REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3815/2021-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji ovog suda dr. sc. Dijana Vragović, u pravnoj stvari tužiteljice SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mato Krmek, odvjetnik u Zagrebu, protiv prvotuženika ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotuženika LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastušani po odvjetnici Ani Bobinac, odvjetnici u Zagrebu,radi utvrđenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 8. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, dana 7. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1) Utvrđuje se da tužiteljica SĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ima valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva nekretnine – kat. čest. [katastarska čestica] označene kao LIVADA NA NAUMOVCU površine 294,7 čhv odnosno 1060 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

2) Tuženici MARKO ŽUBRINIĆ, KRALJA ZVONIMIRA 66, OTOČAC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i HRVOJE ŽUBRINIĆ, KRALJA ZVONIMIRA 66, OTOČAC, OIB: [osobni identifikacijski broj] su dužni tužiteljici izdati ispravu podobnu za upis prava vlasništva na nekretnini iz toč. 1. ove presude u roku od 15 dana, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.“

II. Utvrđuje se da je tužiteljica SĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnine – kat. čest. [katastarska čestica] označene kao LIVADA NA NAUMOVCU površine 294,7 čhv odnosno 1060 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što su tuženici dužni priznati i trpjeti.

III. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljici trošak ovoga postupka u iznosu od 2.248,52 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 7. kolovoza 2026. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su tuženici u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu upisani kao suvlasnici svaki u 1/2 dijela nekretnine: kat. čest. [katastarska čestica] označene kao LIVADA NA NAUMOVCU površine 294,7 čhv odnosno 1060 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji upis je izvršen na temelju rješenja o naknadno pronađenoj imovini posl. br. O-356/20 UPP-OS-81/20 od 15. svibnja 2020. i ispravka rješenja o naknadno pronađenoj imovini posl. br. O -356/20 UPP-OS-81/20 od 22. svibnja 2020. Prije tuženika, kao vlasnik prethodno opisane nekretnine u zemljišnim knjigama bio je upisan pok. HĐ, [adresa]. Međutim, iako je on formalno bio upisan u zemljišne knjige, stvarni i izvanknjižni vlasnici predmetne nekretnine bili su tužiteljica i njen pokojni suprug DĐ (brat HĐ), budući da je nekretnina kupljena njihovim sredstvima temeljem ugovora zaključenog 16.06.1965. godine između HĐ i prodavateljice GĐ iz [adresa]. Predmetna nekretnina nikada nije bila stvarno vlasništvo pokojnog HĐ, budući da je stečena sredstvima tužiteljice i njenog pokojnog supruga, što je HĐ izričito potvrdio u svom očitovanju od 25.05.2010. godine, ovjerenom kod javnog bilježnika Alemke Gajski 16.06.2010. pod brojem ovjere OV -12163/2010. Slijedom navedenog, glavnim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da tužiteljica ma valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva nekretnine te izdavanje tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva na nekretnini. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je dosjelošću stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu navode da je nesporno da su u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] upisani svako u ½ dijela kao vlasnici nekretnine označene kao zk.č.br. 8485/83 LIVADA NA NAUMOVCU površine 294,7 čhv ili 1060 m2, temeljem Rješenja o naknadno pronađenoj imovini posl.br. O356/20, UPP -OS- 81/20 od 15.05.2020. godine i ispravka Rješenja od 22.05.2020. godine. Osporavaju da bi prednik tuženih, njihov pok. otac HĐ samo formalno bio upisan kao vlasnik u zemljišne knjige, već je predmetnu nekretninu kupio pok. HĐ od prodavateljice GĐ ugovorom o kupoprodaji od 16.06.1965. godine te je temeljem navedenog ugovora i upisan kao vlasnik. U odnosu na Očitovanje na kojem je potpis prednika tuženih HĐ ovjeren 16.06.2010., napominju da je u tom period otac tuženih bio hospitaliziran nakon teške operacije srca koja je izvedena 07.06.2010. godine. Otac tuženih je bio općenito teško narušenog zdravstvenog stanja u navedenom periodu. Osporavaju da bi tužiteljica sukladno čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ostvarila uvjete za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, obzirom da je ista znala da je prednik tuženih temeljem valjane kupoprodaje stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine i da je upisan kao vlasnik iste u zemljišnim knjigama. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zk izvadak (listovi 5-6,34-41,48, 53-54,74-84), očitovanje HĐ od 25. svibnja 2010. (listovi 7-9), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika u Gospiću broj O-1046/12 od 18. listopada 2012. (listovi 10-11), prijepis posjedovnog lista na dan 5. svibnja 2021. (list 12), ugovor od 16. lipnja 1965. sklopljenog između GĐ i HĐ (listovi 29-30), ugovor od 16. lipnja 1965. sklopljenog između GĐ i SĐ (listovi 32 -33) informaciju o identifikaciji zk čestica (listovi 42-44), izvod iz katastarskog plana (list 45), prijepis posjedovnog lista na dan 7. veljače 2022. (list 46-47), zdravstveni karton HĐ (listovi 55-70), dopis ovog suda zemljišnoknjižnog odjela od 9. kolovoza 2023. (list 95), preslike pojedinih isprava iz postupka koji se vodio kod zk odjela ovog suda broj Z-3696/97=Z-3304/98 (listovi 96-102), očitovanje javnog bilježnika Nadije Gajski Mindoljević od 10. kolovoza 2023. (list 103), medicinsku dokumentaciju KBC Zagreb (listovi 150-196), te izveden dokaz saslušanjem tužiteljice (listovi 117-118), prvotuženika ČĐ (listovi 145-146), drugotuženika LĐ (list 146), svjedoka SĐS (listovi 203-204), VĐ (listovi 204-205), ČĐS (listovi 206-207), AĐ (listovi 209-211) i UĐ (listovi 211-212). Sud nije izveo dokaz medicinskim vještačenjem jer su tuženici podneskom od 28. siječnja 2026. odustali od navedenog dokaznog prijedloga.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), sud je utvrdio da je glavni tužbeni zahtjev neosnovan, dok je osnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

