, nikada nije bila u posjedu predmetnih nekretnina, niti je održavala kuću i okućnicu, što ukazuje na tvrdnju tužitelja da volja stranaka prilikom sklapanja ugovora od 20.10.2007.g. nije bilo darovanje, već stvaranje privida da je sklopljen takav pravni posao, radi zaštite interesa tužitelja, spram trećih osoba.

Tužitelj je u više navrata usmeno tražio od tužene da mu vrati nekretnine označene u točci 1. ove tužbe, odnosno da mu da potrebnu ispravu temeljem koje bi nekretnine sada upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] mogao upisati na svoje ime, što je tužena u telefonskom razgovoru sa tužiteljem odbila, a zatim ignorirala takav tužiteljev zahtjev upućen putem punomoćnice poštom, odnosno e-poštom. Razlog zbog kojeg tužitelj sada traži da se predmetne nekretnine upišu kao njegovo vlasništvo je činjenica da je ušao u stariju životnu dob i da mu je zbog narušenog zdravstvenog stanja postala potrebna stalna tuđa pomoć i njega druge osobe, koju si ne može osigurati ukoliko nema vlastite imovine.

Tužitelj nema u blizini nikoga od obitelji, odnosno nema u RH osobu koja je po zakonu dužna brinuti o njemu (tužena i njezin brat, dakle oba djeteta tužitelja, žive u [adresa]), pa kako bi si mogao osigurati egzistenciju i potrebnu pomoć, sada su mu prijeko potrebne predmetne nekretnine.

Citirajući odredbu čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO),po kojoj prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, tužitelj predlaže da su presudom utvrdi da je ugovor o darovanju prividan te da obveže tuženicu da trpi upis tužiteljevog prava vlasništva na predmetnim nekretninama.

Također u podnesku kojim se očitovao na navode tuženice iz odgovora na tužbu tužitelj ističe da od tužene nikada nije dobio nikakvu pomoć, osim usmenih obećanja, pa joj je, temeljem odredbe čl. 493. i čl. 494. ZOO-a opozvao darovanje dana 26. ožujka 2026.g., na kojem je ovjerio potpis kod javnog bilježnika Jadranke Kramar pod brojem OV-1381/2026. Inzistira na opozivu iz razloga što na strani tužene, kao obdarenice postoji gruba nezahvalnost u odnosu na primljeno darovanje, jer odbija komunicirati sa tužiteljem, ignorira njegove potrebe, te ne pokazuje niti malo brige za njegovo zdravstveno stanje i egzistenciju, čime se grubo ogriješila o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju (čl. 292. Obiteljskog zakona i čl. 64. st .4. Ustava RH) i moralnu obvezu uzdržavanja roditelja.

Stoga, ukoliko sud smatra da nije osnovan tužbeni zahtjev istaknut u tužbi i usmjeren na utvrđenje da je predmetni Ugovor o darovanju prividan i da ne proizvodi pravne učinke između stranaka, tužitelj, temeljem odredbe čl. 498. ZOO-a, podredno postavlja tužbeni zahtjev na povrat darovane nekretnine zbog otkaza darovanja.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava da bi se radilo o bilo kakvom prividnom (simuliranom) darovanju i još k tome na privremeno vrijeme. U konkretnom slučaju radilo se o stvarnom darovanju roditelja (tužitelja), djetetu (tužena) sa kojim je bila upoznata cijela obitelj- supruga tužitelja, a majka tužene DR, te njegov sin, odnosno brat tužene ĆR koji su se sa takvim darovanjem usuglasili. Ovome treba dodati da iako su izvorno vlasnici spornih nekretnina bili roditelji tužitelja, odnosno baka i djed tužene, u obnovi i izgradnji objekta kakav je on danas sudjelovala je i majka tužene zajedničkim novcem stečenim u braku, pa kako je ona još uvijek u braku sa tužiteljem to bi sporne nekretnine u barem u obveznopravnom smislu bile i bračna stečevina DR. Međutim, ista je bila suglasna sa navedenim darovanjem.

Netočni su i neistiniti navodi tužbe da bi tužena bila upoznata i pristala na bilo kakvo darovanje nekretnina koje bi imalo prividan karakter. U vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju tužitelj nije rekao tuženoj da je darovanje nekretnina privremeno niti je njoj bilo poznato da se radi o bilo kakvom prividu darovanja pri čemu bi ona bila u obvezi vratiti dar.

