REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska ul. br. 31
Poslovni broj: Pr-3/2025-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Vukovaru, po sucu Mariji Knežević Karamijatović, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja ČČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Cvrković & partneri d.o.o. Vukovar protiv tuženika KOM-ILOK d.o.o., Ilok, Julija Benešića 49, OIB: 31574808968, zastupanog po punomoćniku Petru Vukasoviću, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave održane u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika 8. srpnja 2026. na osnovi čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 7. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku KOM-ILOK d.o.o., Ilok, Julija Benešića 49, OIB: 31574808968 da tužitelju AČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati bruto iznos od 6.085,67 eura (slovima: špesttisućaosamdesetpeteuraišezdesetsedamcenti) sa zakonskim zateznim kamatama, osim u dijelu zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koje teku:
- na iznos od 1.237,42 eura od 16. studenoga 2022. do isplate,
- na iznos od 1.296,34 eura od 16. prosinca 2022. do isplate,
- na iznos od 1.355,25 eura od 16. siječnja 2023. do isplate te
- na iznos od 2.196,66 eura od 16. veljače 2023. do isplate
po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine , kao i da mu isplati iznos od 132,80 eura (slovima: stotridesetidvaeuraiosamdesetcenti) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 11. prosinca 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, te iznos od 66,36 eura (slovima: šezdesetšesteuraitridesetšestcenti) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 11. prosinca 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište re ferentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u preostalom d ijelu u iznosu od 3.873,96 eura, kao i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 864,90 eura za razdoblje od 16. studenoga 2022. do isplate, na iznos od 906,10 eura za razdoblje od 16. prosinca 2022. do isplate, na iznos od 947,07 eura za razdoblje od 16. siječnja 2023. do isplate i na iznos od 1.155,89 eura za razdoblje od 16. veljače 2023. do isplate.
i
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog tužitelja za saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke kao nepotreban.
II. Nalaže se tuženiku KOM-ILOK d.o.o., Ilok, Julija Benešića 49, OIB: 31574808968 da tužitelju AČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 927,90 eura (slovima: devetstodvadesetsedameuraidevedesetcenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine , sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 697,10 eura zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka odbija kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u cijelosti kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika 11. veljače 2025. podnio tužbu ovom sudu radi isplate navodeći da je bio zaposlenik tuženika na radnom mjestu člana uprave, da je Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 16.07.2021. godine KLASA: 363-01/18-01/21, URBROJ:2196/02-01-21-58, tužitelju zaključen radni odnos kod tuženika. Presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž- R-391/2022-4 od 27.11.2024.g. odlučeno je da nije dopušten otkaz ugovora o radu, temeljem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 16. srpnja 2021., Klasa: 363- 01/1801/21, Urbroj:2196/02-01-21-58 i da radni odnos tužitelja nije prestao i nalaže se tuženiku da tužitelju prizna sva prava iz radnog odnosa po osnovi rada. Dakle, utvrđeno je kako radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te da tužitelj ostvaruje sva prava iz radnog odnosa.
1.1. Po navedenoj osnovi tužitelj u ovome postupku potražuje isplatu naknade plaće za razdoblje od donošenje odluke o otkazu 16.07.2021.g., pa do zasnivanja radnog odnosa kod novoga poslodavca dana 01.02.2022. Kod tuženika kao poslodavca, tužitelj je ostvarivao bruto plaću koja nije bila određena njegovim ugovorom u konkretnom iznosu već sukladno čl.7. ugovora je određeno kako se članu uprave-direktoru za ispunjenje svojih obveza iz Ugovora isplaćuje osnovna plaća prema Kolektivnom ugovoru i Pravilnika o radu Društva s pripadajućom sistematizacijom radnih mjesta. Plaća direktora čini umnožak koeficijenta složenosti poslova 3, 5 i osnovice za obračun plaće u iznosu od 3.563,75 kuna bruto mjesečno, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu staža. Kako tužitelj nema preciznih podataka o eventualnoj izmjeni osnovice nakon zaključenja ugovora o radu, to nije u mogućnosti u ovome trenutku urediti svoj tužbeni zahtjev s osnove naknade plaće. Tužitelj potražuje osim naknade plaće, regres, božićnicu, uskrsnicu i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. Tužitelj nije u mogućnosti precizirati svoj zahtjev, tako da ga određuje paušalno na način da potražuje iznos od 10.000,00 eura sa zz kamatama od 16.08.2021.g., ali si pridržava pravo korigirati odnosno urediti svoj zahtjev nakon provedenog vještačenja.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i osporava osnovu i visinu novčanog potraživanja tužitelja. Navodi da nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu člana Uprave- direktora tuženika, da nije sporno da je tužitelju otkazan ugovor o radu temeljem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 16.07.2021.godine. Međutim tužitelju, nije danom donošenja prethodno navedene Odluke, tj. dana 16.07.2021.g. zaključen radni odnos kod tuženika, već je radni odnos zaključen nakon isteka otkaznog roka, tj. dana 02.09.2021.godine. Nije niti sporno da je presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-R-391/2022-4 od 27.11.2024.g. preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru, posl. br. Pr-541/2021-14 od 28. siječnja 2022.g. u dijelu toč. I izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da nije dopušten otkaz ugovora o radu i za priznanjem svih prava i po osnovi rada, te u toč. III i IV izreke, na način da je utvrđeno da nije dopušten otkaz ugovora o radu, temeljem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 16. srpnja 2021.godine, Klasa: 363-201/1801/21, Urbroj: 2196/02- 01-21-58 i da radni odnos nije prestao i da se nalaže tuženiku da tužitelju prizna sva prava iz radnog odnosa. Međutim, tuženik je protiv presude Županijskog suda u Rijeci, od 27.11.2024. podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, prijedlog za dopuštenje revizije.
2.1. Nadalje, tuženik se protivi navodima tužitelja kojim potražuje isplatu naknade plaće za razdoblje počev od 16.07.2021. g. pa do zasnivanja radnog odnosa kod novog poslodavca. Kako je tužitelju radni odnos kod tuženika prestao dana 02.09.2021.g. (a ne 16.07.2021.g. kako to navodi tužitelj) te mu je tuženik od dana 16.07.2021.g. pa sve do dana 02.09.2021.g. isplatio pripadajuću plaću, tužitelj nema pravo, odnosno ne pripada mu naknada plaće od 16.07.2021. godine, odnosno naknada plaće za mjesec, srpanj, kolovoz i rujan (do 02.09.) 2021.godine. Tako je tuženik: dana 02.08.2021.g. isplatio tužitelju plaću za mjesec srpanj 2021.g., dana 01.09.2021.g je isplatio plaću za mjesec kolovoz 2021.g. i dana 01.10.2021.g. je isplatio plaću za mjesec rujan 2021.g.
2.2. Također nije sporno da je plaća tužitelja, kao direktora, određena na način kako je to ugovoreno u čl. 7. Ugovora o pravima i obvezama člana uprave – direktora, zaključenog dana 04.07.2019. godine. Tuženik osporava navode tužitelja da nema preciznih podataka o eventualnoj izmjeni osnovice nakon zaključenja ugovora o radu, te da nije u mogućnosti u trenutku podnošenja tužbe urediti tužbeni zahtjev s osnova naknade plaće. Sam tužitelj, dok je obavljao poslove direktora kod tuženika, dana 29.06.2020. godine, donio je pisanu Odluku da se osnovna plaća povećava za 5% u odnosu na najnižu osnovnu plaću iz čl.72. Kolektivnog ugovora za radnike Kom -Iloka d.o.o. iz [adresa] i to na iznos od 3.741,95 kn. Navedena Odluka se primjenjuje od 01. kolovoza 2020.g., odnosno počevši od obračuna plaće za mjesec srpanj 2020.g. S obzirom da se navedena Odluka primjenjivala i za vrijeme rada tužitelja, pa i nakon prestanka radnog odnosa tužitelja, a koja služi kao osnovica za izračun plaće tužitelja, dok je obavljao poslove direktora, sukladno odredbi čl.7. Ugovora o pravima i obvezama člana uprave – direktora, tužitelj je u vrijeme podnošenja tužbe imao potrebne podatke za izračun svoje plaće, odnosno naknade plaće, pa je stoga u vrijeme podnošenja tužbe mogao i morao urediti svoj tužbeni zahtjev, a ne paušalno potraživati iznos od 20.000,00 eura. Osim toga i odredbom čl.186. Zakona o parničnom postupku, propisano je da tužba treba sadržavati određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenica na kojima tuži telj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak.
