REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž R-54/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Dubravki Šimić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Jošku Palinić-Čulin, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska ulica 105, OIB: 82031999604, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, od 27. veljače 2026., poslovni broj: Pr- 1430/2022-27, 7. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja KT, ukida presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, od 27. veljače 2026., poslovni broj: Pr-1430/2022-27 i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog suđeno je:

" Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 635,40 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), tekućom od 15. lipnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 27. veljače 2026. do isplate, u roku od 15 dana“, kao neosnovan."

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08

– Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Osnovani su žalbeni navodi da prvostupanjska presuda ne sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi nisu dovoljno jasni, pa ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se osnovano ukazuje žalbom.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao bivšeg radnika tuženika, za isplatu iznosa od 635,00 EUR na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor u 2022.

7. Tvrdnja tužitelja je, da do odlaska u mirovinu, 22. ožujka 2022., nije iskoristio u cijelosti godišnji odmor na koji je ostvario pravo u 2022., te da mu je ostalo 10 dana neiskorištenog godišnjeg odmora.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelju radni odnos kod tuženika prestao 22. ožujka 2022., radi odlaska u mirovinu, da je tužitelj u 2022. ostvario pravo na godišnji odmor u trajanju od 31 dan, da je iskoristio 19 dana godišnjeg odmora u razdoblju od 17. siječnja do 9. veljače 2022. (10 dana) i od 10. ožujka do 22. ožujka 2022. (9 dana), a da je preostalih 12 dana iskoristio u razdoblju od 21. veljače do 9. ožujka, odnosno da je u 2022. iskoristio svih 31 dan godišnjeg odmora, kao i da su mu svi dani godišnjeg odmora plaćeni, pa je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev.

9. Pri tome, istovremeno utvrđuje da iz e-mail poruke od 17. veljače 2022., između VT i LT, djelatnika tuženika, proizlazi da broj ostvarenih dana godišnjeg odmora tužitelju za 2022. iznosi 31 dan, od kojih je tužitelj koristio 19 dana u periodu od 17. siječnja – 9. veljače 2022. (10 dana) i od 10. ožujka – 22. ožujka 2022. (9 dana) odnosno da mu je preostalo 12 dana godišnjeg odmora, a da je tužitelj u periodu između korištenja godišnjeg odmora od 21. veljače – 9. ožujka 2022. koristio slobodne dane.

10. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da prihvaća tvrdnju tužitelja da su mu slobodni dani koje je koristio pretvoreni u godišnji odmor, a što proizlazi i iz iskaza svjedoka RT, da je tužitelj prije odlaska u mirovinu htio iskoristiti slobodne dane, ali je samoinicijativno zaključio da će mu godišnji odmor tuženik platiti jer ga nije iskoristio zbog korištenja slobodnih dana, pa kako je tužitelju godišnji odmor u cijelosti isplaćen, a eventualna potraživanja s osnova neiskorištenih slobodnih dana nisu predmet tužbenog zahtjeva, tužbeni zahtjev je neosnovan.

11. Tužitelj u žalbi navodi da je zaključak prvostupanjskog suda, da je pristao da mu se slobodni dani prebace u korištenje godišnjeg odmora, nelogičan, jer bi na taj način radio na svoju štetu, a osporava i zaključak prvostupanjskog suda, da je prije odlaska u mirovinu iskoristio u cijelosti godišnji odmor za 2022., jer je proturječan Obavijesti o rasporedu godišnjih odmora od 24. siječnja 2022. i 15. veljače 2022., te e-mail poruci od 17. veljače 2022., iz kojih proizlazi da je iskoristio godišnji odmor u trajanju od 19 dana, a da je u razdoblju od 22. veljače – 9. ožujka 2022. koristio slobodne dane.

12. Iz Obavijesti o korištenju godišnjih odmora za 2022., koje je tužitelj dostavio u spis, a na kojima se nalazi potpis odgovorne osobe, i to od 24. siječnja 2022., proizlazi da tužitelj ostvaruje pravo na godišnji odmor u 2022. u trajanju od 31 dan, da će godišnji odmor za 2022. koristiti od 27. siječnja 2022. do 9. veljače 2022., u trajanju od 10 dana, i od 10. ožujka 2022. do 22. ožujka 2022., u trajanju od 9 dana.

12.1. Iz Obavijesti o rasporedu korištenja godišnjih odmora za 2022., od 13. rujna 2023. koju je dostavio tuženik uz odgovor na tužbu, proizlazi da će tužitelj koristiti godišnji odmor za 2022. u razdoblju od 22. veljače 2022. do zaključno 22. ožujka 2022., u trajanju od 21 dan, te da se treba javiti na rad 23. ožujka 2022., a obavijest nije potpisana od strane odgovorne osobe.