Da se ne radi o nekom cit:“ privremenom prebacivanju“ imovine na tuženu govori i činjenica da je od darovanja prošlo više od 18 (osamnaest) godina. Ako tužitelj tvrdi da je imao razlog za sklapanje spornog Ugovora o darovanju nekretnina kako bi onemogućio treće osobe od prisilne naplate na predmetnoj imovini, takav je razlog vjerojatno odavno otpao pa je i to očiti dokaz da se u konkretnom slučaju ne radi o „privremenom prebacivanju“ vlasništva nekretnina.

Povrh navedenog tužena ističe i prigovor zastare sukladno općem zastarnom roku jer ukoliko bi i postojao neki osnov za povrat dara, isti je trebao biti istaknut u roku od 5 godina od dana kada je nastao razlog za povrat.

Tužena dalje ističe da je u posjed spornih nekretnina stupila sukladno odredbama Ugovora o darovanju. Ukoliko tužitelj tvrdi da tužena nije nikada stupila u posjed spornih nekretnina onda bi se radilo o nepravoj predaji i u tom slučaju bi ugovor bio ništetan, a ne prividan.

Ipak, suprotno ovakvom navodu, tužena jest bila u posjedu spornih nekretnina ali kako nesumnjivo prebiva u [adresa] u kojoj ima obitelj sa dvoje maloljetne djece i mužem, te je tamo i zaposlena, ne može istovremeno prebivati ili boraviti i u spornim nekretninama.

Prema saznanju tužene i tužitelj je trajno prijavljen sa prebivalištem u [adresa]. Također, tužena ističe da ju je tijekom 2021. g. tužitelj zamolio da mu kao vlasnica spornih nekretnina dopusti i dade po javnom bilježniku ovjerenu izjavu kojom mu dopušta pravo korištenja spornom nekretninom – kućom u [adresa] i boravak u istoj! Tužena je to i učinila, te tužitelju omogućila da prijavi svoj boravak u kući u [adresa].

Navedenim zahtjevom tužitelj je i konkludentnim radnjama priznao pravo vlasništva tužene na nekretninama za koje sada tvrdi da su predmetom prividnog darovanja.

Nadalje, tužena ističe da je kroz cijelo vrijeme od kada je postala vlasnik spornih nekretnina o istima brinula kao što to vlasnik čini. Tako je prema potrebama održavanja objekta angažirala majstore, financirala postavljanje podnih obloga na prvom katu kuće, te kupnju namještaja (spavaće sobe) i dva zamrzivača koja su bila potrebna. Osim toga, tužitelju je tužena darovala 2019. g. vrijednu pokretninu i to automobil marke BMW X3 pri čemu je trošak nabave vozila koštao cca 15.000,00 eura, u kojem je trošku djelomično sudjelovao i tužitelj, no tužena je godinama plaćala za to vozilo osiguranje, poreze, tehničke preglede, servise i popravke.

U odnosu na navode tužitelja da mu je potrebna tuđa pomoć i njega, tužena napominje da je tužitelju kao ocu uvijek bila spremna pružiti svaku pomoć, a isto je spremna i dan danas bez obzira na ovu tužbu.

Međutim, potreba za pomoći od djece ili bračnog druga zbog osiromašenja ili potrebe za tuđom pomoći ne daje pravo darovatelju (ovdje tužitelju) da takav ugovor proglasi prividnim, nego mu eventualno daje pravo da traži opoziv dara zbog osiromašenja!

Stoga ovaj razlog iz tužbe nije uzrok zbog kojeg bi tužbu valjalo uvažiti po traženom osnovu. Uostalom, tužena je zajedno sa svojom majkom DR u mnogim navratima davala novac tužitelju kada je to od njih tražio.

Prema njezinu sjećanju tužitelju su zadnjih nekoliko godina u više navrata dale minimalno 7.000,00 eura, te plaćale njegove druge obveze u visini od još cca 5.000,00 eura (razna osiguranja u Njemačkoj).

Slijedom svega istaknutog, tužena predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom.

Tužena potvrđuje da je tužitelj doista tuženoj dostavio dopis kojim opoziva darovanje pozivajući se na čl. 493. i 494. ZOO-a.

