REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 8
Poslovni broj: Pp-9855/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Jadranki Parać Šaka, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Balen, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĐŽ, zbog prekršaja iz članka 10. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.), pokrenutog povodom optužnog prijedloga PUZ, IV PP Zagreb, Klasa: 211-07/26-5/18251, Urbroj: 511-19- 30-26-1. od dana 17. srpnja 2026., nakon provedenog žurnog postupka 9. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Okrivljenik NŽ, sin Đ, rođen **.**.1983. u [adresa], državljanin RH-e, OIB [osobni identifikacijski broj], SSS, programer, nezaposlen, uzdržava se od povremenog rada, neoženjen, bez djece, prekršajno nekažnjavan, a ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak, s prebivalištem u [adresa],
kriv je
I što je 17. srpnja 2026. u 16,20 sati u [adresa] u obiteljskoj kući na adresi [adresa], počinio psihičko nasilje u obitelji na štetu svoje sestre TŽ, na način da je istu vrijeđao i omalovažavao riječima: "Glupačo jedna, marš van iz kuće, pun mi je kurac, odjebi", što je kod iste izazvalo povredu dostojanstva, osjećaj straha i uznemirenosti,
dakle, počinio psihičko nasilje u obitelji prema sestri, prouzročivši kod iste povredu dostojanstva i osjećaj uznemirenosti,
čime je počinio prekršaj iz čl. 10. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po čl. 22. st. 1. istog Zakona,
pa mu se temeljem cit. propisa,
izriče
novčana kazna u iznosu od 300,00 eura (tristo eura)
Temeljem čl. 40. st. 1. u svezi čl. 14. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, okrivljeniku se uračunava vrijeme provedeno u uhićenju po policiji od dana 17. srpnja 2026. godine u 16,55 sati do dana 18. srpnja 2026. godine u 9,45 sati, kao 79,64 eura (sedamdesetdevet eura šezdesetčetiri centa) za dva dana zatvora, pa ima za platiti 220,36 eura (dvjestodvadeset eura tridesetšest centa). II Temeljem članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude.
Temeljem članka 152. stavak 3. i članka 183. stavak 2. Prekršajnog zakona, u svezi članka 48. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (NN 39/13.), sud upozorava okrivljenika da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne, uplati dvije trećine preostale izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
III Temeljem članka 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji prema okrivljeniku se primjenjuje zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od najmanje 6 (šest) mjeseci.
Po pravomoćnosti ove presude, okrivljenik će se uputiti na provođenje zaštitne mjere pravnoj ili fizičkoj osobi s kojom je Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa sklopilo Ugovor za pružanje takvih usluga.
IV Temeljem članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljenik je dužan postupati u skladu s primijenjenom zaštitnom mjerom, te u koliko ne postupi prema primijenjenoj zaštitnoj mjeri, kaznit će se za prekršaj kaznom zatvora od najmanje 10 (deset) dana.
V Temeljem članka 139. stavak 6. Prekršajnog zakona, okrivljenik se oslobađa obveze naknade troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.
Temeljem članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik GŽ
oslobađa se optužbe
VI da bi 17. srpnja 2026. u 16,20 sati u [adresa] u obiteljskoj kući na adresi [adresa], počinio psihičko nasilje u obitelji na štetu majke osobe starije životne dobi KŽ, rođena **.**.1944., na način da bi ničim izazvan istu vrijeđao i omalovažavao riječima: "Glupače jedne, marš van iz kuće, pun mi vas je kurac, odjebite", što bi kod iste izazvalo povredu dostojanstva, osjećaj straha i uznemirenosti,
dakle, da bi počinio psihičko nasilje u obitelji prema majci osobi starije životne dobi, prouzročivši kod iste povredu dostojanstva i osjećaj uznemirenosti, čime bi počinio prekršaj iz čl. 10. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po čl. 22. st. 5. istog Zakona
Obrazloženje
1. PUZ, IV Policijska postaja Zagreb, Klasa: 211-07/26-5/18251, Urbroj: 511- 19-30-26-1. dana 17. srpnja 2026.,podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.
