REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Sisku - Stalna služba u Petrinji

Trg dr. Franje Tuđmana 12

44250 Petrinja

Poslovni broj: P-480/2023-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Petrinji, po sutkinji Blaženki Navara, u pravnoj stvari tužiteljice FF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Meliti Marić Nekić, odvjetnici iz Siska, protiv tuženika DF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Sandri Fridrih, odvjetnici iz Siska, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, dana 7. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice FF koji glasi:

"Utvrđuje se da međa između nekretnina koje se nalaze upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica], a koje su vlasništvo tužiteljice FF iz [adresa], OlB [osobni identifikacijski broj] i nekretnina koje se nalaze upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica], a koje su vlasništvo tuženika DF iz [adresa], OlB [osobni identifikacijski broj] ide točkama A1 do A11 koje točke su utvrđene nalazom i mišljenjem vještaka Saše Vranića u spisu Općinskog suda u Sisku Stalna služba u Glini broj R1-48/2014 te je tužiteljica FF iz [adresa], OlB [osobni identifikacijski broj] vlasnica sporne površine od 4367 m2 koja se nalazi između točaka A1 do A11 i B1 do B28, a što joj je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku te joj izdati valjanu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku i to bez bilo kakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja od bilo koje strane, a koju će u slučaju neizdavanja zamijenit ova presuda sve u roku 15 dana. Tuženik DF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužan je tužiteljici FF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] predati u posjed dio zemljišta u površini kako je to navedeno u točku I. dispozitiva presude sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici FF da tuženiku DF naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 7. kolovoza 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica FF podnijela je ovome sudu tužbu protiv tuženika DF, radi utvrđenja prava vlasništva. U tužbi je navela kako su tužiteljica i tuženik bili su stranke u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod brojem R1 - 48/2014, a radi uređenja međe te je u navedenom postupku sud donio rješenje o uređenju međe dana 25.11.2022. godine, a na koje rješenje je ovdje tužiteljica uložila žalbu te je Županijski sud u Šibeniku svojim rješenjem Gž-72/2023 od 27.6.2023. godine odbio žalbu iste te potvrdio rješenje ovog suda od 25.11.2022. godine. Rješenje ŽS Šibenik od 27.6.2023. godine tužiteljica je primila 1.9.2023. godine te je ova tužba podnesena u zakonskom roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti rješenja o uređenju međe. Gore navedenim pravomoćnim rješenjem ovog suda broj R1 - 48/2014 uređena je međa između nekretnina stranaka tako da međa ide pravcem koji je na skici izmjere vještaka geodete Saše Vranića označena oznakama B1 -B28 koji na terenu predstavlja čvrstu ogradu, a na početku kčbr. [katastarska čestica] (uz čest. br. 453/3) međa je definirana stablom šljive (točka B2) otkud ide pravac na prvi kolac ograde (točka B4). Spornu površinu od 4367 m2 koja je opisana u gore navedenom nalazu preko 40 godina uživa tužiteljica samostalno, odnosno prije nje su navedenu površinu uživali njezini prednici (djed i roditelji). Stvarna međa između nekretnina ide točkama A1 do A11 i spornu površinu od 4367 m2 uživa tužiteljica, a ne tuženik. Tužiteljica je vlasnica nekretnina koje se nalaze upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica], a tuženik je vlasnik nekretnina koje se nalaze upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica]. U skladu s naprijed navedenim tužiteljica predlaže da sud udovolji njenom tužbenom zahtjevu.

