REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-400/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CP iz [adresa], Table 27, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnici Ivani Lukšić Šimić, odvjetnici u [adresa] protiv tuženika IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Nikolu Pervanu, odvjetniku u Vrgovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, od 2. travnja 2026., poslovni broj: Povrv-68/2024-20, 7. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika IP iz [adresa] odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, od 2. travnja 2026., poslovni broj: Povrv- 68/2024-20.

II Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I. Održava se na snazi Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Metkoviću, donesenog po javnom bilježniku u [adresa], Ivanu Kristiću posl. br. Ovrv-1989/2024, UPP/OSOvrv-494/2024 od 2. listopada 2024. godine, te se nalaže tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od 132,72 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 12.12.2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 87,50 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi odnosno od 02. listopada 2024. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 368,27 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.“

2. Protiv prvostupanjske presude pravodobno se žali tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 353. stavka 2. točka 11. Zakona o paničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), navodeći da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava te zapisnika o iskazima danim tijekom postupka.

2.1. Obrazlažući istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, tuženik navodi da je zaključak prvostupanjskog suda o nepostojanju punomoći u suprotnosti s iskazom svjedoka MP, koji je iskazao da bez potpisane punomoći ne bi imao nalog za izradu predmetnog nalaza i mišljenja. Smatra da prvostupanjski sud nije na siguran i nedvojben način utvrdio je li tuženik odvjetniku dao punomoć za zastupanje, iako je upravo ta okolnost odlučna za osnovanost tužbenog zahtjeva te da je utvrđenje prvostupanjskog suda u suprotnosti s iskazom svjedoka MP. Nadalje ističe da odvjetnik MP, premda je znao zbog čega je pozvan na sud, nije predočio spornu punomoć, iz čega proizlazi da ista nije ni postojala. Ujedno navodi da je iz iskaza navedenog svjedoka razvidno kako tuženik nije platio traženu akontaciju za zastupanje, slijedom čega zaključuje da nije ni dao pristanak za zastupanje, a da prvostupanjski sud te okolnosti nije uzeo u obzir. Tuženik u žalbi ponovo ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije.

2.2. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i ukinuti predmetni platni nalog u cijelosti te mu dosuditi troškove postupka, a podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. tog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kako je to propisano odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a, tako da žalbene razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja drugostupanjski sud nije ovlašten razmatrati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 132,72 eura sa zakonskim zateznim kamatama, na ime naknade za izradu nalaza i mišljenja, odnosno izračuna pretplate po valuti i kamati te naknadi iz ugovora o leasingu koji je tuženik sklopio s društvom Porsche Mobillity d.o.o.

7. Prvostupanjski sud u cijelosti održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Kristića, poslovni broj: Ovrv-1989/2024 od 2. listopada 2024. te nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 132,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 12. prosinca 2021. do isplate, kao i troškove postupka, uz obrazloženje da je tuženik odvjetniku MP da usmeni nalog za zastupanje i izradu nalaza i mišljenja, da stoga nije osnovan niti prigovor promašene pasivne legitimacije te da visina potraživanja proizlazi iz priloženog računa.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u svezi sa člankom 365. stavkom 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio da bi takve povrede bile počinjene.

9. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi. Pobijana presuda sadrži jasne, određene i međusobno neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, izreka presude nije proturječna sama sebi niti razlozima presude pa se pravilnost i zakonitost pobijane odluke može ispitati.

10. Premda tuženik žalbene navode formalno podvodi pod bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, njihov se sadržaj pretežito svodi na osporavanje ocjene provedenih dokaza i činjeničnih zaključaka prvostupanjskog suda. Tako tuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda o postojanju naloga za izradu predmetnog stručnog nalaza, kao i zaključak o postojanju obveznopravnog odnosa između stranaka, čime zapravo pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Budući da se u sporu male vrijednosti presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, takvi žalbeni razlozi nisu dopušten predmet žalbenog ispitivanja.

11. Nije osnovan ni žalbeni navod da postoji proturječnost između razloga pobijane presude i sadržaja zapisnika o iskazu svjedoka MP u odnosu na pitanje postojanja pisane punomoći za zastupanje. Naime, odlučni razlozi pobijane presude ne temelje se na utvrđenju da je između tuženika i odvjetnika MP postojala ili nije postojala pisana punomoć za zastupanje, već na zaključku da je tuženik angažirao odvjetnika radi ostvarenja svoje tražbine, da je po njegovom nalogu pribavljen stručni nalaz tužitelja te da je tuženik bio upoznat sa njegovom izradom i sadržajem. Stoga pitanje postojanja pisane punomoći nije odlučna činjenica za odluku u ovom sporu pa žalbeni navodi u tom dijelu nisu osnovani.

12. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da se tuženik obratio odvjetniku radi ostvarenja svoje tražbine prema društvu Porsche Mobillity d.o.o., da je odvjetniku dostavio potrebnu dokumentaciju te prihvatio da se za potrebe eventualnog sudskog spora izradi stručni izračun. Nadalje proizlazi da je odvjetnik u tu svrhu angažirao tužitelja, koji je izradio predmetni nalaz i mišljenje, o čemu je tuženik bio obaviješten te mu je ispostavljen račun za izvršenu uslugu. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku. Naime, predmet ovog spora nije postojanje ugovora o zastupanju između tuženika i odvjetnika niti valjanost punomoći za zastupanje, već postojanje obveze plaćanja naknade za stručni nalaz izrađen za potrebe tuženika, Odlučno je utvrđenje da je predmetni nalaz izrađen po nalogu odvjetnika, koji je postupao za račun tuženika, radi ostvarenja njegove tražbine, zbog čega pitanje postojanja pisane punomoći nije odlučno za ocjenu postojanja obveznopravnog odnosa između stranaka ovog postupka.

13. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava postojanje takvog naloga, tvrdi da nije naručio predmetni nalaz te osporavanje vjerodostojnosti iskaza svjedoka MP i tužitelja predstavljaju prigovore usmjerene protiv ocjene provedenih dokaza i činjeničnih zaključaka prvostupanjskog suda. Kako se radi o nedopuštenim žalbenim razlozima u smislu članka 467. stavka 1. ZPP-a, ovaj sud ih nije razmatrao.

14. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski zaključio da je između stranka nastao obveznopravni odnos temeljem kojeg je tuženik obvezan podmiriti naknadu za izrađeni stručni nalaz, čija visina tijekom postupka nije bila sporna.

15. Budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost primjene materijalnog prava niti je utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka, valjalo je na, temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

16. Odluku o parničnom trošku tuženik nije osporavao.

17. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 7. kolovoza 2026.

Sutkinja

Lidija Klašnja-Petrović