Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-1008/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radio televizije, OIB: 68419124305, iz Zagreba, Prisavlje 3, zastupanog po punomoćnici Đini Lukac Novaković, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate , odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pl-803/2026-5 od 17. lipnja 2026., 7. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj Pl-803/2026-5 od 17. lipnja 2026.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:
«Odbija se prigovor tuženika na rješenje o pristojbi posl.br. Pl-803/2026 od 27.05.2026.; pa predmetno rješenje u cijelosti ostaje na snazi.»
2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj iz svih zakonom dopuštenih razloga te predlaže da sud drugog stupnja ukine pobijano rješenje te oslobodi tužitelja od obveze plaćanja pristojbe, a podredno da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Tužitelj je žalbu podnio iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP), dakle i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali u žalbi ne navodi u čemu bi se sastojala eventualno počinjena bitna povreda iz kojih razloga je ovaj sud rješenje suda prvog stupnja ispitivao po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a te je utvrđeno da donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem o pristojbi poslovni broj Pl -803/2026 od 27. svibnja 2026. naloženo tužitelju da plati sudsku pristojbu na rješenje o izdavanju platnog naloga u iznosu od 6,64 eura i na tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga u iznosu od 6,64 eura, odnosno ukupno 13,28 eura, te da je protiv tog rješenja tužitelj pravovremeno podnio prigovor tvrdeći da nije u obvezi platiti sudsku pristojbu jer je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavak 2. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP) budući da su mu povjerene javne ovlasti, između ostalog i dužnost pokretanja ovršnih i drugih postupaka.
5.1. Sud prvog stupnja ocjenjuje da su neosnovane tvrdnje tužitelja da je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe u smislu odredbe članka 11. stavak 1. točka 2. ZSP -a, kojom je propisano da su od plaćanja pristojbi oslobođene osobe i tijela koje obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti. Naime, sud utvrđuje da je tužitelj prema članku 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ broj 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17., 94/18., 114/22., 20/23. i 18/24.; dalje: Zakon o HRT-u) pravna osoba koja ima status javne ustanove, kojoj je osnivač Republika Hrvatska, a obavlja djelatnost pružanja javnih radiodifuzijskih usluga te joj Republika Hrvatska za to osigurava samostalno i neovisno financiranje sukladno navedenom Zakonu i pravilima o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge. Definicija sadržaja i funkcije javnih usluga HRT-a određena je člankom 9. Zakona o HRT-u prema kojoj se javna usluga HRT-a sastoji u pružanja programskih obveza koje ispunjavaju demokratske, socijalne i kulturne potrebe hrvatskog društva, jamče pluralizam, uključujući kulturnu i jezičnu raznolikost. Na temelju citiranih odredbi Zakona o HRT-u sud zaključuje da tužitelju nije povjereno obavljanje javnih ovlasti, već usluga, a da u propisane javne usluge tužitelja nije uvrštena naplata mjesečne pristojbe, koja predstavlja samo jedan od izvora prihoda kojima tužitelj financira programske javne usluge. Zaključno sud ocjenjuje da tužitelj ne obavlja javnu ovlast već pruža javne usluge zbog čega se naplata RTV pristojbe ne može smatrati postupkom proizašlim iz obavljanja javnih ovlasti iz kojih razloga zbog čega se na tužitelja ne primjenjuje odredba članka 11. stavak 1. točka 2. ZSP-a te zbog toga sud odbija prigovor tužitelja kao neosnovan.
6. U žalbi tužitelj tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 11. stavak 1. točku 2. ZSP. Citira članak 1. Zakona o HRT prema kojem Hrvatska radiotelevizija ima status javne ustanove čija se djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju tim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega, te članak 3. istog Zakona kojim je propisano da je djelatnost HRT-a proizvodnja, pružanje audio i audiovizualnog i multimedijskog programa, glazbena proizvodnja, pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga, multimedijskih usluga i usluga elektroničkih publikacija kao javnih usluga. Smatra da osim javnih usluga, prema Zakonu o HRT-u obavlja i povjerene poslove državne uprave koji se obavljaju kao javne ovlasti koji se sukladno Zakonu o sustavu državne uprave mogu dati na obavljanje različitim pravnim osobama. Ti navedeni poslovi da se odnose na poslove u vezi naplate pristojbe i to određivanje njegove visine, utvrđivanje obveznika plaćanja pristojbe, vođenje evidencije o obveznicima plaćanja pristojbe te kontrola naplate pristojbe. Tvrdi da s obzirom na definiciju pristojbe i obveznika plaćanja djeluje u svojstvu autoriteta javne vlasti, a ne u svojstvu klasičnog pružatelja javnih usluga. Citira i članak 33. Zakona o HRT prema kojem su sredstva mjesečne pristojbe sredstva državne potpore koja se koriste sukladno pravilima o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge te se poziva na članak 34. istog Zakona koji definira obveznika plaćanja pristojbe i zaključuje da efikasna naplata pristojbe predstavlja opći javni interes, a ne samo interes ovrhovoditelja. Kao i u prigovoru poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-I-662/2011 od 10. srpnja 2018. u kojoj taj sud ističe da se u ovom slučaju (članak 35. stavak 2. Zakona o HRT) radi o prijenosu javne ovlasti kojom je zakonodavac na Nadzorni odbor HRT-a prenio ovlast donošenja odluke o visini mjesečne pristojbe i da budući je HRT javna ustanova u kojoj glavnog ravnatelja i Nadzorni odbor imenuje Hrvatski Sabor, Ustavni sud davanje takve ovlasti ne nalazi nesuglasnom s Ustavom. Također se poziva i na presudu Upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. USOZ-322/13-5 od 30. lipnja 2015. u kojoj taj sud zaključuje: Osporena Odluka o načinu kontrole plaćanja mjesečne pristojbe po pravnoj naravi je opći akt tj. općenormativni i pravno obvezujući akt kojeg donose tijela s javnim ovlastima radi uređenja pojedinih pitanja, izvršenja ili provedbe zakona, odnosno provedbe drugog propisa više pravne snage, koji uređuje odnose na općenit način te djeluje prema svima koji se nađu u pravnoj situaciji da se taj akt na njima ima primijeniti.". Konačno poziva se na odluke Općinskog suda u Đakovu, Osijeku, Vukovaru, Slavonskom Brodu i Pazinu te Općinskog građanskog suda u Zagrebu koji su usvajali njegov prigovor i ukinuli rješenje o pristojbi.
7. Žalbene tvrdnje tužitelja nisu osnovane jer je prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tužitelj pravna osoba koja ima status javne ustanove po odredbi članka 6. Zakona o ustanovama, kojom je propisano da se ustanova osniva kao javna ustanova ako je djelatnost ili dio djelatnosti koju obavlja zakonom određena kao javna služba, time da se tužiteljeva djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju Zakonom o HRT-u i propisima donesenim na temelju njega. No unatoč tome, imajući u vidu predmet konkretnog spora (naplata RTV pristojbe), prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelj u postupcima za naplatu RTV pristojbe ne obavlja javne ovlasti i nije po zakonu oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi (u smislu odredbe članak 11. stavak 1. točka 2. ZSP) jer je plaćanje RTV pristojbe zakonska obveza koja nastaje samom činjenicom posjedovanja RTV prijamnika, odnosno drugog uređaja za prijam radijskog ili audiovizualnog programa i prihod je HRT-a.
8. Iz obrazloženih razloga pravilno je sud prvog stupnja odbio prigovor tuženika na rješenje o pristojbi jer je pravilno zaključio da je tužitelj u obvezi platiti sudsku pristojbu te da nije oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi prema odredbi članka 11. stavak 1. točka 2. ZSP, zbog čega je žalbu tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.
Koprivnica, 7. kolovoza 2026.
Sutkinja
Tatjana Kučić