2. Okrivljenik je na ročištu kod ovog suda izjavio da se ne smatra krivim za prekršaje koji mu se stavljaju na teret. U odnosu na navode optužbe naveo je kako živi na adresi [adresa] i to je obiteljska kuća u kojoj sada trenutno žive njegova majka KŽ, rođena 1944. i on. Sestra TŽ je prijavljena na predmetnoj adresi, ali ona sada ne boravi i ne živi na istoj, ona je odselila s ove adrese prije sigurno trideset godina. Nakon smrti oca krenula je ostavinska rasprava i to je osnovi uzrok problema, jer imaju između ostalog neriješene imovinsko pravne odnose, time da je dodao da su njihovi odnosi narušeni još od ranije, a on s obje sestre uopće ne komunicira u posljednjih šest godina, a kada kaže da uopće ne komuniciraju, čak se niti ne pozdravljaju. Kada nešto treba to kažem majci, a s mamom je u korektnom odnosu, barem ga on tako doživljava. Posljednja dva tjedna sestra TŽ učestalo dolazi na ovu adresu i on se time osjeća uznemirenim, tim više što je zamolio da se najavi kada dolazi, jer se zapravo želi maknuti, ali ona dolazi u različito vrijeme i u večernjim satima, pa to nije uvijek moguće. On čak i izađe iz kuće, ali se osjeća uznemireno njezinim dolaskom u kuću gdje konstantno živi. Shvaća da ona ima pravo dolaska kod svoje majke, ali moli da mu se to unaprijed kaže, kako bi se na to pripremio. Konkretno jučer 17. srpnja 2026. u 16,20 sati došao je kući, jer je imao dogovor s majkom vezano za ručak, da zajedno ruča ju. Kada je došao kući, kod kuće je bila majka, a nedugo poslije cca 5 do 10 minuta kasnije je došla i sestra TŽ. Tada joj se obratio i rekao je sestri što ti opet ovdje radiš, a ona mu je odgovorila da ona sada tu živi, da ona tu spava, da njega nema i da on tu ne živi. Tada joj je rekao hoćeš li izaći iz kuće, ona je to odbila i on je pozvao djelatnike policije, a obratio se i majci naglašavajući je li čula što mu je sestra rekla. Povukao se u sobu, djelatnici policije nisu odmah došli. Sa sestrom više nije komunicirao, bio je zaključan u sobi i uznemiren i tada je još jednom pozvao policiju da što prije stignu i tada su oni i došli na intervenciju. Nalazio se u sobi, oni su razgovarali s majkom i sestrom u kuhinji i on je uhićen. Nakon toga je došla druga sestra vrlo brzo na adresu i to čak prije djelatnika policije. Nije rekao majci i sestri rekao: "Glupače jedne, marš van iz kuće, pun mi vas je kurac, odjebite". Nije se koristio takvim izrazima. Jedino što je komunicirao s njih dvije, rekao je sestri što ti ovdje opet radiš i rekao joj je hoćeš li izaći iz kuće, ali ne na način kako mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom.
2.1. Na upit suca vezano za mogućnost privremenog odlaska s adrese, okrivljenik je naveo da ima mogućnost otići iz obiteljske kuće kod djevojke te će biti na adresi [adresa] i da će se udaljiti ukoliko je to potrebno i do kada je to potrebno.
3. Ovaj sudac donio je rješenje kojim je u odnosu na istog odredio mjeru zabrane približavanja majci KŽ i sestri TŽ s adresama prebivališta [adresa], na udaljenosti manjoj od sto metara te zabranu uspostavljanja ili održavanja veze s istima do pravomoćnosti odluke o prekršaju.
4. Potom je u spis dostavljena molba za pojašnjenje i preispitivanje mjere od strane KŽ u kojoj je ista u bitnom naglasila da smatra da nije nužno izricanje predmetne mjere u odnosu na nju, da se na taj način prekida njezin odnos sa sinom te mu se onemogućuje dolazak u kuću u kojoj je rođen i živi, dok se ona tu nalazi, ali da ne ulazi u pitanje opravdanosti predmetne mjere u odnosu na zaštitu njezine kćeri TŽ.
5. U daljnjem tijeku dokaznog postupka sudac je u svojstvu svjedoka ispitao KŽ, koja je iskazala da živi u obiteljskoj kući na adresi [adresa], a tamo živi i njezin sin okrivljenik NŽ, s time da on ima partnericu pa je povremeno kod nje, a na adresi je prijavljena i povremeno boravi i njezina kćer TŽ, koja također ima partnera pa ponekad spava kod njega. Starija kćer ne živi s njima, kao niti stariji sin. U obitelji je došlo do problema jer je u prošlosti njezin sin NŽ znao biti neugodan, odnosno vulgaran, prije svega prema ocu, a ponekad i prema njoj i njezin suprug je oporučno svoju imovinu ostavio kćerkama, dok je izostavio oba sina, što ĐŽ frustrira. On smatra da su kćeri nagovorile njezinog supruga da tako postupi, ali to je zapravo bila njegova odluka. Sin i ona znaju imati problema, ali se u principu slažu i ona ne misli da bi on nešto njoj napravio, naudio i u tom smislu ne osjeća strah prema njemu, niti se on do sada tako ponašao. Znalo je biti svađa, ali je to bilo u nekim granicama koje se mogu tolerirati. Konkretno tog 17. srpnja 2026. u popodnevnim satima bila je u kući s njim kada je došla kćer TŽ. Njega je to iz nekog razloga revoltiralo i on je bio neugodan prema sestri, vrijeđao ju je na način da joj je rekao da je glupača, da marš van iz kuće, da mu je pun kurac da odjebe i bio je vrlo neugodan prema istoj i bezobrazan i ona se uznemirila. Kao što je rekla niti njoj to nije bilo ugodno, ali on nije bio ni na jedan način nasilan prema njoj pa niti verbalno i nije nju vrijeđao. Nakon toga on je sam pozvao policiju, jer je htio da policija izbaci kćer iz kuće, što zapravo nije u redu i ona je suglasna da njezina kćer bude u kući, upravo kao i sin. Tada su došli djelatnici policije i on je priveden.
5.1. Na upit suca jesu li djelatnici policije s njom obavili razgovor, odnosno je li ispitana o predmetnom događaju, ista je navela da je, ali da je ona i djelatnicima policije rekla da je njezin sin bio verbalno neugodan prema kćeri, ali nije rekla da je bio neugodan prema njoj, očito su oni na neki način pogrešno shvatili tijek događaja i kontekst i to kategorički može potvrditi. Ona je potpisala zapisnik koji su oni njoj dali, ali ga nije detaljno čitala, jer da ga je pročitala takav zapisnik ne bi potpisala, jer u njemu nisu navedene sve činjenice. Dodala je da se događaj zbio upravo ovako kao što je opisala. Njezin cilj nije da sin bude maknut iz kuće i da ima predmetnu mjeru, jer je to znači da oni u tom slučaju ne mogu komunicirati, a u principu je to i njegova obiteljska kuća i ona nije protiv toga da on u nju normalno dolazi.
6. Nadalje u svojstvu svjedoka je ispitana TŽ, koja je iskazala da živi prijavljena i povremeno boravi na adresi [adresa] u [adresa], a povremeno je kod partnera. Trenutno nije zaposlena i u fazi je traženja novog posla i zato znaa češće biti na adresi i boraviti kod majke, a ovih dana su htjele srediti detaljnije kuću pa je doslovno dolazila svaki dan, odnosno spavala je više dana za redom na adresi. Tog 17. srpnja 2026. u popodnevnim satima došla je kući nešto poslije brata, koji je već bio kod kuće te je ušla u kuhinju, gdje je razgovarala s majkom. Tada je došao brat i obratio joj se na način da joj je rekao što sada tu radi svaki dan i ona mu rekla: " N ovo je i moja kuća" i zapravo se on bez razloga tako postavio. Tada je u jednom trenutku on njoj rekao marš van iz kuće, što ju je uznemirilo tim više što je otišao u sobu i pozvao je policiju te je počeo govoriti da ona njemu nešto radi, što nije bila istina i ona se približila te je zamolila djelatnike policije da što prije dođu, jer ju je on zapravo uznemirio i ona se uplašila.
