Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-164/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Vukšiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika BI, OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. obrta [obrt], [adresa], zastupanog po punomoćniku Luki Kuduzu, odvjetniku iz Osijeka, radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj Pr-27/2025-10 od 27. svibnja 2025., na sjednici vijeća 7. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj Pr-27/2025-10 od 27. svibnja 2025. u točki I. izreke, u točki II. izreke, osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu, te u točki III izreke.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke u odnosu na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu razlike plaće od 947,15 eura na način da se tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke poništena je Odluka o izvanrednom otkazu rada od 19. studenog 2023. tuženika BI tužitelju ŽI, kao nedopuštena i nezakonita. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati pripadajuće plaće od 20. studenog 2023. do 31. prosinca 2023. u bruto iznosu od 947,15 eura sa zateznim kamatama od 27. prosinca 2023. do isplate. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.437,50 eura.

2. Protiv presude suda prvog stupnja žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1.- 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25-dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. studenog 2023. koju je tuženik kao poslodavac dao tužitelju kao radniku te zahtjev za isplatu naknade plaće za razdoblje od 20. studenog 2023. do 31. prosinca 2023. s kamatama.

5.1. U postupku je prvostupanjski sud utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 13.11.2023. počevši od dana sklapanja Ugovora o radu do 31.12.2023. na radnom mjestu kuhara zbog povećanog obima posla;

- da je u čl. 8. Ugovora o radu navedeno da će tužitelj kao radnik tjedni odmor koristiti u pravilu nedjeljom (moguće je tjedni odmor koristiti i u toku tjedna);

- da je u čl. 11. Ugovora o radu ugovorena osnovna plaća u bruto iznosu od 760,00 eura;

- da je tuženik tužitelja prijavio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje 13.11.2023. čime je tužitelj stekao svojstvo osiguranika;

- da je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. 11. 2023. tuženik tužitelju otkazao Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 13. 11. 2023. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa uslijed koje nastavak radnog odnosa nije moguć, a radni odnos da prestaje danom dostave navedene odluke uz obrazloženje da je tužitelj učinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja se sastoji u tome što je tužitelj 18.11.2023. na poslu vrijeđao ostalo (žensko) osoblje restorana, a 19.11.2023. nije došao na posao i o izostanku s posla nije obavijestio tuženika, niti je opravdao izostanak s rada s privremenom nesposobnošću za rad putem potvrde nadležnog liječnika u roku iz čl. 37. ZR-a te nije 19.11.2023. javio tuženiku kako bi na bilo koji način opravdao svoj nedolazak na posao pa odsutnost tužitelja nije evidentirana niti kao korištenje godišnjeg odmora, plaćenog ili neplaćenog dopusta;

- da je tužitelju prestalo svojstvo osiguranika 19.11.2023. zbog izvanrednog otkaza poslodavca;

- da je tužitelj 18.11.2023. uredno odradio svoju smjenu i nakon toga otišao kući;

- da tuženik 18.11.2023. nije bio prisutan u prostorijama restorana ... u [adresa];

- da su 18.11.2023. osim tužitelja, koji je bio zadužen za pečenje roštilja, poslove obavljali i HI, AI, OI i ZI;

- da tužitelj nije došao na posao u nedjelju 19. studenoga 2023.;

- da je tuženik četiri puta 19.11.2023. zvao tužitelja ali nije uspostavljen poziv;

- da je tuženik tužitelju u manje od 24 sata nakon verbalnog sukoba s radnicom HI izvanredno otkazao ugovor o radu, a da s tužiteljem i HI prethodno nije osobno obavio razgovor o navedenom događaju te da ga je HI o događaju izvijestila u ponedjeljak 20.11.2023;

- da je snimak navedenog događaja s video nadzora u prostorijama tuženika brisan;

- da je tuženik tužitelju slao pismeno putem pošte koje je neuručeno vraćeno tuženiku zbog promjene adrese stanovanja tužitelja;

- da je o prestanku rada tuženik tužitelja obavijestio mobilnim telefonom nakon tužiteljevog inzistiranja i više poruka na aplikaciji Viber i Whats App te mu je preko istih aplikacija u obliku slike tuženik dostavio pisanu odluku otkaza ugovora o radu;

- da je tužitelj 28. 11. 2023. podnio zahtjev za zaštitu prava poslodavcu koji se na navedeni zahtjev nije očitovao;

- da je tužitelj kritičnog dana imao verbalni sukob isključivo s radnicom HI;

- da je tužitelj zasnovao novi radni odnos 15.4.2024. i to sezonski kod privatnika;

- da je tužitelju tuženik isplatio neto plaću u iznosu od 154,28 eura za period od 13.11.2023. do 19.11.2023. dana 15. prosinca 2023., odnosno bruto iznos od 192,85 eura.