5. U ovom predmetu glavnim tužbenim zahtjevom tužiteljica traži utvrđenje da ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva nekretnine te izdavanje tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva na nekretnini. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnine pobliže opisane u petitu tužbe.

6. Među strankama nije sporno:

- da su tuženici u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu upisani kao suvlasnici svaki u 1/2 dijela nekretnine: kat. čest. [katastarska čestica] označene kao LIVADA NA NAUMOVCU površine 294,7 čhv odnosno 1060 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji upis je izvršen na temelju rješenja o naknadno pronađenoj imovini posl. br. O-356/20 UPP-OS-81/20 od 15. svibnja 2020. i ispravka rješenja o naknadno pronađenoj imovini posl. br. O-356/20 UPP-OS-81/20 od 22. svibnja 2020.,

- da je prije tuženika, kao vlasnik prethodno opisane nekretnine u zemljišnim knjigama bio je upisan HĐ, otac tuženika.

7. U odnosu na glavni tužbeni zahtjev valja reći da je sporno ima li tužiteljica valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine te jesu li tuženici u obvezi tužiteljici izdati tabularnu ispravu za upis prava vlasništva .

7.1. Tužiteljica u postupku ne navodi koja bi to bila valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine već iz njenih činjeničnih navoda proizlazi da smatra da je stekla vlasništvo iste sredstvima koja su uložili ona i njen pokojni suprug, što je HĐ izričito potvrdio u svom očitovanju od 25.05.2010., ovjerenom kod javnog bilježnika Alemke Gajski 16.06.2010. pod brojem ovjere OV-12163/2010.

7.2. Iz Očitovanja HĐ od 25.05.2010. proizlazi da je na njemu javni bilježnik ovjerio kao istinit potpis HĐ te da njime HĐ potvrđuje sljedeće činjenice:

- da je u zemljišnim knjigama ovog suda temeljem ugovora s GĐ od 16. lipnja 1965. upisan kao vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica]-livada na Naumovcu površine 1060 m2 odnosno 294,7 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. grad Zagreb u c ijelosti,

- da je predmetna nekretnina upisana u katastar u posjedovnom listu 2849 k. o. [katastarska općina] te da odgovara kč. br. [katastarska čestica] [adresa], površine 203 m2, [adresa] dvorište površine 500 m2 i [adresa] voćnjak 258 m2, kao i da su kao posjednici iste upisani AĐ 1/3 dijela, AĐ UĐ u 1/3 dijela i ČĐS u 1/3 dijela,

- da je na predmetnoj nekretnini izgrađena stambena zgrada,

- da iako je HĐ upisanu u zemljišnim knjigama kao formalno pravno vlasnik nekretnine ne polaže nikakva vlasnička prava na predmetnu nekretninu jer je ista u cijelosti kupljena novčanim sredstvima njegovog pokojnog brata DĐ i njegove supruge SĐ, ostvarenim radom za vrijeme trajanja njihova braka,

- da ne polaže nikakva vlasnička prava na stambenu zgradu budući da je ista u cijelosti izgrađena novčanim sredstvima njegovog pokojnog brata DĐ i njegove supruge SĐ, ostvarenim radom za vrijeme trajanja njihova braka

- da nikada nije bio u posjedu predmetne nekretnine niti stambene zgrade, već da su u posjedu iste od njezinog stjecanja bili njegov brat DĐ do njegove smrti, njegova supruga SĐ, a od 1986. i njihova djeca koja su navedena kao posjednici

- da nema nikakvih stvarnopravnih niti obveznopravnih potraživanja prema SĐ niti prema bratu DĐ i njegovim nasljednicima u odnosu na predmetne nekretnine

- da dozvoljava SĐ i zakonskim nasljednicima pokojnog brata DĐ da bez ikakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja poduzmu sve potrebne pravne radnje radi uknjižbe prava vlasništva nekretnine na svoje ime i vlasništvo kao i radi upisa stambene zgrade na njihovo ime i vlasništvo.

7.3. Postojanje valjanog pravnog osnova za stjecanje prava vlasništva pretpostavlja postojanje pravnog posla čiji su učinci usmjereni na prijenos prava vlasništva s dosadašnjeg titulara na novog. Prema odredbi čl. 115. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje ZVDSP) na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom. Predmetno očitovanje HĐ, kojim on potvrđuje činjenice kako su gore citirane, prema shvaćanju ovog suda, ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, niti takav predstavlja Ugovor od 16. lipnja 1965. kojim se prenosi pravo korištenja sporne parcele s obzirom da je isti sklopljen između GĐ i HĐ, slijedom čega je valjalo odbiti navedeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

7.4. Nije osnovan ni obveznopravni zahtjev kojim tužiteljica traži izdavanje tabularne isprave. Naime, budući da iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužiteljica tvrdi da je stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju zakona, odnosno dosjelošću, nije osnovan zahtjev za izdavanje tabularne isprave, s obzirom da se ne radi o derivativnom stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla i s tim u vezi upisom stjecanja vlasništva u zemljišnoj knjizi kao konstitutivnom pretpostavkom za stjecanje tog prava. Zbog toga u predmetnom slučaju nije potrebno postojanje valjane tabularne isprave kao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva (tako i VSRH u odluci broj Rev-x 434/13-2 od 22. svibnja 2013.).

