REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj Pn-773/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŽS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Roman Bihar, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Večernji list d.o.o., Zagreb, Oreškovićeva 6H/1, OIB 92276133102, kojeg zastupa Hrvoje Ladan, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dana 10. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Romana Bihara, odvjetnika iz Zagreba i punomoćnika tuženika Hrvoja Ladana, odvjetnika iz Zagreba, dana 7. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik Večernji list d.o.o. Zagreb, Oreškovićeva 6H/1, OIB: 92276133102 dužan je platiti tužitelju ŽS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.654,46 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.11.2018. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 871,08 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 7. kolovoza 2026. do plateža, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za platež iznosa od 2.654,46 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.11.2018. do plateža.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 7.1.2019. navodi da je dana 27.10.2018. tiskovina tuženika Večernji list objavio članak autora OS pod naslovom "Koliko koštaju duševne boli domaćih političara?" te se nadnaslovom " ŽS nerijetko i sam koristi medije kako bi se obračunao sa političkim protivnicima, ali kad se mediji bave njime, ne preže od unovčenja boli", a sve sa istaknutom fotografijom tužitelja. Autor navedenog teksta ničim argumentirano oklevetao je tužitelja na način da se u tekstu navodi da je "Bajić posvjedočio da je prijatelj s ŽS što valja sada povezati i sa činjenicom o nestanku državnoodvjetničkog spisa o elitnoj prostituciji te eventualnoj ulozi ŽS u kontekstu tadašnje "provale" tajne istrage od njezinih aktera", te se nadalje u dijelu spornog članka koji se odnosi na tužitelja navodi da "ako trpi toliku duševnu bol, kako je u stanju obavljati svekolike dužnosti.", "vidimo kako se i DORH u aktualnim aferama muči otkriti istinu o ŽS, stoga je nedopustivo koristiti legitimna pravna sredstva za obeshrabrivanje medija u traženju istine, a istodobno za bogaćenje dužnosnika", a čime se spornim tekstom provlače senzacionalističke neistine.

2. Navedeni izvodi iz spornog teksta koji nisu istiniti u odnosu na tužitelja kod istoga su proizveli teške duševne boli, to iz razloga jer je na grub i ponižavajući način oklevetan da se njegovo prijateljstvo sa Mladenom Bajićem može povezati s činjenicom nestanka državnoodvjetničkog spisa o tzv. "elitnoj prostituciji" jer tužitelj nema nikakvu ulogu u nestanku navedenog spisa. Tužitelj neovisno o nanesenim duševnim bolima obnaša svoje političke dužnosti te nadalje ističe kako podnesene tužbe nadležnim sudovima od strane tužitelja nemaju za cilj njegovo bogaćenje kao dužnosnika. Nakana tuženika u predmetnom tekstu nije bila argumentirano istraživačko novinarstvo, a niti iznošenje vrijednosnog suda u dobroj vjeri te autor nije provjerio točnost i istinitost navedenog, već se radilo, a što je vidljivo iz stila pisanja, jedino isključivo o tome da se tužitelj povrijedi i ponizi.

3. Tužitelj se dana 21.11.2018. godine sukladno Zakonu o medijima obratio tuženiku za objavu ispravka koji zahtjev je upućen glavnom uredniku i nakladniku.

4. Navodi da su mediji dužni čuvati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, a svaka osoba ima pravo na zaštitu svih ovih vrednota. U predmetnom slučaju tuženik je grubo povrijedio ove odredbe i time nanio tužitelju tešku moralnu nepravdu i veliku štetu jer je povrijedio tužitelju njegovo pravo na privatnost, pravo na duševno zdravlje, pravo na čast, ugled, dostojanstvo i čime je izazvao neosnovani javni prijezir i omalovažavanje tužitelja. Zbog predmetnog teksta tužitelj je imao velike neugodnosti u svom svakodnevnom životu i radu. Isti je trpio, a trpi i danas velike intenzivne duševne boli, povrijeđeno je njegovo dostojanstvo, ime, ugled i čast, a trpi i psihički strah zbog ozbiljne zabrinutosti zbog javnog poniženja. Slijedom izloženog predlaže da mu sud pruži pravnu zaštitu isplatom pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i to za duševne boli u iznosu od 40.000,00 kn sa pripadajućom kamatom i troškovima postupka.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj prije podnošenja tužbe nije postupio na način propisan odredbama Zakona o medijima pa predlaže tužbu rješenjem odbaciti kao nedopuštenu. U cijelosti se protivi svim navodima tužbe i tužbenog zahtjeva kao neosnovanim kako po pitanju osnove tako i po pitanju visine. Mišljenja je da tužba nije sastavljena u skladu s odredbama čl. 106 i 186 Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP te da postoje uvjeti za postupanje u smislu odredbe čl. 109 ZPP-a. Navodi da su navodi tužbe paušalni i neosnovani te da im se tuženi kao takvim i protivi te da nema govora o bilo kakvoj šteti odnosno povredi koja bi bila takvog karaktera da bi opravdavala primjenu instituta novčane naknade. Informacije iznesene u spornom članku takve su naravi da se povodom njih mogu primijeniti odredbe čl. 21 st. 4 Zakona o medijima odnosno sve kada bi i fingirali da je tužitelju nastala kakva šteta tuženik ne bi bio u tom hipotetskom slučaju odgovoran za naknadu štete. Sporne informacije nisu ni objektivno podobe nanijeti štetu nikome pa tako ni tužitelju. Radi se o očiglednom primjeru obijesnog parničenja i pokušaja utjecaja na medije uz opciju lukrativnosti, a što sve nije u skladu odredaba Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO i ZPP-a. Slijedom izloženog predlaže tužbu tužitelja rješenjem odbaciti kao nedopuštenu, podredno tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan uz obvezu plaćanja troškova parničnog postupka tuženiku. Ponovljeno ističe i u žalbi.

6. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u sporni članak, podneske stranaka, zahtjev za objavu ispravka upućen tuženiku i glavnom uredniku tuženika sa potvrdama o primitku preporučene pošiljke, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka,autora spornog članka OS, dokaz saslušanjem tužitelja, izvršen uvid u priopćenje DORH-a vezano uz "aferu elitna prostitucija", izvršen uvid u ovosudne spise posl.br. Pn-3282/18 i Pn-1933/15 te izvršen uvid u Rješenje Županijskog suda u Šibeniku posl.br. Gž-98/20 od 2.9.2025. Suglasnošću stranaka u ovom postupku korišteni su dokazi izvedeni u navedenim spisima točnije podatak o broju tužbi koje je tužitelj protiv nakladnika medija pokrenuo od 2015. pa nadalje, podatak o tome na koliko sjednica Sabora je tužitelj bio te izvršen uvid u iskaz AS voditelj službe PNUSKOKA u Rijeci, a sve na okolnost oslobođenja odgovornosti tuženika.

7. Sud je uvjerenja da je tužba podobna za raspravljanje, sastavljena sukladno odredbama ZPP-a, a isto tako da su ispunjene procesno-pravne pretpostavke za podnošenje tužbe u smislu odredbe čl. 22 st. 2 Zakona o medijima. Navedeno iz razloga što je tužitelj dostavio preslike odštetnih zahtjeva za ispravak vezano uz sporni članak od tuženika i glavnog urednika s poštanskom povratnicom te se ima smatrati da je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe.

8. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz sa sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete s naslova pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede prava osobnosti točnije časti i ugleda tužitelja zbog članka objavljenog u tiskovini Večernji list dana 27.10.2018. godine. Među strankama nije sporna objava članka. Sporno je kao što je ranije rečeno da li su ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe za naknadu neimovinske štete, sporne su pretpostavke odgovornosti za štetu za koju tuženik smatra da nisu ispunjene kao i to da li postoje razlozi za oslobođenje odgovornosti tuženika za štetu te da li je tužitelju objavom istih iznesenim tvrdnjama o istome pričinjena šteta koja opravdava dosuđenje naknade. Sukladno Zakonu o medijima postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, a tek nakon toga tuženik dokazuje postojanje pretpostavki koje ga oslobađaju odgovornosti za štetu.

