Poslovni broj: Us I-111/2026-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdija, u upravnom sporu tužitelja TŽ, [adresa] – [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) ČŽ, radi prava iz mirovinskog osiguranja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 09. srpnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tuženika a u odsutnosti tužitelja, dana 7. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Klasa: UP/II 141-02/25- 03/03379515524, Urbroj: 341-99 06/2-25-3679 od 3. prosinca 2025. te za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 141-02/24-03/03379515524, Urbroj: 341-18-06/2-24-26179 od 06. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 141-02/25-03/03379515524, Urbroj: 341-99 06/2-25-3679 od 3. prosinca 2025. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 141-02/24- 03/03379515524, Urbroj: 341-18-06/2-24-26179 od 06. svibnja 2025. (dalje: prvostupanjsko rješenje) a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja, rođenog **.**.1968., pripadnika borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 12. ožujka 2024. podnio zahtjev za priznavanje prava na invalidsku mirovinu prema članku 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (dalje: ZHBDR) te citira stavak 2. tog članka. Ističe da je pobijanim rješenjem došlo do kršenja članka 142. ZHBDR-a kao i kršenja Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici HVO-a i članova njihovih obitelji gdje je člankom 24. stavak 2. jasno propisan način isplate mirovina. Pogotovu da je pravno neutemeljen stavak 4. iz obrazloženja pobijanog rješenja u kojemu se navodi kako mu nije utvrđena invalidnost po osnovi bolesti i ozljede od I. do IV. skupine prema odredbama članka 142. ZOHBDR -a koji u stavku 2. precizira da ”pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela prizna t status ratnog vojnog invaIida po osnovi ranjavanja, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine”. Nadalje se u tužbi ističe da prema odredbi članka 140. Ustava Republike Hrvatske, međunarodni ugovori koji su zaključeni i potvrđeni u skladu sa Ustavom, te objavljeni i koji su na snazi, kao što je u konkretnom slučaju predmetni Ugovor, čine dio unutarnjeg poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj snazi su iznad zakona, ali to ne znači da su po pravnoj snazi iznad Ustava Republike Hrvatske pa njihova formulacija, bez obzira kakva bila u pojedinim postupcima ne može biti temelj za kršenje naprijed navedenih i ostalih Ustavom zajamčenih prava i sloboda. Naglašava da se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako je prema nalazu i mišljenju vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, Područnog ureda u Splitu, Klasa:561-02/24-02/1354, Urbroj: 426-5-1/26-25-2, evidencijski broj vještačenja 1188392 od 29. siječnja 2025., utvrđeno da kod imenovanog „ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti.“ U pobijanom rješenju da uopće nije obrazloženo na koji način se došlo do tog zaključka, budući da je povrijeđen i obolio prije više od trideset (30) godina te da mu nije dostavljen nikakav nalaz i mišljenje vještaka na koji bi se mogao očitovati i koji bi mogao pobiti svojom obimnom medicinskom dokumentacijom. Ukazuje i na presudu ovoga suda, poslovni broj: 14 UsImio-473/20-9. Ističe se da pobijano rješenje tuženika nije obrazloženo sukladno odredbi članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku kao i da je, obzirom da nije pozvan u Sektor za vještačenje, došlo do povrede odredbi članka 8. i 9. istog Zakona. S obzirom na navedeno pobijano rješenje da je doneseno na temelju nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te je došlo do kršenja članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku. Ističe i da mu nije pružena mogućnost da se očituje na navode iz nalaza Klasa : 561-02/24 02/1354, Urbroj:426-5-1/26-25-2, evidencijski broj vještačenja 1188392 od 29. siječnja 2025. godine. Sporni nalaz da mu nikada nije dostavljen, da nije pozvan na liječnički pregled radi čega da je ostao uskraćen da se očituje na isti, vještačenje da je obavljeno na nezakonit način čime da je došlo do povrede jednog od osnovnih načela Zakona o općem upravnom postupku, načela saslušanja stranke. Smatra i da je prilikom donošenja pobijanog rješenja došlo do kršenja članka 52. Zakona o općem upravnom postupku, te da mu je uskraćena mogućnost očitovanja na sporni nalaz pa da mu nije poznato koje dijagnoze je liječnička komisija pri donošenju spornog nalaza cijenila niti u kojem dijelu može pobijati sporni nalaz i mišljenje na temelju ranije uspostavljenih dijagnoza. Nadalje navodi da je iz liječničke dokumentaciju koju je priložio, kao i zahtjeva da ga se pozove na pregled vidljivo kako je stradao dana 11. kolovoza 1994. na prvoj crti bojišnice na način da je uslijed neprijateljskog djelovanja povrijeđen i obolio pa da su mu utvrđene ozljede lijevog ramena od krhotina granate, da je zadobio i ozljede glave, vrata, leda i kralježnice, kao i oštećenje sluha, što da je potvrdio i zadnjim nalazom i mišljenjem na Institutu za medicinsko vještačenje u postupku po Zakonu o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko - invalidske zaštite. Također, ta povreda i oboljenje da je kod njega nakon ratnih djelovanja uzrokovala i velika psihička oštećenja pa da zbog njih ima trajnu promjenu osobnosti te oskudnu spontanu produkciju sa tikovima, da trpi velike bolove zbog jakog oblika PTSP-a, a zbog svega prednje navedenog da je doživio i ozbiljan psihički stres pa da je zbog svih tih činjenica i cijenjen kao ratni vojni invalid u Bosni i Hercegovini po osnovi ozljede i oboljenja prvo sa 70 %, a zatim kroz revizijski postupak u Bosni i Hercegovini sukladno Zakonu o kontroli zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite potvrđen sa 70 % vojnog invaliditeta na prvoj borbenoj crti u obnašanju dužnosti po zapovijedi zapovjednika i postupajući po pravilima službe. Napominje kako je osoba koja je zbog godina života ( 58 godina) i svog psihofizičkog stanja radno nesposoban, pa da ovim putem inzistira da ga se, ako je to potrebno, osobno pregleda od strane nadležne liječničke komisije i da je suglasan da na osobni trošak pristupi liječničkom pregledu kako bi se izravno izvršila sva potrebna testiranja i kako bi se kod njega ustanovilo jedino moguće - potpuni gubitak radne sposobnosti. Zbog svega navedenog smatra da je tužba osnovana, da je nalaz i mišljenje vještaka nejasno i nedovoljno obrazloženo te da kao takvo nije moglo poslužiti za donošenje pravilnog i na zakonu utemeljenog rješenja. Slijedom navedenog iz tužbe proizlazi da tužitelj traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje , poništi te da mu se prizna pravo na invalidsku mirovinu kao pripadniku borbenog sektora HVO.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj u tužbi u bitnom ponavlja navode koje je iznio u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja od 6. svibnja 2025. Smatra da tužba nije osnovana, u bitnome ponavlja razloge obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

