Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-468/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Veroniki Bačani, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Križanović & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika VŽ2018 d.o.o., OIB: 78197242725, iz Varaždina, Braće Radića 1, zastupanog po direktoru AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Pn-4/2025-9 od 4. travnja 2025., 7. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Pn-4/2025-9 od 4. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

«Odbija se prigovor tužitelja kao neosnovan i potvrđuje se pobijano rješenje poslovni broj: Pn-4/2025-4 od 27. ožujka 2025.»

2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj ne navodeći iz kojeg žalbenog razloga podnosi žalbu te predlaže da sud drugog stupnja ukine pobijano rješenje i donese novo rješenje kojim se usvaja njegov prigovor.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP) utvrđeno je da donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem od 27. ožujka 2025. naloženo tužitelju da plati sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 444,91 euro te da je protiv tog rješenja tužitelj pravodobno podnio prigovor koji prigovor sud ocjenjuje neosnovanim.

5.1. U podnesenom prigovoru tužitelj je tražio da ga se oslobodi od plaćanja sudskih pristojbi zbog loše financijske situacije, međutim, sud utvrđuje da se oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi ostvaruje sukladno članku 12. stavak 2. točka b) Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“ broj 143/13. i 98/19.; dalje: ZBPP) i to u smislu odredbe članka 172. ZPP-a, zbog čega sud nije ovlašten o takvom prijedlogu tužitelja odlučivati.

5.2. Sud ocjenjuje da je neosnovan zahtjev tužitelja da mu se sudska pristojba umanji za 50 % iz razloga što tužitelj nije platio sudsku pristojbu na tužbu prilikom podnošenja tužbe, u kojem trenutku je u smislu odredbe članka 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.; dalje: ZOSP) imao mogućnost platiti polovicu propisanog iznosa pristojbe utvrđene Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.; dalje: Uredba), dok primjenom te odredbe naknadno nije moguće umanjiti pristojbu. U odnosu na zamolbu tužitelja da pristojbu plati obročno sud u obrazloženju navodi da će o takvom prijedlogu odlučiti ukoliko ju tužitelj uputi sudu nakon pravomoćnosti rješenja kojim mu se nalaže plaćanje sudske pristojbe na tužbu.

6. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

7. Tužitelj u žalbi ponavlja razloge koje je iznosio i u prigovoru tvrdeći da je sud pogrešno o prigovoru odlučio. Naime, tužitelj osporava zakonsko rješenje o oslobođenju od polovice propisanog iznosa pristojbe iz članka 7. stavak 1. ZOSP -a tvrdeći da „formalni kriterij elektroničkog podnošenja nije u duhu zakona“, zatim da nije bio upoznat s obvezom podnošenja posebnog zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć nadležnom upravnom tijelu te da je netočan navod obrazloženja da pristojbu nije platio istovremeno s podnošenjem tužbe tvrdeći da je rješenje o obvezi plaćanja sudske pristojbe njegovoj odvjetnici dostavljeno tek 27. ožujka 2025. elektroničkim putem te da je tek tada bio u obvezi izvršiti uplatu.

8. Žalbene tvrdnje tužitelja nisu osnovane jer se je pravilno sud prvog stupnja pozvao na odredbu članka 7. stavak 1. ZOSP-a, koji propisuje da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom, kada je utvrdio da je tužitelj imao mogućnost platiti 50 % pristojbe samo u trenutku podnošenja tužbe, dok se naknadno iznos pristojbe ne može umanjiti.

8.1. Također, obzirom da je tužba podnesena po odvjetniku elektroničkim putem, odvjetnik je prilikom predaje tužbe imao u obrascu za predaju tužbe sve podatke za uplatu sudske pristojbe te je morao znati da je pristojbu dužan platiti već prilikom podnošenja tužbe, neosnovane su žalbene tvrdnje da se je pristojba mogla platiti tek kada je sud donio rješenje i naložio tužitelju da plati pristojbu.

8.2. Pravno nije relevantna žalbena tvrdnja da nije bio upoznat s mogućnošću podnošenja zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć jer ne poznavanje prava nikoga ne ispričava, a sud prvog stupnja pravilno je, u smislu odredbe članka 172. ZPP-a, utvrdio da se pravo na besplatnu pravnu pomoć ostvaruje sukladno ZBPP-u te da sud više nije ovlašten o takvim zahtjevima odlučivati.

8.3. Obročno plaćanje sudske pristojbe nije predviđeno ZOSP-om zbog čega niti ti žalbeni navodi tužitelja nisu pravno relevantni unatoč navodima suda u točki 8. obrazloženja.

9. Iz obrazloženih razloga pravilno je sud prvog stupnja odbio prigovor tužitelja kao neosnovan i potvrdio rješenje od 27. ožujka 2025., kojim je tužitelju naloženo da plati sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 444,91 euro , iz kojih razloga je žalbu tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

Koprivnica, 7. kolovoza 2026.

Sutkinja

Tatjana Kučić