10. Saslušan tijekom postupka tužitelj je u svojem iskazu naveo da je za članak koji je predmet ovog spora saznao putem maila kao zastupnik odnosno potpredsjednik Hrvatskog sabora. Iznesenim tvrdnjama koje su neistinite povrijeđeni su mu čast, ugled i dostojanstvo. Vezano uz prijateljstvo sa Mladenom Bajićem naveo je da je kao bivši djelatnik MUP-a imao kontakte sa Bajićem s kojim je imao korektan odnos tada, a takav korektan odnos sačuvali su i danas. O nekakvom velikom prijateljstvu ne bi se moglo govoriti. Vezano uz cilj podnošenja tužbe naveo je da poštuje novinarstvo, novinarsku struku i istraživačko novinarstvo kao i slobodu medijskog izražavanja te je svjestan činjenice da je kao javna osoba podložan kritici međutim isto tako se zalaže da se poštuje istinito iznošenje činjenica točnije istina. Naveo je da je na listi HDZ-a izabran za Hrvatski sabor i da radi na dužnosti potpredsjednika Hrvatskog Sabora te nema nikakvih drugih funkcija. Neistinite tvrdnje i laži iznesene u spornom članku negativno su se odrazile na njega osobno, na obitelj, a isto tako i profesionalno. Prikazuje ga se kao osobu koja je odgovorna za gubitak spisa, osobu koja odaje podatke i koja se kroz sudske sporove bogati. Navedeno je izazvalo propitkivanja i upite kako njegove maloljetne djece tako i njegove majke, a i ostalih prijatelja i članova obitelji. Naveo je da se osjećao nelagodno i rastreseno jer nije ugodno pojašnjavati da nije počinio kaznena djela i da nema veze s time što piše u članku. Negativne konotacije objave spornog članka bile su prisutne i na profesionalnom planu, čak se postavljalo upitnim pitanje obnašanja njegove funkcije i mogućnosti ostavke, a bio je izložen i propitkivanju kolega s posla. U spornom članku osobito ga je povrijedio navod da je odgovoran za gubitak spisa DORH-a s čime nema niti je mogao imati bilo kakve veze kao i to da je jedan od glavnih aktera u elitnoj prostituciji koji je odavao podatke. Naveo je da je tijekom istrage utvrđeno ime osobe koja je odavala te podatke. Posebice je uvredljivo iznošenje činjenice o njegovom bogaćenju vezano uz sudske postupke koje je pokrenuo. Mišljenja je da se tu ne radi o vrijednosnim sudovima jer ga iznošenje vrijednosnih sudova ne bi vrijeđalo dok ga iznošenje neistinitih navoda vrijeđa. Pojašnjavajući cilj ove tužbe naveo je da je za slobodu novinarskog izražaja, pisanja i slobodu medija, ali isto tako je i protiv laži i neistina tako da je cilj ove tužbe bio s jedne strane da mediji pišu istinite činjenice, a s druge strane da sebe zaštiti od laži, uvreda i kleveta koje mu se ovakvim pisanjem nanose. Nije znao da li ga je autor ovog članka zvao niti je imao njegov broj. Osporio je kao netočnu činjenicu da bi koristio medije radi obračuna sa političkim protivnicima. Ne osporava da je dao jedan intervju Večernjem listu gdje je iznio svoja mišljenja vezano uz tadašnjeg predsjednika VS. Tužbama ne reagira na sve informacije koje se o njemu iznesu u medijima, već samo na one informacije koje su neistinite i to u tolikoj mjeri da atakiraju na njegovu čast, ugled i dostojanstvo i to kako njega tako i njegove obitelji. Naveo je da se smatra javnom osobom. Protiv konkretnog novinara, a vezano uz ovaj članak, a isto tako nikada protiv niti jednog novinara nije pokrenuo kazneni postupak ni postupak pred sudom časti iz razloga što ukoliko to smatra potrebnim čini tužbom kao čin upozorenja na neistinito pisanje i kao zaštitu svojih povrijeđenih prava. U vrijeme objave spornog članka osjećao je uznemirenost, a i sada kada se to spomene. Unatoč što je zbog objave ovog članka trpio boli obavlja svoj posao točnije išao je na posao budući njime osigurava egzistenciju obitelji. Naveo je da je zamjenik predsjednika HDZ-a međutim to nije posao, već politička funkcija. Političku funkciju vrši volonterski bez naknade i ona podrazumijeva sve stranačke aktivnosti sukladno Statutu HDZ-a. Opisanu uznemirenost o kojoj je pričao tijekom svojeg iskaza povezuje isključivo s ovom tužbom odnosno člankom koji je predmet ove tužbe i informacijama iznesenim u istome. Upite prijatelja, poznanika i poslovnih kolega koje je spomenuo u svojem iskazu također povezuje sa ovim člankom. Vezano uz elitnu prostituciju poznata mu je činjenica da je vođena istraga, poznato mu je da je jedna osoba osumnjičena vezano uz curenje informacija iz tog predmeta, da je u tijeku sudski postupak, a vezano uz njegovu uključenost u navedeno te sms poruke Državno odvjetništvo izdalo je svoje priopćenje u kojem se referira na curenje informacija. Naveo je da je on, ali ne samo on, nego sve osobe koje su vezano uz predmet elitne prostitucije bile uključene u provođenje te operativne akcije bili obuhvaćeni istragom. U to vrijeme on je obnašao dužnost zamjenika ravnatelja policije. Upitan od tuženika da li su još neki mediji u to vrijeme pisali o njegovoj povezanosti sa curenjem informacija iz spisa elitne prostitucije te da li je nekoga još tužio radi toga naveo je da je o ovom tekstu tužio Večernji list, a o drugim eventualnim tužbama zna njegov odvjetnik. Prema tjedniku Nacional ima nekoliko tužbi. Ponovljeno je istaknuo da je podnio tužbe protiv svih onih koji su iznosili laži i neistinite konstrukcije, a u dogovoru sa svojim odvjetnikom. Svaki navod koji je neistinit i lažan uznemirava ga, a može se razlučiti navod objavljen u pojedinoj novini o drugom objavljenom u pojedinoj novini. U sudskim sporovima nije tražio objavu presude te sudsku objavu ispravka, a što nije učinio jer to znači ponovljeno ići ispočetka, a to znači ponovno nanositi bol njemu i obitelj.

