Republika Hrvatska

Županijski sud u

Poslovni broj Gž R-219/2024-3

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., zastupanog po punomoćniku Marku Višiću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika Stečajna masa iza Kaštelanski Staklenici d.d., za poljoprivrednu proizvodnju, promet i roba u stečaju, OIB: 59554443574, iz Splita, Dubrovačka 31., zastupanog po stečajnom upravitelju Vedranu Šeparoviću, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Budimir & Partneri d.o.o. Split, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1662/2023-10 od 24. svibnja 2024., na sjednici vijeća 7. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1662/2023-10 od 24. svibnja 2024. u točki I. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da je nezakonita Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena od strane tuženika – društva Kaštelanski Staklenici d.d. br.29/13 od 29. srpnja 2013. godine kojom je izvanredno otkazan tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 1. siječnja 2008. godine za rad na poslovima skladištara repromaterijala, te u točki II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da je nezakonita Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena od strane tuženika – društva Kaštelanski Staklenici d.d. br.29/13 od 29. srpnja 2013. godine kojom je izvanredno otkazan tužitelju - radniku JV, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 1. siječnja 2008. godine za rad na poslovima skladištara repromaterijala, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 625,00 eura.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući dosuđujući dio toč. I. izreke i toč. II. izreke, zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25–dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda ukine i odbaci tužba, podredno da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora u žalbenom stadiju je zahtjev tužitelja za utvrđenje nezakonitom tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 29. srpnja 2013.

5.1. U postupku nije sporno da je tužitelj bio zaposlenik Kaštelanskih Staklenika d.d. od 1. siječnja 2008. na temelju Ugovora o radu na neodređeno vr ijeme na poslovima skladištara repromaterijala, da je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika br. 29/13 od 29 srpnja 2013. tužitelju izvanredno otkazan taj ugovor o radu uz obrazloženje da je tužitelj medijski istupao te navodno iznosio neistinite navode o lošem financijskom poslovanju, te da je društvo na rubu stečaja na taj način napao čast i ugled poslodavca te da je time počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa, da je tužitelj u trenutku dobivanja izvanrednog otkaza bio član Radničkog vijeća i Nadzornog odbora tuženika, da je 12. kolovoza 2013. podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika, da je Odlukom od 29. kolovoza 2013. tuženik odbio taj Zahtjev.

5.2. Prvostupanjski sud je otklonio prigovor tuženika u odnosu na pitanje pravovremenosti predmetne tužbe ocjenom da je tužitelj u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o izvanrednom otkazu 12. kolovoza 2013., da je tuženik na zahtjev odgovorio odlukom od 29. kolovoza 2013., te da je tužitelj u zakonskom roku od 15 dana 12. rujna 2013. podnio predmetnu tužbu ovom sudu.

5.3. U odnosu na sporno pitanje jesu li ispunjene formalne pretpostavke za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju kao članu radničkog vijeća u smislu odredbe čl. 151. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 151/22-dalje:ZR/14), prvostupanjski sud je ocijenio da poslodavac nije poštivao zakonsku proceduru otkazivanja ugovora o radu. Pri tome je cijenio da se radničko vijeće protivilo otkazu pisanim i obrazloženim očitovanjem , te nije prihvatio navode tuženika kojima otklanja valjanost toga očitovanja zbog toga jer je doneseno uz sudjelovanje 2 člana radničkog vijeća od ukupno 3 budući da je jedan član bio na bolovanju tako da su odluku o protivljenju otkazu donijeli tužitelj i NV. U vezi toga je zauzeo shvaćanje da u ZR-u nije propisano na koji način radničko vijeće donosi svoje odluke, već da je sukladno čl. 138. ZR-a dužno dostaviti odluku poslodavcu, a sukladno čl. 150. toč. 8. ZR-a, svoje protivljenje odluci poslodavca mora obrazložiti, a to da je u konkretnom slučaju radničko vijeće učinilo. Nastavno je ocijenio da ako je tuženik smatrao da odluka radničkog vijeća kojom se usprotivilo izvanrednom otkazivanju ugovora o radu tužitelju nije zakonita, tada da je trebao tražiti da tu suglasnost nadomjesti arbitražna, odnosno sudska odluka, a budući da tuženik nije tražio da tu suglasnost nadomjesti sudska odluka, to je prvostupanjski sud, ne ulazeći u razloge otkazivanja, utvrdio da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nezakonita.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih procesnih povreda, a ni povrede postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a na koju se poziva tuženik jer presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6.1. Tuženik sadržajem žalbe neosnovano upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 77. i čl. 96. Stečajnog zakona („Narodne novine“ br. “ br. 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12- dalje: SZ/96). U tom pravcu navodi da je nad izvornim tuženikom Kaštelanski staklenici d.d. dana 21. svibnja 2015. otvoren stečajni postupak koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Splitu poslovni broj St-19/2015 i da tužitelj u tom postupku nije prijavio tražbinu po osnovu koji ističe u ovoj parnici, te da je tužbu trebalo odbaciti.

6.2. Odredbom čl. 96. SZ/96 propisano je da stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku, a prema odredbi čl. 77. SZ/96 nenovčane tražbine ili one čiji je novčani iznos neodređen, ističu se u novčanoj vrijednosti na koju se mogu procijeniti u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka. Istovjetno je propisano i odredbama čl. 167. i čl. 144. sada važećeg Stečajnog zakona („Narodne novine“ br. 71/15, 104/17, 36/22, 27/24-dalje:SZ).

6.3. Nije sporno da je tijekom postupka nad izvornim tuženikom Kaštelanski staklenici d.d. otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-19/2015 od 21. svibnja 2015., da tužitelj nije prijavio utuženu tražbinu u stečajnom postupku i da je zbog toga stečajni upravitelj tuženika predložio da se tužba odbaci, te je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj Pr-5972/2021-9 od 3. prosinca 2021. odbacio tužbu zbog toga što tužitelj nije prijavio predmetnu tražbinu u stečajnom postupku prethodno je pretvarajući iz nenovčane tražbine u novčanu (čl. 77. SZ/96), a koje je ukinuto rješenjem ovoga suda poslovni broj Gž R-44/2022 od 11. listopada 2023. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak radi ocjene jesu li ispunjene pretpostavke za nastavak predmetnog parničnog postupka uz ostvarenje daljnje sudske zaštite prava tužitelja.

6.4. U ponovljenom postupku je prvostupanjski sud pravilno odlučio o osnovanosti zahtjeva tužitelja donošenjem pobijane presude, u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci broj Rev 819/2021- 2 od 20. srpnja 2021. prema kojem zahtjev u kojem se traži poništenje odluke poslodavca o otkazu ugovora o radu ne predstavlja tražbinu, niti tražbinu koju ima u vidu odredba čl. 144. SZ-a, već da se radi o statusnim stvarima, a ne o nenovčanoj tražbini vjerovnika – tužitelja koja se mogla procijeniti, sukladno odredbi čl. 144 SZ-a, a osim toga da je u pitanju zahtjev o kojem stečajni sud ni ne odlučuje, niti se o tom zahtjevu može odlučivati kao o prethodnom pitanju pa posljedično tome da se ne može ni govoriti o nenovčanoj tražbini koja podliježe prijavi u stečajnom postupku koja se može procijeniti sukladno odredbi čl. 144. SZ-a u vrijeme otvaranja stečajnog postupka.

7. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je nezakonita Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju.

8. Žalitelj osporava ocjenu prvostupanjskog suda o tome da tuženik nije poštivao zakonsku proceduru prilikom otkazivanja ugovora o radu tužitelju kao članu radničkog vijeća te ukazuje da je Zakonom o radu propisano da je radničko vijeće sastavljeno od neparnog broja članova i da se rad vijeća odvija na sjednicama na kojima sudjeluju svi članovi. S obzirom da su za predmetnu odluku o otkazu glasali samo tužitelj, na kojeg se odnosi odluka o otkazu , i NV, bez prisutnosti trećeg člana ĐV, to da radničko vijeće kod donošenja sporne odluke nije imalo potreban broj članova i da se nije mogla održati valjana i na zakonu osnovana sjednica, kao ni donijeti valjana odluka, te da je zbog toga odluka radničkog vijeća kojom se uskraćuje suglasnost na otkaz ugovora o radu nezakonita i bez pravnog učinka, što da posljedično znači da se radničko vijeće nije očitovalo u skladu s odredbom tada važećeg čl. 150. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13-dalje: ZR/09) te da se ima smatrati da se suglasilo s odlukom o otkazu.