U odnosu na navedeno tužena prvenstveno ističe da sukladno odredbi čl. 493. st. 4. Zakona o obveznim odnosima darovatelj ne može opozvati darovanje i zahtijevati povrat dara ako je od predaje dara proteklo više od 10 godina, a predmetni dar učinjen je još 2007. godine, dakle prije više od 18 godina! Stoga je nastupila zastara isticanja i ovakvog zahtjeva!

K tome, tužitelj ničime ne dokazuje svoje navode o osiromašenju, a niti navodnu grubu nezahvalnost tužene. Sam ničime dokazan navod o nezahvalnosti tužene ne može biti osnova za donošenje bilo kakve odluke o takvo zahtjevu. Sukladno odredbi Obiteljskog zakona iz čl. 292. na koji se tužitelj poziva, on ničime ne dokazuje da nema dovoljno sredstava za život, da nema imovine iz koje bi to ostvario ili je potpuno nesposoban za rad. Stoga tužena u potpunosti osporava ovakve navode tužitelja. Tužena ističe da se protivi ovako postavljenom tužbenom zahtjevu jer iz njega proizlazi da je tužitelj odustao od prethodnog tužbenog zahtjeva. Naime, sukladno čl. 188 Zakona o parničnom postupku moguće je u jednoj tužbi istači više zahtjeva no ukoliko se radi o alternativnim zahtjevima oni moraju svi biti istaknuti u tužbi/podnesku, a što ovdje nije slučaj. Stoga tužena smatra da sud treba pozvati tužitelja da se odredi i o kojem ili kojim tužbenim zahtjevima će se raspravljati. Ako je zahtjev koji se istaknut u ovome podnesku tužiteljev konačan zahtjev onda nema osnova raspravljati o pitanju proizvodi li ugovor o darovanju pravne učinke.

Slijedom svega istaknutog, tužena predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom ili zahtjevima.

3. Tijekom postupka pročitan je Ugovor o darovanju kojeg su stranke sklopile dana 20. listopada 2007. godine, izvadak iz BZP za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dopis punomoćnice tužitelja od 12. prosinca 2025. godine upućen tuženici, izjava tuženice od 13. rujna 2021. i od 29. lipnja 2023., opoziv darovanja zbog grube nezahvalnosti i zbog osiromašenja od 26. ožujka 2026.. Saslušana je svjedokinja DR i stranke.

4. Tužbeni zahtjev i eventualno kumulirani zahtjev su neosnovani.

5. Nesporna je činjenica da su stranke dana 20. listopada 2007. godine sklopile ugovor o darovanju kojim tužitelj kao darovatelj daruje tuženici kao daroprimateljici svoje nekretnine: "kuću, dvorište, oranicu i vinograd u [adresa], a nalaze se na kat. čest. br. [katastarska čestica] i to kuća dvorište, oranica i vinograd, površine 1946 m2 ilili541 čhv, kao i čest. br. 914/2 vrt pod vrtom, površine 148 čhv, K. O. [katastarska općina], sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a daroprimateljica (kćerka) prima na dar sve darovane nekretnine naprijed opisana i upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]."

Potpis darovatelja na tom ugovoru ovjerio je Javni bilježnik Petar Tadić iz Oroslavja, dana 20. listopada 2007. godine, pod poslovnim brojem Ov-4478/07.

6. Nadalje nije sporno da je tuženica temeljem tog ugovora uknjižena kao vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] DOMA 532 m2, ORANICA 277 m2, VINOGRAD 255 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] KRALJEV VRH DONJI 1946 m2, VINOGRAD 408 m2, ORANICA 520 m2, DVORIŠTE 913 m2, KUĆA KR. VRH, SLJEMENSKA 84 105 m2, upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7. Sporno je da li je taj ugovor prividan, te ne proizvodi pravne učinke, odnosno da li je valjan naknadni opoziv darovanja učinjen od strane tužitelja 26. ožujka 2026. o da li je tuženica dužna vratiti te nekretnine tužitelju.

8. Prema odredbi članka 285. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, 69/2026; krat. ZOO):, " (1) Prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama."

Dakle, radi se o nepostojećem pravnom poslu, jer između ugovornih strana nie postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao (stranke nisu htjele i ne žele takav ugovor već "nešto drugo", što tome ugovoru ne odgovara) i (time) kod njega u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja.