11. Svjedok ĆS, autor spornog članka u svojem je iskazu naveo da je u predmetnom članku iznio svoje vrijednosne sudove. Vezano uz izvor informacije naveo je da je iz sadržaja teksta vidljivo da se u tekstu spominju dvije presude vezano uz tužbe i postupke koje je vodio ovdje tužitelj što znači da je raspolagao podacima o navedenom. Vezano uz iznošenje tvrdnji o presudama imao je uvid u presude. Vezano uz tvrdnje gdje se spominje Nacional nije se mogao sa sigurnošću sjetiti da li je njegovo pisanje posljedica onoga što je pročitao u tjedniku Nacional ili je također imao na uvid dokument o kojem je pisao Nacional. Vezano za pisanje i navode teksta koji se odnose na gubitak spisa DORH-a vezano uz "elitnu prostituciju" naveo je da je to bila notorna odnosno općepoznata činjenica i da su svi mediji pisali o tome. Prije objave spornog članka nije kontaktirao sa tužiteljem time da je pokušao doći do njega. Sa Mladenom Bajićem i DORH-om nije bilo kontakata, već je do iznesenih informacije u članku došao iz odluka koje je imao. Vezano uz tvrdnje gdje se spominju Ž te vezano uz isto osoba tužitelja o tim činjenicama saznao je iz novinskih izvješća o suđenju u predmetu vezano uz O. Vezano uz tvrdnju da je Bajić prijatelj sa tužiteljem do tih podataka došao je budući je to rekao Bajić u sudskom predmetu time da ne može precizirati u kojem. U vrijeme objave članka bila je notorna činjenica da je nestao državnoodvjetnički spis o elitnoj prostituciji te je onda to povezao sa prijateljstvom sa Bajićem. Posebice je istaknuo da je većina medija tada povezivala ŽS sa nestankom tog spisa te izražavala svoje stajalište da ŽS ima veze se odavanjem tajne istrage i koliko se sjeća radilo se o slanju sms- ova nekom tko je imao doticaj sa osobom uz elitne prostitucije. U medijima je bila iznesena sumnja u to i on je smatrao da je potrebno iznijeti u javnost tu sumnju kako bi se došlo do istine. Tu je posebice istaknuo činjenicu da je ŠS u listopadu mjesecu 2018. godine dao medijima ili točnije televiziji RTL izjavu čiji je sukus bio da je vezano uz gubitak tog spisa potrebno saslušati Bajića i A. U odnosu na spornu tvrdnju da ukoliko trpi toliku duševnu bol kako je tužitelj u stanju obavljati svetolike dužnosti naveo je da je to zapravo izraženo u formi njegovog pitanja budući je imao informaciju da je tužitelj u to vrijeme imao 5 parnica vezano za duševne boli i to samo na Općinskom sudu u Zagrebu te je imao potrebu postaviti to pitanje. Činjenica da je da je tužitelj u to vrijeme obnašano čitav niz važnih funkcija točnije funkciju tajnika HDZ-a, funkciju potpredsjednika Hrvatskog sabora pa se doista nameće pitanje mogućnosti obnašanja tolikih dužnosti u situaciji ako osoba trpi toliku duševnu bol. Vezano uz spornu tvrdnju i navode vezane uz DORH naveo je da to predstavlja pisanje o predmetima koje rješava DORH odnosno aktualnim aferama. Ne osporava da je pravo čovjeka pa tako i tužitelja da štiti svoja prava vezana uz pisanja novina, ali isto tako osoba mora voditi računa o činjenici slobode pisanja i novinarstva. Mišljenje je da je isključivi cilj tužitelja bio dobiti novčanu odštetu budući nije tužio njega osobno. Sjeća se da je čak negdje pisalo da je tužitelj kupio motor vezano uz naknade koje je ostvario vezano uz objavu članaka i da mu nije cilj bogaćenje. Primjerice je istaknuo da je tužitelj mogao potraživati jednu kunu ako mu je cilj bio ostvariti samo određenu satisfakciju za povredu koja mu je učinjena spornim člankom. Upitan o cilju ovog članka naveo je da je cilj bio pokazati da je tužitelj "brz na obaraču" kada je u pitanju podnošenje tužbi i da dođe do ne malog novca. Za objavu ovakvog članka apsolutno je postojao interes javnosti. S aspekta novinara i novinarske struke postupanje u dobroj vjeri znači da piše i postupa uravnoteženo što znači da piše i pozitivno točnije afirmativno, ali i negativno. U predmetnom slučaju postupao je u dobroj vjeri i niti u jednom monetu nije imao namjeru ocrnit tužitelja, dapače ima određene simpatije prema tužitelju. Iznosio je istinite tvrdnje da tužitelj podnosi tužbe, ali isto tako i mišljenje da je to pretjerano. Naveo je i to da je u spornom tekstu sve njegovo misleći pri tom na naslov i podnaslov. Mišljenja je da iznesene informacije u članku nisu podobne povrijediti zaštićena dobra tužitelja točnije njegov ugled, čast i dostojanstvo. Naveo je da je pokušao stupiti u kontakt sa tužiteljem prije pisanja teksta i to putem telefona točnije ima telefon tužitelja dok tužitelj nema njegov telefon odnosno imao ga je kad ga je zvao. Ne sjeća se na koji način je kontaktirao tužitelja, da li pozivom ili porukom. Naveo je da istražuje kao novinar, a na upit da li se smatra istraživačkim novinarom naveo je da se postavlja pitanje da li se itko u Hrvatskoj uopće bavi više istraživačkim novinarstvom jer bi navedeno značilo sjediti i pisati tri mjeseca. Naveo je da je notorna činjenica da je nestao državnoodvjetnički spis te da je provaljena istraga o elitnoj prostituciji. Svi su objavili da je nađen izgubljeni spis DORH-a, a on ne može određivati uredniku što će objavljivati. Upitan da li je on ili Večernji list objavio informaciju da tužitelj nema ništa sa gubitkom spisa i sa elitnom prostitucijom naveo je da je Državno odvjetništvo objavilo o tome priopćenje i da se radilo o informaciji od interesa za javnost objavljenoj u medijima. Vezano uz navode članka da tužitelj nerijetko i sam koristi medije kako bi se obračunao s političkim protivnicima naveo je da se sjeća da se tužitelj žestoko obrušio na VS i to u intervjuu Večernjem listu. Naveo je i to da su predmetom pisanja bile i druge politički eksponirane osobe primjerice V, Ć, Š međutim nije dobivao tužbe odnosno oni nikada nikoga nisu tužili. Upitan od strane tužitelja da li smatra da su tužbe tužitelja poticajne za traženje istine, a ne obeshrabrivanje novinara naveo je da je Ustavni sud zauzeo stajalište da su ovakve tužbe zapravo u funkciji obeshrabrivanja novinara, a što je i stajalište Europskog suda za ljudska prava. Upitan da li mu je poznato da upravo Europski sud za ljudska prava inzistira na istinitom pisanju naveo je da vrijednosni sudovi ne podliježu istinitosti pisanja budući ima pravo imati svoj stav i smatrati ostvarivanje naknade štete bogaćenjem. Smisao pisanja je utjecaj na javno mnijenje. Naveo je da je želio osobno utjecati na tužitelja da više ne podnosi tužbe, a vezano uz traženje podataka od suda o broju tužbi i razdoblju podnošenja istog misli da je poslao upit na najveće sudove time da je dobio povratnu informaciju od Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Sjeća se da je kontaktirao i C iz Nacionala vezano za broj tužbi prije objave ovog članka. Koliko se sjeća nije tražio podatke za razdoblje prije 2015. godine. Protiv njega koliko zna nije podnesena tužba Sudu časti Hrvatskog novinarskog društva vezano uz ovaj članak. Koliko mu je poznato Mladen Bajić nije reagirao na ovaj članak primjerice tražeći ispravak ili slično. Smatra da je tužitelj javna osoba o kojoj se smije pisati na provokativan način. Iznoseći tvrdnje sporne za tužitelja nije napisao neistinu. Nije mu poznato da je tužitelj protiv njega pokrenuo tužbu radi klevete. Naveo je i to da mu je uvredljiv navod tužbe da je ničim argumentirano oklevetao tužitelja.