9. Prednje izneseni žalbeni navodi nisu prihvatljivi ovome sudu.

9.1. U vrijeme donošenja predmetne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu postupak otkazivanja članu radničkog vijeća i pravo suodlučivanja radničkog vijeća bilo je propisano odredbom čl. 150. st. 1. toč. 1. ZR/09 prema kojoj odredbi poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu članu radničkog vijeća, s time što se sukladno stavku 3. istog članka smatra da je radničko vijeće suglasno s odlukom ako se u roku od osam dana ne izjasni o davanju ili uskrati suglasnosti, a prema stavku 4. ako radničko vijeće uskrati suglasnost, poslodavac može u roku od petnaest dana od dana dostave izjave o uskrati suglasnosti tražiti da tu suglasnost nadomjesti sudska ili arbitražna odluka. Istovjetno je propisano odredbama čl. 151. st. 1. toč. 1., st. 3. i 4. sada važećeg ZR/14 koje je razmatrao prvostupanjski sud.

9.2. U odnosu na rad radničkog vijeća, prema odredbi čl. 153. st. 1. ZR/09 bilo je propisano da ako radničko vijeće ima tri ili više članova, radi na sjednicama (st. 1.), da radničko vijeće donosi poslovnik o svom radu (st. 2.), da na sjednicama radničkog vijeća mogu biti nazočni predstavnici sindikata koji imaju članove zaposlene kod poslodavca, bez prava sudjelovanja u odlučivanju (st. 3.), da radničko vijeće može zatražiti mišljenje stručnjaka o pitanjima iz svog djelokruga i da troškovi stručnog savjetovanja iz stavka 4. ovoga članka terete poslodavca u skladu sa sporazumom sklopljenim između poslodavaca i radničkog vijeća (st.5.).

9.3. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je pobijana odluka o otkazu donesena povredom pravila o suodlučivanju radničkog vijeća u otkazivanju ugovora o radu i da je zbog toga otkaz nedopušten. Pri tom je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je u konkretnom slučaju radničko vijeće uskratilo suglasnost na namjeravani o tkaz ugovora o radu. Pogrešno je shvaćanje žalitelja da se zbog toga što radničko vijeće nije odlučivalo u potpunom sastavu, kao i s obzirom na okolnost da je i tužitelj sudjelovao u odlučivanju može primijeniti odredba čl. 150. st. 3. ZR/09 o zakonskoj presumpciji da je radničko vijeće suglasno s odlukom. Radničko vijeće je u svom očitovanju izrijekom odbilo dati suglasnost na otkaz pa je poslodavac bio dužan od suda ili arbitraže zatražiti da presudom nadomjesti potrebnu suglasnost sukladno čl. 150. st. 4. ZR/09. Naime, kod tuženika je bilo organizirano radničko vijeće kojeg je tuženik obavijestio o namjeravanom donošenju odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju pa nakon što se radničko vijeće usprotivilo tom otkazu, tuženik je valjanost tog očitovanja, zbog razloga koje ovdje iznosi, mogao osporavati samo u posebnom sudskom ili arbitražnom postupku radi nadomještanja suglasnosti na otkaz.

9.4. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio o naknadi troškova tužitelja u primjeni čl. 154. st. 5. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23), te to utvrđenje prvostupanjskog suda nije dovedeno u pitanje određenim žalbenim navodima.

10. S obzirom na izloženo, žalbu tuženika je trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

11. Tuženiku nije odmjeren trošak u povodu žalbe jer nije uspio u ovom stadiju postupka (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

12. Presuda suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu točke I. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 7. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić