Poslovni broj Gž Ovr-288/2026-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Nataši Peršić Brleković, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Stečajna masa iza Glumina banke d.d. - u stečaju, Zagreb, Strojarska cesta 20, OIB 97579212723, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Nadramija i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv ovršenika ĐČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicama iz Odvjetničkog društva Antolić i suradnici, j.t.d. iz Zagreba, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbama ovrhovoditelja i ovršenika izjavljenih protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2120/2010-157 od 2. lipnja 2026., 7. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se žalbe ovrhovoditelja i ovršenika kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2120/2010-157 od 2. lipnja 2026.

II. Odbija se ovršenik sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odlučeno je:

„Predmetna ovrha prodajom nekretnine ovršenika upisane u zk.ul . [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. [katastarska čestica], odgađa se do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi po tužbi treće osobe PČ, radi proglašenja ove ovrhe nedopuštenom glede te čestice, u predmetu ovog suda poslovni broj P -4545/21.“

2. Protiv citiranog rješenja ovrhovoditelj i ovršenik pravovremeno su podnijeli žalbe pobijajući ga iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/24, u daljnjem tekstu: OZ-a) predlažući da se isto preinači podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ujedno potražujući trošak žalbenog postupka .

2.1. U žalbi ovrhovoditelj u bitnome navodi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu predmetne do pravomoćnog okončanja parnice posl.br. P- 4545/21, budući da se ne može smatrati kako je treća osoba učinila barem vjerojatnim postojanje svog prava koje sprječava provedbu ovrhe. Ovrhovoditelj u žalbi ističe da je u trenutku pokretanja predmetnog ovršnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu (Ovr-1509/2005) ovršenik LČ bio jedini upisani vlasnik predmetne zemljišnoknjižne čestice (zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), dok stvarnopravni zahtjev treće osobe uopće nije bio vidljiv u zemljišnoj knjizi, a koje zemljišnoknjižno stanje je egzistiralo i u trenutku donošenje rješenja o ovrsi kao i u trenutku upisa zabilježbe ovrhe. Stoga ovrhovoditelj ukazuje da u trenutku pokretanja ovrhe nije imao razloga posumnjati da je upis ovršenika kao suvlasnika predmetnih čestica sporan, te je bio savjestan u trenutku kada je pokrenuo predmetnu ovrhu, dok treća osoba nije učinila vjerojatnim eventualno nepoštenje ili nesavjesnost ovrhovoditelja, slijedom čega čak i da bude utvrđena kao vlasnica predmetne nekretnine u parnici P-4917/22 isto ne može dovesti do nedopuštenosti predmetne ovrhe u parnici P-4545/21. Pozivajući se na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1127/2024 od 3.9.2024., žalitelj smatra da sve i da treća osoba PČ u parničnom postupku dokaže da je dosjelošću stekla pravo vlasništva sporne čestice, to ne znači da ima pravo koje sprječava provedbu ovrhe budući da je ovrhovoditelj, pouzdajući se u povjerenje zemljišnih knjiga, ishodio zabilježbu ovrhe na istoj čestici u trenutku kada pravo ili zahtjev treće osobe nisu bili publicirani.