12. Uvidom u članak objavljen dana 27.11.2018. u Večernjem listu pod naslovom "Koliko koštaju duševne boli domaćih političara?" te s nadnaslovom " ŽS nerijetko i sam koristi medije kako bi se obračunao s političkim protivnicima, ali kad se mediji bave njime, ne preza od unovčenja boli", sud je utvrdio da se u istome vezano uz osobu tužitelja prijateljstvo sa Mladenom Bajićem povezuje s činjenicom nestanka državnoodvjetničkog spisa o elitnoj prostituciji i eventualnoj ulozi tužitelja u "provali" tajne istrage. Članak se nadalje bavi analizom pravomoćno okončanih sudskih postupaka u korist tužitelja u kojima je ostvario odštetu radi duševnih boli te se postavlja pitanje kako je isti u stanju obavljati svetolike dužnosti ako trpi tolike duševne boli te se izražava viđenje o nedopustivom korištenju legitimnih pravnih sredstava za obeshrabrivanje medija u traženju istine uz istodobno bogaćenje dužnosnika, sve navedeno uz istaknutu fotografiju tužitelja.

13. Sud prihvaća tvrdnje tuženika da se sporni članak ne bavi privatnošću osobe tužitelja niti njegovim obiteljskim životom, već okolnostima koje se tiču tužitelja kao osobe koja je obavljala javne funkcije i to zamjenik glavnog ravnatelja policije, potpredsjednik političke stranke HDZ i potpredsjednik Hrvatskog sabora kao i činjenicama vezanim uz sudske postupke u kojima je ostvario naknadu štete radi povrede časti i ugleda protiv medija te radnjama i postupcima vezano uz aktualne afere.

14. Svoj zahtjev za odgovornost tuženika za štetu koja mu je nanesena zbog povrede njegove časti i ugleda temelji na odredbi čl. 21 st. 1 Zakona o medijima u vezi s čl. 1100 i čl. 19 Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO. Odredbom čl. 21 st. 4 Zakona o medijima propisano je da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri odnosno ako je utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postajalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupao u dobroj vjeri.

15. Tužitelj je u vrijeme objave spornog članka bio nesporno javna osoba, poznati i visokopozicionirani političar u Republici Hrvatskoj te su informacije vezano uz njegovo ime i postupanje pod stalnim okom javnosti, podložne ocjeni te kao takav tužitelj mora prihvatiti činjenicu da može biti izložen javnoj kritici ukoliko je to u interesu razmatranja pitanja od javnog interesa i u dobroj vjeri. Točno je da tuženik ima pravo na slobodu izražavanja što obuhvaća slobodu mišljenja, primanja i širenja informacija i ideja od interesa za javnost te da i osobe koje obnašaju javne funkcije trebaju pokazati veći stupanj tolerancije na kritiku od običnog građanina. Kada se radi o političarima, radi se o javnim osobama koje se nužno i svjesno izlažu javnom mišljenju, a granice prihvatljivog kriticizma u njihovom slučaju su šire. Sporne tvrdnje nisu se odnosile na obavljanje javne funkcije tužitelja da je potpredsjednik Hrvatskog sabora i zamjenik predsjednika HDZ-a niti su kritika javnog djelovanja tužitelja niti predstavljaju obavještavanje javnosti o političkim zbivanjima. Tu valja posebice reći i to da sloboda mišljenja i izražavanja misli s jedne strane te zaštita dostojanstva, časti i ugleda predstavlja dva prava koja uživaju jednaku zaštitu što su i načelna stajališta Europskog suda za ljudska prava, a koja načela zastupa i Ustavni sud Republike Hrvatske u novijoj sudskoj praksi. Sloboda medija uvjetovana je postupanjem novinara u dobroj vjeri u skladu sa novinarskom etikom. Mora se voditi računa da je njezin osnovni zadatak priopćiti informacije i ideje o svim pitanjima od javnog interesa međutim sloboda medija ne smije prekoračiti određene granice, posebno kada se tiče zaštite ugleda i prava drugih.

16. U ovom postupku nije sporno da se sadržaj spornog članka ne odnosi na privatni i obiteljski život tužitelja, nego na okolnosti koje se tiču tužitelja kao osobe koja je obavljala javne funkcije i to kao zamjenik glavnog ravnatelja policije, potpredsjednik političke stranke HDZ i potpredsjednik Hrvatskog sabora. Kod iznošenja vrijednosnih sudova ne zahtijeva se od tuženika da dokaže istinitost vrijednosnog suda, nego da ukaže na dostatnu činjeničnu osnovu koja te sudove podržava uzimajući u obzir okolnosti svakog slučaja za sebe i opći kontekst izjave o kojoj se radi. Iz sadržaja spornog članka proizlazi da isti iznosi tvrdnje radi razmatranja teme od javnog interesa te se te tvrdnje smatraju vrijednosnim sudovima, a ne izjavama o činjenicama koje se može dokazati, pa ako je dana u dobroj vjeri onda postoji ekskulpacijski razlog iz čl. 21 st. 4 Zakona o medijima pri čemu ograničenja slobode izražavanja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima uvjerljivo utvrđena (test razmjernosti – javni interes), a koje pravno shvaćanje je zauzeto i u odlukama Europskog suda za ljudska prava i kroz praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske. Sukladno uputi višeg suda iz ukidnog rješenja, a vodeći računa o načelu "jednakosti oružja" sadržanog u čl. 6 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnim slobodama sud je izveo dokaze po prijedlogu tuženika. Naime, tuženik je na okolnost svojih navoda, da se radi o vrijednosnom sudu u dobroj vjeri predložio pribavu podataka o broju tužbi koje je tužitelj pokrenuo protiv nakladnika medija te podatak o tome na koliko sjednica Sabora je tužitelj prisustvovao i istima predsjedao kao odlučnim činjenicama u pogledu osnove tako i visine zahtjeva.

17. Prije svega, uvidom u ovosudni spis posl. br. Pn-3282/18 utvrđeno je tako da je do dana 25. 7. 2019. kod ovog suda tužitelj pokrenuo 42 sudska postupka za naknadu štete protiv različitih nakladnika s time da je tužitelj tijekom 2013. godine pokrenuo dva postupka, tijekom 2014. godine pokrenuo je 4 postupka, tijekom 2015. godine pokrenuo je 3 postupka, tijekom 2016. i 2017. godine pokrenuo je po jedan postupak, tijekom 2018. pokrenuo je 26 postupaka, a tijekom 2019. pokrenuo je 2 postupka. Nadalje, utvrđeno je da je do dana 27. 7. 2019. na Općinskom sudu u Sesvetama tužitelj pokrenuo 4 postupka za naknadu štete protiv nakladnika, da je do dana 25. 7. 2019. na Općinskom sudu u Novom Zagrebu tužitelj pokrenuo jedan postupak za naknadu štete te da su odlukama županijskih sudova u postupcima koje je vodio tužitelj protiv različitih nakladnika za naknadu štete zbog pretrpljenih duševnih boli zbog povrede prava osobnosti tužitelja, a uslijed objave u medijima, neki od postupaka završili u korist tužitelja, a neki od postupaka u korist tuženika.

18. Uvidom u dopis Hrvatskog sabora od 29. 7. 2019. s pregledom prijava prolaza tužitelja u Hrvatskom saboru u razdoblju od 4. 10. 2018. do 10. 12. 2018. utvrđeno je da iz evidencije Pregleda prijava prolaza osoba Hrvatskog sabora u razdoblju od 4. listopada do 10. prosinca 2018. proizlazi da je zastupnik ŽS, ovdje tužitelj, zastupničkom iskaznicom, elektroničkim putem potvrdio dolazak u Sabor ukupno 24 puta, a da je prema podacima u e-Doc bazi Hrvatskog sabora, na temelju obrađenih transkripata rasprava s plenarnih sjednica 9. saziva Hrvatskog sabora evidentirano da je tužitelj, zastupnik ŽS, potpredsjednik Hrvatskog sabora u razdoblju od 4. 10. 2018. do 10. 12. 2018. predsjedao 9. sjednicom i to na dane 4., 10., 11., 17. i 18. listopada 2018. te je isto tako za vrijeme trajanja 10. sjednice na dane 14., 15., 16., 19., 27., 29. i 30. studenoga te 4., 6. i 10. prosinca 2018. Isto tako, provjerom kroz evidenciju Hrvatskog sabora koju u skladu sa svojim nadležnostima vodi Odbor za izbor, imenovanja i upravne poslove Hrvatskog sabora utvrđeno je da u navedenom razdoblju zastupnik i ujedno potpredsjednik ŽS nije imao neopravdanih izostanaka.

19. Iz iskaza svjedoka AS saslušanog u ovosudnom predmetu posl.br. Pn-3282/18 proizlazi da je on kao voditelj služe PNUSKOKA u Rijeci sastavio i potpisao službeno izvješće u srpnju 2011. u kojem tužitelja opisuje kao osobu koja je kompromitirala tajnu istragu o tzv. elitnoj prostituciji i da je upravo to izvješće objavio tjednik Nacional početkom listopada 2018. Prema iskazu istog svjedoka izvješće je dostavljeno DORHU i njegovim rukovoditeljima u policiji, ali nije izazvalo nikakav efekt. Međutim prijateljstvo tužitelja sa Mladenom Bajićem, a koja činjenica proizlazi iz izvršenog uvida u ovosudni spis posl.br. Pn-1933/15 u kojem je tužitelj pravomoćno ostvario naknadu štete vezano uz članak objavljen u Večernjem listu, ne može se povezati niti je tuženik dokazao da je ono povezano sa činjenicom nestanka državnoodvjetničkog spisa o tzv. "elitnoj prostituciji". Po uvjerenju suda spornim člankom čitateljstvu se prezentira navedeno.

