REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-2085/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Stanislav Ostojić, odvjetnik u Zagrebu, protiv prvotuženice JH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženice JHN, [adresa], oboje zastupane po punomoćnici Ani Uroda, odvjetnici u Zagrebu, radi proglašenja nedopuštenom ovrhe, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 7. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Ovrpl-6/11 od 10. rujna 2013., pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate, proglašava se nedopuštenom.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicama trošak ovog postupka u iznosu od 2.750,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj:

Pu Ovr-15312/2015-116 od 14.12.2023., upućen kao ovršenik, da u roku od 15 dana od pravomoćnosti predmetnog rješenja pokrene parnicu protiv ovhovoditeljica, ovdje 1. i 2. tužene, radi proglašenja ovrhe, određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrpl-6/2021 od 10. rujna 2013., nedopuštenom zbog žalbenih razloga iz članka 46. stavka 1. točke 7. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 115/2004, 88/2005, 121/2005, 67/08, dalje u tekstu OZ). Tužitelj je na temelju saznanja da je potraživanje iz predmetnog rješenja o ovrsi preneseno na treću osobu temeljem čl. 49. OZ-a podnio žalbu nakon proteka roka u kojoj je istaknuo kako ovrhovoditeljice: ŽH, te JH i JHN, ovdje 1. i 2. tužena, nemaju aktivnu legitimaciju za vođenje ovršnog postupka protiv tužitelja kao ovršenika. Zbog navedenog sud je u odnosu na ovrhovoditeljicu ŽH ukinuo provedene radnje te obustavio ovrhu određenu rješenjem Naslovnog suda posl. broj: Ovrpl-6/2021 od 10.09.2013., a koja odluka je potvrđena rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, posl. broj: Gž Ovr-495/2023-2 od 26.10.2023. Predmetna tražbina sastavni je dio ostavine u kojoj su svoje nasljedne dijelove tužene prenijele na majku ŽH, koja se prihvatila svog i ustupljenih dijelova te je ŽH, izvršenim ustupima stekla cjelokupnu ostavinsku imovinu, pa tako i predmetnu tražbinu, koju je sklapanjem nagodbe u cijelosti prenijela na odvjetnika ČH stoga ni tužene nemaju aktivnu legitimaciju za vođenje ovršnog postupka. O izvršenom prijenosu tražbine tužitelj je također obavješten od strane treće osobe – odvjetnika ČH kojemu je ustupljena predmetna tražbina. Navedeni stjecatelj je podneskom od 18.03.2019. od suda zatražio da ga se uključi u predmetni ovršni postupak na mjesto ovrhovoditelja navodeći kako je na temelju sudske nagodbe s ranijom ovrhovoditeljicom ŽH, kao jedinom nasljednicom iza pok. LH, stekao tražbinu koja je predmet ovrhe. S obzirom da se ovdje tužitelj, kao ovršenik usprotivio stupanju prethodno navedenog stjecatelja u predmetni ovršni postupak – Općinski sud u Novom Zagrebu rješenjem broj: Pu Ovr-15312/15-119 od 21.02.2023. je odlučio kako se ne dopušta promjena u osobi ovrhovoditelja u predmetnom ovršnom postupku tj. subjektivna preinaka na strani ovrhovoditelja predložena od strane ČH.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti tužbeni zahtjev navodeći kako aktivna legitimacija tuženica proizlazi upravo iz rješenja o nasljeđivanju te su iste univerzalni sukcesori iza pok. LH, po sili zakona, u trenutku smrti ostavitelja. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju od 02.10.2012. iza pok. LH utvrđeno je da predmetno potraživanje nije obuhvaćeno kao dio ostavinske mase pa ustup nasljednog dijela u korist I. ovrhovoditeljice ŽH ne obvezuje tuženice u pogledu naknadno pronađene imovine odnosno predmetnog potraživanja niti pak je I. ovrhovoditeljica ŽH bila ovlaštena prenijeti svoj nasljedni dio na osobu koja nije sunasljednik. Tuženice su zajedničke vlasnice predmetnog potraživanja, a budući da isto nije obuhvaćeno rješenjem o nasljeđivanju iza prijašnjeg ovrhovoditelja, pok. LH, navedeni prijenos potraživanja I. ovrhovoditeljice ŽH na treću osobu ČH je bez pravnog učinka budući da je čl. 143.st.1. ZN-a propisano da svaki nasljednik može prije diobe prenijeti svoj nasljedni dio, potpuno ili djelomično, samo na sunasljednika, dok ČH evidentno nije sunasljednik iza pok. LH niti je među nasljednicama izvršena dioba navedenog potraživanja, niti pak je istog obuhvaćeno kao dio ostavinske mase u rješenju o nasljeđivanju iza pok. LH.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pu Ovr-15312/2015 (u priklopu), presliku spisa Okružnog suda u Ljubljani broj O-2382/17 (u priklopu), Dodatni Sklep o dedovanju Okružnog suda u Ljubljani broj II D 634/2012 od 13. ožujka 2024. (listovi 194-196), Sklep o dedovanju Okružnog suda u Ljubljani broj II D634/2012 od 2. listopada 2012. (listovi 197-498), ovjerovljeni prijevod dopunskog rješenja o nasljeđivanju Okružnog suda u Ljubljani broj II D 634/2012 od 13. ožujka 2024. (listovi 160-162), ovjerovljeni prijevod sudske nagodbe Okružnog suda u Ljubljani broj P-2382/2017 od 28. studenog 2018. (listovi 215-217), ovjerovljeni prijevod rješenja o nasljeđivanju Okružnog suda u Ljubljani broj II D 634/2012 od 2. listopada 2012. (listovi 222-224). Sud nije izveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka ČH s obzirom da se o osnovanosti tužbenog zahtjeva može odlučiti na temelju izvedenih dokaza u postupku.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja se vodi pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu broj Pu Ovr-15312/2015 na temelju presude Okružnog suda u Kopru broj P-314/96 od 26. studenog 1997. i to zbog žalbenog razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 115/04, 88/05, 121/05, 67/08, dalje OZ/08).

