REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Ovr-23/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Tini Jakupak, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja ORLOVČIĆ INTERIJERI j.d.o.o., [adresa]), [adresa], OIB: 41811834007, i ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Domagoju Rupčiću, odvjetniku u Sisku, protiv protivnika osiguranja UniCredit Leasing Croatia d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 145, OIB: 18736141210, zastupano po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu BUTERIN&PARTNERI, Zagreb, Masarykova ulica 3, radi utvrđenja – privremena mjera, izvan rasprave, 7. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanje mjere osiguranja koji glasi:

„Radi osiguranja nenovčanog potraživanja I-predlagatelja osiguranja Orlovčić Interijeri j.d.o.o. za usluge, [adresa] (Općina Vojnić), [adresa], OIB: 41811834007i II- predlagatelja osiguranja VO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]

– povrata bjanko zadužnice na iznos do 21.800,00 € koja je potvrđena kod javnog bilježnika Marine Augustinović iz Karlovca dana 5. lipnja 2025.g. pod brojem OV- 4559/2025. i zabrane naplate po gore navedenoj zadužnici

određuje se privremena mjera slijedećeg sadržaja:

I. Nalaže se Financijskoj agenciji i Erste & Steiermarkische Bank d.d. Rijeka da protivniku osiguranja UniCredit Leasing Croatia d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 145, OIB: 1873614121 ili bilo kojoj drugoj osobi po nalogu protivnika osiguranja uskrati naplatu bjanko zadužnice I-predlagatelja osiguranja potvrđene kod javnog bilježnika Marine Augustinović iz Karlovca dana 5. lipnja 2025.g. pod brojem OV-4559/2025, a koju zadužnicu je potvrdio i II-predlagatelj osiguranja kao jamac platac, te se zabranjuje naplata po ovoj zadužnici i njeno uvrštavanje u redoslijed naplate u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje.

II. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se kod ovog suda vodi pod brojem P-310/2026 po tužbi I-predlagatelja osiguranja kao tužitelja protiv protivnika osiguranja kao tuženika.

IV. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.“

II Nalaže se predlagateljima osiguranja naknaditi protivniku osiguranja trošak ovog postupka u iznosu od 625,00 EUR, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Predlagatelj osiguranja je pred ovim sudom podnio tužbu radi utvrđenja, isplate i naknade štete koji se vodi pod brojem P-310/2026, te je ujedno podnio i prijedlog za osiguranje privremenom mjerom kojim traži zabranu pokretanja postupaka naplate odnosno nalog banci da uskrati naplatu temeljem bjanko zadužnice, posl.br. OV- 4559/2025, od 5.6.2025. Predlagatelj navodi da postoji realna opasnost da bi protivnik osiguranja mogao neosnovano pokrenuti postupke prisilne naplate temeljem nepostojećeg dugovanja, a što bi za predlagatelja osiguranja moglo dovesti do nenadoknadive štete. Navodi da protivnik osiguranja odbija mogućnost sporazumnog raskida Ugovora. Predlagatelj navodi da ukoliko se ne bi odredila predložena privremena mjera, protivnik osiguranja bi imao pravo samostalno i neovisno tražiti prisilnu naplatu putem Bjanko zadužnice, budući predlagatelj osiguranja nema namjeru plaćati naknadu temeljem ugovora o leasingu budući su se na predmetu leasinga pojavili materijalni nedostaci.

2. Protivnik osiguranja u svom odgovoru osporava navode predlagatelja iz prijedloga. Navodi da je zahtjev pravno neosnovan, suprotan svrsi i smislu Ovršnog zakona. ističe kako su navodi predlagatelji vezano za štetu paušalni i ničim dokazani. Smatra da nisu ispunjenje pretpostavke za određivanje privremene mjere.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u isprave koje prileže spisu i to: Ugovor o financijskom leasingu, Opće uvjete, Izjava o raskidu, dopis tuženika, nalaz i mišljenje sudskog vještaka, tužba.