20. U konkretnom slučaju autor spornog članka polazeći od određenih činjeničnih utvrđenja točnije postojanja pravomoćnih presuda kojima je tužitelj ostvario naknadu štete protiv medija radi povrede časti i ugleda te afere curenja povjerljivih informacija o elitnoj prostituciji, iznosi, kako sam navodi u svojem iskazu vrijednosni sud. Vezano uz pravomoćno okončane sudske postupke u kojima je tužitelj ostvario naknadu štete radi povrede prava osobnosti protiv medija valja reći da je tužitelj naknadu štete ostvario u sudskim postupcima, odlukama donesenim u njegovu korist nakon provedenog dokaznog postupka, a radi zaštite svojih zakonom propisanih prava te stoga ovaj sud ne nalazi u istome kao ni u isticanju pokrenutih sporova protiv nakladnika nikakvu, kako se u članku navodi "opasnost koja prijeti medijima" odnosno nedopuštenost korištenja legitimnih pravnih sredstava za obeshrabrivanje medija u traženju istine, a istodobno bogaćenje. Isto tako trpljenje duševnih boli radi povrede časti i ugleda ne znači nemogućnost obavljanja radne aktivnosti osobe i nemogućnost obavljanja poslova, u slučaju tužitelja dužnosničkih i stranačkih, na što tuženik ukazuje. Iznošenje stajališta o ulozi tužitelja zbog prijateljstva sa državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem u nestanku državnoodvjetničkog spisa o elitnoj prostituciji te eventualna uloga tužitelja u provali tajne istrage, a u situaciji da je općepoznata činjenica da zlouporaba političkog položaja i moći i korištenje prijateljstva radi postizanja osobnih ili drugih interesa predstavlja osjetljivo područje, a što u slučaju tužitelja nije dokazano, već se kako navodi članak "valja povezati" nesumnjivo je podobno povrijediti ugled i čast tužitelja s ciljem da se pred javnosti diskvalificira osobno i profesionalno. Ovdje valja istaknuti da je moć autora i onoga što se piše znatna i ostavlja primjetan utjecaj na građane koji uglavnom vjeruju onome što bude prezentirano u tekstovima bez obzira na njihovu točnost i po tome formiraju daljnje mišljenje. Naime, svaka osoba koja počinje čitati bilo koji tekst, ono prvo s čime se susreće je upravo naslov teksta – naslov je taj koji formira misaoni proces čitatelja i vrijednosne sudove o daljnjem tekstu.

21. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu štete, valjalo je imati na umu odredbu čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/18 i 114/22 dalje: ZOO) kojom je propisano: "Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom", stavak dva toga članka kojim je propisano: "Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.", te stavak tri toga članka kojim je propisano: "Pravna osoba ima sva navedena prava osobnosti, osim onih vezanih uz biološku bit fizičke osobe, a osobito pravo na ugled i dobar glas, čast, ime, odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i dr.".

22. Prilikom odlučivanja, ovaj sud ima na umu i dio mjerodavne odredbe čl. 16. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) "...svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.", odredbu čl. 35. Ustava Republike Hrvatske "Svakomu se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti" te dio mjerodavne odredbe čl. 38. st.1. Ustava Republike Hrvatske "Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli i stavka 2. toga članka "Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa ... ..."

23. Mjerodavni dijelovi članaka 8. stavka 1. i 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02. i 1/06.; dalje: Konvencija) glase: "Članak 8. Pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života 1. Svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja.. ..". "Članak 10. Sloboda izražavanja 1. Svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice... 2. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni ... radi zaštite ugleda ili prava drugih ..."

24. Nije sporno da je u postupcima koje je vodio tužitelj protiv različitih nakladnika za naknadu štete zbog pretrpljenih duševnih boli zbog povrede prava osobnosti tužitelja, a uslijed objave u medijima neki od postupaka završili su u korist tužitelja, a neki od postupaka u korist tuženika.

25. Ovaj sud ima potrebu navesti da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na "informacije" ili "ideje" koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema "demokratskog društva". Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena (usporedi s predmetima ESLJP-a L protiv Moldavije [Vv], br. 14277/04, § 69., presuda od 12. veljače 2008.; i Bédat protiv Švicarske [Vv], br. 56925/08, § 48., presuda od 29. ožujka 2016.).

26. Drugim riječima, pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo. Članak 10. Konvencije, kao ni članak 38. Ustava, ne jamči neograničenu slobodu izražavanja. Sloboda izražavanja može biti ograničena ako je to nužno u demokratskom društvu. Kao što je ranije rečeno moć autora i onoga što se piše je znatna i ostavlja primjetan utjecaj na građane koji uglavnom vjeruju onome što bude prezentirano u tekstovima bez obzira na njihovu točnost i prema tome formiraju daljnje mišljenje. Svaka osoba koja počinje čitati bilo koji tekst, ono prvo s čime se susreće je upravo naslov teksta, naslov je taj koji formira misaoni proces čitatelja i vrijednosne sudove o daljnjem tekstu, a u konkretnom slučaju po uvjerenju ovog suda tužitelj se prikazuje kao osoba kojoj je primarni cilj naplatiti kao političaru duševne boli.

27. Spomenute kvalifikacije i navodi vezano uz postupanje i osobu tužitelja zasebno i u kontekstu cijelog teksta objektivno su štetni za tužitelja i objektivno su podobni da kod čitatelja stvore sliku o tužitelju kao osobi izuzetno negativnih svojstava te da ga svrstaju u krug onih koje je potrebno prezirati i moralno osuditi, to sve uz negativan naslov i podnaslov članka u kojem je navedeno ime tužitelja i prikazana njegova slika. Sud prihvaća jasne i uvjerljive navode iskaza tužitelja da je zbog objavljenog teksta i informacija iznesenih u njemu subjektivno osjetio povredu dostojanstva, časti i ugleda točnije postojanje, trajanje i intenzitet povrede prava osobnosti utvrđen je temeljem jasnog i uvjerljivog iskaza tužitelja saslušanog kao stranke u svrhu dokazivanja. Iskaz tužitelja ukazuje da se tužitelja u društvu i njegovoj profesionalnoj sredini te u obitelji umanjuje upravo zbog objavljene informacije.