4. U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24 – dalje: ZUS).

5. Tužitelj na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 91. stavak 3. ZUS -a rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

6. Tuženik je po svom opunomoćeniku na raspravi ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja.

7. U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i spisu upravnog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu e komunikacijom. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

8. Tužitelj a ni tuženik nisu zatražili ni popisali troškove ovog upravnog spora.

9. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja, kao i prvostupanjskog rješenja.

11. Među strankama nije sporno da je predmetni upravni pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 12. ožujka 2024. za priznavanje prava na invalidsku mirovinu prema članku 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, 121/17., 98/19., 84/21, 156/23 - dalje ZHBDR).

12. Prema članku 142. stavku 1. ZHBDR-a pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji. Prema st. 2. istog članka pravo na invalidsku mirovinu imaju i pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti ili ozljede umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji. Pravo iz navedenog članka se ostvaruje pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji ( čl. 142. st. 4.).

13. Prema odredbi članka 39. stavka 1. ZOMO, smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Odredbom članka 39, stavka 2 ZOMO je propisano da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka I. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu j sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Prema članku 39. stavku 3. ZOMO, djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka I. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Nadalje, prema odredbi članka 39. stavka 4, ZOMO, potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

14. Iz sadržaja spisa ovog upravnog spora, obrazloženja osporavanog rješenja odnosno podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu e komunikacijom je razvidno te među strankama nije sporno:

-da je tužitelj rođen **.**.1968. te da je hrvatski državljanin;

-da je tužitelj, prema pisanoj izjavi istoga iz svibnja 2024. , radio na najjednostavnijim poslovima razvrstavanja i pripreme pošiljaka za dostavu u Hrvatskoj pošti d.o.o. Mostar te da mu je radni odnos prestao s danom 30. travnja 2024.;

-da je tužitelju privremenim rješenjem Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje, Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje, Županijska administrativna služba za Zapadnohercegovačku županiju od 17. svibnja 2024. priznato pravo na starosnu mirovinu počev od 1. svibnja 2024.;

-da je rješenjem Službe za branitelje iz Domovinskog rata Općine Grude, broj:

10-02-41 230/06 od 09. lipnja 2006. tužitelju priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta stalno po osnovu povređivanja i oboljenja zadobivenog kao pripadnik HVO-a počevši od 01. svibnja 2006.;

-da je iz uvjerenja Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, Sektora za pitanja evidencija iz oblasti vojne obaveze/obveze, Odsjeka za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze za Zapadno-Hercegovačku županiju, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Grude, broj 07/57 45/8- 223-14/2025 od 10. rujna 2025. razvidno da je tužitelj bio pripadnik HVO-a u razdoblju od 18. rujna 1991. do 21. siječnja 1996. te je na vojnoj dužnosti ozlijeđen 11. kolovoza 1994.;

-da je prvostupanjsko tijelo postupajući po zahtjevu tužitelja pribavilo nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Zavoda za vještačenje), Područnog ureda u Splitu, evidencijski broj vještačenja 1188392 od 29. siječnja 2025. kojim je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnosti niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti, jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti;

-da je potom prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu;

-da je tužitelj na to rješenje izjavio žalbu, koja u bitnome odgovara navodima predmetne tužbe, a povodom koje žalbe je sukladno odredbi članka 133. stavak 3. ZOMO-a tuženik pribavio nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 1360516 od 27. studenog 2025. kojim je nalaz i mišljenjem prvostupanjskog tijela vještačenja ocijenjen pravilnim te Vijeće viših vještaka u svom nalazu i mišljenju navodi: „Vijeće vještaka navodi da prema svoj dostupnoj medicinskoj i ostaloj dokumentaciji nema elemenata koji bi ukazivali na pogoršanje povreda koje su temelj ratnog invaliditeta. Vijeće viših vještaka po uvidu u navode iz žalbe te uvida u kompletan spis navodi: Pripadnik HVO. NIM LK za medicinsko vještačenje u postupku po Zakonu o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite od 24.9.2020. godine. od 70% po T 202 b T61 a i T 149b RVI je ostvario radi posttraumatske radikulopatije, kontrakture ramenog zgloba posttraumatske encefalopatije. Po povredi nije bilo potrebe za kirurškim zbrinjavanjem. Na pregledu nadležne Komisije se navodi da je prisutna simptomatologija PTSP, te da je pokret lijevim ramenom terminalno limitiran te reduciran patelarni refleks. Medicinska dokumentacija stara je 20 godina što ukazuje na stabilno stanje funkcionalnog oštećenja. Vijeće viših vještaka potvrđuje nalaz vijeća vještaka da se ne nalazi niti jedan oblik gubitka radne sposobnosti po ZOHBDR“.;

-da je tuženik, s obzirom na činjenicu da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti odnosno invalidnost po osnovi povrede ili bolesti (članak 142. stavak 2. ZOHBDR-a), osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbio tužiteljevu žalbu i potvrdio pravilnost prvostupanjskog rješenja.

15. Tužitelj u suštini osporava nalaze i mišljenja nadležnih tijela vještačenja na kojima su utemeljena osporavana rješenja te smatra da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, da su nalazi i mišljenja vještaka nejasna i nedovoljno obrazložena te da nije cijenjena medicinska dokumentacija koju je priložio.

16. Po ocjeni ovog suda, a suprotno prigovorima tužitelja, nalazi i mišljenja vještaka u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku, doneseni su temeljem pregleda cjelokupne medicinske i druge dokumentacije u spisu upravnog tijela, nalazi i mišljenja su dostatno obrazloženi i sadrže valjane razloge ocjene da kod tužitelja ne postoji ni jedan oblik gubitka radne sposobnosti te se ističe da je medicinska dokumentacija stara 20 godina a što, prema ocjeni vještaka u upravnom postupku, ukazuje na stabilno stanje funkcionalnog oštećenja. Dakle, tijela stručnog vještačenja u upravnom postupku u oba stupnja su suglasna da kod tužitelja ne postoji smanjenje niti gubitak radne sposobnosti, tj. invalidnost po osnovi povrede ili bolesti iz članka 39. ZOMO-a. Činjenica je i da tužitelj, iako u tužbi navodi da nije cijenjena medicinska dokumentacija koju je priložio, ne navodi koja to dokumentacija nije cijenjena odnosno pregledana radi čega se navedene tvrdnje tužitelja ukazuju paušalnim. Ovaj sud ne nalazi da su u upravnom postupku činjenice nepravilno ili nepotpuno utvrđene, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo ili da je došlo do povrede postupovnih pravila. Valja cijeniti i okolnost da tužitelj, iako je na istome teret predlaganja relevantnih dokaza, u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovome sporu nije osnovano osporio stručno-medicinska utvrđenja na kojima je utemeljeno osporavano drugostupanjsko rješenje odnosno isti nije predložio izvođenje relevantnih dokaza na sporne činjenice medicinske naravi (npr. vještačenje po sudskim vještacima odgovarajuće specijalnosti). Štoviše, tužitelj, iako uredno pozvan nije pristupio na raspravu održanu dana 9. srpnja 2026.

17. U odnosu na prigovore tužitelja da od strane vještaka u upravnom postupku nije pregledan ukazati je na odredbu članka 13. stavka 1. Uredbe o metodologiji vještačenja ( Narodne novine br. 96/23, dalje Uredba) kojom je propisano da Vijeće vještaka na temelju uvida u medicinsku i drugu dokumentaciju daje nalaz i mišljenje o ocjeni radne sposobnosti osobe koja se vještači bez neposrednog pregleda osobe. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, vijeće vještaka može obaviti neposredni pregled osobe koja se vještači ako se uvidom u medicinsku i drugu dokumentaciju ne može u potpunosti utvrditi činjenično stanje (članak 13. st. 2.). Nadalje, sukladno s odredbom članka 13. stavka 3. Uredbe za osobe s boravkom u inozemstvu vještak -doktor medicine iz članka 4. stavka 6. ove Uredbe daje nalaz i mišljenje uvidom u medicinsku dokumentaciju ili detaljno medicinsko izvješće dostavljeno od inozemnog nositelja mirovinskog ili socijalnog osiguranja primjenom uredbi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju. Osim toga Uredbom (članak 49. i članak 50.) nije propisano provođenje pregleda za podnositelja žalbe u drugostupanjskom postupku.

18. Nadalje, vezano za navode tužitelja da mu nisu dostavljeni nalazi i mišljenja tijela vještačenja u upravnom postupku je za navesti da tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja pravilno navodi da se nalazi i mišljenja tijela vještačenja ne dostavljaju stranci u upravnom postupku, no, moguće je razgledavanje spisa u skladu s člankom 84. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21 – dalje ZUP) prema kojoj stranke i druge osobe koje dokažu pravni interes imaju pravo obavijestiti se o tijeku postupka i razgledati spis predmeta te o svom trošku umnožiti akte iz spisa, osim zapisnika o vijećanju i glasovanju članova kolegijalnih tijela, nacrta rješenja i drugih akata koji su propisima označeni određenim stupnjem tajnosti ili ako je to protivno interesu stranke ili trećih osoba.

19. Slijedom navedenog, a budući da su ovlašteni vještaci, po ocjeni ovoga suda, postupali na način i u skladu s ovlastima propisanim člancima 123. do 130. te članka 133. ZOMO-a, mjerodavnim odredbama ZHBDR-a te Uredbe, a uzimajući u obzir svu pregledanu medicinsku i drugu dokumentaciju, to ovaj sud ista u cijelosti prihvaća kao stručna i argumentirana, te su ista služila kao valjan temelj za donošenje rješenja u upravnom postupku, pa stoga nema osnove za uvažavanje prigovora tužitelja na nalaze i mišljenja vještaka i donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

20. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir citirane odredba ZHBDR-a i ZOMO-a kao i sva prednja utvrđenja, ovaj sud ocjenjuje osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, pravilnim i zakonitim. Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 7. kolovoza 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju putem opunomoćenika za prijam pismena: AŽ, [adresa],

- tuženiku,

- u spis.