4. Prijedlog je neosnovan.

5. Predmet ovog postupka je zabrana naplate po bjanko zadužnici izdanoj od strane predlagatelja osiguranja protivniku osiguranja prema Ugovoru o financijskom leasingu. Predlagatelj kao primatelj leasinga, drugo predlagatelj kao jamac platac i tuženik kao davatelj leasinga sklopili su dana Ugovor o financijskom leasingu br. 276427/25 od 5. lipnja 2025. za objekt leasinga - osobno vozilo Renault Megan 1.5 Techno Blue DCI 115 EDC, broj šasije: [broj šasije], a dobavljač objekta leasinga je ZAK d.o.o., Karlovac, Zagrebačka 15C, OIB: 28027541982 (u daljnjem tekstu: dobavljač). Vozilo koje je isporučeno kao novo dana 10. lipnja 2025. pokazuje brojne i značajne nedostatke koje novo vozilo ne bi smjelo imati i više vremena je provelo na servisu kod dobavljača nego kod tužitelja na korištenju. Na vozilu su se pojavili materijalni nedostatci. Zbog toga je prvo predlagatelj osiguranja pisanom izjavom od 22. prosinca 2025. raskinuo predmetni ugovor o leasingu, jer je objekt leasinga imao brojne materijalne nedostatke koji su detaljno pobrojani u priloženoj tužbi i nalazu i mišljenju sudskog vještaka. Na izjavu predlagatelja o raskidu ugovora protivnik osiguranja se očitovao svojim dopisom od 16. siječnja 2026. u kojem je naveo da smatra ne postoji zakonska niti ugovorna osnova za raskid Ugovora o leasingu i da slijedom toga izjava o raskidu ne proizvodi pravni učinak, a Ugovor o leasingu je i nadalje na snazi. Sve navedeno nije sporno među strankama. U Ugovoru su stranke ugovorile instrumente osiguranja potraživanja i to zadužnica primatelja leasinga i zadužnica jamca platca. Člankom 17.5.-17.9. Općih uvjeta propisani su uvjeti povrata instrumenta osiguranja u slučajevima redovnog isteka ugovora, uz uvjet podmirenja i u slučaju prijevremenog raskida (u određenom roku kada su podmirena sva potraživanja). čl. 17.6 Općih uvjeta o financijskom leasingu verzija PS-FL-01-2025 koji su sastavni dio Ugovora o financijskom leasingu br. 276427/25, jasno naznačeno da se povrat instrumenata osiguranja vrši u roku 60 dana od dana kada su podmirena sva potraživanja davatelja leasinga po Ugovoru o leasingu, koja potraživanja su utvrđena konačnim obračunom.

6. Za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine (uskrata naplate po bjanko zadužnici) potrebno je da su ispunjene pretpostavke propisane Ovršnim zakonom ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. dalje OZ).

7. Prema odredbi iz čl. 346. st. 1. OZ-a za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine moraju biti kumulativno ispunjene određene pretpostavke, odnosno predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim postojanje neke svoje tražbine u odnosu prema protivniku osiguranja prema kojem se privremena mjera izriče te mora učiniti vjerojatnom opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili učiniti vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati postojanje ove opasnosti samo ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu (čl. 344. st. 2. OZ-a). Člankom 347. OZ-a propisano je radi osiguranja nenovčanih tražbina može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja. Stavkom 2. određeno je da ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnoga reda, sud može odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama.

8. Prema odredbi čl. 215. OZ-a propisano je da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan (bjanko zadužnica). Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i, nakon što u nju bude upisan iznos tražbine i podaci o vjerovniku, ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Vjerovnik može svoja prava iz isprave prenositi ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis na druge osobe, koje u tom slučaju stječu prava koja je po toj ispravi imao vjerovnik. Na prijenos tražbine iz zadužnice na odgovarajući način primjenjuje se odredba članka 185. stavka 1. OZ-a. Na temelju isprava vjerovnik može po svom izboru zahtijevati od Agencije naplatu svoje tražbine od dužnika ili jamaca plataca, ili i od dužnika i jamaca plataca.

9. Zbog činjenice kako je samo učinak, a ne i svojstvo zadužnice odnosno bjanko zadužnice izjednačen sa učinkom dostave pravomoćnog rješenja o ovrsi, moguće je tražiti određivanje privremene mjere uskrate njegove naplate. Zbog toga je predlagateljev prijedlog dopušten.

10. Da bi sud usvojio prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine navedeni uvjeti moraju biti ispunjeni kumulativno, što znači da mora biti učinjeno vjerojatnim i postojanje tražbine i postojanje opasnosti. Pri tome se ukazuje na to kako je sud, u postupku povodom prijedloga za određivanje privremene mjere, samo dužan utvrditi postojanje vjerojatnosti, ali ne i sigurnosti. Drugim riječima, u postupku povodom prijedloga za određivanje privremene mjere sud samo privremeno rješava odnos između stranaka na temelju isprava koje prileže spisu i provedenog postupka, što znači kako stranke u parničnom postupku povodom tužbenog zahtjeva mogu ishoditi i drugačiju odluku.

11. Prema utvrđenom činjeničnom stanju nije sporno da je predlagatelj osiguranja izdao predmetnu bjanko zadužnicu (drugo predlagatelj kao jamac platac) i da je iste predao protivniku osiguranja, sve kako je ugovoreno među strankama temeljem Ugovora o financijskom leasingu. Nije sporno da je protivnik osiguranja predmetnu zadužnicu drži temeljem Ugovora smatrajući da nema osnove za raskid. Nije sporno da je predlagatelj Ugovor raskinuo jednostranom izjavom.

12. Prema utvrđenju suda predlagatelj osiguranja za sada nije dokazao da bi uopće imao tražbinu prema protivniku osiguranja odnosno da bi protivnik osiguranja predao neosnovano bjanko zadužnicu na naplatu, ili da na drugi način s njom postupa protivno zakonu odnosno Ugovoru. Bjanko zadužnica je izdana temeljem Ugovora radi osiguranja obveze predlagatelja osiguranja (primatelj leasing), drugo predlagatelja osiguranja (jamac platac) prema protivniku (davatelj leasinga). Dužnik (predlagatelj osiguranja) ne može tražiti zaštitu od vlastitog sredstva osiguranja jer bi time poništio učinak isprave.

13. Slijedom navedenog sud utvrđuje da predlagatelj osiguranja nije dokazao da ima tražbinu (vjerojatnost postojanja tražbine/potraživanja) prema protivniku osiguranja (čl. 346. OZ) niti da postoji potreba za tzv. regulacijskom privremenom mjerom (čl. 347.) da se sporni odnos među strankama privremeno riješi. Kako predlagatelj nije dokazao prvu pretpostavku za određivanje privremene mjere (vjerojatnost postojanja tražbine odnosno pravnog odnosa), to sud nema potrebe provjeravati postojanje druge pretpostavke. Međutim, valja reći da opasnost ne postoji, bar ne kako je to prikazuje predlagatelj osiguranja. Naplata po zadužnici ako dug ne postoji nije dopuštena. Bjanko zadužnicu izdao je upravo predlagatelj osiguranja, dakle on je dužnik prema toj ispravi, a drugo predlagatelj jamac platac. Ukoliko bi kako tvrdi predlagatelj protivnik osiguranja pokrenuo naplatu po bjanko zadužnici za neko drugo potraživanje osim za ono za koje je bjanko zadužnica dana postupao bi protivno zakonskim propisima. Činjenica da je predlagatelj jednostrano raskinuo Ugovor, ne znači da protivnik mora vratiti i bjanko zadužnicu budući su stranke Ugovorom ugovorile drugačije (svrha izdavanja bjanko zadužnice i povrat iste).

14. Pravni karakter bjanko zadužnice jasno upućuje na to kako se radi o samostalnoj ispravi koja ima određene učinke. Stoga onaj koji tvrdi kako bi ista trebala biti vraćena odnosno mogla biti predana na naplatu mora, odgovarajućim ispravama, ukazati na to iz kojih je razloga ista predana, odnosno da je ista predana banci na naplatu ili da postoji takva opasnost. Obzirom da predlagatelj osiguranja nije dostavio nikakvu ispravu kojom bi barem ukazao na razloge predaje bjanko zadužnice banci, što se prema utvrđenju ovog suda nije dogodilo, ili na opasnost predaje banci na naplatu, već je samo ukazao na uvjete pod kojim je ista predana i treba biti vraćena, sud smatra kako nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine odnosno prava na povrat bjanko zadužnice. Drugim riječima, predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim da bi protivnik osiguranja nezakonito ispunio i predao bjanko zadužnicu na naplatu upravo zbog toga što iz dostavljenog Ugovora proizlazi način i uvjeti temeljem kojih bi predlagatelj osiguranja mogao koristiti predanu bjanko zadužnicu. Samim tim predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim niti svoje pravo na povrat predmetne zadužnice, kao nenovčanu tražbinu, što je jedan od kumulativno potrebnih uvjeta za donošenje odluke o usvajanju privremene mjere. Vjerojatnost tražbine predlagatelja osiguranja nikako ne može proizlaziti iz činjenice da protivnik osiguranja osporava valjanost raskida ugovora. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

15. U parničnom postupku koji se vodi sud će odlučiti o tužbenom zahtjevu utvrđenja raskida ugovora, isplati i naknadi štete.

16. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155. i 164. ZPP- a, koji se primjenjuje u ovom ovršnom postupku, a prema vrijednosti zahtjeva za određivanje privremene mjere (VPS: 21.800,00 EUR) i određenom zahtjevu protivnika osiguranja za naknadu troškova. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je temeljem Tbr. 7., 8., 9.,11., 46. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23., 107/25. u daljnjem tekstu OT), porez na dodanu vrijednost obračunat je prema Tbr. 46. OT i Zakonu o porezu na dodanu vrijednost. Protivniku osiguranja priznat je trošak sastava odgovora na privremenu mjeru (Tbr.11/1 OT u svezi 7/1 OT) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za PDV 25% te je odlučeno kao u točki II izreke. Ostali podnesci protivnika osiguranja nisu bili nužni za dovršetak ovog postupka pa ih sud nije priznao.

Zagreb, 7. kolovoza 2026.

SUDAC

Tina Jakupak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana primitka rješenja. O žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, a žalba se podnosi ovome Sudu putem e-komunikacije.

DNA:

1. predlagatelju osiguranja po pun.

2. protivniku osiguranja po pun.

3. kal. 15 dana