Takav ugovor kao pravno ne egzistirajući (nepostojeći) nema učinka među strankama i one ne može biti "protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva" pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe članka 322. ZOO- a".

9. Iz iskaza stranaka proizlazi da je tužitelj inicirao sklapanje tog ugovora jer je dao sastaviti taj ugovor, te je prethodno pitao tuženicu da li želi da joj on daruje predmetne nekretnine, na što je ona pristala, nakon čega su otišli kod javnog bilježnika radi ovjere potpisa.

10. Tvrdnja tužitelja da su se stranke usmeno dogovorile da je riječ o "privremenom" darovanju, nije ničim dokazana.

11. Upravno suprotno, svjedokinja DR, supruga tužitelja i majka tuženice, koja o istom ima neposredna saznanja, potvrđuje da je o namjeri darovanja tužitelj i nju obavijestio te da je ona dala suglasnost za to darovanje.

12. Tuženica ističe da ona za namjeru tužitelj da joj daruje nekretnine u [adresa] saznala isti dan kad je ugovor potpisan te da ju je prethodno tužitelj pitao da li se slaže s njegovom namjerom da joj "prenese" te nekretnine na što je ona pristala..

Naglasila je da ona to što joj je tužitelj tada rekao shvatila kao njegovu namjeru da joj nekretnine daruje.

13. Prema tome, a naročito s obzirom na sadržaj pisanog ugovora, tužitelj nije ničim dokazao da bi "prijenos" nekretnina u vlasništvo tužene bio privremenog karaktera te da se tuženica obvezala da će mu iste nekretnine vratiti kad on to zatraži.

14. Ničim se ne da niti naslutiti da bi stranke imale neku namjeru i volju da žele nešto drugo, a ne ono što piše u ugovoru.

15. Okolnosti koje ističe tužitelj, a zbog kojih je on odlučio "prenijeti" svoje nekretnine na tuženicu ( sudska presuda zbog pronevjere te navodi novčani dug prema državi Njemačkoj i bojazan da će mu imovina biti oduzeta), nisu ničim dokumentirane, a u konačnici, niti su odlučne.

16. Isto tako u ugovoru stoji da je tuženica već u posjedu darovanih nekretnina, što odgovara navodima stranaka i svjedokinje da su kao obitelj zajednički dolazile i boravile u [adresa], a sam tužitelj govori o tome da je tuženoj nakon darovanja ponudio ključ od kuće.

17. Nesporno je da je tužitelj je još 2021. odnosno 2023. godine, dakle nakon više od 14 godine, ishodio od tuženice suglasnost za prijavu prebivališta u predmetnoj kući u [adresa], što također doprinosi vjerodostojnosti tvrdnje tuženice da se nije radilo o nikakvom privremenom prenašanju vlasništva.

18. Zbog toga, budući da se ne radi o prividnom ugovoru, tužbeni je zahtjev valjalo odbiti.

19. Eventualno kumulirani zahtjev, temelji se na činjenici da je tužitelj dana 26. ožujka 2026. godine uputio tuženici pismeno "OPOZIV DAROVANJA zbog grube nezahvalnosti i zbog osiromašenja" u kojem navodi da opoziva predmetni darovni ugovor jer se nakon ispunjenja ugovora njegova imovinska situacija značajno pogoršala te više nema sredstava za nužno uzdržavanje, odnosno da je ušao u stariju životnu dob i da zbog narušenog zdravstvenog stanja više ne može raditi i brinuti o osnovnim životnim potrebama pa mu je potrebna stalna pomoć i njega druge osobe, a što si ne može osigurati jer nema dovoljno financijskih sredstava niti imovine. Također da smatra da kod tuženice postoji gruba nezahvalnost u odnosu na primljeno darovanje, jer unatrag nekoliko godina sa njim odbija komunicirati, ignorira njegove potrebe, te ne pokazuje niti malo brige za njegovo stanje i egzistenciju , čime se "grubo ogriješila o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju (članak 292. Obiteljskog zakona, čl. 64. st. 4. Ustava RH) i moralnu obvezu uzdržavanja roditelja."

20. Zanemarujući činjenicu da je ovakvim opozivom darovanja tužitelj ustvari potvrdio da se ne radi o prividnom ugovoru, odredba članka propisan je člankom 496. ZOO-a, koji određuje da se darovanje može opozvati pisanom izjavom upućenom obdareniku, pri čemu potpis na izjavi mora biti ovjeren od strane javnog bilježnika. Članak 498. propisuje da je u slučaju opoziva darovanja obdarenik dužan vratiti dar ili njegovu vrijednost, a na vraćanje dara primjenjuju se odredbe o stjecanju bez osnove.

Pravo na opoziv darovanja prestaje istekom jedne godine od dana kad je osoba saznala za razlog opoziva, osim ako zakon ne određuje drukčije (članak 497.). Opoziv se može temeljiti na razlozima poput osiromašenja darovatelja (članak 493.) ili grube nezahvalnosti obdarenika (članak 494.).

21. Članak 493. ZOO- određuje da "(1) Darovatelj koji nakon ispunjenja ugovora o darovanju toliko osiromaši da više nema sredstava za svoje nužno uzdržavanje, a nema ni osobe koja ga je po zakonu dužna uzdržavati, može opozvati darovanje i od obdarenika zahtijevati povrat dara." s time da: " (4) Darovatelj ne može opozvati darovanje i zahtijevati povrat dara ako se namjerno ili grubom nemarnošću doveo u oskudicu ili ako je od predaje dara proteklo deset godina za nekretnine, odnosno pet godina za pokretnine."

22. Notorno je da je od predaje dara poteklo više od 10 godina.

23. Osim toga tužitelj čak i pod pretpostavkom da mu nije prestalo pravo na opoziv darovanja, nije ničim dokazao da je njegovo zdravstveno stanje takvo da više ne može raditi i brinuti o osnovnim životnim potrebama, odnosno da mu je potrebna pomoć i njega druge osobe, a koju si ne može osigurati uslijed nedostatka imovine.

24. Nije dokumentirao u čemu se sastoji njegovo osiromašenje, kraj nesporne činjenice da prima njemačku mirovinu, a isto tako ničim nije dokazao tvrdnju da je tuženica pokazala grubu nezahvalnost prema njemu.

25. Naime, stavak 2. članka 494. ZOO kaže:

"(2) Gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji."

26. Tužitelj niti ne tvrdi da bi tuženica prema njemu ili članu njegove uže obitelji učinila kažnjivo djelo, ali smatra da se tuženice ogriješila o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju, referirajući se na članak 292. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), koji propisuje:

"(1) Punoljetno dijete je dužno uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine."

27. Prema tome tužitelj je bio dužan dokazati da nije sposoban za rad, da nema dovoljno sredstava za život odnosno da ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a što ovdje nije učinio.

28. Slijedom toga, a čak i ignorirajući navode tuženice da je ona tužitelju prema njegovim potrebama i traženjima, zajedno s majkom /svjedokinjom DR, koja te navode potvrđuje/ u više navrata slala novce iz Njemačke, pomogla mu financijski kod kupnje osobnog automobila (BMW x3), angažirala majstora za kućne popravke, iskazala spremnost da mu financira pomoć osobe u kući i sl., evidentno nisu ispunjene zakonske pretpostavke opoziva predmetnog ugovora o darovanju.

29. Iz navedenog razloga odbijen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

30. Rješenje o troškovima, temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025).

31. Trošak koji je tužitelj dužan naknaditi tuženici, odnosi se sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023) na sastav odgovora na tužbu u visini od 250 bodova, (Tbr. 8. t. 1. ), sastav podneska od 2. travnja 2026. u visini od 250 bodova, (Tbr. 8. t. 1. ) te zastupanja na ročištima 1. lipnja i 13. srpnja 2026. godine, svako u visini od 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. ), dakle ukupno 1000 bodova.

Prema Tbr. 54. iste Tarife, vrijednost boda je 2,00 € tako da je riječ o naknadi u iznosu od 2.000,00 €, na što je po Tbr. 46 obračunat i porez na dodatnu vrijednost u iznosu od 25 %, tj. 500,00 €.

Pored toga tuženica ima pravo na naknadu sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 173,23 €, sukladno Tar. br. 1. t. 2. Tarife sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023).

32. Preostali dio zahtjeva za naknadu troškova postupka je neosnovan.

U Donjoj Stubici, dana 10. kolovoza 2026.

S u d a c

Neven Kucelj

Uputa o pravnom lijeku!

Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dn-a:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženice