Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-424/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodovod i odvodnja Žrnovnica Crikvenica Vinodol d.o.o., OIB: 36612651354, iz Novog Vinodolskog, Dubrova 22, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vuksanović i partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3499/2021-18 od 19. prosinca 2024., 7. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3499/2021-18 od 19. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
«I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv - 17354/2021 koje je donio javni bilježnik Mladen Ježek iz Zagreba dana 15. travnja 2021. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 179,14 EUR (1.349,76 HRK) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku pa do isp late po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 350,66 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.»
2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede prava na procesnu ravnopravnost kao povrede prava na pravično suđenje, time da ne predlaže sadržaj odluke suda drugog stupnja.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP) utvrđeno je da donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Tužbeni zahtjev u ovom predmetu odnosi se na potraživanje u novcu u iznosu od 179,14 eura, dakle u svoti koja ne prelazi 1.320,00 eura, pa se u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti. Temeljem odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. istog Zakona.
7. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da se utuženo potraživanje odnosi na troškove potrošnje vode i to varijabilni dio, fiksni dio osnovne cijene, naknade za korištenje vode, naknade za zaštitu voda, naknade za razvoj vodoopskrbe, odvodnju-varijabilni dio, odvodnju-fiksni dio te naknadu za razvoj odvodnje u ukupnom iznos od 1.349,76 kuna.
7.1. Među strankama je tijekom postupka bio sporan način očitanja i raspodjele potrošnje vode u stanovima u objektu u kojem se nalazi nekretnina tuženika jer je tuženik osporavao pravilnost obračuna tvrdeći da je njemu neopravdano pripisana cijela razlika između potrošnje očitane na glavnom vodomjeru i zbroju potrošnje po sekundarnim vodomjerima ostalih korisnika.
7.2. Među strankama nije bila sporna činjenica da svi ostali stanovi u zgradi u kojoj se nalazi stan tuženika, osim tuženikovog stana, imaju ugrađene sekundarne vodomjere.
7.3. Sud u presudi citira odredbu članka 205. stavak 1. i 2. Zakona o vodama („Narodne novine“ broj 153/09., 63/11., 130/11., 56/13., 14/14. i 46/18.) kojim je propisano da se sredstva za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje osiguravaju iz cijene vodne usluge (stavak 1.), pri čemu je cijena vodnih usluga prihod isporučitelja vodne usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik) (stavak 2.), te odredbu stavka 3. koja propisuje da se osnovica cijene vodne usluge za odvodnju i/ili pročišćavanje otpadnih voda, osim cijene vodnih usluga pražnjenja i odvoza otpadnih voda iz sabirnih jama i mulja iz malih sanitarnih uređaja, utvrđuje prema količini (kubni metar) ispuštene otpadne vode koja se mjeri na način propisan zakonom kojim se uređuje financiranje vodnoga gospodarstva za mjerenje ispuštene otpadne vode za potrebe obračuna naknade za zaštitu voda. Sud također citira odredbu članka 206. stavak 1. Zakona o vodama kojom je propisano da visinu cijene vodnih usluga odlukom određuje isporučitelj vodne usluge, uz suglasnost jedinice lokalne samouprave i odredbu članka 2. Odluke o priključenju na komunalne vodne građevine (Službeni glasnik Primorsko-goranske županije, broj 32/14. od 31. listopada 2014.) kojom je određeno da je tužitelj javni isporučitelj vodnih usluga - javne vodoopskrbe i javne odvodnje na području grada Novi Vinodolski, što tuženik tijekom postupka nije osporavao.
7.4. Analizirajući strukturu utuženog potraživanja sud utvrđuje da je odredbom članka 6. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva („Narodne novine“ broj 112/10.) propisano da se najniža osnovna cijena vodnih usluga sastoji se od fiksnog i varijabilnog dijela, pri čemu fiksni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga služi pokriću troškova koji ne ovise o količini isporučenih vodnih usluga, a nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine (troškovi očitanja vodomjera, obrade očitanih podataka, izrade i dostave računa korisnicima vodnih usluga, umjeravanja i servisiranja vodomjera i dr.), dok varijabilni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga ovisi o količini isporučenih vodnih usluga. Odredbom članka 7. iste Uredbe određeno je da se cijena vodne usluge zasebno iskazuje u računu za vodne usluge za javnu vodoopskrbu, za skupljanje otpadnih voda i njihovo dovođenje do uređaja za pročišćavanje i za pročišćavanje otpadnih voda, te se u računu za vodne usluge zasebno iskazuje fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga, varijabilni dio osnovne cijene vodnih usluga i cijena koju plaćaju socijalno ugroženi građani za količinu isporučene vode nužne za osnovne potrebe kućanstva. Pri tome se uz cijenu vodnih usluga u računu za vodne usluge zasebno se iskazuju i porez na dodanu vrijednost, naknada za zaštitu voda, naknada za korištenje voda i naknada za razvoj, ako je sukladno Zakonu o financiranju vodnoga gospodarstva uvedena odlukom jedinice lokalne samouprave ili jedinice područne (regionalne) samouprave.
7.5. U odnosu na spornu činjenicu pravilnost i obračuna tražbine tužitelja sud utvrđuje da je tužitelj tuženiku pravilno obračunavao naknadu za pruženu uslugu vodovoda i odvodnje jer je utvrdio da je odredbom članka 51. stavak 3. Odluke o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga (Službene novine Primorsko-goranske županije broj 32/12; dalje: Odluka) propisano kako isporučitelj usluge očitava stanje glavnog vodomjera i tako očitano stanje uspoređuje sa zbrojem potrošnje svih očitanih sekundarnih vodomjera; dok je odredbom članka 51. stavak 5. iste Odluke propisano kako, u zgradi sa više korisnika vodnih usluga koja ima ugrađen jedan glavni vodomjer, u kojoj samo neki od korisnika imaju sklopljene ugovore o ugradnji sekundarnih vodomjera, količina isporučenih vodnih usluga na glavnom vodomjeru raspodjeljuje se na način da se korisnicima koji imaju sekundarne vodomjere obračunava usluga prema očitanom stanju, a razlika koja nastane između očitanog stanja na glavnom vodomjeru i zbroju stanja na sekundarnim vodomjerima raspoređuje se na preostale korisnike vodnih usluga koji nemaju ugrađene vodomjere prema broju istih stambenih jedinica razmjerno. Kako je tužitelj tuženiku obračunavao naknadu za pruženu uslugu vodovoda i odvodnje upravo na način propisan člankom 51. stavak 5. Odluke, kao razliku između zbroja potrošnje na sekundarnim vodomjerima i očitanog stanja na glavnom vodomjeru jer samo tuženik nema ugrađen sekundarni vodomjer, sud zaključuje da je pravilno izdan platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi iz kojih razloga sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a održava na snazi platni nalog.
8. Primjenu materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje , koje ne može biti predmet ispitivanja po žalbi u sporu male vrijednosti, kao pravilnu prihvaća i ovaj sud.
9. Kako je tuženik tijekom postupka osporavao, a osporava i u žalbi, način obračuna troškova potrošnje vode i odvodnje tužitelja, a sud je utvrdio da je takav način obračuna sukladan odredbi članka 51. stavak 5. Odluke, koja upravo propisuje situaciju kada svi korisnici u zgradi nemaju ugrađene sekundarne vodomjere, kao što je to i konkretni slučaj jer je u postupku utvrđeno da samo tuženik nema ugrađen sekundarni vodomjer, žalbene tvrdnje tuženika nisu osnovane.
9.1. Tuženik u žalbi tvrdi da mu je u postupku povrijeđena procesna ravnopravnost kao povreda prava na pravično suđenje tvrdeći da je sud donio presudu na temelju dokaza koje on nije osporavao, tvrdeći da tužitelj nije dostavio protudokaze kojima bi u postupku osporio njegove argumente za ono što on smatra spornim i čemu se protivi. Ovakvi žalbeni navodi tuženika po ocjeni ovog suda ne ukazuju na povredu prava na pravično suđenje jer je tuženik tijekom postupka mogao predlagati dokaze u svrhu dokazivanja svojih činjeničnih tvrdnji, na što ga je upozorio i sud prvog stupnja na pripremnom ročištu, a pogrešno je shvaćanje tuženika da je tužitelj taj koji je trebao ponuditi dokaze kojima bi osporio činjenične tvrdnje tuženika, jer prema odredbi članka 7. stavak 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice iz kojih razloga je tuženik radi dokazivanja svojih činjeničnih tvrdnji trebao tijekom postupka predložiti provođenje dokaza, što nije učinio. Iz tih razloga, po ocjeni ovog suda , tijekom postupka pred sudom prvog stupnja tuženiku nije povrijeđeno pravo na procesnu ravnopravnost, a time i pravo na pravično suđenje.
10. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP -a.
Koprivnica, 7. kolovoza 2026.
Sutkinja
Tatjana Kučić