6.1. Na upit suca je li joj još nešto neugodno govorio, svjedokinja je navela da je tu bilo nekih vulgarnih uvredljivih riječi, ali da joj je sada to teško reproducirati, da joj je sigurno rekao marš van iz kuće, jer joj je to bilo upečatljivo. Na daljnji upit suca je li on ušao u komunikaciju s majkom, svjedokinja je navela da nije, da je njihova majka rekla njemu da ne može tjerati nju iz kuće, on se nije obraćao majci, nije ju vrijeđao i tjerao van. Na upit suca je li rekla djelatnicima policije da je on vrijeđao i omalovažavao majku, svjedokinja je navela da nije, da su oni to očito tako shvatili, ali da nije bilo tako rečeno. Na daljnji upit suca je li njezina sestra ĐŽ bila nazočna predmetnom događaju, svjedokinja je navela da samom događaju nije, da je ona došla kada i djelatnici policije i da je brat bio iznenađen i da je pitao od kuda sada ona ovdje, ali da je ona zapravo vidjela i čula kada je on govorio da mu je loše, a misli da je on zapravo malo "glumio" i na neki način stvarao scenu. Kao što je rekla prilikom izrade procjene, njezin cilj nije da se isti odstrani od kuće i do sada nije imala osjećaj da bi on mogao biti nasilan prema njoj ali joj je sada zapravo na neki način nelagodno zbog čitave ove situacije i njezin cilj bi bio da se njihov odnos normalizira. Bila bila sretna kada bi se mogli uključiti u neki tretman, kada bi im se kao obitelji pomoglo da komuniciraju i riješe problem, jer je njima u konačnosti stalo do ĐŽ i nije im cilj da imaju napete obiteljske odnose.
7. Na temelju obrane okrivljenika, iskaza saslušanih svjedokinja KŽ i TŽ, kao i uvidom u spis predmeta, cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, ovaj sudac smatra da je na temelju provedenog dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret pod toč. I izreke ove presude.
8. Ovakvo činjenično stanje proizlazi iz iskaza saslušanih svjedokinja KŽ i TŽ, čije je iskaze ovaj sudac smatrao vjerodostojnim i uvjerljivim. One su iskazivale istovjetno u odnosu na odlučne činjenice vezane za utvrđivanje prekršajne odgovornosti okrivljenika za ovo djelo prekršaja. Iz iskaza KŽ, koja je iskazivala određeno, jasno i uvjerljivo proizlazi da je došlo do konfliktne situacije kada je njezin sin zbog dugogodišnjih narušenih odnosa vezanih za imovinsko pravne odnose reagirao nakon što je došla u obiteljsku kuću njegova sestra, na način da je bio neugodan prema njoj, da ju je vrijeđao, da joj je rekao da je glupača, da marš van iz kuće, da mu je pun kurac, da odjebe, pri čemu se kćer uznemirila. Isto tako je TŽ u svom iskazu izjavila da je po njezinom dolasku u kuću došlo do sporne situacije, jer joj se brat obratio tako što je rekao što ona tu radi svaki dan i da joj je u jednom trenutku rekao marš van iz kuće, što ju je uznemirilo i ona se uplašila, a isto tako je potvrdila da je tu bilo još nekih vulgarnih riječi, koje sada ne može reproducirati. Znači, obje svjedokinje su iskazivale istovjetno vezano za psihičko nasilje prema TŽ, a ovaj sudac smatra da u njihovi iskazi objektivni i da nisu bili usmjereni na terećenje okrivljenika, već da su iste upravo suprotno istinito opisale dinamiku odvijanja predmetnog događaja. Također su obje svjedokinje iskazale da im nije cilj da se okrivljenik odstrani od kuće, da žele normalizaciju odnosa. Iz obrane okrivljenika proizlazi da on u cijelosti poriče prekršajnu odgovornost za ovo djelo prekršaja, ali je ovaj sudac smatrao da je njegova obrana subjektivna i da isti pokušava opravdati svoje ponašanje, jer je u samoj obrani naveo kako ga je uznemirilo što je njegova sestra opet kod majke, ali da je svjestan da ona može u obiteljsku kuću, međutim da želi da mu se ona najavi, a uz to je prilikom iznošenja obrane izjavio da je sestri rekao što ti opet ovdje radiš i da joj je rekao hoćeš li izaći iz kuće, što je ista odbila, dok je on pozvao djelatnike policije. Iz navedenog proizlazi da je okrivljenik pokušao relativizirati svoju prekršajnu odgovornost za ovo djelo prekršaja, ali je i iz njegove obrane razvidno da je bio sporan dolazak njegove sestre u kuću i da je on jasno iskazao želju da ona izađe iz kuće van.
9. Stoga je sudac okrivljenika oglasio krivim i izrekao mu novčanu kaznu za koju smatra da je primjerena težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika.
10. Sudac je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimumu kao u izreci ove presude za predmetno djelo prekršaja, imajući u vidu njegove osobne i materijalne prilike, dosadašnju nekažnjavanost za djela prekršaja iz ove oblasti, kao i za druga djela prekršaja, te sudac s obzirom na naprijed navedeno smatra da će se ovako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja.
11. Sud je u konkretnom slučaju na okrivljenika primijenio odredbu članka 152. stavak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (NN 39/13.) na način da mu je omogućio da plaćanjem dvije trećine izrečene novčane kazne ista bude smatrana plaćenom u cijelosti.
12. Nadalje sudac je u odnosu na okrivljenika ukinuo mjeru opreza zabrane približavanja majci KŽ i sestri TŽ s adresama prebivališta [adresa], na udaljenosti manjoj od sto metara te zabranu uspostavljanja ili održavanja veze s istima, iz razloga jer su prestali uvjeti zbog kojih je predmetna mjera određena, a to je prije svega ispitivanje svjedokinje u ovom prekršajnom postupku, a uz to je sudac uzeo u obzir da su obje svjedokinje iskazale kako žele normalizirati odnos s istim i da im nije cilj da se on udalji iz kuće.
13. Međutim, ovaj sudac je okrivljeniku odredio zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana da bi se dodatno postigla svrha prekršajnih sankcija, prvenstveno specijalna prevencija da se otkloni okrivljenikovo nasilničko ponašanje u obitelji. Razlog je preventivne prirode, psihosocijalni tretman nije prvenstveno kazna, nego zaštitna mjera usmjerena na promjenu ponašanja okrivljenika i smanjenje rizika od ponavljanja djela prekršaja. Ovaj sudac je smatrao da je ovakav tretman korisniji nego sama novčana ili druga kazna. Cilj ovog tretmana je prepoznavanje i mijenjanje obrazaca ponašanja koji dovode do nasilja ili drugih štetnih postupaka te razvijanje samokontrole i nenasilnog rješavanja sukoba i time smanjenje opasnosti od ponavljanja prekršaja, a u konačnosti i zaštita drugih osoba. Uz to je ovaj sudac uzeo u obzir činjenicu da u predmetnoj obitelji postoje neriješeni imovinsko pravni odnosi, zbog kojih bi sukob mogao biti ponovljen, a i sestra, odnosno majka okrivljenika su iskazale želju da se odnos normalizira, zbog čega je sudac smatrao primjerenim primijeniti upravo navedenu zaštitnu mjeru, nalazeći da je ista adekvatna. Zaštitna mjera će se temeljem članka 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izvršiti u trajanju potrebnom za uspješno provođenje tretmana, odnosno prestanka razloga zbog kojeg je određena, ali najmanje u trajanju šest mjeseci. Okrivljenik je obvezan sudjelovati u provođenju ove mjere i dolaziti redovito na tretman, a osoba koja provodi tretman će izvijestiti sud o tome postupa li okrivljenik u skladu s mjerom.
14. Sudac je u odnosu na toč. VI izreke ove presude oslobodio okrivljenika od optužbe za počinjenje djela prekršaja koje mu se stavlja na teret, budući da je smatrao da nije dokazano da bi okrivljenik kritične zgode počinio psihičko nasilje prema majci, osobi starije životne dobi kako mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom i kod nje prouzročio osjećaj povrede dostojanstva i uznemirenosti. Iz njezinog iskaza proizlazi da okrivljenik u odnosu na nju nije bio nasilan, ona je pritom iskazivala jasno i odlučno, a isto tako je na upit suca da objasni zašto je onda izjavila djelatnicima policije da je isti bio verbalno nasilan prema njoj, životno, uvjerljivo i logično objasnila da ona to nije rekla djelatnicima policije, već da je očito došlo do pogrešne interpretacije, jer je ona opisala ponašanje okrivljenika prema sestri, a ne prema njoj osobno. Nadalje svjedokinja TŽ je također iskazala da okrivljenik nije bio nasilan niti na bilo koji način neugodan prema njihovoj majci i da je njezin iskaz pogrešno interpretiran. Obzirom na iskaze ovih svjedokinja, a kako je okrivljenik porekao počinjenje djela prekršaja, dok su svjedokinje negirale bilo kakvo nasilno ponašanje prema majci od strane okrivljenika, sudac je u skladu s načelom in dubio pro reo, oslobodio okrivljenika od optužbe za ovo djelo prekršaja.
15. Temeljem u izreci citiranih propisa, okrivljenik je oslobođen dužnosti naknade troškova prekršajnog postupka, jer bi plaćanjem tih troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, obzirom na njegove imovinske prilike.
U Zagrebu, 9. kolovoza 2026.
Zapisničarka
Sutkinja
Radojka Balen, v.r.
Jadranka Parać Šaka v.r.
Uputa o pravnom lijeku
Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