13. Iz evidencije rada, koju vodi tuženik, proizlazi da je tuženik koristio godišnji odmor i u dane kako je navedeno u Obavijesti o korištenju godišnjeg odmora od 13. rujna 2023., koju evidenciju prvostupanjski sud prihvaća, iako je navedena Obavijest datirana s 13. rujna 2023., dakle kada se tužitelj već preko godinu i pol dana nalazio u mirovini, i iako je u Obavijesti navedeno da se tužitelj treba javiti na rad 23. ožujka 2022., a tužitelju je s danom 22. ožujka 2022., prestao radni odnos kod tuženika zbog odlaska u mirovinu.

14. Prvostupanjski sud ne navodi jasne razloge zbog kojih ne prihvaća tvrdnje tužitelja da evidencije o prisutnosti tužitelja na radu u spornom razdoblju, od 22. veljače 2022. do 22. ožujka 2022., ne odgovara stvarnom stanju, niti jasne razloge zbog kojih ne prihvaća tvrdnje tužitelja da je obavijestio tuženika da će u razdoblju od 10. ožujka 2022. do 22. ožujka 2022. koristiti slobodne dane, obzirom da iz Obavijesti o korištenju godišnjeg odmora za 2022., koje je tužitelj dostavio u spis, proizlazi da tužitelj u te dane nije koristio godišnji odmor, a da iz e-mail poruke od 17. veljače 2022. između djelatnika tuženika VT i LT, proizlazi da je tužitelj iskoristio 19 dana godišnjeg odmora za 2022., da mu sa zadnjim radnim danom, 22. ožujka 2022. ostaje neiskorišteno 12 dana godišnjeg odmora, te da je u razdoblju između korištenja godišnjeg odmora, od 21. veljače do 9. ožujka 2022. koristio slobodne dane iz Odrade (13 dana).

15. Iz iskaza svjedokinje VT, proizlazi da je tužitelj nakon 17. veljače 2022. dolazio kod nje i produživao je godišnji odmor, njegov rukovoditelj je to odobravao i ona je to upisivala u evidenciju rada na temelju koje su izdavane isplatne liste, kao i da tužitelj nije iskoristio slobodne dane, niti je tražio da mu se omogući korištenje godišnjih dana, dakle da je evidentirala godišnji odmor tužitelja u evidenciji rada na temelju usmenih obavijesti tužitelja, što je u suprotnosti s iskazom tužitelja, a i s pisanom dokumentacijom o korištenju godišnjih odmora - Obavijestima o korištenju godišnjih odmora, koje je dostavio tužitelj.

16. Iz iskaza svjedoka LT proizlazi da su Obavijesti o korištenju godišnjeg odmora morale biti evidentirane u sustavu, jer u suprotnom znači da nije bilo korištenja godišnjeg odmora. Iz Obavijesti o korištenju godišnjeg odmora, koju je dostavio tuženik, proizlazi da je tužitelj koristio godišnji odmor u razdoblju od 22. veljače 2022. do 22. ožujka 2022., međutim navedena Obavijest datirana je sa 13. rujna 2023., kada se tužitelj već 1,5 godinu nalazio u mirovini, pa očito nije mogla biti evidentirana u sustavu.

17. Prema članku 82. stavku 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR), u slučaju prestanka Ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, a ta naknada se određuje razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora (stavak 2. istog članka).

18. Isplata naknade za godišnji odmor je obveza i dužnost poslodavca prema radniku koji nije iskoristio godišnji odmor u cijelosti u slučaju prestanka Ugovora o radu i to bez obzira na razloge zbog kojih radnik svoj cjelokupni godišnji odmor nije iskoristio.

19. Obzirom na sve navedeno, prvostupanjski sud nije dao jasne razloge za zaključak da je tužitelj iskoristio u cijelosti godišnji odmor za 2022., i da ne postoji obveza tuženika za postupanje po članku 82. ZR, pa je žalba prihvaćena i prvostupanjska presuda ukinuta, sukladno članku 369. stavak 1. ZPP-a i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

20. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, odnosno navesti će jasne i neproturječne razloge o tome da li evidencija tuženika o prisutnosti tužitelja na radu odgovara stvarnom stanju i dokumentaciji u spisu, nakon čega će donijeti novu odluku.

21. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 7. kolovoza 2026.

Sutkinja

Dubravka Šimić