5.2. Prvostupanjski sud nadalje cijeni da verbalni sukob tužitelja s radnicom HI ne predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa, niti okolnost da tužitelj ne bi došao na posao 19.11.2023., pri čemu zaključuje da tuženik nije ni dokazao da je tužitelj bio raspoređen na posao toga dana, cijeneći pri tom i sadržaj čl. 8. Ugovora o radu. Nastavno, prvostupanjski sud cijeni da je tuženik je tužitelju otkazao ugovor o radu i odjavio ga pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje s danom 19.11.2023. (nedjelja), a da nije osobno obavio razgovor s tužiteljem, niti s HI, izravnim sudionicima verbalnog sukoba kako bi na ispravan način utvrdio postojanje eventualne povrede radne obveze i njene težine, te da nije ni dao priliku tužitelju za iznošenje obrane.

5.4. Slijedom toga, prvostupanjski sud ocjenjuje da je tuženik morao dati tužitelju jasne razloge zbog kojih mu je dao izvanredni otkaz ugovora o radu i to nakon očitovanja tužitelja, pa zaključuje da poslodavac nije imao osnova za davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu tužitelju pozivom na čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23-dalje: ZR) te da je isti protivan odredbama čl. 119. i čl. 120. ZR-a. Nastavno, prvostupanjski sud utvrđuje osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće zbog nedopuštenog otkaza u razdoblju od 20. studenog do 31. prosinca 2023. kada mu je trebao prestati radni odnos prema podacima o visini isplaćene plaće tužitelju u prethodnom razdoblju. Predmetnu naknadu prvostupanjski sud je dosudio pozivom na čl. 111. st. 1. i 2. ZR-a i čl. 1045., 1085. i 1086. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22-dalje: ZOO), a odluku o troškovima postupka tužitelja prvostupanjski sud donosi sadržajno pozivom na čl. 154. st. 1. ZPP- a te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23-dalje: Tarifa).

6. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da u donošenju pobijane presude nije počinjena koja od tih procesnih povreda, a niti ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju neosnovano u žalbi upire tuženik jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Tuženik u žalbi ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 299. st. 2. i 3. ZPP-a navodeći da je prvostupanjski sud protivno potonje navedenim odredbama nakon zaključenja prethodnog postupka, na raspravi od 7. svibnja 2024. usvojio tužiteljev dokazni prijedlog za pribavljanjem snimki video nadzora tuženika što da je bilo od utjecaja na donošenje valjane i zakonite presude budući da je prvostupanjski sud činjenicu da snimke videonadzora kod tuženika zbog proteka vremena više ne postoje cijenio na štetu tuženika.

7.1. Prednje izneseni žalbeni navodi nisu osnovani.

7.2. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je u postupku prethodni postupak prvotno zaključen na raspravnom zapisniku od 8. ožujka 2024. te je određeno provođenje dokaza koje su stranke predložile. Nadalje, proizlazi da je tužitelj na ročištu od 7. svibnja 2024. predložio provođenje dokaza uvidom u snimke videonadzora uz obrazloženje da punomoćnici i sud nisu imali saznanja o postojanju video nadzora sve do saslušanja tužitelja i svjedoka koji su to naveli u svojim iskazima na tom ročištu, te da je stoga svrsishodno pribavljanje tog dokaza. Tuženik se na istom ročištu protivio provođenju tog dokaza zbog toga jer je iznesen nakon zaključenja prethodnog postupka, a sud prvog stupnja je na raspravnom zapisniku odredio provođenje dokaza uvidom u snimku nadzorne kamere od 18. studenog 2023. Nakon toga, tuženik je u spis predmeta podneskom od 28. svibnja 2024. dostavio dopis trgovačkog društva Beos d.o.o. prema kojem nije bilo moguće preuzeti snimku video nadzora u lokalu tuženika na dan 18. studenog 2023. budući da se snimke brišu automatski nakon dva tjedna.

7.3. Prema stajalištu ovoga suda, iako je prvostupanjski sud odredio provođenje tog dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka i bez obzira što tužitelj nije opravdao razloge njihovog kasnijeg iznošenja ( čl. 299. st. 2. ZPP-a) jer iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj prethodno imao saznanja (prije zaključenja prethodnog postupka) da je u objektu tuženika postavljen video nadzor, određivanje provođenja tog dokaza nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude budući da je prvostupanjski sud svoje utvrđenje o osnovanosti tužbenog zahtjeva utvrdio iz ostalih provedenih dokaza. Pri tome je za napomenuti da su ti podaci pribavljeni u ranijem tijeku postupka prije donošenja presude suda prvog stupnja poslovni broj Pr-10/2023-18 od 12. srpnja 2023. koja je rješenjem ovog suda poslovni broj Gž R-267/2024-3 od 6. veljače 2025. ukinuta u dosuđujućem dijelu i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u stadij prethodnog postupka, ali zbog toga jer u postupku nije pribavljena isprava-pobijana Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu te su stoga stranke u ponovljenom postupku bile ovlaštene priložiti samo tu ispravu.