7.5. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti glavni tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. U odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev valja reći da je sporno jesu li na strani tužiteljice ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnine pobliže opisane u petitu tužbe.

8.1. Iz Ugovora od 16. lipnja 1965. sklopljenog između Bačić Danice i HĐ proizlazi da Bačić Danica kao prijašnji vlasnik nacionaliziranog građevinskog neizgrađenog zemljišta da je ŽĐ na korištenje zemljište, u naravi pašnjak, a sastoji se iz čestice kat.br. 8485/83 površine 294,7 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. grad Zagreb a na kojem ona ima pravo korištenja u smislu čl. 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta te svoje pravo korištenja prenosi na njega sa svim svojim pravima koje ima. Iz čl. 2. slijedi da GĐ [adresa] HĐ na korištenje daje predmetnu česticu uz naknadu od 230.000,00 dinara s tim da joj on ovu ugovorenu naknadu isplati odmah nakon ovjere potpisa i predaje ugovora. Iz čl. 4. proizlazi da HĐ stupa u posjed prava korištenja predmetne nekretnine danom isplate ugovorene naknade.

8.2. Iz povijesnog zemljišno knjižnog izvatka na listovima 34-36 spisa proizlazi da je na nekretninama i to parceli broj 8485/83 upisano društveno vlasništvo na temelju rješenja sekretarijata za financije općinskog narodnog odbora od 29. lipnja 1959.

8.3. Iz iskaza tužiteljice SĐ u bitnome proizlazi da je HĐ bio njen šogor i upisan kao vlasnik na parceli gdje se sad nalazi zgrada koju su izgradili njen suprug i ona. Navodi da su kupili 2 parcele, jednu do druge a na drugoj parceli još uvijek nije ništa izgrađeno. Na toj drugoj parceli je ona upisana kao vlasnik. HĐ se upisao iz razloga jer suprug i ona ne bi mogli dobiti stan jer je suprug bio na popisu za dodjelu stana jer je radio u Industrogradnji. Navodi da je osim HĐ njezin muž imao još dva brata ali ostali nisu ništa kupili. HĐ je u bolnici dao izjavu da s ovom nekretninom nema ništa i tamo je bio dobrog psihičkog stanja, normalno je s njima razgovarao i odgovarao na sva pitanja koja bi mu postavila javna bilježnica. Parcele su kupili od GĐ. Parcele su bile jeftine, radila je i imala sa svoje novce i suprug je imao dobru plaću u Industrogradnji. HĐ ništa nije radio dok je živio kao podstanar. Navodi da njenom pok. suprugu otac nije davao nikakve novce, iako je njegov otac imao zemljište uz Gacku Šumečica, drugi brat S ga je prodao. Koliko zna zemljište u [adresa] naslijedio je brat S koji je živio na Zvijezdi. Ne zna zašto druga braća nisu naslijedila to zemljište u [adresa], valjda su se tako dogovorili. Četvrti brat Č nije ništa dobio od oca, vrlo rano je umro zbog problema sa srcem. Navodi da su za izgradnju ove kuće digli 4 kredita. Navodi da ni HĐ ni njegovi sinovi ČĐ i LĐ se nisu nikad protivili izgradnji ove kuće, nikad nisu ovdje živjeli, niti su tvrdili da je to njihovo.

8.4. Iz iskaza prvo tuženika ČĐ u bitnome proizlazi da je njegovu djedu ČĐ izvlaštenjem uzeta zemlja, zbog čega je primio naknadu koju je podijelio između svojih četvorice sinova. Gradilište u [adresa] djed je podijelio između L i H, a dvije nekretnine u Zagrebu na Naumovcu — danas [adresa] — podijelio je između DĐ i HĐ. Ne zna zašto se na jednoj od tih parcela upisala SĐ umjesto DĐ te da je cijela obitelj znala za takvu raspodjelu. Navodi da mu je otac govorio da će im pripasti jedno od ta dva zemljišta. Znali su da je na jednoj parceli izgrađena kuća te da se parcele nalaze jedna do druge, ali nisu znali na kojoj je parceli kuća izgrađena. Nije sporno da je kuća vlasništvo tužiteljice, ali da je problem zemljište na kojemu je sagrađena, s obzirom na to da je kuća izgrađena na zemlji njegova oca. Naknadno je saznao da je druga parcela, na kojoj kuća nije sagrađena, prodana 2021. godine. Ne zna točan iznos koji je djed ČĐ dao sinovima, ali da u to vrijeme otac nije imao drugih sredstava jer je bio student. Vezano uz zdravstveno stanje oca, iskazao je da je HĐ **.**.2010. operiran na srcu na Kliničkom bolničkom centru Rebro, a da je prethodno bio hospitaliziran od svibnja do lipnja, dakle tri do četiri tjedna. Otac je dobio lijekove za razrjeđivanje krvi te je uz bolest srca bolovao i od dijabetesa, gihta i povišenog tlaka. Naveo je da otac nije bio dementan, ali da je uzimao veliku količinu lijekova, pri čemu je lijekove pripremala majka. Navodi da je izjavu od 25. svibnja 2010. prvi put vidio u ovom spisu te da je bio jako neugodno iznenađen. Naveo je da ne zna zašto bi otac tu izjavu potpisao jer je uvijek govorio da će to ostaviti njima, ali da nije sporno da se na izjavi nalazi očev potpis. Na pitanje o razlozima navođenja nesposobnosti za rasuđivanje, pojasnio je da smatra da je otac tada bio teško bolestan. Iskazao je da su ga posjećivali vikendima u bolnici te da se nije mogao ni ustati zbog gihta — da to nije bio isti čovjek te da se bojao da će umrijeti od operacije i da više neće vidjeti unuka. Naveo je da su on i majka normalno razgovarali s ocem, ali samo o lakšim temama, a da ga je unuk najviše zanimao. To je bilo prije operacije, dok nakon operacije nisu mogli puno razgovarati jer je otac često bio u polusnu. Naveo je da se otac oporavio od operacije, ali da je od srca preminuo dvije godine poslije. Navodi da je njegova majka VĐ znala za predmetno zemljište u vlasništvu oca. Navodi da je sigurno desetak puta bio u kući tužiteljice na [adresa], da su dolazili i s ocem i s majkom kao obitelj te da im otac nikad nije pokazao koja bi to bila njihova parcela. Naveo je da su i tada znali da se te dvije parcele na Naumovcu nalaze jedna do druge. Nitko od njih nakon očeve smrti nije brinuo o njihovoj parceli te da su tada smatrali da je to parcela lijevo od kuće, gdje je bila neka šikara. Zaključio je da je to njihova parcela jer na njoj nije bila izgrađena kuća. Otac svoju namjeru da im ostavi predmetno zemljište, koliko mu je poznato, nikad nije stavio na papir.

8.5. Iz iskaza drugo tuženika LĐ u bitnome proizlazi da iskakuje suglasno iskazu prvo tuženika. Navodi da je posjećivao oca u bolnici te da otac nije bio sretan, ali da se s njim moglo normalno komunicirati. Naveo je da je otac tek pred samu smrt 2012. godine, kada je saznao da ga više ne mogu operirati, postao depresivan.

8.6. Iz iskaza svjedoka SĐS prozlazi da je oko 1965. njezin djed ČĐ dobio isplatu za zemljište od Hidroelektrane te je odlučio te novce podijeliti između četiri sina — DĐ, H, L i HĐ — na način da je kupio zemljište u [adresa] za njezina oca i strica D. Za DĐ i HĐ djed je dao novce DĐ i strini SĐ da kupe dva zemljišta u Zagrebu, i to tako da jedno pripadne DĐ, a drugo HĐ. Navela je da su to ova zemljišta u Zagrebu, čini joj se na adresi [adresa], te da je svakom trebala pripasti jedna čestica, ali da ne zna jesu li te čestice jedna pored druge. Sve su joj to rekli njezini roditelji. HĐ nije sam kupovao zemljište jer je tada imao 18 godina te da je vjerojatno iz tog razloga djed dao nalog da DĐ kupi obje čestice. Navela je da djed ne bi dozvolio da imovina ne bude pravilno raspodijeljena te da ne zna kome je od njih trebala pripasti koja čestica. Nitko nije rekao niti pokazao koja bi to bila druga čestica koja je pripala HĐ . Navodi da je HĐ imao prvo moždani udar, a kasnije i srčani infarkt 2010. kada je bio operiran. Ona ga je posjećivala u bolnici i opisala da je pred operaciju bio depresivan, da mu je sve bilo svejedno i da se predao, ali da je poslije operacije bilo bolje. Naglasila je da je ipak bio svjestan svega oko sebe i sposoban za rasuđivanje, ali da je bio dosta emotivan čovjek. Ništa ne zna o izjavi koju bi HĐ potpisao. HĐ joj nikada nije govorio da bi imao zemljište u Zagrebu te da o tome nije pričala ni s kim osim sa svojim roditeljima. Dodala je da joj je baka jedino još rekla da HĐ i DĐ imaju zemljišta u Zagrebu.

8.7. Iz iskaza svjedoka VĐ proizlazi da zna da je njezin svekar ČĐ kupio zemljište za četiri sina s novcem koji je dobio od svoje očevine, isplaćene zbog gradnje tunela Lika-Gacka te da je svakom sinu kupio komad zemlje

— Č i D u [adresa], a DĐ i HĐ u [adresa]. O svemu tome zna po pričanju svoje svekrve i šogorice G, Ivanove supruge. Iskazala je da su SĐ i DĐ došli u [adresa] te da im je svekar dao novce da kupe dva zemljišta u Zagrebu, jedno za sebe a jedno za HĐ, i da ga upišu. Navela je da joj je svekrva pri tome napomenula da, ako bi SĐ govorila o isplati u smislu da je ona nešto platila, zna da ona nije ništa platila, te da ne zna zašto bi joj svekrva to rekla. Srećku nisu dali novce da sam kupi zemljište jer je šezdesetih godina još bio srednjoškolac. Navela je da ne zna koje su točno čestice kupljene u Zagrebu, ali da joj se čini da je adresa tada bila Naumovac, a da je sada [adresa]. Iskazala je da je bila tamo, u kući u kojoj su živjeli SĐ i DĐ, te da je pokraj te kuće bilo prazno zemljište za koje je mislila da je V. Navela je da joj nitko nije pokazivao koje bi zemljište bilo Srećkovo te da se o tome pred njom nije pričalo. HĐ joj je uvijek govorio da će on to riješiti, ali da ne zna točno što je trebalo rješavati jer nije sudjelovala u odlučivanju o njegovoj djedovini. U pogledu zdravstvenog stanja, iskazala je da je HĐ 2010. išao na operaciju srca, da je prije toga imao moždani udar te da se teško oporavljao jer je imao i puno drugih zdravstvenih problema — šećer, giht, jetra, a pluća je operirao 1992. Navela je da je u to vrijeme uzimao jako puno lijekova, 15 tableta dnevno — za šećer, giht, a nakon operacije srca i za razrjeđivanje krvi. Iskazala je da se ne sjeća da bi HĐ pio lijekove za psihu, te da je možda radi liječenja tlaka dobivao neke lijekove za umirenje, ali da se toga ne sjeća. Navela je da je mogao normalno razgovarati u bolnici te da ne može reći da nije ništa razumio, ali da je fizički bio teško i teško se oporavljao. Navela je da su ga u bolnici posjećivali kolege s posla te da je jednom misli bila i SĐ . Izjavu na listovima 7–9 spisa, iskazala je da je nikad nije vidjela, ali da se na njoj nalazi Srećkov potpis. Navela je da joj je HĐ rekao da je nešto potpisao negdje u to vrijeme, ali da ne zna je li to bilo dok je bio u bolnici, te da jedino zna da je to bilo vezano uz SĐ jer ga je ona zvala. Navodi da ne zna je li ikad HĐ zemljište koje se nalazilo pored zemljišta na kojemu je sagrađena kuća održavao, kosio, plaćao komunalije ili slično, ali ona nije. Sjeća se da je DĐ umro 1983. i da je u tom trenutku kuća bila pod krovom, a da se ranije počela graditi. Navela je da joj je suprug tijekom života govorio da ima zemljište u Zagrebu i da je to ono zemljište koje je stekao od oca.

8.8. Iz iskaza svjedoka ČĐS u bitnome proizlazi da su njezini roditelji 1965. putem kontakta od gospođe GĐ, kupili dvije parcele na Naumovcu, sada A, jer su samo za to imali novac. Iskazala je da su kupili dvije parcele jer su imali troje djece te da ne zna zašto je kuća izgrađena baš na čestici na kojoj je izgrađena. Navela je da su njezini roditelji imali dobre prihode jer je otac bio direktor mehanizacije i transporta Industrogradnje, a majka diplomirani ekonomist. Iskazala je da ne zna što bi otac naslijedio od svojeg oca jer je u to vrijeme bi la dijete te da su joj roditelji rekli da su zemljišta kupili iz svojih prihoda. Čula je od roditelja da je bila neka podjela imovine od strane djeda, ali da joj je mama rekla da je iznos koji je otac dobio bio samo simboličan i da se s njim ne bi ništa moglo kupiti u Zagrebu. Iskazala je da zna samo da je djed nešto podijelio između sinova, ali ne zna koliko i što je dijelio. Na pitanje iz kojeg razloga je HĐ bio upisan na zemljište, iskazala je da je to zato što je otac bio na popisu za stan pa ne bi mogao dobiti stan ako u vlasništvu ima drugu nekretninu. Iz tog razloga se na jednoj parceli upisala njezina mama, a za drugu su odlučili da se upiše HĐ jer je familija. Navela je da se mama nije upisala na obje parcele jer se u postupku dobivanja stana gledalo koliko supružnik ima nekretnina. Iskazala je da su njezini roditelji sagradili kuću na [adresa] — gradnja je počela sedamdesetih godina, a oko 1983. kuća je došla pod krov, nakon čega je njezin otac umro. Iskazala je da su HĐ i njegova obitelj dolazili u kuću te da se nikad nije pričalo o zemljištu. Navela je da je zvala HĐ kada je završio u bolnici te da joj je HĐ pri posjetu rekao da su sve riješili jer da je bila javna bilježnica i da se ne brinu oko toga, te da je njezina mama to htjela riješiti. Navela je da nije bila prisutna kada se izjava potpisivala. Iskazala je da je HĐ pri njezinim posjetima u bolnici bio skroz normalan i veseo što su došli, da je njih jako volio kao i oni njega te da je emotivno bio stabilan. Dodala je da je sve to bilo nakon njegove operacije te da ga prije operacije nije posjećivala jer je njegovo stanje bilo urgentno. Na toj drugoj parceli pored njihove kuće njezin brat AĐ počeo graditi svoju kuću pred desetak godina, ali to financijski nije mogao izdržati pa je mama sklopila ortački ugovor s jednim građevincem.

8.9. Iz iskaza svjedoka AĐ u bitnome proizlazi da su nakon dolaska iz [adresa] u [adresa], kada je pohađao drugi razred osnovne škole, najprije živjeli kao podstanari, a potom je njegova majka stupila u kontakt sa susjedom te izrazila želju za kupnjom predmetnih parcela. Radi se o dvije parcele smještene jedna pored druge na adresi [adresa] (ranije Naumovac). Svjedok navodi da su oba roditelja zajedno kupila obje parcele i da su za to imali dovoljna sredstva od vlastitih prihoda — majka je radila kao šefica računovodstva, a otac kao tehnički direktor Industrogradnje. Na jednoj parceli kao vlasnik upisan je jedan od roditelja, dok je na drugoj upisan HĐ. Svjedok napominje da ne zna točno na kojoj parceli, budući da ih je uvijek doživljavao kao jednu cjelinu. Objašnjava da je HĐ upisan na parcelu jer je otac bio na listi za stan te bi izgubio pravo na stan da je bio upisan kao vlasnik nekretnine. Iz istog razloga nije mogla biti upisana ni majka, s obzirom da je bila u braku s ocem. Navodi da zna da je djed nešto dao sinovima, ali vrlo malo, s obzirom na nisku vrijednost zemljišta u [adresa]. Ne zna što im je podijelio niti koliko, jer je u to vrijeme bio dijete. Drugu parcelu koristili su kao dio zajedničke parcele. Na toj drugoj parceli svjedok je namjeravao graditi kuću, od čega je odustao, te je prije desetak godina sklopio ugovore s investitorom, no parcela još uvijek nije definitivno prodana. Sve navedene informacije o kupnji parcele zna od roditelja. Navodi da je posjetio HĐ u bolnici te da je s njim normalno razgovarao i da je HĐ razumio sve o čemu su razgovarali. Na pitanje o očitovanju od 25. svibnja 2010. navodi da mu je majka rekla da je HĐ to potpisao, te da s njim o tome nije razgovarao, niti mu je bilo na kraj pameti da postoji ikakav problem vezan uz predmetnu parcelu. Parcela je kupljena negdje 1960-ih, kuća je građena 1982., a gradnja završena 1983. Navodi da je 1982. kratko živio u kući sa suprugom te da iste godine odselio, dok su se njegovi roditelji s bratom i sestrom uselili u kuću i jedini ondje stanovali. Tu drugu parcelu uređivali su i koristili kao da je dio prve parcele, te su tuženici s obitelji redovito dolazili u kuću barem jednom godišnje, pri čemu nije bilo nikakvog govora o vlasništvu parcela niti o bilo kakvom sporu oko vlasništva. Navodi da na terenu nisu vidljive međe između dvije predmetne parcele, te da se od početka znalo da majka nije upisana na obje parcele.

8.10. Iz iskaza svjedoka UĐ u bitnome proizlazi da su u lipnju 1965. njegovi otac i majka vlastitim sredstvima kupili od GĐ dvije parcele na [adresa], pri čemu je na jednoj kasnije izgrađena kuća, a druga se nalazi odmah pored nje. Otac je u to vrijeme bio direktor Industrogradnje, a majka še fica financija, zbog čega su imali znatnije prihode, iako svjedok ne zna točan iznos. Na drugoj parceli ništa nije bilo izgrađeno te se koristila kao livada. Navodi da je brat prije pet godina krenuo u izgradnju te parcele pa odustao, a majka je za tu parcelu pronašla investitora, no parcela još uvijek nije prodana. Majka je bila upisana kao vlasnik na neizgrađenoj parceli, dok je na parceli na kojoj je izgrađena kuća formalno upisan HĐ. Objašnjava da po tadašnjim zakonima otac nije mogao dobiti stan ako je u vlasništvu imao kuću, čak ni samu parcelu, zbog čega je upisan HĐ. Ne zna zašto majka nije bila upisana na obje parcele. Zna da su imali djedovinu na rubu Gacke doline koja im je oduzeta zbog izgradnje kanala, za što je djed dobio određeni novčani iznos. Navodi da ne zna koji je to bio iznos, ali da to nisu bila znatna sredstva i sigurno nisu bila dostatna za kupnju parcele u Zagrebu. Navodi da mu je HĐ u posjetu u bolnici 2010. rekao da je za novce koje je dobio od oca jedva kupio polovni motor. Potvrđuje da navedene parcele nisu kupljene iz tih sredstava, što su mu rekli majka i otac. Navodi da je HĐ posjetio u bolnici više puta 2010. godine te da mu je HĐ rekao da je k njemu došao javni bilježnik kako bi se riješila priča o parceli, te da je sretan što se to dovršilo. Ne sjeća se prisutnosti drugih osoba pri tom razgovoru, moguće da je bila prisutna sestra. Navodi da je HĐ u tom trenutku bio dobrog zdravstvenog stanja i normalno je razgovarao, jedino je bio uplašen zbog predstojeće operacije. Kuća se počela graditi 1980., a 1983. je stavljena pod krov, nakon čega je ubrzo umro otac. Od početka su u kući živjeli majka, sestra i on, te otac dok je bio živ. HĐ nije živio u kući kada je bio u Zagrebu — kratko je boravio u domu, a potom u njihovom stanu u [adresa] koji je otac dobio 1968. od Industrogradnje. HĐ je često dolazio u Zagreb i boravio na parceli za vrijeme izgradnje kuće, a HĐ i njegova obitelj posjećivali su kuću barem nekoliko puta godišnje, kao i ČĐ i LĐ nakon Srećkove smrti. Svjedok navodi da nikada nije bilo razgovora o tome čija je parcela jer je bilo jasno tko je vlasnik, odnosno tko ju je kupio, te da HĐ i njegova obitelj nisu bili uključeni u održavanje kuće, plaćanje poreza niti održavanje druge parcele. Navodi da mu je HĐ u bolnici rekao da je javni bilježnik došao k njemu te da je on vlastitom voljom potpisao dokument o vlasništvu nekretnine u [adresa] — odnosno da on nije vlasnik, da to nije kupio vlastitim sredstvima i da se odriče prava u odnosu na tu nekretninu. Navodi da majka ranije nije tražila od HĐ da se upiše kao vlasnica jer su obiteljski odnosi bili dobri i nikome nije bilo na kraj pameti da bi se netko mogao nezakonito upisati. Zna da je djed sinovima dao određena sredstva, pa tako Č i D za gradilište, ali da to nisu bila značajna sredstva — bila su dostatna za kupnju zemlje u [adresa], ali ne i za kupnju zemlje u Zagrebu. Poznato mu je da je majka 1997. tražila brisanje društvenog vlasništva u zemljišnim knjigama.

9. Iz priloženih Ugovora od 16. lipnja 1965. i u bitnome suglasnih iskaza svjedoka i stranaka proizlazi da je na spornoj parceli ranije kat.br. 8485/83 i parceli na kat.br. 8487/77 preneseno pravo korištenja 16. lipnja 1965. Iz navedenih iskaza sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi tko je i na koji način vršio posjed glede sporne parcele od 1965. godine do početka 1980-tih godina, međutim iz Očitovanja koje je dao HĐ jasno proizlazi da on nikada nije bio u posjedu predmetne nekretnine niti stambene zgrade, već da su u posjedu iste od njezinog stjecanja bili njegov brat DĐ do njegove smrti, njegova supruga SĐ, a od 1986. i njihova djeca koja su navedena kao posjednici. Kako suglasno proizlazi iz iskaza stranaka i svjedoka nije sporno da je kuća vlasništvo tužiteljice te da je izgrađena sredstvima tužiteljice i sada pokojnog DĐ. Ujedno i iz iskaza svjedoka proizlazi da su nakon izgradnje kuće 1983. u njoj živjeli tužiteljica i DĐ do njegove smrti kao i njihova djeca. Iz navedenog sud zaključuje da je tužiteljica u samostalnom posjedu kuće, a time i zemljišta na kojem je ona izgrađena 1965. godine nadalje. Da je tome tako proizlazi iz suglasnih iskaza svjedoka i stranaka da tužiteljici nikad nitko nije osporavao pravo da posjeduje predmetnu nekretninu, kako kuću tako i zemljište na kojem je ona izgrađena.

10. S obzirom na datum sklapanja citiranih ugovora i početka samostalnog posjedovanja nekretnine, valja reći da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti pravila Općeg austrijskog građanskog zakonika iz 1811., koji je u Hrvatskoj stupio na snagu 1853. i bio primjenjivan sve do donošenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, br. 53/91, 91/96, dalje ZOVO), koji je stupio na snagu 1980. godine, te kasnije odredbe važećeg ZVDSP-a.

10.1. U odnosu na rok dosjelosti valja reći da prema odredbi članka 28. stavka 2. ZOVO, savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću tijekom deset godina, a prema odredbi stavka 4. istog članka savjesni posjednik stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na toj stvari dosjelošću protekom dvadeset godina. Prema odredbi članka 72. stavka 2. ZOVO, posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

10.2. Prema odredbi članka 159. stavka 1. ZVDSP dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Odredbom čl. 159. st. 2. ZVDSP-a propisano je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjeda, dok je stavkom 3. istog članka propisano da samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom roka od dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjeda.

10.3. Kakvoća kvalificiranog posjeda pretpostavlja da je isti zakonit, istinit i pošten. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZVDSP-a zakonit je onaj posjed ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je tužiteljica ne raspolaže valjanom pravnom osnovom za stjecanje prava vlasništva valjalo je utvrditi je li ista mogla dosjelošću steći vlasništvo predmetne nekretnine kao pošteni posjednik.

11. Sud je prilikom ocjene savjesnosti odnosno poštenja tužiteljice da posjeduje sporno zemljište posebno cijenio Očitovanje HĐ od 25.05.2010 te iskaze svjedoka i stranaka iz kojih suglasno proizlazi da tužiteljici nikad nije osporavano pravo da je vlasnica izgrađene kuće niti joj je osporavano pravo posjedovanja zemljišta odnosno kuće. Pored navedenog iz danog Očitovanja jasno proizlazi da HĐ potvrđuje da je samo formalno upisan kao vlasnik spornog zemljišta te da ne polaže nikakva vlasnička prava na predmetnu nekretninu, kako zemljište tako i kuću jer je ista u cijelosti kupljena odnosno izgrađena novčanim sredstvima njegovog pokojnog brata DĐ i njegove supruge SĐ, ostvarenim radom za vrijeme trajanja njihova braka.

11.1. Iako su tuženici osporavali valjanost navedenog Očitovanja navodeći kako je upitno je li HĐ u trenutku potpisivanja bio sposoban za rasuđivanje, valja reći da iz u bitnome suglasnih iskaza stranaka i svjedoka proizlazi da je HĐ u vrijeme potpisivanja navedenog očitovanja, iako u izraženijem emotivnom stanju , bio sposoban za rasuđivanje, da je mogao normalno razgovarati i razumjeti tijek razgovora. Slijedom navedenog, a pored činjenice da su tuženici odustali od dokaznog prijedloga da se izvede dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku psihijatru radi utvrđivanja činjenice sposobnosti sada pok. HĐ za rasuđivanje te da iz priležeće medicinske dokumentacije i iskaza svjedoka i stranaka ne proizlazi da bi njegova sposobnost za rasuđivanje bila smanjena, to je sud zaključio da je dano Očitovanje kao takvo valjano i očito izražava pravu volju pok. HĐ, čime priznaje tužiteljici poštenje posjeda nekretnine na kojoj je on bio upisan kao vlasnik. Pokraj ovakvih utvrđenja ostali navodi tuženika kojima pokušavaju osporiti poštenje tužiteljice problematizirajući je li i kada zatražila brisanje društvenog vlasništva na spornoj nekretnini te koji su točno razlozi prethodili donošenju odluke između pok. HĐ, pok. DĐ da se isti upiše formalno kao vlasnik nekretnine, ukazuju se kao nedostatni da bi doveli do drugačijeg zaključka suda. Osobito jer tužiteljica ne spori da je bila upoznata s tim da je pok. HĐ bio upisan kao vlasnik sporne nekretnine, samo formalno a ne polažući vlasnička prava na istu.