28. Odredbe Zakona o obveznim odnosima, kojim je općenito uređeno pitanje naknade štete, valja primjenjivati i tumačiti sukladno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kako je uostalom izričito propisano člankom 1. stavkom 2. ZM-a, odnosno sukladno judikaturi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) te Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud). U konkretnom slučaju radi se o konkurenciji dvaju ljudskih prava - prava na slobodu izražavanja zaštićenu člankom 10. Konvencije i člankom 38. Ustava Republike Hrvatske i prava na poštivanje privatnog života (kroz kojega se štiti i pravo na čast i ugled) zajamčenog člankom 8. Konvencije i člankom 35. Ustava.

29. ESLJP je u nizu odluka izrazio pravno shvaćanje da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Kako ostvarivanje te slobode obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena.

30. Prema članku 10. stavku 2. Konvencije ograničenje slobode izražavanja dopušteno je samo ako su kumulativno ispunjena tri uvjeta: a) da je ograničenje propisano zakonom (načelo legaliteta); b) da je ograničenje propisano radi zaštite legitimnog cilja (načelo legitimiteta) i c) da je ograničenje neophodno u demokratskom društvu (načelo nužnosti, uključujući načelo razmjernosti).

31. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe „zahtjev“ za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge. Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, zahtjev broj 25333/06, presuda od 22. listopada 2009.).

32. Ograničenje prava na slobodu izražavanja Ustavni sud tumači imajući u vidu načelo razmjernosti iz članka 16. Ustava.

33. U okolnostima u kojima sporna izjava utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, „sukob“ dvaju prava potrebno je rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja, i s druge strane, pravo na poštovanje osobnog života drugih. Riječ je o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu te je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu tih prava.

34. Pri ocjenjivanju razmjernosti/nužnosti miješanja u pravo na slobodu izražavanja treba uzeti u obzir prirodu i ozbiljnost nametnute sankcije. Dosuđivanje naknade štete oštećenoj osobi mora biti u razumnom odnosu razmjera s pretrpljenim narušavanjem ugleda.

35. Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke (zahtjev broj 39954/08, presuda od 7. veljače 2012.) naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak.

36. Za razliku od privatnih osoba tužitelj kao javna osoba u sporno vrijeme zamjenik glavnog ravnatelja policije, potpredsjednik političke stranke HDZ i potpredsjednik Hrvatskog sabora neizbježno je i svjesno otvoreniji za pomno ispitivanje svake njegove riječi i djela i sukladno tome mora iskazivati veći stupanj tolerancije.

37. Ovome valja dodati da i ZOO u članku 1100. stavku 1. propisuje da u slučaju povrede prava osobnosti sud može oštećeniku dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako težina povrede i druge okolnosti slučaja to opravdavaju, dakle ne u svakom slučaju povrede prava osobnosti.

38. Izrečene informacije stvaraju sliku o tužitelju kao moralno upitnoj osobi točnije dovode u pitanje njegovu moralnost i bogaćenje te korištenje položaja i prijateljstava na taj način mu odričući kvalitetu koju mora imati osoba koja obavlja državničku dužnost. Sporni tekst i objektivno je podoban izazvati prezir, prijekor i omalovažavanje te je kao takav narušio osobni i profesionalni ugled i čast tužitelja čime su ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu tužitelju zbog povrede njegovog časti i ugleda. U konkretnom slučaju jačina povrede prava osobnosti i njezin intenzitet opravdavaju dosuđenje naknade. Ocjenjujući značenje povrijeđenog dobra i druge okolnosti slučaja (odnos sredine prema tužitelju i opisano psihofizičko stanje nakon objavljenog članka) valjalo je sukladno odredbi čl. 21 st. 1 Zakona o medijima u svezi sa čl. 1100 st. 1 do 3 ZOO-a i čl. 19 st. 1 i 2 ZOO-a prihvatiti tužbeni zahtjev u iznosu od 2.654,46 EUR, budući to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. Pri dosuđenju naknade ovaj sud je također vodio računa o tome da se dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom. Odluka o kamatama na dosuđeni iznos temeljena je na odredbi čl. 29 st. 1 i 2 ZOO-a, a ista je dosuđena po stopi naznačenoj u izreci presude. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.654,46 EUR sa pripadajućom kamatom tužitelja je valjalo odbiti.

39. Odluka o trošku parničnog postupka temeljena je na odredbi čl. 154 st. 2 ZPP- a kojim je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tužitelj je kvalitativno uspio u sporu 100%, kvantitativno 50% pa je njegov uspjeh 75% (150% / 2 = 75%). Tuženik kvalitativno točnije s osnovom nije uspio dok je s visinom uspio 50% pa je uspjeh tuženika 25% (50% / 2 = 25%). Kada se od uspjeha tužitelja koji je veći oduzme uspjeh tuženika (75% - 25% = 50%) tužitelj je u konačnici uspio sa 50%. Trošak tužitelja određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to temeljem Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 te Tbr. 42 i 48. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe 200,00 EUR, ročište 21.5.2019. 200,00 EUR, ročište 26.9.2019. 200,00 EUR, ročište 16.4.2024. 200,00 EUR te ročište 10.3.2026. 200,00 EUR ili ukupno 1.000,00 EUR te 25% PDV-a 250,00 EUR ili ukupno 1.250,00 EUR. Imajući u vidu omjer tužitelja uspjeha u sporu od 50% tužitelju je dosuđen parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR. Tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 99,54 EUR te presudu u iznosu od 146,54 EUR koji troškovi su bili nužni za vođenje ovog postupka te je tako tužitelju ukupno utvrđen parnični trošak u iznosu od 871,08 EUR. Odluka o kamatama na trošak temeljena je na odredbi članka 30 st. 2 Ovršnog zakona.

U Zagrebu, 7. kolovoza 2026.

Sudac

Vesna Horvat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u četiri primjerka.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika