Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Akademika Mirka Maleza 3, Ivanec

Poslovni broj: Ovr-1835/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E I Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji Nataši Sever, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Gordane Družinić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HRVATSKI TELEKOM d.d., OIB: 81793146560, Zagreb, Radnička cesta 21, kojeg zastupa punomoćnica Gracijela Katić Pavlak, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Pavlak & parteri d.o.o. iz Rijeke, protiv ovršenika AN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Pušić Miličević, odvjetnica u Zagrebu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, izvan ročišta, 7. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika AN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Zvijezdane Rauš- Klier iz Varaždina poslovni broj: Ovrv-4576/15 od 28. srpnja 2015., izvan žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: Ovršni zakon) , kao neosnovan.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] , da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe pokrenute po ovrhovoditelju HRVATSKI TELEKOM d.d., OIB: 81793146560, Zagreb, Radnička cesta 21, temeljem Zahtjeva za naplatu od 13. ožujka 2026. pred Financijskom agencijom, zbog razloga zbog kojeg je podnesen prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i to da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, koji razlog je propisan člankom 50. stavkom 1. točkom 11. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Podneskom od 26. lipnja 2026. ovršenik je po punomoćniku podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, sukladno odredbi iz članka 210. Ovršnog zakona, obzirom je ovrhovoditelj 13. ožujka 2026. podnio Financijskoj agenciji Zahtjev za naplatu temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Zvijezdane Rauš-Klier iz Varaždina poslovni broj: Ovrv-4576/15 od 28. srpnja 2015.

2. Ovršenik u svom prijedlogu navodi kako je iz poslovnice Financijske agencije preuzeo zahtjev za naplatu podnesen 13. ožujka 2026. od kada se na novčanim sredstvima ovršenika provodi pljenidba i prijenos temeljem Rješenja javnog bilježnika posl. br. Ovrv-4576/15 od 28. srpnja 2015., da je istim rješenjem naloženo ovršeniku platiti ovrhovoditelju na ime glavnice iznos od 179,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od njihovog dospijeća do isplate, te iznos od 173,90 EUR na ime troška postupka sa zakonskim zatezn im kamatama koje teku od dospijeća do isplate. Navodi kako je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno 9. kolovoza 2015., a u Fini je bilo zavedeno i 25. kolovoza 2015. te je temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima isknjiženo dana 27. kolovoza 2018. Ne osporava da su zakonske zatezne kamate dosuđene ovršnom ispravom, međutim navodi kako iste predstavljaju povremeno potraživanje koje zastarijeva u trogodišnjem roku sukladno odredbi iz čl. 233. st. 2. Zakona o obveznim odnosima te da pravomoćnost štiti zakonske zatezne kamate koje su dospjele prije pravomoćnosti točnije ovršnosti, a da one zakonske zatezne kamate koje dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku tri godine od njihovog dospijeća. Stoga da je u situaciji isknjiženja osnove 27. kolovoza 2018. kada je zastara ponovno počela teći i podnošenja novog zahtjeva za naplatu nakon isteka trogodišnjeg roka, nastupila zastara kamata za razdoblje od ovršnosti tj. 9. kolovoza 2015. do 13. ožujka 2023. (posljednje tri godine unatrag od podnošenja ponovnog zahtjeva za naplatu), pri čemu se poziva na odluku Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-87/2022-2 od 12. travnja 2022. Slijedom navedenoga, predlaže proglasiti nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava sa računa ovršenika po zahtjevu ovrhovoditelja podnesenog FINI radi naplate novčane tražbine iz Rješenja javnog bilježnika posl. br. Ovrv-4576/15 od 28. srpnja 2015. i to u odnosu na zakonsku zateznu kamatu koja je na svaki pojedini iznos ukupne glavnice od 179,45 EUR tekla od 9. kolovoza 2015. do 13. ožujka 2023., te u odnosu na zakonsku zateznu kamatu koja je na iznos 173,90 EUR tekla od 9. kolovoza 2015. do 13. ožujka 2023., uz naknadu troškova postupka ovršeniku.

3. Ovrhovoditelj se na prijedlog ovršenika očitovao podneskom od 29. srpnja 2026. Ovrhovoditelj se protivi prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao neosnovanom. Smatra da se navodi ovršenika temelje na pogrešnom tumačenju odredbi Zakona o obveznim odnosima koje uređuju zastaru tražbina kamata, jer da ovršenik zanemaruje da se u konkretnom slučaju radi o tražbini utvrđenoj pravomoćnim i ovršnim rješenjem koje nije zastarjelo, odnosno da glavna tražbina nije prestala uslijed zastare, da kamate predstavljaju sporednu tražbinu koja slijedi pravnu sudbinu glavne tražbine, te da, budući da tražbina glavnice nije zastarjela, nije bilo osnove zaključiti da je nastupila zastara kamata na način kako to tvrdi ovršenik. Nadalje, smatra da ovršenik pogrešno primjenjuje pravno shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-87/2022-2 od 12. travnja 2022. Navodi kako ponovno podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu nakon prestanka provedbe prethodne osnove za plaćanje ne dovodi do zastare glavne tražbine niti predstavlja pravnu osnovu za zaključak da su kamate izgubljene zbog proteka vremena dok sama glavnica i dalje postoji kao ovršna tražbina. Slijedom navedenoga, smatra da prijedlog ovršenika nije osnovan te predlaže da sud isti u cijelosti odbije, uz naknadu troškova postupka ovrhovoditelju.

4. Sukladno odredbi članka 209. stavka 1. Ovršnog zakona, ukoliko ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne isprave provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

5. Odredba članka 210. Ovršnog zakona propisuje pravna sredstva koja stoje ovršeniku na raspolaganju u slučaju izravne naplate, a temeljem koje odredbe ovršenik, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. Ovršnog zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. Ovršnog zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53. Ovršnog zakona).

6. Iz činjeničnih navoda ovršenika proizlazi kako ovršenik podnosi prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga navedenog u članku 210. stavka 2. u vezi s člankom 50. stavkom 1. točkom 11. Ovršnog zakona.

7. Uvidom u zahtjev za naplatu od 10. ožujka 2026. (list 4-9 spisa) sud je utvrdio da je istim zatražena izravna naplata protiv ovršenika temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Zvijezdane Rauš-Klier iz Varaždina poslovni broj: Ovrv-4576/15 od 28. srpnja 2015., pri čemu ovrhovoditelj traži ponovno aktiviranje osnove koja je već dostavljena na provedbu Financijskoj agenciji 25. kolovoza 2015., nakon čega je isknjižena na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18, 2/20, 46/20, 47/20).

8. Odredbom članka 52. stavka 1. Ovršnog zakona propisano je da će, ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1 točke 7. i točaka 9. do 11. Ovršnog zakona, sud prvog stupnja dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da će, ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijeti bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

9. Sukladno čl. 52. st. 4. Ovršnog zakona, iznimno od odredbe čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona, sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz čl. 52. st. 1. Ovršnog zakona općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

10. Odredbom članka 50. stavka 5. Ovršnog zakona propisani su razlozi na koje u povodu žalbe sud pazi po službenoj dužnosti (na razloge iz članka 50. stavka 1. točaka 1., 3. i 5. te na okolnost da je u slučaju članka 50. stavka 1. točke 6. ovrha određena na predmetima koji ne mogu biti predmet ovrhe iz članka 4. stavaka 4. i 5. Ovršnog zakona), kao i da sud pazi po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede ovršnog postupka kada se na njih pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku, koje razloge i povrede sud nije pronašao.

11. U odnosu na žalbeni razlog propisan čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona valja napomenuti da ovršenik osnovanost istog nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno da činjenice na kojima se temelji njegova žalba nisu općepoznate, niti se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

12. Slijedom svega navedenog, sud nije našao osnovanim prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim izvan žalbenog razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, te je temeljem čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona u vezi sa čl. 50. Ovršnog zakona odlučeno kao u izreci ovog rješenja, dok je u odnosu na žalbeni razlog propisan čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona odlučeno kao u izreci ovog zaključka.

13. U odnosu na podneseni zahtjev za naknadu troška ovršenika iz podneska od 26. lipnja 2026., te zahtjev za naknadu troškova ovrhovoditelja iz podneska od 29. srpnja 2026., valja reći kako, u konkretnom slučaju, odluka o trošku ovog postupka ovisi o ishodu parničnog postupka na koji je zaključkom upućen ovršenik radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom, jer će se tek po okončanju tog parničnog postupka moći ocijeniti da li je ovrhovodite lj osnovano ili neosnovano ( ovisno o tome hoće li tužbeni zahtjev ovdje ovršenika u parničnom postupku biti prihvaćen ili odbijen) prouzročio troškove predmetnog prijedloga radi upućivanja u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

U Ivancu 7. kolovoza 2026.

Sutkinja

Nataša Sever

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a njoj odlučuje nadležni županijski sud. Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. Ovršnog zakona).

Dostaviti:

1. Ovrhovoditelju, po punomoćnici Gracijeli Katić Pavlak, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Pavlak & parteri d.o.o. iz Rijeke

2/ Ovršeniku, po punomoćnici Vesni Pušić Miličević, odvjetnici u Zagrebu