2. U svom odgovoru na tužbu, tuženik DF je naveo u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, te se protivi navodima tužbe tužiteljice, s tim da prvenstveno predlaže tužbu odbaciti bez održavanja ročišta. Podredno, tuženik predlaže tužbu odbiti. Točno je da su stranke vodile postupak radi uređenja međe u postupku R1-48/14, te da je odluka donesena u tom postupku potvrđena rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-72/23 od 27.6.2023.g. Točno je da je rješenjem R1-48/14, potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj Gž - 72/23 od 27.6.2023.g., uređena međa između predmetnih nekretnina stranaka. Međa je uređena pravcem koji je na skici izmjere vještaka označen oznakama B1 – B28, koja na terenu predstavlja većim dijelom čvrstu ogradu, a na početku čest. kat. broj 453/2 (uz čest. kat. broj 453/3) međa je definirana stablom šljive (točka B2) od kuda ide pravac na prvi kolac ograde (točka B4). Nalazom i mišljenjem vještaka, te skicom izmjere označena je sporna površina. Međutim, sporna površina nije određena rješenjima I i II-stupanjskog izvanparničnog suda. Ujedno, nije točno da sporni dio „preko 40 godina uživa tužiteljica samostalno, odnosno prije nje (da) su navedenu površinu uživali njezini prednici (djed i roditelji)“. Upravo suprotno, iz postupka R1 - 48/14, pa tako i iz I-stupanjskog rješenja donesenog u tom postupku, kao i iz obrazloženja II-stupanjskog rješenja Gž-72/23-2 od 27.6.2023.g., vidljivo je da je I- stupanjski sud na mjestu spora utvrdio liniju razgraničenja između nekretnina stranaka - prema posljednjem stanju posjeda - koje među strankama nije bilo sporno, a koju liniju je vještak geodet na skici označio slovima B1 do B28, na koju skicu stranke također nisu imale primjedbi. Iz izreke, kao i iz obrazloženja rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini broj R1-48/2014-52 od 25.11.2022.g., vidljivo je da je međa u tom izvanparničnom postupku uređena prema posljednjem mirnom posjedu, i to posljednjem mirnom posjedu ovdje tuženika kao protustranke u postupku R1-48/14. Dakle, potpuno je netočna tvrdnja tužbe da tužiteljica uživa „spornu površinu“. Ujedno, tuženik ističe da se predmetna tužba tužiteljice smatra tužbom za utvrđenje, za podnošenje koje tužiteljica mora dokazati postojanje pravnog interesa. Kako je u konkretnom slučaju: - međa na licu mjesta uređena prema posljednjem stanju posjeda, - koje stanje posjeda među strankama nije bilo sporno, - stranke na licu mjesta nisu imale primjedbi na uređenje međe i - stranke nisu imale primjedbi na skicu vještaka, te je - međa uređena bez označavanja sporne međaške površine (bilo u izreci, bilo u obrazloženju rješenja), na kojoj bi stranke imale mogućnost pokretanja parnice radi utvrđenja dokaza jačeg prava vlasništva), smatra se da tužiteljica u ovom slučaju nema pravni interes za tužbu na utvrđenje, pa tužbu tužiteljice, primjenom odredbe čl. 288.st.2., u vezi s čl. 187. Zakona o parničnom postupku (ZPP), sud treba odbaciti. Naime, bez obzira što je odredbom čl. 103. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZVDSP) propisano da i nakon što je sud u postupku uređenja međe obnovio ili ispravio među, svatko može u parnici dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu s njim označi međa, tuženik ističe da je, sukladno pozitivnim propisima, a i recentnoj sudskoj praksi, nužna pretpostavka za podnošenje tužbe iz čl. 103. st. 6. ZVDSP tâ da, nakon što je u postupku uređenja međe obnovljena ili ispravljena međa, da postoji sporna površina u vezi koje se u parnici može dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu s njim označi međa, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno, jer nakon uređenja međe na licu mjesta nije postojao prigovor predlagateljice, niti je sporna površina označena rješenjem izvanparničnog suda bilo kojeg stupnja. Nije točno da „stvarna međa“ između nekretnina ide točkama A1 do A11, te nije točno da „spornu površinu“ uživa tužiteljica, a ne tuženik. Upravno suprotno, površinu koju je vještak u postupku R1 - 48/14 označio na skici izmjere plavom bojom, već je više od 70 godina u posjedu tuženika osobno i preko njegovih prednika. Naime, tuženik je svoje nekretnine kupio od FFP i ĆF još 26.8.2003.g., te ga je upravo FFP uvela u posjed tih kupljenih nekretnina, koje je imenovana prodavateljica na isti način posjedovala prethodnih barem 50 godina, osobno i preko svojih prednika. Prednici ovdje stranaka, tadašnji vlasnici predmetnih nekretnina, i to IF (kao predlagatelj) i OF (kao protustranka) kod Općinskog suda u Petrinji vodile su postupak pod brojem R1-40/78, u kojem je uređena međa između predmetnih nekretnina, te od tada, pa do danas, predmetne nekretnine posjeduju ovopredmetne stranke kao sljednici tih stranaka - prema stanju kako je međa tada uređena u postupno R1-40/78. Kada je tuženik kupio nekretninu od FFP i ĆF, između nekretnina stranaka je već postojala stara ograda, a kada je tuženik postavio novu ogradu, postavio ju je točno na ono isto mjesto na kojem je bila postavljena i stara ograda. Upravo su na okolnosti posjedovanja nekretnina saslušani i svjedoci u postupku R1-48/14, pa tuženik predlaže da sud i u ovom postupku sasluša svjedoke PF, DFP, HF, EF, a da pročita iskaz svjedoka MF iz razloga što je isti u međuvremenu preminuo, kao i da sasluša svjedokinju ĆFP, suprugu tuženika. Dakle, tuženik je u poštenom, zakonitom i istinitom posjedu nekretnine, i to osobno i preko prednika koje je ovdje označio, u vremenskom razdoblju sada već od oko 70 godine (najmanje 46 godina je proteklo od postupka R1-40/78), a tužiteljici je dobro poznato da ona nikada nije bila posjednik tog dijela nekretnine, već da je to oduvijek ovdje tuženik, koji je nekretninu na isti način posjedovao i koristio godinama prije nego li je tužiteljica uopće postala vlasnica susjedne nekretnine. Dakle, ovim odgovorom na tužbu tuženik ističe da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na spornom dijelu nekretnine, te da je pravo vlasništva prednika tužiteljice na tom dijelu nekretnine davno prestalo - zbog stjecanja prava vlasništva od strane tuženika, odnosno njegovih prednika, a to svakako nakon uređenja međe u postupku R1-40/78. Točno je da se u zemljišnim knjigama stranke vode kao gruntovni vlasnici nekretnina pobrojanih u ovoj točki tužbe, no gruntovno vlasništvo ne odražava stvarno stanje. Tuženik osporava vlasništvo tužiteljice na dijelu nekretnina za koji je uređenjem međe u izvanparničnom postupku utvrđeno da pripada tuženiku, kao što osporava i tužiteljičinu tvrdnju da međa ide točkama od A1 do A11 (tj. tuženik osporava da bi katastarski nacrt odražavao stvarno vlasničko i međašno stanje), te se protivi predati tužiteljici taj dio zemljišta u posjed. Slijedom navedenog, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice, te predlaže da sud prvenstveno odbaci tužbu tužiteljice, odnosno podredno, odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužiteljicu obveže na plaćanje troška postupka tuženiku, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema stopi u visini određenoj odredbama čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a tekućim na dosuđeni iznos troškova od dana donošenja I-stupanjske odluke do dana plaćanja, u roku od 15 dana.

3. Tijekom dokaznog postupka Sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (str. 6-10 spisa), preslik kupoprodajnog ugovora (str. 24-26 spisa), saslušane su stranke i svjedoci ĆFP, PF, ŠF, IFP, EF, RF, HF i BF (str. 41 -44, 67-75 spisa), proveden je dokaz očevidom na licu mjesta (str. 67-75) te je izvršen uvid u ovosudni spis predmeta R1-48/14.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku; Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), zaključak je Suda da je tužbeni zahtjev tužiteljice FF neosnovan u cijelosti.

5. Tužiteljica FF u svom je iskazu navela kako se radi o zemlji u Gorama, gdje ne živi već su prije često tamo dolazili, a sada nešto rjeđe. Sporna zemlja je u posjedu njene obitelji preko 60 godina, na toj zemlji nekada se radilo, bili su vinogradi, pašnjaci, oranice. To je bilo sve ograđeno osim vinograda. Poslije rata nisu znali da je susjeda prodala svoju zemlju. Vidjeli su dio ograde jer je velik dio te zemlje bio zarastao i miniran. Njen suprug je počeo kasnije, 2007. ili 2008. čistiti ovu zemlju ali do tada u nju nisu ulazili jer su se bojali mina. Kada je to počeo čistiti, radio je to sam. Kada je došao do jednog dijela vidjeli su da je tuženik tu radio ogradu i to sa strojevima. Tada su mu rekli da to tako ne ide, na što je on rekao da će sada tako napraviti, a kasnije će se urediti međa. Kada je njen suprug došao do kraja čišćenja zemljišta, vidio je da međa ne ide tako, a to je vidio tek tada jer je teren nespretan, brdovit. 2012. godine podnio je zahtjev za uređenje međe, a 2014. su dobili obavijest o ročištu. Kada je mjernik u tom postupku prošao odredio je dobar dio međe, a tako i drugi mjernik koji je bio u tom postupku. Sada se ne slaže s odlukom o uređenju međe i stoga je podnijela ovu tužbu. Svjedoci ŠF, RF i BF mogu potvrditi ove njene navode budući su oni dolazili na tu zemlju i prije Domovinskog rata i poslije. Nisu poduzeli ništa odmah kada su saznali da je tuženik radio ogradu jer nisu mogli ući u zemljište budući je bilo zaraslo i pod minama. Tek kada su ga očistili vidjeli su da međa ne ide tako. Još njen djed je postavio prvi puta ogradu koja se sastojala od drvenih stupova i razapete žice koja se kasnije stalno obnavljala, a radi toga što je njena obitelj držala stoku. Ograda nije bilo postavljena duž cijelog zemljišta, a ne zna koliko je točno duljina postavljene ograde. Ograda nije postavljena duž zemljišta gdje je bio vinograd što je u duljini oko 100 metara. Kada su očistili zemljište, ogradu nisu našli, a svjedoci u postupku uređenja međe su rekli da su tuženik i oni uklonili tu ogradu. Na tom mjestu gdje je bila njihova ograda, sada nema ništa. Ne zna gdje su ostaci njihove ograde jer nisu ništa našli. Njeni prednici su bili njena majka NF i djed GF. Zemlju prije tuženika imali su MF i IF. Nije joj poznato da bi bio vođen postupak uređenja međe prije uređenja međe 2014. godine. Tuženik je počeo na toj zemlji raditi prije nego što je njen suprug započeo čistiti njihovo zemljište, ali ne zna točno kada. Ne zna kada je uklonjena njihova ograda, kada je njen suprug do kraja očistio njihovo zemljište, nova ograda tuženika već je bila postavljena. Suprug je čišćenje završio 2009., 2010. ili 2011. godine, ne sjeća se točno. Ne zna kako je tuženik postavio ogradu na njihov dio zemljišta dok još nije bilo očišćeno. Ne zna da li je tuženik čistio svoj dio zemljišta, zemljište do njih, nije to bilo nešto očišćeno, bilo je trnja i svega.

6. Tuženik DF u svom je iskazu naveo kako je 2000. godine kupio zemljište od JF, a 2003. godine sastavili su ugovor o kupoprodaji i tada je prepisao te nekretnine u svoje vlasništvo. U njegovom posjedu ova zemlja je od 2000. godine kada mu ga je u posjed predala tadašnja vlasnica. Od tada se tim zemljištem vozi traktorom, pokosio ga je i počistio s većega. Zatekao je postojeću ogradu, odnosno njene ostatke koji su se vidjeli skoro u cijeloj njenoj duljini od njegovog vrta pa sve do puta s druge strane. Tu je ogradu popravljao na način da je postojeće drvene stupove povadio i zapalio, a na njihovo mjesto stavio nove drvene stupove, u iste postojeće rupe. Pri tome mu je pomagao VF, MF, PF i EF. Zamijenio je tako skoro sve stupove, a zadnjih 50 do 70 m nije još ni danas. Negdje na sredini duljine te ograde bio je jedan željezni stup stare ograde koji nije izvadio nego ga je ostavio na istom mjestu i na njemu se nalazi postavljena žičana ograda. Na tako postavljene stupove razapeo je žičanu ogradu. Na zemljištu između njegove nekretnine i nekretnine tužiteljice postojala je samo jedna ograda i to je ova spomenuta. On ima kuću u svom vlasništvu otprije koja se nalazi 20 m niže spornog zemljišta koji je predmet ovog postupka. Sjeća se da se u njegovoj kući pričalo kako je 70-tih godina na tom zemljištu bio mjernik upravo iz istog razloga uređenja međe prilikom kojeg uređenja, a sjeća se da su spominjali mjerenje zemljišta lancima. Tada je bio star oko 6 ili 7 godina i sjeća se da je još tada postojala ograda na istom mjestu. Njegovi prednici F na isti način su uživali sporno zemljište kao što ga i on uživa sada, odnosno držali su na istom stoku. Do 2014. godine nitko mu nikada nije prigovarao postavljenoj ogradi. Znao je susresti supruga tužiteljice dok je postavljao ogradu i on mu je prigovorio samo u dijelu zašto žicu postavlja s jedne strane stupa, a ne s druge strane tog istog stupa. JF nije mu posebno pokazivala međe kupljenog zemljišta budući je smatrala da on zna gdje se isto proteže jer je tamo odrastao, a i bilo je ograđeno. Nije obavijestio susjede o namjeri zamjene ograde, a nije ih niti obavijestio što će s ostacima stare ograde. Smatrao je kako nije dužan nikoga obavijestiti jer se radilo o ogradi JF od koje je zemljište kupio, a koju je i postavio netko od njene obitelji. Ne zna kako je međa bila određena katastarski, ali se on u postupku uređenja međe držao postojećeg stanja međe i ograde.

7. Svjedok ĆFP, iskazala je kako ona sporne nekretnine poznaje od 1998. godine od kada je u braku s tuženikom. Sporne nekretnine nalaze se iza roditeljske kuće tuženika i od 1998. godine su znali tuda šetati i tada su se zainteresirali za kupnju istih. U to vrijeme još je na tom mjestu postojala stara ograda, nije doduše u cijeloj svojoj duljini jer je djelomično bila propala, ali se vidjelo da je bila postavljena u cijeloj duljini zemljišta. Ostavljala je dojam fiksne ograde, a također i dojam da je 30-ak godina nitko nije održavao. 2000. godine su kupili sporno zemljište i tada su ga počeli krčiti. 2003. godine krenuli su mijenjati spornu ogradu i ona je tada upozorila supruga i osobe koje su mu pomagale kada su radili ogradu da, ako naiđu na neki dio ograde koji je upečatljiv, ga ostave. Tako su na mjesto gdje su bili stari stupovi ograde stavljani novi drveni stupovi, a misli da je ostavljen jedan željezni stari stup. Na te stupove razapeta je žičana mreža. Oni su tu ogradu radili par mjeseci do skoro godine dana jer su cijelo vrijeme radili. Nitko nikada od susjeda nije prigovorio zamjeni ove ograde, dapače susjed kojeg zna samo po nadimku D (a od obitelji je tužiteljice, otac ili očuh) više puta ih je vidio kako rade ogradu jer je često šetao po tom zemljištu, a vidjeli su ih i tužiteljica i njen suprug i nikada nije bilo riječi o toj ogradi. Smatra da je do ovog spora došlo iz razloga što se danas puno ljudi igra geodete i mobitelom preko aplikacije može vidjeti katastarske mape pa tako i katastarske međe. U postupku uređenja međe tužiteljica (tamo predlagateljica) je upitana da pokaže među između spornih nekretnina, odgovorila je kako ne zna gdje je međa nego želi da se ista uredi prema katastarskim mapama. Poznato joj je da nisu posebno upozoravali susjede da će obnavljati spornu ogradu. Ostatke prijašnje ograde vjerojatno su zapalili.

8. Svjedok PF iskazao je kako je pomagao tuženiku postavljati novu ogradu. Poznaje stranke budući je na ove nekretnine dolazio prije Domovinskog rata, još 80-tih godina. Tuženik i on su novu ogradu postavljali u iste rupe po postojećoj ogradi. To je radio 2-3 dana, prvi dio ograde. Našli su ostatke stare ograde, negdje žicu, negdje letve. Vidjeli su i ostatke stupova i od vinograda. Ostatke stare ograde su ostavili. Kada je radio na toj ogradi nije bilo tužiteljice niti njenog supruga.

9. Svjedok ŠF iskazao je kako je kao dijete dolazio na sporne nekretnine i sjeća se da tada nije bilo stanje kao sada te je na nekretnini u vlasništvu tužiteljice bio vinograd koji se proteže do iza sada postavljene ograde, ali ne može se izjasniti koliko je to bilo metara u širini. Ograda je bila postavljena drugačije nego sada. Na mjestu gdje su bili vinogradi ograde nije više bilo, počinjala je ispod vinograda, pa do početka njegova i onda opet od kraja vinograda otprilike od vrha brda pa do kraja sporne nekretnine. Cijelom tom dužinom međa između nekretnina stranaka bila je drugačije postavljena i to prema nekretnini tuženika.

10. Svjedok IFP iskazao je kako poznaje tuženika od 2004. ili 2005. godine kada smo se upoznali. Sjeća se da je tuženik ovdje na svojim nekretninama uzgajao koze i on je od njega kupovao kozliće. Prolazio je s tuženikom po njegovim nekretninama od kuće pa uzbrdo i uočio je da je tada već bila postavljena nova ograda, a uz nju su se nalazili ostaci od žice od stare ograde. Rekao mu je da makne to da mu se ne zapetljaju koze. Ne zna gdje je bila postavljena stara ograda. Žice su se nalazile sa tuženikove strane ograde.

11. Svjedok EF iskazao je kako je prije Domovinskog rata dolazio često na navedene nekretnine, a i poslije Domovinskog rata. Sjeća se da je prije postojala stara drvena ograda s letvama i bodljikavom žicom. Pokazuje željezni stup otprilike na sredini ograde, koji je bio i prije. Na jednom dijelu ograde je tuženiku pomagao raditi novu ogradu prije otprilike 20-ak godina i sjeća se da je na istom tom mjestu bilo ostataka stare ograde, letve i bodljikave žice. Tada je upozorio tuženika na tu bodljikavu žicu budući je imao janjce. Nije cijelom dužinom bilo stare ograde, bila je potrgana pa je nestala, strunula je. Ne zna o međi na dijelu gdje se nalazi šljiva ništa. Željeznog stupa se sjeća od kada je s tuženikom dolazio raditi ogradu. Ne zna što je tuženik napravio s ostacima stare ograde. Sjeća se da je tužiteljica dolazila sa suprugom kada je s tuženikom radio ogradu i ništa nije prigovarala. Nudila im je mineralnu vodu.

12. Svjedok RF iskazao je kako se sjeća da je prije Domovinskog rata na spornim nekretninama bio vinograd i od tada pa do 2015. nije ovdje dolazio. Sjeća se da su te nekretnine drugačije izgledale. Između stranaka nije bilo ograde. Ne može se izjasniti gdje se nalazila ograda koja se proteže između nekretnina stranaka na mjestu gdje nije bilo vinograda, ali je to svakako drugačije izgledalo. Poslije sredine sporne ograde čak je bilo i šire područje gdje je postojala razlika između nekretnina stranaka. U staroj ogradi nije bilo željeznih stupova, sve su bili drveni stupovi, a koliko se svega sjeća. Ne sjeća se do kad je tu postojao vinograd. Ovdje je dolazio do 1989., pa od tada nisam do 2015.. Zna da je sporna nekretnina bila od tužiteljice i njenog nekog rođaka.

13. Svjedok HF iskazao je kako je na sporne nekretnine dolazio poslije Domovinskog rata i sjeća se da je ponegdje bilo ostataka stare ograde budući je u preostalom dijelu ograde bila uništena. Sada postavljena nova ograda nalazi se na istom dijelu gdje su bili ostaci stare ograde. Nekada je bio i zajedno s tuženikom na postavljanju nove ograde. Nije tada viđao tužiteljicu, ali nekada je znao viđati njenog supruga. Misli da je bio sam s tuženikom kada su postavljali ogradu. Da se traži i sada bi tu bilo ostataka stare ograde. Ne zna koliko je trajalo postavljanje ograde, više dana. Nije bio svaki dan. Stupove su postavili nove iz šume, a dijelove stare ograde nisu iskoristili.

14. Svjedok BF iskazao je kako se sjeća da se stara ograda prije nego što je novu postavio tuženik, nalazila oko 3 m prema nekretnini tuženika, negdje je bio taj dio uži, a negdje širi. Na točci B1 gdje je izvršeno mjerenje razlika između nekretnine tužiteljice i tuženika je oko 10 m. Od sredine sporne ograde razlika se ponovno počinje širiti od početnih oko 5 m da bi na najširem dijelu bila više od 10 m da bi se potom opet sužavala i na kraju se sporni dio spojio sa zadnjom točkom uređene međe otprilike. Samo između vinograda stranaka nije bilo ograde, a ostalim dijelom između nekretnina stranaka ograda je bila cijelom dužine, radi se o letvama kestena na kestenovim stupovima. Vinogradi su bili u vlasništvu tužiteljice i obitelji JF. Rupa na vrhu brda pokraj ograde nastala je tako što je tuženik uklonio kamenove, ne zna zašto i nastala je rupa, zato ograda ne ide pravocrtno. Vinograda više nije bilo od 1991. kada prvi put nije bilo berbe. Po papirima piše da je tuženik kupio 2008. nekretninu. Ja nisam vidio tuženika kako postavlja ogradu, a misli da ju je postavio kada je kupio nekretninu. Ogradu je vidio oko 2009..

15. Uvidom u spis predmeta Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini, posl. br. R1-48/14 utvrđeno je da je postupak vođen po prijedlogu predlagateljice FF, protiv protustranke DF, radi uređenja međe. Nakon provedenog postupka, rješenjem Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini, posl. br. R1-48/2014-52 od dana 25. studenog 2022., uređena je međa između nekretnina predlagatelja FF, upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čest. kat. br. 356/2 Oranica u Rudini od 2482 m2, čest. kat. br. 360 Pašnjak na Brdu Rudinah od 147 m2, čest. kat. broj 361/2 Vinograd na Brdu u Rudinah od 1784 m2, čest. kat. br. 362/2 Pašnjak na Brdu u Rudinah od 384 m2, čest. kat. broj 433/2 Pašnjak Kletište na Brdu od 338 m2, čest. kat. broj 434/2 Vinograd na Brdu u Rudini od 2212 m2, čest. kat. broj 452/2 Oranica pod Vinogradom od 1827 m2 i čest. kat. broj 453/2 Oranica Pašnjak na Brdu od 1644 m2 na kojima je predlagatelj upisan kao vlasnik i nekretnina protustranke DF, upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čest. kat. broj 356/1 Oranica Zatrsje u Rudini od 3338 m2, čest. kat. broj 361/1 Vinograd na Brdu u Rudinah od 2183 m2, čest. kat. broj 362/1 Pašnjak na Brdu u Rudinah od 547 m2, čest. kat. broj 433/1 Pašnjak Kletište na Brdu od 572 m2, čest. kat. broj 434/1 Vinograd Brdo u Rudinah od 3194 m2, čest. kat. broj 452/1 Oranica pod Vinogradom od 2762 m2 i čest. kat. broj 453/1 Oranica Pašnjak na Brdu od 1971 m2 na kojima je protustranka upisana kao vlasnik prema posljednjem mirnom posjedu, pravcem koji je na skici izmjere označen oznakama B1-B28, koja na terenu predstavlja većim dijelom čvrstu ogradu, a na početku čest. kat. broj 453/2 (uz čest. kat. broj 453/3) međa je definirana stablom šljive (točka B2) otkud ide pravac na prvi kolac ograde (točka B4).

16. Iz obrazloženja citiranog rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini, posl. br. R1-48/2014-52 od dana 25. studenog 2022., proizlazi kako je Sud među između navedenih nekretnina stranaka uredio pozivajući se na odredbu čl. 103. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 52/2025; dalje: ZV), odnosno prema posljednjem mirnom posjedu.

17. Na navedeno rješenje predlagateljica FF izjavila je žalbu te je Županijski sud u Šibeniku, svojim rješenjem posl. br. Gž-72/2023-2 od dana 27. lipnja 2023. odbio žalbu predlagateljice kao neosnovanu i potvrdio rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini od 25. studenoga 2022. godine broj R1 -48/14-52. Iz obrazloženja ovog rješenja proizlazi kako je prvostupanjski sud na mjestu spora utvrdio liniju razgraničenja između nekretnina stranaka, prema posljednjem stanju posjeda koje među strankama nije bilo sporno, koju liniju je vještak geodet na skici označio slovima od B1 do B28, na koju skicu stranke nisu imale primjedbi. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 103. stavka 3. ZV -a uredivši među prema posljednjem mirnom posjedu predmetnih nekretnina.

18. Odredbom čl. 103. st. 5. i 6. ZV-a propisano je da od trenutka kad je sud među označio međašnim znakovima smatra se da postoji vlasništvo do te međe, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. I nakon što je sud u postupku uređenja međa obnovio ili ispravio među, svatko može u parnici dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu s njim označi međa, no susjed koji je sudjelovao u postupku uređenja međa ne može to zahtijevati nakon proteka roka od šest mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku uređenja međa.

19. Zahtjev da se međa obnovi ili ispravi u stvari je vindikacijski zahtjev, ali odluka o tom zahtjevu donesena u izvanparničnom postupku tek je predmnijeva da postoji vlasništvo do novooznačene međe od trenutka kada je sud među označio, a tko tvrdi suprotno, to treba dokazati u parnici. Uspije li u postupku s tužbom - pravomoćna presuda oboriti će predmnijevu o vlasništvu stvorenu pravomoćnošću rješenja u postupku uređenja međe. Slijedom toga, Sud smatra kako je neosnovan navod tuženika da tužiteljica u ovom slučaju nema pravni interes za tužbu na utvrđenje pa da njenu tužbu valja odbaciti, jer temeljem citirane zakonske odredbe svaka stranka može u parnici dokazivati svoje jače pravo na spornoj površini i zahtijevati da se u skladu s njim označi međa, no stranka koja je sudjelovala u postupku uređenja međa ne može to zahtijevati nakon proteka roka od šest mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku uređenja međa, a što je tužiteljica FF u ovom predmetu učinila.

20. Tužiteljica FF svoje jače pravo na spornoj površini od ukupno 4.367 m² temelji na posjedu iste dulje od 40 godina, kako to navodi u tužbi.

21. Površinu od ukupno 4.367 m² utvrdio je stalni sudski vještak za geodeziju dr. sc. Saša Vranić, a utvrđena je kao razlika između pokazivanja sporne međe predlagateljice FF i protustranke DF u postupku uređenja međe, u ovosudnom predmetu posl. br. R1-48/2014.

22. Na okolnost posjeda stranaka spornog dijela nekretnina u ukupnoj površini od 4.367 m², ovaj sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka koji su većoj mjeri identični saslušanim svjedocima u postupku koji se vodio u predmetu posl. br. R1 - 48/14. Ovaj sud je tako proveo dokaz saslušanjem svjedoka ĆFP, PF, ŠF, OFP, EF, RF, HF i BF, dok su u izvanparničnom postupku radi uređenja međe saslušani PFP (koji je istovjetan s IFP), HF, EF, MF i BF. Svjedoci saslušani u ovom predmetu IFP, EF, HF iskazali su identično kao u postupku uređenja međe. IFP iskazao je kako poznaje tuženika od 2004. ili 2005. godine i uočio je da je tada već bila postavljena nova ograda, a uz nju su se nalazili ostaci od žice od stare ograde. Svjedok HF naveo je kako se sada postavljena nova ograda nalazi na istom dijelu gdje su bili ostaci stare ograde. Svjedok EF iskazao je da je prije postojala stara drvena ograda s letvama i bodljikavom žicom, pokazao je željezni stup otprilike na sredini ograde, koji je bio i prije, na jednom dijelu ograde je tuženiku pomagao raditi novu ogradu prije otprilike 20-ak godina i sjeća se da je na istom tom mjestu bilo ostataka stare ograde, letve i bodljikave žice. PF je pomagao tuženiku postavljati novu ogradu, a tuženik i on su novu ogradu postavljali u iste rupe po postojećoj ogradi. Dakle, ovi svjedoci su potvrdili kako je upravo tuženik bio u posjedu spornog dijela utuženih nekretnina budući su nekretnine do ograde, prema kojoj je utvrđena međa, bile u posjedu tuženika DF i njegovih pravnih prednika dulje od dvadeset godina. Isto je potvrdila i saslušani svjedok ĆFP, ali i svjedok MF u postupku uređenja međe kada navodi da je stara ograda bila polomljena i na njezino mjesto stavljana nova, a nova ograda postavljana je na ono mjesto na kojem se nalazila stara te se nitko od mještana i susjeda nije protivio postavljanju ograde. Ovim svjedocima Sud je poklonio svoju vjeru budući ih smatra vjerodostojnima i istovjetnima te je na njima temeljio svoju odluku u ovom postupku.