6. Među strankama nije sporno:

- da je prednik tuženica LH pokrenuo ovršni postupak pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu broj Pu Ovr-15312/2015 na temelju presude Okružnog suda u Kopru broj P-314/96 od 26. studenog 1997. radi naplate tražbine protiv ovršenika, ovdje tužitelja 3. siječnja 2011.,

- da je prednik tuženica LH preminuo tijekom trajanja navedenog postupka te da je postupak nastavljen u odnosu na tuženice kao zakonske nasljednice, dok je u odnosu na zakonsku nasljednicu ŽH ovršni postupak pravomoćno obustavljen,

- da je tužitelj Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj Pu Ovr-15312/2015- 116 od 14.12.2023., upućen u u roku od 15 dana od pravomoćnosti predmetnog rješenja pokrenuti parnicu iz razloga propisanih odredbom čl. 46. st. 1. toč. 7. OZ/08- a,

- da je tužitelj u roku od 15 dana od dostave pravomoćnog rješenja, koji mu je dostavljen 26. ožujka 2024. (dostavnica na poleđini lista 838 spisa Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj Pu Ovr-15312/2015), podnio ovom sudu tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

7. U konkretnom je predmetu sporno je li ostvaren žalbeni razlog čl. 46. st. 1. toč. 7. OZ/08 odnosno jesu li tuženice izgubile aktivnu legitimaciju voditi ovršni postupak pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, broj Pu Ovr-15312/2015.

8. Odredbom čl. 46. st. 1. toč. 7. OZ/08 propisano je da se žalba može izjaviti ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

8.1. Odredbom čl. 29. OZ/08 propisano je da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. S obzirom da navedena odredba ne rješava pitanje stupanja novog vjerovnika u već pokrenuti ovršni postupak umjesto prvobitnog ovrhovoditelja to se u slučaju subjektivne preinake na odgovarajući način primjenjuje odredba čl. 192. st. 3. ZPP-a kojom je propisano da nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, umjesto tužitelja može u parnicu stupiti novi tužitelj samo ako tuženik na to pristane. Ujedno je na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH od 21. studenog 2018. zauzeto pravno shvaćanje da se zahtjev za subjektivnu preinaku prijedloga za ovrhu može podnijeti i nakon donošenja rješenja o ovrsi, no uz pristanak ovršenika za stupanje novog ovrhovoditelja u ovršni postupak — za postupke pokrenute prije stupanja na snagu OZ/14.

8.2. Pritom valja napomenuti da se navedeno pravno shvaćanje ne primjenjuje u slučaju smrti ovrhovoditelja odnosno univerzalne sukcesije kada nasljednici umrlog ovrhovoditelja stupaju u ovršni postupak po sili zakona (ex lege), temeljem čl. 5. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) i čl. 215. st. 1. ZPP-a, u kojem slučaju nije potreban pristanak ovršenika niti isti može takvoj sukcesiji s uspjehom prigovarati.

