REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 15

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Pr-66/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po Almi Opačak, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Opća bolnica Dr. Josip Benčević Slavonski Brod, OIB: 91554844265, Ulica dr. Andrije Štampara 42, Slavonski Brod, zastupana po Ana-Marii Bogović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Bogović i Partneri d.o.o. Slavonski Brod, radi naknade štete – radno, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 9. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Alme Opačak, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika LZ, odvjetničke vježbenice, dana 7. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Opća bolnica Dr. Josip Benčević Slavonski Brod , OIB: 91554844265, Ulica dr. Andrije Štampara 42, Slavonski Brod isplatiti tužitelju UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od ukupno 2.023,27 EUR bruto s osnove razlike plaća za razdoblje od 1. svibnja 2019. do 30. travnja 2020. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa po stopi zateznih kamata koja se do 31. prosinca 2022. dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kako slijedi:

- 167,70 EUR od 16. lipnja 2019. do isplate

- 131,25 EUR od 16. srpnja 2019. do isplate

- 167,70 EUR od 16. kolovoza 2019. do isplate

- 105,62 EUR od 16. rujna 2019. do isplate

- 167,82 EUR od 16. listopada 2019. do isplate

- 257,80 EUR od 16. studenog 2019. do isplate

- 168,13 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate

- 126,17 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate

- 187,36 EUR od 16. veljače 2020. do isplate

- 193,11 EUR od 09. ožujka 2020. do isplate

- 151,15 EUR od 16. travnja 2020. do isplate

- 199,46 EUR od 16. svibnja 2020. do isplate

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 1.700,00 eura skupa sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenje do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene, radi isplate razlike plaće na ime dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za prekovremeni rad u periodu od 1. svibnja 2019. do 30. travnja 2020.

2. U tužbi navodi da je radnik tuženika kod kojeg je zaposlen na neodređeno vrijeme na radnom mjestu doktora medicine – specijalist ginekologije. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-100/2019-35 od 31. ožujka 2021. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s osnove razlike manje isplaćenih plaća ukupan iznos od 62.509,17 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svake pojedine tražbine do isplate za razdoblje od 7. svibnja 2014. do 30. travnja 2019.

2.1. Navodi da je u vremenskom razdoblju od 1.prosinca 2018. do dana podizanja tužbe na snazi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18 – u daljnjem tekstu: KU/18) i Dodatak I Kolektivnog Ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 35/19- u daljnjem tekstu: Dodatak KU/19) , izmjena Dodatka I. ( NN 78/19) s vremenskim važenjem do 31.listopada 2019., te Dodatak II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 92/19) kojim je tužiteljeva plaća regulirana u članku 47. KU/18 na način da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. Rad tužitelja bio je organiziran u 24-satim dežurstvima.

2.2. Nadalje, da je u vremenskom razdoblju od 1.prosinca 2018. do 30. travnja 2020. tužitelj imao pravo na uvećanje osnovne plaće po osnovi rada noću, subotom, nedjeljom, prekovremeni rad prema postotcima pobliže označenim, međutim tuženik mu je isplaćivao uvećanje plaće samo za redovan rad dok za prekovremeni rad nije plaćen.

2.3. Navodi da je u vremenskom razdoblju od 1.prosinca 2018. do 30.travnja 2020. tužitelj radio u otežanim uvjetima rada pa mu prema odredbi čl. 86. Zakona o radu (NN 149/09) i Zakona o radu (NN 93/14) pripada pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je KU/18 koji u članku 55. propisuje da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća uvećava po toj osnovi za 25%.

2.4. U navedenom razdoblju tuženik je tužitelju isplaćivao dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužitelj odradio, dok mu dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je tužitelj odradio iako je cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima, neovisno da li se radi o redovnom radu i prekovremenim satima.

2.5. Odredbom čl. 57 KU/18 propisano je da se zbog odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% osnovne plaće. Dodatkom I KU/19 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće.

2.6. Tužitelj je u razdoblju važenja KU/18 i Dodatka I KU/19 neprekidno radio na radnom mjestu doktora medicine i u redovnom i u prekovremenom radu. Tuženik je u razdoblju od 1.prosinca 2018. do utuženja tužitelju isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za redovno odrađene sate rada, ali ne i u odnosu na prekovremene sate.

2.7. Tužitelj ističe da budući je tuženik tužitelju pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće po svim navedenim osnovama, posljedično je tužitelju pogrešno obračunavao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za razdoblje od 1.prosinca 2018. do 30.travnja 2020. i eventualno naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

2.8. Slijedom navedenog tužitelj od tuženika potražuje isplatu razlike plaća za razdoblje od 1. prosinca 2018. do 30. travnja 2020. po osnovi otežanih uvjeta rada za sate koje je odradio prekovremeno, po osnovi dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene prekovremene sate, po osnovi uvećanja osnovice za plaću osnovi rada noću, subotom, nedjeljom i za prekovremeni rad , razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i eventualno naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad ukoliko je u označenom vremenskom razdoblju bio na bolovanju, ukupno u pretpostavljenom iznosu od 15.000,00 kn (sada 1.990,84 eura).

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi pravnoj osnovi tužbenog zahtjeva jer je tuženik u cijelosti isplatio tužitelju plaću, naknade plaće i sve dodatke na plaću odnosno postupio je u cijelosti sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, u skladu sa odredbama Zakona o radu.

3.1. Protivi se pravnoj osnovi i visini tužbenog zahtjeva. Navodi da tužitelj nema uvjeta za podnošenje stupnjevite tužbe

3.2. Tuženik smatra da su navodi tužitelja iz tužbe i tužbenog zahtjeva neosnovani i paušalni u cijelosti jer pogrešno tumači odredbe KU i TKU i ne razlikuje pojam osnovna plaća i plaća zbog čega pogrešno vrši obračun uslijed čega su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti.

3.3. Pojašnjava navode na način da osnovna plaća i plaća nisu isto, da se vrijeme provedeno u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati plaća kao prekovremeni rad odnosno prekovremeni rad jesu radni sati iznad ukupnog redovnog mjesečnog fonda sati u skladu sa člankom 53. stavkom 4. KU, da je TKU i KU propisana osnova za izračun isplate za prekovremene sate, a to je 50% osnovne plaće, iz čega proizlazi da je osnova za izračun isplate za prekovremene sate osnovna plaća, a ne osnovna plaća sa dodacima na plaću kako to pogrešno tumači tužitelj.

3.4. Poziva se na odredbu članka 51. KU 143/13 u kojoj nije uređeno povećanje osnovne plaće s osnove dodataka - otežani uvjeti rada, iznimna odgovornost za život i zdravlje ljudi, znanstveni stupanj, tako da tužitelj nema pravo na dodatak na plaću zbog otežanih uvjeta rada kada radi prekovremeno odnosno iznad mjesečnog fonda sati jer u skladu sa člankom 57. KU dodatak na plaću zbog otežanih uvjeta rada se obračunava isključivo na osnovnu plaću, odnosno na vrijeme redovnog rada - redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a ne na vrijeme iznad mjesečnog fonda radnih sati.

3.5. Poziva se na zaključke 58, 95 i 106 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU koje je u skladu sa člankom 321. ZOO i člankom 18.KU dalo jasno tumačenje KU, a to je da se prekovremeni rad uvećava za 50% osnovne plaće bez primjene položajnog dodatka, i osnovica za izračun jest osnovna plaća bez dodataka na plaću.

3.6. Tuženi navodi da je isplate plaće obvezan izvršiti isključivo putem centralnog obračuna plaće ("COP"), a koji COP je izrađen od strane i u nadležnosti je Republike Hrvatske - Ministarstva uprave i Ministarstvo financija, tako da predlaže naslovljenom sudu da pozove Općinsko državno odvjetništvo ispred Republike Hrvatske Ministarstva uprave i Ministarstva financija da u ovaj sudski postupak stupi odnosno da sudjeluje kao umješač na strani tuženika obzirom da je nesporan pravni interes Republike Hrvatske - Ministarstva uprave i Ministarstva financija da sudjeluje u ovom postupku jer pravne posljedice donesene presude u ovom postupku odrazit će se na pravnu i ekonomsku situaciju Republike Hrvatske - Ministarstva uprave i Ministarstva financija.

3.7. Zaključno, tuženik predlaže sudu da tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti kao neosnovanu.

4. U ovom postupku sud nije udovoljio prijedlogu tužene i pozvao Republiku Hrvatsku, putem ODO u Slavonskom Brodu, Građansko-upravni odjel, na stupanje u parnicu kao umješač na strani tužene.

5. Ovo iz razloga što je iz dostavljene dokumentacije nedvojbeno da je tužena poslodavac tužitelja a način obračuna plaće da je reguliran zakonskim i podzakonskim propisima, tako da činjenica da je isplata plaće vršena putem centralnog obračuna plaće, nije od značaja za donošenje odluke o glavnoj stvari. Ukoliko postoji osnovanost postavljenog zahtjeva, tada je u obvezi plaćanja poslodavac, ovdje tuženik, a nikako treća osoba preko koje se obračun i isplata plaće realizirala.

6. U nastavku postupka stranke su u bitnom ostale kod svojih prvotnih navoda.

7. U postupku nije bilo sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika na poslovima doktora medicine – specijalist pedijatrije.

8. Sporno je da li mu je u je u vremenskom razdoblju od 1.prosinca 2018. do 30. travnja 2020. pravilno obračunata plaća. Sporan je osnov i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

9. U provedenom dokaznom postupku sud je proveo dokaz uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu, i to Obračunske isprave za isplatu plaće (str. 75-98 spisa), u Evidencije o radnom vremenu (str. 99-110 spisa), u zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora (str. 18-22 spisa), u dopis Ministarstva zdravstva od 8. svibnja 2018. (str. 23 spisa), u pravno mišljenje prof. dr. sc. KZ (str. 24-47 spisa), te je proveden dokaz vještačenjem po vještaku Filipu Toliću, stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo i uvid u pisani nalaz i mišljenje vještaka Filipa Tolića od 5. svibnja 2026. (str. 115-122 spisa).

10. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

11. Odluku o glavnoj stvari sud je donio u skladu sa Zakon o radu (Narodne novine 93/14, 127/17), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13, 29/18) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12, 128/17, 47/18).

12. U svezi aktivne i pasivne legitimacije ovdje parničnih stranka, za istaći je da tužitelj potražuje isplatu razlike plaće za razdoblje u kojem je bio u radnom odnosu kod tuženika. Tuženik je stoga kao poslodavac tužitelja bio u obvezi tužitelju isplatiti plaću u skladu sa sklopljenim ugovorima i donesenim pravnim aktima za utuženo razdoblje iz čega proizlazi aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tuženika.

13. Na temelju odredbe čl. 7. st. 1. Zakona o radu, poslodavac je obvezan raniku u radnom odnosu dati posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, pa obzirom da je tužitelj u utuženom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika, tuženik je pasivno legitimiran u ovome sporu.

14. Prema odredbi čl. 90. st. 1. Zakona o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

15. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

16. Pri tome valja napomenuti da su sukladno odredbi čl. 9. st. 1. Zakona o radu, poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, ovlašteni ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih Zakonom o radu ili drugim zakonom.

17. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13) u čl. 47., te kasnije važeći Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), u čl. 45., propisuju strukturu plaće, odnosno propisuju da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

18. Isto je propisano i odredbom čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), koji je na snazi od 1. siječnja 2013., te odredbom čl. 50. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18), koji je na snazi od 1. prosinca 2017. godine.

19. Uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada samo je jedan od dodataka propisanih navedenim Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnim kolektivnim ugovorima za službenike i namještenike u javnim službama, a dodaci na plaću prema odredbama tih ugovora, međusobno se ne isključuju.

20. Prema odredbi čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13), te prema odredbi čl. 55. kasnije važećeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), radnicima u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, odnosno osnovna plaća im se uvećava.

21. Vezano za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18) u čl. 58., propisano je da iznimno od čl. 57. toga Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

22. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), u čl. 59., te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18), u čl. 58., propisuju da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da istome pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

23. Na temelju odredbe čl. 81. Zakona o radu, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

24. Prema odredbi čl. 36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13), te prema odredbi čl. 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

25. To pravo radnika proizlazi i iz odredbe čl. 38. st. 3. i 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), te odredbe čl. 37. st. 5. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18).

26. Navedene odredbe su jasne i nedvosmislene, te sukladno istima tužitelj za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, a za vrijeme bolovanja ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, umanjene za 15% (85% priznate u odnosu da je izvršen redovni rad).

27. Naime, Kolektivni ugovori za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne isključuju mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, pa je očito zajednička namjera ugovornih stranaka bila da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati, jer bi u protivnome stranke izrijekom ugovorile nemogućnost takve kumulacije.

28. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, pa onda uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, ima pravo i na ugovorene dodatke, odnosno uvećanje plaće za posebne uvjete rada i uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za vrijeme prekovremenog rada.

29. Napose, ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela br. Su-IV-56/19-18 koja je održana dana 9. prosinca 2019., zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, zauzeo slijedeće pravno shvaćanje (obrazloženo i navedeno i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2864/2018-2 od 17. prosinca 2019., kao i rješenju broj Revr 841/2017-2 od 10. ožujka 2020.): "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

30. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18) i Dodatak II/19, koji se primjenjuju na dio tužbenog zahtjeva tužitelja, na isti način reguliraju dodatke na plaću kao i KU/13 i Dodatak I/15, a namjeru ugovornih stanaka da se dodaci isplaćuju i na fond sati preko redovnog radnog vremena potvrđuje i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 66/20), u primjeni od 1. travnja 2020., koji je u članku 2., jasno odredio da se dodaci na plaću isplaćuju i na dio plaće ostvaren na temelju prekovremenog rada.

31. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, a posebno citirano pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, neosnovano se tuženik u odgovoru na tužbu poziva na Zaključke broj 58, 95a) i 106a) Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, jer je očito da je zajednička namjera ugovornih strana bila da se navedena uvećanja plaća mogu kumulirati, jer bi u protivnome stranke Kolektivnog ugovora, izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije.

32. Slijedom navedenog, u ovom postupku je dokazano da tužitelj ima pravo na razlike plaća za dodatke na plaću za prekovremeni rad u utuženom periodu.

33. Na osporenu visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Filipu Toliću.

34. Temeljem materijalne dokumentacije, obračunskih isprava za isplatu plaća tužitelja i evidencija o radnom vremenu, vještak je izračunao da je tužitelju manje isplaćena razlika bruto plaće na prekovremeni rad za dodatke na plaću za liječnički dodatak i dodatak za posebne uvjete rada, u ukupnom iznosu od 2.023,27 eura.

35. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i u skladu sa istim podneskom od 20. svibnja 2026. postavio uređen i specificirani tužbeni zahtjev potražujući mjesečne anuitete skupa sa zakonskim zateznim kamatama počev od dospijeća svakog anuiteta do isplate, ukupno u iznosu od 2.023,27 eura.

36. Tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu vještaka ali se protivio osnovu postavljenog zadatka, što je sud odbio kako je to prethodno i obrazloženo.

37. Tuženik se protivio i preinaci tužbenog zahtjeva jer je nesporno tužitelj prvotno postavljeni tužbeni zahtjev u pretpostavljenom iznosu od 1.990,84 eura preinačio u skladu sa nalazom vještaka tako da je svoje konačno traženje postavio u iznosu od 2.023,27 eura.

38. Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva temeljem odredbe čl. 190. st.3. ZPP-a, jer je dopuštanje preinake svrsishodno za konačno rješenje spora između stranaka i iz razloga što bi nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju bilo nametnuto ograničenje prava na pristup sudu, koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine –Međunarodni ugovori“ broj: 18/97,6/99- pročišćeni tekst,8/99-isp., 14/02 i 1/06: dalje Konvencija) te je stoga u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, dakle da li dolazi do povrede prava na pristup sudu. U situaciji kada tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva kao rzalika plaća u bruto iznosu bez prethodnog vještačenja realno nemoguće budući je teško procijeniti i odrediti iznos koji bi eventualno pripao tužitelju, već je nužno i u pravilu potrebno provesti financijsko vještačenje nakon kojega je i tek tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane uz visinu tužbenog zahtjeva, nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila odmah nakon provedenog financijskog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije utjecaja na dužinu i trajanje ovoga postupka, dok nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju ostaje samo podnošenje nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare koji dovodi u pitanje ostvarivanje njegovog prava na naknadu štete, čime se tužitelju dalje nameće prekomjeran teret. Stoga, odluka kojom se ne bi dopustila preinaka tužbe ne bi bila razmjerna legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a.

39. Tuženik je u postupku istakao i prigovor zastare potraživanja koji je sud cijenio neosnovanim. Potraživanja iz radnog odnosa sukladno odredbi čl. 139. Zakona o radu zastarijevaju za pet godina. Tužitelj je tužbu podnio 5. listopada 2022., tako da su u zastari potraživanja mjesečnih anuiteta dospjela prije 5. listopada 2017. ili izvan roka od pet godina. Jednako tako i na preinačeni dio tužbenog zahtjeva koji predstavlja usklađivanje tužbom postavljene tražbine sa nalazom vještaka.

40. Uvažavajući da je u postupku dokazano prema stavu ovoga suda da tužitelju pripada pravo na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora kao i da mu tužena nije ispravno obračunavala pripadajuće dodatke, koji dodatci su u visini izračunati nalazom vještaka, sud je prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja za period pripadajućeg dodatka na plaću za mjesec svibanj 2019., dospijevajući na isplatu 16. lipnja 2019. do plaće za mjesec travanj 2020., dospijevajuće na isplatu 16. svibnja 2020.

41. Odredbom čl. 433.a st. 1. ZPP-a, propisano je da kada se utužuju novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto-iznos.

42. Odredbom čl. 92. st. 4. ZOR, propisano je da su plaća i naknada plaće, u smislu toga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu, slijedom čega je tužitelju razlika neisplaćene plaće i naknade plaće, dosuđena u bruto iznosu.

43. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate. Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Na temelju odredbe čl. 92. st. 3. ZOR, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Stoga su tužitelju kao osnovane na svaki pojedini utuženi mjesečni iznos, zakonske zatezne kamate dosuđene kako tužbom potražuje i kako je pobliže navedeno u izreci ove presude.

44. Visina stope zakonske zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO)

45. Plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, koji se obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate. Uvažavajući odredbe Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 115/16, 106/18, 121/19, 32/20), te odredbe Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 10/17), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto dodatka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. (presuda VSRH broj Revr 578/13-2 od 11. svibnja 2016., Revr 1526/16 od 3. rujna 2017., Revr 717/16-2 od 6. rujna 2017., Revr 206/16 od 19. rujna 2017.) Dakle, kako obveza uplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku, te kako prije isplate takva obveza tuženika nije dospjela, tužitelju nisu dosuđene zakonske zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, kako je to ispravno u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu označio.

46. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod I. izreke presude.

47. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je uspio u cijelosti s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tako da mu je priznato pravo na nužne i potrebne troškove prouzročene vođenjem predmetnog postupka.

48. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, odvjetniku u skladu s vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), sastava podneska od 21.12.2022., kao očitovanja na odgovor na tužbu, podneska od 20.1.2025. kao očitovanje na daljnje podneska tuženika, i podneska od 20.5.2026. kao očitovanja na nalaz vještaka, za svaki iznos od 200,00 eura ili ukupno 600,00 eura (Tbr. 8/1), trošak pristupa ročištima 9.2.2026. i 9.7.2026., za svako u iznosu od 200,00 eura ili ukupno 400,00 eura (Tbr. 9/1) i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/3), ili ukupno 1.300,00 eura. Navedenom trošku pridodan je i plaćeni predujam za vještačenje u iznosu od 400,00 eura.

49. Ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 1.700,00 eura kako je to i navedeno pod II. izreke presude.

50. Na priznati trošak tužitelju su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024).

U Slavonskom Brodu, 7. kolovoza 2026.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Odvj. Alma Opačak, Slavonski Brod,

2. OD Bogović i partneri, Slavonski Brod.