11.2. Ujedno na navedeni zaključak suda u pogledu poštenja tužiteljice nisu od utjecaja niti u dijelu suglasni iskazi svjedoka i stranaka da je otac pok. DĐ i HĐ – ĐĐ za života odlučio između četvorice sinova podijeliti iznos novca koji je dobio kad mu je za oduzetu imovinu isplaćena naknada zbog gradnje tunela Lika-Gacka. Naime, iskazi svjedoka i stranaka se ipak u bitnome razlikuju oko toga koliki je iznos naknade time ostvario ČĐ odnosno je li isti bio dostatan za kupnju sporne parcele s tim da nitko od saslušanih svjedoka ni stranaka nije mogao ni približno odrediti o kojoj bi se svoti novca uopće radilo. Slijedom navedenog sud utvrđuje da je tužiteljica bila pošteni posjednik sporne nekretnine od 1965. godine nadalje.

12. U konkretnom slučaju vrijeme potrebno za dosjelost počelo je teći najkasnije 1965. od kada se tužiteljica nalazi u samostalnom posjedu sporne nekretnine, dakle za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ-a. Naime, pravila bivšeg OGZ su se primjenjivala na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91) do 1. rujna 1980. kao dana stupanja na snagu ZOVO, a ZVDSP je stupio na snagu 1. siječnja 1997. što znači da će se u svim onim slučajevima kada je pravo vlasništva stečeno prije 1. siječnja 1997. pravni temelj stjecanja, a u svezi s tim i relevantne činjenice, cijeniti prema propisima koji su do tada bili na snazi (pravna pravila bivšeg OGZ, odnosno Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima).

13. Kako je utvrđeno da se tužiteljica nalazi u posjedu predmetnih nekretnina od 1965., odnosno u razdoblju u kojem je ona bila u društvenom vlasništvu valja primijeniti odredbu čl. 29. ZOVO kojom je bilo propisano da se na nekretninama u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može steći dosjelošću. Međutim, navedena odredba je stavljena izvan snage čl. 3. Zakona o preuzimanju ZOVO ("Narodne novine" broj 53/91), pa sve nekretnine koje su do donošenja Ustava Republike Hrvatske bile društveno vlasništvo, bez obzira na njihov status u prijelaznom periodu i glede dosjelosti su došle pod opći režim. Nakon što je tužiteljica stupila u pošten samostalni posjed predmetnih nekretnina 1965., kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP nego na temelju drugih odredbi zakona (u tom smislu VSRH broj: Rev-x-974/2017-2 od 7. svibnja 2019.).

14. Pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina stjecanja prava vlasništva nastupaju po samom pravu (ipso iure) istekom potrebnog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ako su ispunjeni i ostali uvjeti koje propisuje zakon o stjecanju putem dosjelosti, u konkretnom slučaju savjesnost posjeda.

15. U slučaju kao što je ovaj, a kada teče vrijeme dosjelosti u dva navedena režima, prema pravnim pravilima OGZ-a i odredbi čl. 28. st. 2. ZOVO koji za izvanrednu dosjelost propisuje 20 godina. Propisani 20 godišnji zastarni rok protekao je 1985. godine te je tužiteljica koja je držala da je nekretnina koju posjeduje njena, stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine s protekom navedenog roka. Slijedom navedenog, sud je prihvatio kao osnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

16. Prilikom ocjene uspjeha u sporu sud je uzeo u obzir da je odbijen glavni tužbeni zahtjev, a prihvaćen je podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev pri čemu u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev nije nastao nikakav posebni trošak, slijedom čega je tužiteljica uspjela u sporu u cijelosti i pripada joj parnični trošak u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a (tako i VSRH u odluci broj Rev 451/2022-2 od 3. listopada 2023.).

16.1. Tužiteljica ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 8. srpnja 2026., i vrijednosti predmeta spora i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav podneska od 28. prosinca 2021. iznos od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 16. veljače 2022 iznos od 50,00 eura (Tbr.9.5. Tarife), za ročišta 12. travnja 2022., 25. svibnja 2023., 13. rujna 2024., 22. srpnja 2025., 23. siječnja 2026. i 8. srpnja 2026., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 1.650,00 eura, što uvećano za PDV 25 % čini ukupno 2.062,50 eura. Sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18 i 51/23) tužiteljici pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 110,00 eura te trošak izlaska sudske komisije u iznosu od 49,48 eura.

17. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a naloženo je tuženicima naknaditi tužiteljici ukupan trošak postupka u iznosu od 2.248,52 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP -a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), kako je to odlučeno u točki III. izreke.

U Zagrebu, 7. kolovoza 2026.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika