Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-626/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Brod-plin d.o.o., OIB: 93572453653, iz Slavonskog Broda, Trg pobjede 5, zastupanog po punomoćniku Antoniu Čarapini, dipl.iur., odvjetniku iz Slavonskog Broda protiv tuženog ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tužene ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-236/2023-13 od 30. listopada 2024., 7. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-236/2023-13 od 30. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
«I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-7429/2023 od 24. listopada 2023. koje je izdao Javni bilježnik Domagoj Strinavić iz Nove Gradiške koji glasi:
"Nalaže se tuženima ŠĆ iz [adresa] i ŽĆ iz [adresa], isplatiti tužitelju Brod-plin d.o.o. Slavonski Brod, Trg pobjede 5 iznos od 257,89 eura (slovima: dvjestopedesetsedameuraiosamdesetdevetcenti) sa zateznim kamatama koje teku od 16. rujna 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, do 29. prosinca 2023. a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženima ŠĆ iz [adresa] i ŽĆ iz [adresa] da tužitelju Brod-plin d.o.o. Slavonski Brod, Trg pobjede 5 naknade trošak postupka u iznosu od 42,36 eura sa zateznom kamatom koja teče od 30. listopada 2024. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.»
2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijeli su tuženici zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja time da ne predlažu sadržaj odluke suda drugog stupnja.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP) utvrđeno je da donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Tužbeni zahtjev u ovom predmetu odnosi se na potraživanje u novcu u iznosu od 257,89 eura, dakle u svoti koja ne prelazi 1.320,00 eura, pa se u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti. Temeljem odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. istog Zakona.
6.1. Tuženici žalbom osporavaju utvrđeno činjenično stanje pa kako se u smislu citirane odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud nije ispitivao žalbene navode tuženika koji se odnose na utvrđeno činjenično stanje.
6.2. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja kao nesporne činjenice utvrđuje:
- da su tuženici suvlasnici stana koji se nalazi upisan u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] u [adresa] 29. suvlasnički dio:1/34 etažno vlasništvo stan br. 2 na I. katu ulaz IV sa 63,17 m2,
- da se potraživanje tužitelja odnosi na plaćanje troška snage, a ne troškova grijanja i isporuke tople vode, i to za mjerno mjesto za zgradu u [adresa] u [adresa], za koje od 6. rujna 2016. imaju zaključen Ugovor s tužiteljem o potrošnji toplinske energije,
- da su se tuženici 14. srpnja 2015. izdvojili iz zajedničkog toplinskog sustava, u skladu s odredbom članka 29. Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“ broj 80/13., 14/14., 102/14. i 95/15.),
- da je EĆ koja je u ime suvlasnika potpisala Ugovor o potrošnji toplinske energije od 6. rujna 2016. bila ovlašteni predstavnik suvlasnika zbog čega je bila ovlaštena potpisati takav Ugovor, a to iz razloga što tuženici nisu dostavili dokaz tijekom postupka da ona u vrijeme zaključenja Ugovora s tužiteljem nije bila ovlašteni predstavnik suvlasnika.
6.3. U odnosu na spornu činjenicu jesu li tuženici unatoč utvrđenoj činjenici što su se izdvojili iz zajedničkog toplinskog sustava u obvezi platiti tzv. fiksnu naknadu, sud prvog stupnja utvrđuje da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži plaćanje tzv. fiksne naknade u smislu odredbe članka 45. stavak 9. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj 80/13., 14/14., 102/14., 115/14., 95/15., 102/15., 76/18., 96/18., 86/19., 118/19.; dalje: ZTTE). Pravno je shvaćanje suda prvog stupnja da su tuženici u obvezi plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u vezi s (ne)grijanjem njihovog stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u vezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode), ali nastaju kao nužni. Sud utvrđuje da odredbe ZTTE ne definiraju što se smatra troškovima toplinske energije za samostalnu uporabnu cjelinu, a to nije definirano ni podzakonskim propisom - Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju („Narodne novine“ broj 99/14., 27/15. i 124/15.), nego je tim Pravilnikom u članku 2. stavak 2. točka. 3. definirano što su ukupni troškovi toplinske energije – a to su troškovi za isporučenu toplinsku energiju i troškovi priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno, ako ne postoji termoenergetska suglasnost, priključna snaga utvrđuje se primjenom faktora 50 W/m3, uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije. Sud nadalje citira odredbu članka 45. stavak 1. ZTTE kojom je propisano da se, iznimno od odredbi tog Zakona, krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjenje odgovarajućih uvjeta, a u članku 45. stavak 9. ZTTE propisano je da je krajnji kupac iz stavka 1. tog članka dužan plaćati sve troškove osim troškova energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu. Iz tih razloga sud zaključuje da su krajnji kupci dužni nakon izdvajanja, a sukladno odredbi članka 45. stavak 9. ZTTE plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije, konkretno tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na trošak snage i one troškove koji nisu u vezi s grijanjem njihova stana ili prostora, a nastaju kao nužni pri čemu se poziva na sudsku praksu i to odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 285/2021-3 od 23. kolovoza 2022. i Rev-911/2021-2 od 21. veljače 2023.
7. Primjenu materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, kao pravilnu, prihvaća i ovaj sud.
8. I po ocjeni ovog suda pravilno je na temelju utvrđenih činjenica o tome da su tuženici suvlasnici etažne cjeline u zgradi, koji su se izdvojili iz zajedničkog toplinskog sustava u skladu s odredbom članka 45. stavak 9. ZTTE u obvezi tužitelju plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu (tzv. fiksni troškovi), koji su predmet ovog postupka. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske, koji ima zakonsku obvezu ujednačavanja sudske prakse, u odluci poslovni broj Rev-911/2021 na pitanje: "Jesu li krajnji kupci nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava dužni sukladno čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" br. 80/13, 14/14, 102/14 i 95/15) i dalje kupcu toplinske energije plaćati sve ostale troškove zajedničkog toplinskog sustava (primjerice trošak priključne snage) izuzev troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu (primjerice poslovni prostor)?" odgovorio je da su krajnji kupci dužni nakon izdvajanja, a sukladno odredbi članka 45. stavak 9. ZTTE (ranije 45. stavak 3. ZTTE) plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske iznosi pravno shvaćanje da su krajnji kupci dužni plaćati tzv. fiksnu naknadu, koja se odnosi na troškove snage, a radi se o onim troškovima koji nisu u vezi sa (ne)grijanjem njihovih stanova ili prostora, ali nastaju kao nužni. Kod iznošenja tog pravnog shvaćanja sud se poziva i na shvaćanje suda Europske unije izraženo u spojenim predmetima C-708/17 i C-725/17 u kojim je taj sud u presudi od 5. prosinca 2019. u povodu zahtjeva za prethodnu odluku kojeg je uputio Općinski sud u Sofiji, Bugarska, prema kojem se nacionalni propisi kojima je (ili bi bilo) propisano da su vlasnici stana u zgradi sa više stanova različitih vlasnika (kao vlasnici posebnih dijelova zgrade, povezani sa suvlasništvom nekretnine), zgradi priključenoj na mrežu područnog grijanja, dakle i oni vlasnici koji se izdvoje iz zajedničkog toplinskog sustava dužni podmirivati troškove potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade, iako pojedinačno ne koriste toplinsku energiju za grijanje u svojem stanu, ne mogu tumačiti kao protivnim propisima ili direktivama Europskog parlamenta i Vijeća o pravima potrošača, onim propisima ili direktivama koje uređuju zabranu nepoštene poslovne prakse poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu. Ovakvo pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud iz kojih razloga žalba tuženika, u kojoj oni osporavaju utvrđeno činjenično stanje, koje ne može biti predmet ispitivanja u ovom sporu male vrijednosti, neosnovana je zbog čega ju je trebalo odbiti, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a.
Koprivnica, 7. kolovoza 2026.
Sutkinja
Tatjana Kučić