2.2. U žalbi ovršenik u bitnome navodi kako u konkretnome nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe propisane odredbom članka 63. OZ -a te da prvostupanjski sud donoseći pobijano rješenje nije postupio sukladno uputi drugostupanjskog suda i protivno istome zaključuje da iako savjesnost i poštenje ovrhovoditelja tom sudu nisu upitni, ali da to ne znači da treća osoba nema pravo koje sprječava ovrhu. Žalbom ukazuje da ukoliko savjesnost i poštenje ovrhovoditelja nisu upitni tada je ovrhovoditelj, kada je 2005. ishodio rješenje o ovrsi i zabilježio tu ovrhu na predmetnoj nekretnini, bio savjestan i pošten, da je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige i u dobroj vjeri, a što bi značilo da nije imao razloga sumnjati u zemljišnoknjižno stanje nekretnine i pravo vlasništva upisanog vlasnika odnosno ovršenika. Slijedom toga, a u smislu pravnog shvaćanja Vrhovnog suda RH, žalitelj smatra da treća osoba ne može uspješno štiti svoje pravo na predmetu ovrhe te da nema pravo koje sprječava ovrhu. Žalitelj navodi da ne postoji vjerojatnost nastupa teško nadoknadive štete za treću osobu jer da eventualna buduća tražbina treće osobe predstavlja obvezu stečajne mase, a ovrhovoditelj ima novčanih sredstava i to u višestruko višem iznosu od vrijednosti nekretnine.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a na koju neosnovano upire ovršenik žalbom jer osporeno rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni te se može ispitati.

6. Iz stanja spisa ovršnog predmeta te pobijanog rješenja proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog suda od 22.1.2025. prihvaćen prijedlog treće osobe PČ te je odgođena ovrha do okončanja parničnog postupka poslovni broj P-4545/2021 radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom u odnosu na nekretninu oznake zk.č.br. 426/3 2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navedeno rješenje je ukinuto rješenjem ovog drugostupanjskog suda od 28.10.2025. te je predmet vraćen na ponovni postupak, s uputom da je propušteno utvrditi odlučnu činjenicu je li ovrhovoditelj kod stjecanja svog prava na predmetu ovrhe bio savjestan i pošten i je li zloupotrijebio svoje pravo sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22.2.2018., prema kojem "predmnijevani vlasnik može uspješno štiti svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo" , a koje pravno shvaćanje je po mišljenju prvostupanjskog suda neprimjenjivo u okolnostima konkretnog slučaja.

6.1. Po ocjeni prvostupanjskog suda neupitna je savjesnost i poštenje ovrhovoditelja, međutim smatra da isto ne znači da treća osoba nema pravo koje sprječava predmetnu ovrhu te zaključuje da su se kumulativno ispunile pretpostavke za odgodu ovrhe po prijedlogu treće osobe propisane odredbom članka 63. stavak 1. OZ-a iz slijedećih utvrđenja:

- da treća osoba u predmetu ovog suda poslovni broj P-4917/22 (ranije P- 2760/12) vodi parnični postupak radi utvrđenja svojeg prava vlasništva na predmetnoj zk.č.br. 426/3 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] protiv ovršenika i još dva tuženika,

- da je po uputi suda treća osoba pokrenula i parnicu radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom pod poslovnim brojem P-4545/21 tvrdeći kako je stekla vlasništvo zk.č.br. 426/3 dosjelošću "davno prije" pokretanja ovršnog postupka,

- da je treća osoba, PČ, upisana u katastru kao jedina posjednica kat. čest. br. [katastarska čestica], a dio te kat. čest. [katastarska čestica] je predmetna zk.č.br. 426/3, koja je upisana kao vlasništvo LČ, što znači kako se posjedovno i zk. stanje ne slažu ,

- da je čestica 426/3 ograđena žičano - betonskom ogradom, a ovršenik toj čestici nema pristup i nije u posjedu iste,

- da je po tužbi ovršenika LČ protiv supruga treće osobe, radi smetanja posjeda, tužbeni zahtjev ovršenika pravomoćno odbijen kao neosnovan s obrazloženjem kako LČ "nije dokazao da je posljednji mirni posjednik nekretnine" te da se radi "o neriješenim imovinskim odnosima između stranaka u pogledu vlasništva nekretnine",

- da je postupak radi utvrđivanja prava vlasništva predmetne nekretnine pokrenut još 2012., a u kojem tužiteljica PČ tvrdi i dokazuje kako ju je stekla darovnim ugovorom od majke, dok ovršenik kupoprodajnim ugovorom iz 1980. i 1982. želi dokazati kako je zakoniti vlasnik predmetne čestice, a pri sklapanju jednog od tih ugovora, kao svjedok potpisana je i treća osoba,