23. Međutim, iskaz saslušanog svjedoka RF Sud smatra kontradiktornim ostalim iskazima, ali i samome sebi kada navodi prvo da između stranaka nije bilo ograde, a poslije da se ne može izjasniti gdje se nalazila ograda koja se proteže između nekretnina stranaka te da u staroj ogradi nije bilo željeznih stupova, sve su bili drveni stupovi. Također je naveo i činjenicu da na sporne nekretnine nije dolazio više od 25 godina, od 1989. pa do 2015. godine. Iskaz svjedoka ŠF (star 52 godine) prilično je neodređen kada navodi kako je kao dijete dolazio na sporne nekretnine i sjeća se da tada nije bilo stanje kao sada te je na nekretnini u vlasništvu tužiteljice bio vinograd koji se proteže do iza sada postavljene ograde, ali ne može se izjasniti koliko je to bilo metara u širini, ograda je bila postavljena drugačije nego sada, na mjestu gdje su bili vinogradi ograde nije više bilo, počinjala je ispod vinograda, pa do početka njegova i onda opet od kraja vinograda otprilike od vrha brda pa do kraja sporne nekretnine, cijelom tom dužinom međa između nekretnina stranaka bila je drugačije postavljena i to prema nekretnini tuženika. Također, iskaz svjedoka BF Sud smatra neuvjerljivim kada navodi kako je tuženik kupio nekretninu 2008. godine, nije vidio tuženika kako postavlja ogradu, a misli da ju je postavio kada je kupio nekretninu, ogradu je vidio oko 2009., dok je u svom iskazu u postupku uređenja međe naveo kako je DF postavio ogradu oko 2000. godine, a prigovorio je DF radi postavljanja ove ograde 2013. godine (13 godina kasnije?).

24. Predmet ovog postupka je posjed spornog dijela nekretnina tužiteljice u površini od 4367 m² pa time i vlasništvo istog, za koje, temeljem rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini, posl. br. R1-48/2014-52 od dana 25. studenog 2022., postoji predmnijeva vlasništva tuženika DF do novooznačene međe te potraživanje tužiteljice da joj tuženik preda u posjed isti sporni dio nekretnina.

25. Odredbom čl. 10. st. 1. ZV-a propisano je da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik.

26. Dakle, posjed stvari je faktična vlast na stvari odnosno mogućnost faktičnog raspolaganja sa stvari. U ovom postupku Sud smatra dokazanim da je sporni dio utuženih nekretnina u ukupnoj površini od 4367 m² bio u posjedu tuženika DF i njegovih prednika dulje od 20 godina, a koji zaključak je donesen na temelju saslušanih svjedoka kako je to gore već navedeno. Sud smatra kako tužiteljica FF u ovom postupku nije dokazala svoj posjed ovih nekretnina pa tako nije dovela u pitanje predmnijevu postojanja vlasništva tuženika DF do novooznačene međe na spornim nekretninama koja je utvrđena rješenjem Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini, posl. br. R1-48/2014-52 od dana 25. studenog 2022..

27. Slijedom navedenog, a budući je tužbeni zahtjev tužiteljice utvrđen kao neosnovan, tužbu je valjalo odbiti u cijelosti.

28. O troškovima parničnog postupka odlučeno je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenje postupka. Tuženiku su stoga, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanja na ročištima 16.10.2024., 13.02.2025., 07.11.2025. i 25.05.2026. u iznosu od 250,00 eura svako (Tbr.9.1. Tarife). Stoga ukupni trošak tuženika s PDV-om iznosi 1.250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama u slučaju zakašnjenja plaćanja temeljem odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, 69/26; dalje: ZOO).

U Petrinji, 7. kolovoza 2026.

Sutkinja

Blaženka Navara

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA: stranke