Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: UsI-4593/2026-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Sanda Jeromela, uz sudjelovanje zapisničarke Anite Burza, u upravnom sporu tužitelja ŠGJ, državljanina Ruske Federacije, trenutno smješten u Prihvatnom centru za strance MUP-a RH, Ježevo, kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik iz Zagreba, Vodovodna 13/I, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, radi zadržavanja, 10. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I.
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, radi zadržavanja, KLASA: NK-UP/I-216-03/26-03/31, URBROJ: 511-19- 48-26-1 od 22. srpnja 2026.
II.
Odbija se zahtjev za besplatnom pravnom pomoći tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika KLASA: NK-UP/I-216-03/26-03/31, URBROJ: 511-19-48-26-1 od 22. srpnja 2026., tužitelju, državljaninu Ruske Federacije, izrečena je mjera zadržavanja smještajem u Prihvatni centar za strance na rok do 3 (tri) mjeseca.
2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta smatrajući da se radi o bitnim povredama pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Smatra da tuženik nije proveo stvarni individualni razgovor s tužiteljem kako bi ispitao njegove osobne razloge, psihofizičko stanje, eventualne traume ili razloge ranije odlaska iz Republike Hrvatske obzirom da ne spori da je u više navrata podnosio zahtjeve za međunarodnom zaštitom i napuštao Republiku Hrvatsku. Smatra paušalnim obrazloženje tuženika da se svrha postupka ne može postići blažim mjerama jer je zadržavanje mjera krajnje nužde a činjenica da je tužitelj vraćen po dublinskom postupku ne smije automatski voditi do lišenja slobode bez detaljnog ispitivanje alternativnih mjera obzirom da je tužitelj voljan surađivati s nadležnim tijelima Republike Hrvatske. Predlaže poništiti osporeno rješenje i da mu se odobri besplatna pravna pomoć.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi ostao je kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja, da se tužitelj očitovao o svim činjenicama i okolnostima a kako postoji opravdan rizik od bijega istome je bilo potrebno odrediti zadržavanje. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
4. Sud je 10. kolovoza 2026., održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS), dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke i izvršen je uvid u spis tuženika.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS- a), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je osporavanim rješenjem tužitelju izrečena mjera zadržavanja smještajem u Prihvatni centar za strance na rok do 3 (tri) mjeseca, pozivom na odredbu članka 54.a stavka 11. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17., 33/23., 17/25. i 59/26., dalje: ZMPZ).
8. Nadalje, neosnovani su navodi tužitelja da nije proveden stvarni individualni razgovor s tužiteljem već upravo suprotno proizlazi da je tužitelj na okolnost ulaska i boravka u Republiku Hrvatsku saslušan 22. srpnja 2026., o čemu je i sastavljen zapisnik iz kojeg proizlazi da se isti izjasnio o razlozima vraćanja po dublinskom postupku i izlaska iz RH. Izjavio je da je 5. prosinca 2024. prilikom prelaska državne granice u Postaji granične policije Stara Gradiška izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom, nakon čega je otputovao u Njemačku, otkud je vraćen u Republiku Hrvatsku 14. siječnja 2026. i ponovno izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom, radi čega je upućen u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite ali je otputovao u Francusku otkud je vraćen ponovno u Republiku Hrvatsku 22. srpnja 2026. Isti je izjavio da nema članova uže obitelji u Republici Hrvatskoj niti odobrenje boravka u drugoj državi članici EGP-a te da mu je jasno da će zbog više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske, tijekom postupka međunarodne zaštite, biti zadržan u Prihvatnom centru za strance i da će mu biti uručeno rješenje o smještaju.
9. Člankom 54.a stavkom 1. točkom 4. ZMPZ-a, propisano je da se tražitelja i stranca u transferu može se zadržati u specijaliziranom objektu za zadržavanje ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno između ostaloga i zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite žele odgoditi ili otežati izvršenje rješenja o protjerivanju i/ili vraćanju donesenog sukladno odredbama zakona kojim se propisuju uvjeti ulaska, kretanja i boravka stranaca.
Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da se zadržavanje u specijaliziranom objektu za zadržavanje može odrediti ako se utvrdi da se ne mogu djelotvorno primijeniti druge manje prisilne mjere.
Stavkom 5. istog članka Zakona propisano je da se mjera iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje ako na temelju okolnosti svakog pojedinog slučaja nazočnost tražitelja nije moguće postići mjerama propisanim člankom 54. stavkom 2. ovoga Zakona.
10. S obzirom na sve naprijed navedeno, Sud navodi da iz cjelokupnih podataka spisa proizlazi da je činjenično stanje kako je opisano u osporavanom rješenju i odgovoru na tužbu tuženika, pravilno utvrđeno, da je tužitelju određeno zadržavanje, zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, jer je na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite ali je višekratno napuštao Republiku Hrvatsku, opravdano pretpostavljeno da traženjem međunarodne zaštite nakon izvjesnog vremena, želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima, budući je isti zatečen po policijskim službenicima u nezakonitom boravku.
11. Također, ističe se da tužitelj nema zakonit boravak, nije dragovoljno postupio po rješenju o napuštanju EGP-a, odnosno Republike Hrvatske, radi čega i Sud smatra da se kretanje ne može ograničiti drugim blažim mjerama. Konačno, ističe se da će i tijekom upravnog postupka odobrenja međunarodne zaštite tužitelju biti omogućeno da iznese sve činjenice i okolnosti bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite kao i da priloži sve dokaze.
12. Naime, na temelju prethodno opisanog činjeničnog stanja spisa, iskaza danog u postupku pred tuženikom, osnovano je zaključeno da postoje opravdani razlozi za zadržavanje tužitelja koje je naveo tuženik i pravilno je zaključeno da se drugim mjerama ne bi mogla ostvariti svrha zadržavanja, čije trajanje je u konkretnom slučaju određeno sukladno zakonski predviđenom rasponu trajanja. U obrazloženju osporavanoga rješenja navedene su bitne činjenice i osobne okolnosti tužitelja, te je naveden propis na temelju kojeg je riješena upravna stvar, a primjenom kojeg propisa je tuženiku dana ovlast za zadržavanje tražitelja na određeno vrijeme iz jednog od zakonski nabrojenih razloga, pa se tužbeni prigovori ocjenjuju neosnovanima.
13. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke presude.
14. Sud je utvrdio da odvjetnik Stjepan Babić nije na Listi pružatelja besplatne pravne pomoći tuženika za upravnu stvar zadržavanja (u postupcima povrata), pa nije bilo uvjeta da se tužitelju odobri besplatna pravna pomoć i odlučeno je kao u točki II. izreke.
U Zagrebu, 10. kolovoza 2026.
Sutkinja:
Sanda Jeromela
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Opunomoćeniku tužitelja putem e-komunikacije
2. tuženiku
3. U spis