- da postoji realna mogućnost da treća osoba bude utvrđena, dijelom ili u cijelosti, vlasnicom prijeporne čestice 426/3 odnosno da ovrha u predmetu P -4545/21 iz istog razloga bude proglašena nedopuštenom,

- da ukoliko se ova ovrha ne bi odgodila do odluke parničnog suda, treća osoba bi mogla pretrpjeti teško nadoknadivu štetu, koju bi bilo gotovo nemoguće reparirati od ovrhovoditelja koji je u stečaju,

- da je šteta koju bi treća osoba pretrpjela očita i sama po sebi, zbog čega treća osoba istu i nije posebno činila vjerojatnom, a koja je znatnijeg opsega jer je vrijednost čestice 27.300,00 eur.

6.2. Iz navedenih razloga prvostupanjski sud zaključuje da je treća osoba učinila vjerojatnim postojanje svog prava, izvanknjižnog vlasništva temeljem dosjelosti na predmetnoj čestici, kao i nastanak teško nadoknadive štete u slučaju provedbe ove ovrhe pa pozivom na odredbu članka 63. stavak 1. Ovršnog zakona (NN 57/96, 29/99, 173/03, 88/05, 67/08 – dalje OZ) prihvaća kao osnovan prijedlog treće osobe, PČ i odgađa predmetnu ovrhu u odnosu na nekretninu kč. br. [katastarska čestica] do pravomoćnog okončanja postupka radi nedopuštenosti ovrhe pod poslovnim brojem P-4545/21.

7. Protivno žalbenim navodima stranaka prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilnom primjenom materijalnog prava zaključio o kumulativnom ispunjenju pretpostavki za odgodu predmetne ovrhe treće osobe do okončanja parničnog postupka radi nedopuštenosti ovrhe P-4545/2021.

8. Odgoda ovrhe na prijedlog treće osobe normirana je odredbom čl. 63. stavak 1. Ovršnog zakona (NN 57/96, 29/99, 173/03, 88/05, 67/08 – dalje OZ/96), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovrhe, prema kojoj će sud na zahtjev osobe koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom odgoditi ovrhu u pogledu tog predmeta ako ta osoba učini vjerojatnim postojanje svoga prava te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, uz uvjet da u roku pokrene parnicu na koju je upućena.

9. Prema uputi drugostupanjskog suda, a u skladu sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na drugoj sjednici Građanskog odjela održanoj 22. veljače 2018., prvostupanjski sud utvrđuje da savjesnost i poštenje ovrhovoditelja kod stjecanja svog prava na predmetu ovrhe (pokretanja ovrhe na predmetnoj nekretnini) nisu upitni, a što proizlazi i iz dostavljenih isprava u spisu prema kojima je u trenutku pokretanja predmetnog postupka ovrhe ovršenik bio upisan kao (su)vlasnik predmetne zemljišnoknjižne čestice dok bilo kakav zahtjev treće osobe nije bio evidentiran u zemljišnim knjigama, što također upućuje na zaključak da ovrhovoditelj u trenutku pokretanja postupka ovrhe nije imao razloga posumnjati da je upis ovršenika sporan što ga čini savjesnim u odnosu na predmetnu ovrhu.

9.1. Međutim, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da iako je neupitna savjesnost i poštenje ovrhovoditelja prilikom pokretanja predmetne ovrhe na predmetnoj nekretnini, isto ne znači da treća osoba nema pravo koje sprječava predmetnu ovrhu u konkretnom slučaju. Takvo pravno shvaćanje podudarno je shvaćanju izraženom u revizijskoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 242/2021-2 od 8.6.2022. prema kojem „tužitelj koji je vlasništvo nekretnine stekao temeljem zakona (ovdje dosjelošću) prije pokretanja ovršnog postupka odnosno publiciranja zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama, ima pravo koje sprječava ovrhu, neovisno o savjesnosti tuženika kao ovrhovoditelja“. Pritom se u citiranoj revizijskoj odluci ističe kako se „načelo povjerenja u zemljišne knjige odnosi na stjecanje knjižnog prava na temelju valjane pravne osnove koja može biti pravna osnova za derivativno stjecanje stvarnih prava na nekretninama. Naime, pošteni stjecatelj bit će pravno zaštićen glede stjecanja knjižnog prava jedino ako je, postupajući u dobroj vjeri, upisao svoje pravo u zemljišnu knjigu na temelju takve pravne osnove – pravnog posla. O tome se ne radi u konkretnom slučaju zabilježbe ovrhe na nekretnini koja je u tom trenutku bila u vlasništvu (ovdje stečenom na temelju zakona – dosjelošću) treće osobe, ovdje tužitelja.“ Dodaje se da je „shvaćanje da se načelo povjerenja u zemljišne knjige odnosi (primjenjuje) samo na derivativno stjecanje knjižnog prava zauzeto je i u presudama ovoga suda poslovni broj Rev-59/2000 od 16. rujna 2003., Rev-1566/2017 od 11. lipnja 2019., Rev-x 142/2016 od 11. prosinca 2019. i Revd-1939/2020 od 9. rujna 2020.“.

10. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da su se u konkretnome slučaju na strani treće osobe kumulativno ispunile zakonske pretpostavke za odgodom predmetne ovrhe u smislu odredbe članka 63. stavak 1. OZ/96 obzirom da je treća osoba učinila vjerojatnim postojanje svoga (izvanknjižnog) prava vlasništva na nekretnina koja je predmetom ovrhe stečenog dosjelošću prije pokretanja ovrhe od strane ovrhovoditelja. Također nije prijeporno da je treća osoba pokrenula postupak radi proglašenja ovrhe predmetne nedopuštenom po upućivanju od strane ovršnog suda koji se vodi pod poslovnim brojem P-4545/21.

10.1. Također neosnovano žalitelji ukazuju na nedostatak ispunjenja uvjeta da bi treća osoba provedbom ovrhe na predmetnoj nekretnini pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, budući da se ista ne može cijeniti samo činjenicom njezine novčane vrijednosti već gubitkom nekretnine na kojoj se nalazi obiteljska kuća treće osobe koju bi ista nepovratno izgubila. Naime, po mišljenju ovoga suda, u konkretnom slučaju je primjenjivo i pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 3263/16-2 od 22. ožujka 2017. u kojoj je istaknuto: „Stoga kada je tužitelj istinit, zakonit i pošten posjednik sporne nekretnine, kada se sukladno odredbi čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst, 94/17 i 52/25, dalje: ZV), ima smatrati predmnijevanim vlasnikom po ocjeni ovog suda provođenjem ovrhe protiv osobe koja je samo formalni vlasnik sporne nekretnine, zadire se u pravo na mirno uživanje dobara tužitelja kao treće osobe pa stoga sukladno odredbi čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, (NN MU, br. 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: Konvencija ili EKLJP) ima pravo na zaštitu tog svog prava protiv ovrhovoditelja i upisanog vlasnika sporne nekretnine. Stoga bez obzira što tužitelj nije upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik sporne nekretnine, on kao predmnijevani vlasnik u smislu čl. 166. st. 1. ZV-a, ima pravo u skladu s odredbom čl. 55. i čl. 56. OZ-a tažiti da se ovrha na spornoj nekretnini proglasi nedopuštenom.”

11. Slijedom izloženoga žalbe ovrhovoditelja i ovršenika nisu osnovane te je primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi članka 21. stavak 1. OZ-a trebalo odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja, te odbiti kao neosnovan zatraženi trošak žalbenog postupka ovršenika budući da u istome nije uspio i odlučiti kao u točki II. izreke.

U Rijeci 7. kolovoza 2026.

Sutkinja

Nataša Peršić Brleković