8. S tim u vezi treba navesti da iz sadržaja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 19. studenog 2023., koju je tuženik dostavio u ponovljenom postupku, proizlazi da tuženik stavlja na teret tužitelju počinjenje teške povrede iz radnog odnosa budući da je tužitelj 18. studenog 2023. na poslu vrijeđao ostalo (žensko) osoblje restorana i da 19. studenog 2023. nije došao na posao, a da o izostanku s posla nije obavijestio tuženika, niti da je opravdao izostanak s rada s potvrdom nadležnog liječnika u roku iz čl. 37. ZR-a pa poslodavac smatra da za takvo ponašanje radnika nema opravdanog razloga, da je takvim ponašanjem poremetio poslovne procese poslodavca i da ga to diskvalificira za daljnji rad kod poslodavca.

8.1. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je s obzirom na karakter povreda koje se tužitelju stavljaju na teret, kao i vrijeme njihovog počinjenja (18. i 19. studenog 2023.) u odnosu na datum otkazivanja tuženik bio dužan u smislu odredbe čl. 119. st. 2. ZR-a omogućiti tužitelju da iznese svoju obranu. Naime, prema čl. 119. st. 2. ZR-a prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini . S obzirom da je uskrata obrane načelna formalna zapreka pravno dopuštenom otkazivanju od strane poslodavca, postojanje okolnosti zbog kojih od poslodavca nije opravdano očekivati da radniku omogući iznošenje obrane mora biti argumentirano uvjerljivim raz lozima, što je u ovom konkretnom slučaju izostalo, kao to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. U tom smislu prvostupanjski sud je pravilno cijenio da je tuženik pobijanu odluku donio istog dana kada tužitelj nije došao na posao 19. studenog 2023. i da je s tim danom odjavljen kod mirovinskog osiguranja, da je prema sadržaju iskaza svjedoka i tužitelja utvrđeno da je tužitelj 18. studenog 2023. imao verbalni sukob s radnicom HI, ali da je i nakon toga do kraja odradio smjenu, dok mu je u odluci o otkazu stavljeno na teret da je vrijeđao ostalo (žensko) osoblje restorana i poremetio proces rada, pa je kraj takvog stanja stvari tuženik i prema ocjeni ovog suda trebao tužitelju omogućiti pravo na obranu upravo radi razjašnjenja tog spornog pitanja. Tuženik bez uspjeha nastoji u žalbi osporiti pravilnost prednje iznesenog zaključka prvostupanjskog suda ukazujući da je tužitelj bio nedostupan, da je u postupku utvrđeno da je poslodavac pokušao kontaktirati telefonom tužitelja kada je izostao s posla 19. studenog 2023. i da mu se pobijana odluka o otkazu nije mogla uručiti poštom, jer po ocjeni ovoga suda to nisu okolnosti koje bi u smislu čl. 119. st. 2. ZR -a opravdavale izostanak dužnosti tuženika da tužitelju omogući iznošenje obrane, dok okolnosti koje tuženik dalje iznosi u žalbi, da se tužitelj nije javljao poslodavcu ni nakon 19. studenog 2023., nisu niti od utjecaja na ocjenu zakonitosti odluke o otkazu donijete 19. studenog 2023.

8.2. S obzirom na izloženo, proizlazi da je pobijana odluka o otkazu nezakonita jer je tuženik protivno čl. 119. st. 2. ZR-a povrijedio tužitelju pravo na iznošenje obrane pa budući da je otkaz nedopušten već iz tog razloga, to više nisu pravno odlučne daljnje žalbene tvrdnje tuženika kojima osporava utvrđenje prvostupanjskog suda u odnosu na (ne)ispunjenost materijalno pravnih pretpostavki za otkaz u smislu čl. 116. st. 1. u vezi s čl.135. st. 3. ZR-a.

9. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio osnovanost i visinu pripadajuće naknade plaće tužitelju od danog otkaza 19. studenog 2023. do prestanka trajanja ugovora o radu 31. prosinca 2023. jednostavnim matematičkim obračunom prema ugovorenoj mjesečnoj plaći od 760,00 eura bruto, što tuženik neosnovano spori, s time da tužitelj razliku naknade plaće ostvaruje u primjeni čl. 95. st. 3. ZR -a kojom je propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

10. Međutim, osnovano tuženik u žalbi prigovara da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici naknade plaće budući da se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22,114/23 i 152/24), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela, pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće zbog čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.

11. Pravilna je odluka o troškovima postupka tužitelja koji mu pripadaju u cijelosti primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a jer konačno tužitelj nije uspio samo s dijelom sporednog potraživanja s osnova zateznih kamata u odnosu na koje nisu nastali posebni troškovi. Sukladno tome, tuženiku u primjeni citirane zakonske odredbe nije odmjeren žalbeni trošak.

12. Iz navedenih razloga je odlučeno kao u izreci ove presude na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

U Rijeci 7. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić