REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Povrv 110/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, po sucu mr. sc. Emanuelu Radoloviću, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Helene Radić, u pravnoj stvari tužitelja PARK d.o.o., OIB 78086095402, Sveti Ivan 12/1, kojeg zastupa punomoćnica Marina Franulović Ažman, odvjetnica u Rijeci, Ivana Zajca 2/II, Rijeka, protiv tuženika OB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Odvjetnički ured Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, O, Fruk Morina, odvjetnici u Rijeci, Jadranski trg 4/II, Rijeka, radi isplate, 7. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Snježane Nazarević posl. br. Ovrv 1250/2025 od 9. travnja 2025. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 152,66 eura (sto pedeset dva eura i šezdeset šest centi) sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 12,75 eura od 1. ožujka 2024.,

- na iznos 12,75 eura od 1. travnja 2024.,

- na iznos 12,75 eura od 1. svibnja 2024.,

- na iznos 12,75 eura od 26. svibnja 2024.,

- na iznos 12,75 eura od 26. lipnja 2024.,

- na iznos 12,75 eura od 26. srpnja 2024.,

- na iznos 13,17 eura od 26. kolovoza 2024.,

- na iznos 12,75 eura od 26. rujna 2024.,

- na iznos 13,60 eura od 26. listopada 2024.,

- na iznos 12,75 eura od 26. studenog 2024.,

- na iznos 12,75 eura od 26. prosinca 2024.,

- na iznos 11,14 eura od 1. veljače 2025., pa sve do isplate,

i to od 1. ožujka 2024. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Snježane Nazarević posl. br. Ovrv 1250/2025 od 9. travnja 2025. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi nastale troškove postupka u visini 25,00 eura (dvadeset pet eura) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 9. travnja 2025. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 87,50 eura (osamdeset sedam eura i pedeset centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 7. kolovoza 2026. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Povodom prijedloga tužitelja, javni bilježnik Snježana Nazarević, kao povjerenik ovoga suda, donijela je rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv 1250/2025 od 9. travnja 2025. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 152,66 eura uvećano za zatezne kamate koje teku na iznose 12,75 eura od 1. ožujka 2024.,12,75 eura od 1. travnja 2024., 12,75 eura od 1. svibnja 2024., 12,75 eura od 26. svibnja 2024.,12,75 eura od 26. lipnja 2024.,12,75 eura od 26. srpnja 2024., 13,17 eura od 26. kolovoza 2024., 12,75 eura od 26. rujna 2024., 13,60 eura od 26. listopada 2024., 12,75 eura od 26. studenog 2024., 12,75 eura od 26. prosinca 2024. te 11,14 eura od 1. veljače 2025., pa sve do isplate, kao i da naknadi troškove ovršnog postupka u visini 25,00 eura uvećano za zatezne kamate.

2. Protiv navedenog rješenja tuženik je izjavio pravodoban prigovor kojim je osporio osnovanost i visinu utuženog potraživanja. Naveo je da više od dvije godine koristi karticu za odlaganje otpada, a iz koje je moguće utvrditi stvarni broj korištenja spremnika. Na području naselja postoje zasebni spremnici za odvojeno prikupljanje papira, kartona, stakla, plastike, PET ambalaže i biootpada , a njegovo kućanstvo uredno odvaja otpad. Postoje i nadzorne kamere koje mogu potvrditi njegove navode. Podaci na kojima tužitelj temelji svoje potraživanje su netočni, nepotpuni i proturječni.

3. Po prigovoru tuženika, rješenjem ovoga suda posl. br. Povrv 110/2025-2 od 20. listopada 2025. rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, u tom dijelu su ukinute sve provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora o protiv platnog naloga.

4. Kako se radi o sporu male vrijednosti, u skladu s čl. 461.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025, dalje: ZPP), navedenim rješenjem u t. V. tužitelj je upozoren da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Tuženik je također upozoren da je dužan najkasnije u roku 15 dana od dostave tužiteljevog podneska iz t. V. rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Stranke su upozorene da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak te da će sud održati ročište samo ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna stranka podnese takav obrazloženi prijedlog.

5. Tužitelj je dostavio podnesak u kojem je naveo da u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Predmetno potraživanje odnosi se na neplaćene račune za javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada za razdoblje od veljače 2024. do veljače 2025. Tuženik je suvlasnik nekretnine na adresi [adresa] te je u skladu s odredbama Zakona o gospodarenju otpadom, korisnik javne usluge. Cijena javne usluge sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela, pri čemu je tuženik obvezan podmirivati najmanje fiksni dio cijene neovisno o količini predanog otpada. Tuženiku je dostavljena izjava o načinu korištenja javne usluge, na koju se on nije očitovao, zbog čega su primijenjeni podaci kojima raspolaže davatelj usluge te se ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim. Iz evidencije proizlazi kako je tijekom rujna 2024. na predmetnoj adresi evidentirano pražnjenje spremnika za otpad, čime su opovrgnuti navodi tuženika da nije koristio uslugu.

6. Podnesak tužitelja uredno je dostavljen tuženiku 26. studenog 2025., a potom i njegovom izabranom punomoćniku 12. prosinca 2025. Tuženik se nije očitovao na navode tužitelja.

7. Postupak u sporovima male vrijednosti je pisani postupak (čl. 461.a. st. 3. ZPP-a). Sud je na temelju čl. 461.a st. 4. ZPP-a te u skladu s načelom ekonomičnosti postupka (čl. 10. st. 1. ZPP-a) donio presudu bez održavanja ročišta jer se, s obzirom na iznijete činjenice i dokazne prijedloge, pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, a stranke u postupku nisu predložile održavanje usmene rasprave.

8. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao i izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta i to u zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu na adresi [adresa] (str. 57–58), Izjavu o načinu korištenja javne usluge za fizičke osobe (kućanstva) izdanu od strane tužitelja (str. 59–60), izvod otvorenih stavki za tuženika kao korisnika usluge (str. 61 spisa) te račun izdan od Park d.o.o. za zbrinjavanje komunalnog otpada br. računa: 23225-rg-1 (str. 62 spisa).

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Predmetna tražbina u iznosu 152,66 eura odnosi se na dospjele, a neplaćene račune za javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada na adresi [adresa].

11. Nije sporno da je tuženik suvlasnik nekretnine na adresi [adresa] te da se koristio javnom uslugom odlaganja komunalnog otpada, a za koju su uslugu ispostavljeni utuženi računi.

12. Sporno je postoji li obveza tuženika na plaćanje utuženog iznosa, odnosno jesu li računi za javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada za utuženo razdoblje osnovano izdani i obračunani.

13. Iz Izjave o načinu korištenja javne usluge za fizičke osobe (kućanstva) utvrđeno je da ju je sastavio tužitelj te dostavio tuženiku radi očitovanja. Iz sadržaja navedene Izjave proizlazi da je tuženik, kao korisnik javne usluge, bio dužan ispunjenu i potpisanu Izjavu vratiti tužitelju u roku od 15 dana od dana njezina zaprimanja, uz upozorenje da će se, ukoliko to ne učini, smatrati da je ugovor o korištenju javne usluge sklopljen danom dostave spremnika za prikupljanje komunalnog otpada.

13. 1. Nadalje, iz spisa je utvrđeno da se tuženik nije očitovao na sadržaj Izjave u ostavljenom roku. U skladu s čl. 3. Općih uvjeta ugovora o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Buzeta, u slučaju kada se korisnik usluge ne očituje o podacima iz Izjave, davatelj javne usluge ovlašten je primijeniti podatke navedene u Izjavi. Nadalje, čl. 2. istih Općih uvjeta propisuje da se ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim i u slučaju kada se korisnik ne očituje na dostavljenu Izjavu, pod uvjetom da mu je spremnik za prikupljanje komunalnog otpada stavljen na raspolaganje.

13. 2. Iz računa broj 23225-rg-1 od 30. rujna 2024. utvrđeno je da je tuženiku obračunata obvezna minimalna javna usluga za javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada za volumen od 120 l za kategoriju korisnika – fizičke osobe – kućanstvo, u iznosu od 11,28 eura te varijabilni dio cijene za dva evidentirana pražnjenja spremnika za komunalni otpad po cijeni od 0,75 eura po pražnjenju. Iz navedenog računa proizlazi da se cijena javne usluge sastoji od obvezne minimalne javne usluge kao fiksnog dijela cijene te varijabilnog dijela koji ovisi o broju izvršenih pražnjenja spremnika.

14. Na temelju provedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da je između stranaka valjano sklopljen ugovor o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada. Naime, tuženik se nije očitovao na sadržaj dostavljene Izjave o načinu korištenja javne usluge niti je osporio podatke sadržane u njoj, iako je bio upozoren na posljedice propuštanja očitovanja, a spremnik za prikupljanje komunalnog otpada bio mu je stavljen na raspolaganje, što je i sam tuženik izjavio u prigovoru. Time su bile ispunjene pretpostavke za sklapanje ugovora iz članka 2. Općih uvjeta za sklapanje ugovora o korištenju javne usluge. Budući da se tuženik nije očitovao na sadržaj Izjave u propisanom roku niti je osporio način obračuna cijene javne usluge, utvrđeno je da je prihvatio uvjete korištenja javne usluge, uključujući način obračuna cijene. Sukladno tim uvjetima, cijena javne usluge sastoji se od obvezne minimalne javne usluge kao fiksnog dijela cijene te varijabilnog dijela koji ovisi o broju evidentiranih pražnjenja spremnika. Slijedom navedenoga, tuženik je bio dužan podmirivati oba dijela cijene, odnosno podmiriti utuženu tražbinu u skladu s ispostavljenim računom, pri čemu nije dokazao da je svoju obvezu ispunio niti je u ovom postupku osnovanost ili visinu obračunate tražbine.

15. Takav zaključak proizlazi i iz odredbi čl. 70. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 84/2021. i 142/2023.; dalje: ZGO), kojim je propisano da je vlasnik nekretnine korisnik javne usluge, kao i iz čl. 64. st. 2. ZGO -a, prema kojem je javna usluga sakupljanja komunalnog otpada usluga od općeg interesa koju su vlasnici nekretnina na području na kojem se usluga pruža dužni koristiti.

16. Sud ističe da obveza plaćanja obvezne minimalne javne usluge ne ovisi o tome koristi li korisnik spremnik za odlaganje komunalnog otpada u pojedinom obračunskom razdoblju. Naime, obvezna minimalna javna usluga predstavlja fiksni dio cijene kojim se osigurava dostupnost i kontinuirano funkcioniranje sustava gospodarenja komunalnim otpadom. Kada korisnik koristi spremnik za odlaganje otpada, uz obveznu minimalnu javnu uslugu obračunava se i varijabilni dio cijene koji ovisi o broju evidentiranih pražnjenja spremn ika. Stoga ukupna cijena javne usluge može biti viša od iznosa obvezne minimalne javne usluge, ovisno o opsegu korištenja usluge u pojedinom obračunskom razdoblju.

17. Visina predmetne tražbine je u skladu s izdanim računima tužitelja.

17. 1. Iz izvatka iz poslovnih knjiga proizlazi da je tužitelj za utuženo razdoblje od veljače 2024. do veljače 2025. izdao tuženiku dvanaest računa u ukupnom iznosu od 152,66 eura, i to račune broj: 00114-rg-1 31. siječnja 2024, 02998-rg-1 od 29. veljače 2024., 05882-rg-1 od 31. ožujka 2024., 08761-rg-1 od 30. travnja 2024., 11636- rg-1 od 31. svibnja 2024., 14525-rg-1 od 30. lipnja 2024., 20309-rg-1 od 31. kolovoza 2024., 26129-rg-1 od 31. listopada 2024. i 29049-rg-1 od 30. studenog 2024 od po 12,75 eura te 17411-rg-1 od 31. srpnja 2024. i 23225-rg-1 od 30. rujna 2024. od po 13,17 eura kao i 31965-rg-1 od 11,14 eura.

17. 2. Budući da je u čl. 28. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.) određeno da izvadak iz poslovnih knjiga predstavlja vjerodostojnu ispravu za koju se presumira da sadrži istinite i točne podatke sve dok onaj koji tvrdi suprotno to ne dokaže, a da je tuženik istaknuo samo paušalni prigovor te nije iznio nikakve razloge, niti je predložio dokaze na tu okolnost, pa su u tom pogledu prihvaćeni podaci iz izvoda iz tužiteljevih poslovnih knjiga. Naime, i dostavljeni račun broj 23225-rg-1 od 30. rujna 2024. predstavlja primjer načina obračuna predmetne javne usluge, iz kojeg proizlazi da je tuženiku obračunata obvezna minimalna javna usluga kao fiksni dio cijene kao i varijabilni dio cijene za dva evidentirana pražnjenja spremnika. Slijedom navedenog, iz uspoređujući sadržaj računa i izvadak iz poslovnih knjiga utvrđeno je da su izdani računi pravilno obračunati sukladno važećem načinu obračuna cijene javne usluge, koja se sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela, pri čemu evidentirana pražnjenja spremnika potvrđuju da je tuženik predmetnu javnu uslugu koristio.

18. Budući da je tužitelj dokazao osnovu i visinu svoje tražbine, dok tuženik nije dokazao da je utuženu obvezu podmirio niti je osporio njezinu osnovanost ili visinu, valjalo je obvezati tuženika na isplatu utuženog iznosa zajedno sa zateznim kamatama.

19. Slijedom navedenog, a u skladu s čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.) valjalo je održati na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Nazarević posl. br. Ovrv 1250/2025 od 9. travnja 2025. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 152,66 eura.

19. 1. Prema čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu te odgovara za njezino ispunjenje. Na temelju čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem svoje novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate čija se stopa u ovom slučaju određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

20. Preostalo je za odlučiti o troškovima postupka.

20. 1. Tužitelj je podnio zahtjev za naknadu troškova parničnog i ovršnog postupka.

20. 2. Budući da je ovršni postupak nakon izjavljivanja prigovora protiv rješenja o ovrsi nastavljen kao parnični postupak, svi troškovi koji su nastali tijekom ovršnog postupka smatraju se troškovima parničnog postupka, pa je iz tog razloga ukinut platni nalog u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova ovršnog postupka te je valjalo odlučiti i o zatraženim troškovima u prijedlogu za ovrhu.

20. 3. Tužitelj je zatražio naknadu troškova javnog bilježnika u iznosu 25,00 eura te je na ime parničnih troškova zatražio naknadu za zastupanje kod sastava podneska od 13. studenog 2025. u iznosu 62,50 eura sa uračunatih 25 % PDV-a.

21. Tužitelj je uspio u postupku, pa mu je tuženik na osnovi čl. 154. st. 1. ZPP - a obvezan naknaditi opravdane troškove postupka.

22. Na temelju čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju pripada trošak javnobilježničke nagrade u iznosu 25,00 eura s PDV-om tar. br. 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 9/2021., 18/2022. i 154/2022.). Nadalje, sud je tužitelju priznao trošak sastava podneska od 13. studenoga 2025., budući da je isti bio potreban za vođenje postupka te je pravilno obračunat. Stoga tužitelju za navedenu radnju pripada nagrada u iznosu od 62,50 eura, s uključenim PDV-om, sukladno Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023. i 107/2025.). Time priznati troškovi postupka iznose 87,50 eura. Na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a na odmjerene troškove postupka pripadaju zatezne kamate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena od presuđenja do isplate.

23. Stoga je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 87,50 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 7. kolovoza 2026. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja.

U Pazinu 7. kolovoza 2026.

Sudac

mr. sc. Emanuel Radolović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka u roku od 15 dana od dostave presude. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju p. p. uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. tuženiku p. p.