9. Iz Rješenja o nasljeđivanju Okružnog suda u Ljubljani broj II D 634/2012 od 2. listopada 2012. proizlazi da ostavinu iza umrlog UH čine: ½ pojedinačnog dijela br. 10 u zgradi br. 1540 k.o. 1754 Šentvid nad [adresa], 18 dionica Cetis, G, 8 dionica Sava, G i osobni automobil. Nasljednicama na temelju zakon proglašene su ŽH, JH i ŽHN, svaka u 1/3 dijela. Nakon prihvata nasljednih dijela nasljednice JH i ŽHN ustupile su svoje nasljedne dijelove u korist ŽH, koja je prihvatila ustup i naslijedila ostavinu u cijelosti.

10. Iz dopunskog rješenja o nasljeđivanju Okružnog suda u Ljubljani broj II D 634/2012 od 13. ožujka 2024. proizlazi da iza UH dodatnu ostavinu čine potraživanja prema pravomoćnoj presudi Okružnog suda u Kopru broj P-314/96 od 26. studenog 1997. u vezi s presudom Višeg suda u Kopru Cp 943/2000 od 6. ožujka 2001. Navedena je ostavina dodijeljena nasljednicama na temelju zakona i to ŽH, JH i ŽHN, svakoj u 1/3 dijela prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju u skladu sa nasljedničkim izjavama.

11. Iz sudske nagodbe Okružnog suda u Ljubljani broj P-2382/2017 od 28. studenog 2018. proizlazi da je ista sklopljena između ŽH i ČH ŽH kojom SH ČH ustupa cjelokupnu tražbinu koja je dosuđena LH prema pravomoćnoj presudi Okružnog suda u Kopru broj P -314/96 od 26. studenog 1997. u vezi s presudom Višeg suda u Kopru Cp 943/2000 od 6. ožujka 2001 . U istoj je navedeno da je ŽH jedina nasljednica predmetne tražbine jer su se kćeri JH i ŽHN odrekle nasljedstva.

12. Iz predmetnih odluka slijedi da Rješenjem o nasljeđivanju Iz LH nije odlučeno u pogledu potraživanja LH prema pravomoćnoj presudi Okružnog suda u Kopru broj P-314/96 od 26. studenog 1997., a radi čije naplate se vodi ovrha čija se dopuštenost ispituje u ovom postupku. Već je o navedenome kao o naknadno pronađenoj imovini odlučeno tek dopunskim rješenjem o nasljeđivanju od 13. ožujka 2024. iz kojeg je vidljivo da se ovdje tuženice nisu odrekle nasljedstva niti su svoj nasljednički dio ustupile ŽH. S obzirom na navedeno sudska nagodba koja je sklopljena 28. studenog 2018. i to između ŽH i ČH, odnosno u kojoj kao stranke nisu sudjelovale ovdje tuženice iste ne obvezuje niti predstavlja valjani temelj za prijenos tražbine sa tuženica na treću osobu.

13. Prema tome, nije osnovan prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tuženica da kao zakonske nasljednice iza ovrhovoditelja nastave voditi ovršni postupak, stoga nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 46. st. 1. toč. 7. OZ/08-a, slijedom čega je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev.

14. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio u sporu, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 151. st. 1. ZPP-a tuženice imaju pravo na naknadu troškova postupka, i to za zastupanje po punomoćniku odvjetniku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.) i vrijednosti predmeta spora te troškovniku od 21. srpnja 2026., i to za sastav odgovora na tužbu u iznos od 500,00 eura (Tbr. 8.4. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 12. studenog 2024., 16. prosinca 2025. i 21. srpnja 2026., svaki u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 2.000,00 eura, što uvećano za zastupanje više osoba za 10 % (Tbr. 40) i uvećano za PDV (25%) iznosi 2.750,00 eura. Tuženicama nije dosuđen trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu s obzirom da obveza plaćanje navedene pristojbe nastaje tek po pravomoćnosti i to razmjerno uspjehu u sporu.

15. Slijedom navedenog, naloženo je tužitelju naknaditi tuženicama trošak postupka u iznosu od 2.750,00 eura, kako je to odlučeno u točki II. izreke.

U Zagrebu, 7. kolovoza 2026.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.