2.3. Tuženik osporava navode tužitelja kojim potražuje naknadu plaće u visini plaće direktora, regres, uskrsnicu i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. Skupština društva KOM-ILOK d.o.o. iz [adresa], dana 14.07.2021. godine, donijela Odluku o opozivu člana Uprave – Direktora društva AČ, sada tužitelju, a koja stupa na snagu danom donošenja. Osim toga i drugostupanjskom presudom, potvrđena je presuda Općinskog suda u Vukovaru, posl. br. Pr-541/2021-14 od 28. siječnja 2022.g. u dijelu toč. I izreke kojom se odbijen tužbeni zahtjev za vraćanjem tužitelja na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije donošenja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. S obzirom da tužitelj od 15.07.2021. g. više nije obavljao poslove direktora tuženika, istom nakon toga, odnosno nakon isteka otkaznog roka ne pripada plaća po koeficijentu složenosti poslova 3,5 odnosno u visini plaće za direktora, već po drugom koeficijentu složenosti poslova za najvišu VSS i to po koeficijentu složenosti poslova 2,3.
2.4. Tuženik dalje navodi da je tužitelju 01.07.2021.g. isplatio prigodnu nagradu (regres) za god. odmor za 2021. godinu, u iznosu od 1.500,00 kn, a koju nagradu je obračunao u obračunu plaće za mjesec lipanj 2021.g., ali ju je posebno isplatio. Tuženik je tužitelju dana 14.09.2021.g. isplatio naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 2021.g. od 6.146,38 kn. Budući tužitelj, ako se uzme u obzir da mu se priznaju sva prava iz radnog odnosa po osnovi rada, zaključno do 31. siječnja 2022.g., odnosno u vrijeme ostvarivanja prava na uskrsnicu, nije bio u radnom odnosu kod tuženika, tužitelj nema pravo na isplate uskrsnice.
2.5. S obzirom da je tužitelj za vrijeme rada kod tuženika primao obračune plaće, te mu je bila poznata i osnovica za izračun njegove plaće, tužitelj je imao sve potrebne podatke za izračun svoje plaće, odnosno naknade plaće za razdoblje od 03.09.2021. do 31.01.2022.g. , pa je mogao postaviti određeni tužbeni zahtjev, stoga se tuženik protivi prijedlogu tužitelja da sud obveže tuženika na dostavu obračuna plaće tužitelja. Tuženik se također protivi predloženom financijsko knjigovodstvenom vještačenju od strane tužitelja, kao nepotrebnim i koji će dodatno nepotrebno prouzrokovati trošak tuženiku, jer očigledno je da tužitelj želi da predloženim vještačenjem njemu kao stranci olakša postavljanjem određenog tužbenog zahtjeva, a koji je mogao i bio dužan i sam odrediti u tužbi. S obzirom da se tužitelj u tužbi poziva na čl.186.b Zakona o parničnom postupku (stupnjevita tužba) tuženik se protivi tome, jer se u ovoj pravnoj stvari ne radi o tužbi iz čl.186.b, jer tuženik nije odbio dati tražene podatke tužitelju prije podnošenja tužbe, a tužitelj je s obzirom na već prethodno navedeno, prilikom podnošenja tužbe imao sve potrebne podatke za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva.
3. U podnesku od 2. travnja 2025. tužitelj navodi da tuženik osnovano ističe kako je tužitelja odjavio dana 02.09.2021.g., te stoga u ovome postupku potražuje isplatu naknade plaće za razdoblje od 03.09.2021.g., pa do zasnivanja radnog odnosa kod novoga poslodavca dana 01.02.2022.g. Nesporno je da je tuženik isplatio tužitelju naknadu za neiskorišteni godišnji odmor do 02.09.2021.g., kao dana odjave. Tužitelj je omaškom u tužbenom zahtjevu naznačio iznos od 20.000,00 eura iako potražuje iznos od 10.000,00 eura, te u tome dijelu ispravlja omašku na način da potražuje iznos od 10.000,00 eura. Tužitelj i nadalje ustraje kod toga da mu pripada plaća po ugovoru odnosno po posljednjem ugovoru o radu od 16.07.2021. godine KLASA: 363-01/18- 01/21, URBROJ:2196/02-01-21-58 i parametrima za izračun plaće koji su navedeni u ugovoru. Tuženik osporava da mu treba isplatiti razliku plaće prema određenom koeficijentu, već manjem. Navedeni prigovor je pravno pitanje, a budući da je tužitelj nikada nije dobio nikakav drugi ugovor, smatra da ima pravo na naknadu plaće prema posljednjem sklopljenom ugovoru. Radi ekonomičnosti postupka, a uvažavajući navode tuženika, tužitelj predlaže da tuženikova financijsko knjigovodstvena služba napravi izračun naknade plaće tužitelja, naknade za neiskorišteni godišnji odmor, te božićnice. Suglasan je da se isto sačini po posljednjem koeficijentu tužitelja kao i po koeficijentu koji tuženik navodi. Po izradi navedenoga, tužitelj će izvršiti provjeru te urediti tužbeni zahtjev shodno navedenome
4. U podnesku od 7. srpnja 2025. tuženik i dalje osporava navode tužitelja da mu pripada plaća po Ugovoru o radu od 16.07.2021.g. i parametrima za izračun plaće koji su navedeni u tom Ugovoru. Odredbom čl.73. Kolektivnog ugovora za radnike KOM-ILOKA d.o.o. ugovoreno je da plaću Direktora Društva utvrđuje Skupština Društva. Budući da je Skupština društva KOM-ILOK d.o.o. iz [adresa], dana 14.07.2021. godine, donijela Odluku o opozivu člana Uprave – Direktora društva AČ, sada tužitelju, koja je stupila na snagu danom donošenja, tj. dana 14.07.2021.g. protiv koje tužitelj nije podnosio pravni lijek, niti je istu osporavao, odnosno ista je postala pravomoćna, od dana donošenja iste tužitelj više nije obavljao poslove Direktora Društva. Osim toga i drugostupanjskom presudom, potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Vukovaru, posl. br. Pr-541/2021-14 od 28. siječnja 2022.g. u dijelu toč. I izreke kojom se odbijen tužbeni zahtjev za vraćanjem tužitelja na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije donošenja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. S obzirom da tužitelj od 14.07.2021. g. više nije obavljao poslove direktora tuženika, istom nakon toga, odnosno nakon isteka otkaznog roka ne pripada plaća po koeficijentu složenosti poslova 3,5 odnosno u visini plaće za Direktora, jer isti nije obavljao poslove Direktora Društva. Neovisno o tome da li je tužitelju otkazan Ugovor o radu ili nije, tužitelj svakako od 14.07.2021.godine, nije obavljao poslove Direktora Društva, pa stoga mi niti ne pripada plaća za poslove koje nije obavljao.
5. U podnesku od 21. listopada 2025. tuženik navodi da se u spornom razdoblju tj. od 01.10.2021. -31.01.2022. godine, nije mijenjala osnovica za izračun plaće, tj. da je na snazi bila Odluka tuženika od 29.06.2020.g. (koju je osobno donio tužitelj kao tadašnji direktor tuženika). Tuženik je dana 28.01.2022. godine donio novu Odluku o osnovici obračun plaće, koja se primjenjivala od 01. ožujka 2022.g., odnosno počevši od obračuna plaće za mjesec veljaču 2022.g. Kako je tužitelj u svojem podnesku od 31.03.2025. godine, bio suglasan da se obračun plaće za tužitelja sačini po posljednjem koeficijentu tužitelja dok je obavljao poslove direktora, kao i po koeficijentu koji tuženik navodi, s obzirom da je kod tuženika u međuvremenu došlo do promjene zakonskog zastupnika tuženika (direktora), kao punomoćnik tuženika ću predložiti novom direktoru tuženika RČ, da se za tužitelja naprave 2 obračuna plaće za sporno razdoblje i to: jedan obračun plaće po koeficijentu koji je tužitelj imao dok je radio kod tuženika; jedan obračun plaće po slijedećem najvišem koeficijentu iza koeficijenta direktora, a koji je koeficijent utvrđen aktom tuženika – Sistematizacijom radnih mjesta kod tuženika. S obzirom da će biti sastavljena 2 obračuna plaće za tužitelja po različitim koeficijentima, a radi se pravnom pitanju po kojem to koeficijentu pripada plaća tužitelju, o čemu odlučuje sud, a ne sudski vještak, tuženik se protivi predloženom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju na okolnost izračuna plaće tužitelja, kao nepotrebnom i uzrokujući samo nepotrebni trošak tuženiku, budući će tuženik dostaviti obračune plaće tužitelja, iz kojih će biti vidljivo kako, po kojem je koeficijentu i u kojem je iznosu obračunata plaća tužitelja.
6. U podnesku od 24. studenoga 2025. tužitelj, nakon što je tuženik dostavio obračun plaće koje je tužitelj trebao ostvarivati po dva koeficijenta, uređuje tužbeni zahtjev na način koji je određen koeficijentom koji bi imao da mu tuženik nije dao nezakonitu odluku o otkazu. Tuženik nije dostavio odluku kojom je odredio isplatu božićnice. Naime, tužitelj ima saznanja da je u 2022 godini isplatio svim zaposlenicima božićnicu, a odluku o visini i isplati božićnice nije dostavio. Slijedom navedenoga, traži da tuženik dostavi navedenu odluku i očituje se o visini božićnice za 2022. Nakon dostave traženih podataka od strane tuženika, tužitelj po punomoćniku specificira tužbeni zahtjev potražujući od tuženika isplatu bruto iznosa od 9.959,63 eura, kao i zakonske zatezne kamate osim u dijelu zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi: na iznos od 2.102,32 eura od 16.11. 2022. godine do isplate, na iznos od 2.202,44 eura od 16.12.2022. godine do isplate, na iznos od 2.302,32 eura od 16.01.2023. godine do isplate, na iznos od 3.352,55 eura od 16.02.2023. godine do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate.
7. U podnesku od 31. prosinca 2025. tuženik se protivi uređenom tužbenom zahtjevu kako je to navedeno u podnesku tužitelja od 23.11.2025.g. jer tužitelj potražuje isplatu naknade plaće za navedeno razdoblje po koeficijentu 3,5. S obzirom da je tuženik dostavio sudu dvije varijante obračuna plaće za tužitelja za mjesec listopad, studeni i prosinac 2022. i siječanj 2023.g., odnosno jednu varijantu obračuna plaće po koeficijentu 3,5 koji je tužitelj imao dok je obavljao poslove direktora, a drugu varijantu obračuna plaće po koeficijentu 2,4 koji je prvi slijedeći koeficijent poslije koeficijenta 3,5 po kojem bi koeficijentu bila obračunata plaća, da je tužitelj ostao raditi kod tuženika, nakon što je razriješen dužnosti direktora, tužitelju nikako ne pripada naknada plaće za navedeno razdoblje po koeficijentu 3,5, pa tuženik stoga predlaže sudu da uređeni tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.
8. U podnesku od 8. lipnja 2026. tuženik navodi da je tužitelj u podnesku od 23.11.2026. u tužbenom zahtjevu tražio isplatu plaće – naknade plaće za navedeno razdoblje u iznosu koji predstavlja ukupno na teret poslodavca, što je „bruto II“, na što tužitelj nema pravo, jer navedeni iznos ne predstavlja bruto u smislu tadašnje odredbe čl.92. st.5. Zakona o radu („NN“ br.93/14., 127/17. i 98/19). Odredbom čl.92.st.5. Zakona o radu propisano je da plaća i naknada plaće su u smislu navedenog Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu. Osim toga i Ugovorom o pravima i obvezama člana uprave –direktora (tužitelja) od 04.07.2019.g. koji je tužitelj priložio uz tužbu i to odredbom čl.7.st.3. navedenog Ugovora, ugovoreno je da plaća direktora čini umnožak koeficijenta složenosti poslova 3,5 i osnovice za obračun plaće u iznosu od 3.563,76 kuna bruto mjesečno, uvećan za 0,5%, za svaku navršenu godinu staža. S obzirom da se iz bruto plaće (bruto I) plaćaju doprinosi iz plaće (za MIO I stup i za MIO II stup) a koji iznosi pridaju radniku, odnosno tužitelju, a da u UKUPNO NA TERET POSLODAVCA se isplaćuju doprinosi na plaću za osnovno zdravstveno osiguranje – koji se uplaćuju na poseban račun Ministarstva zdravstva, taj iznos koji se u obračunu plaće navodi kao UKUPNO NA TERET POSLODAVCA, ne predstavlja bruto iznos plaće koji se isplaćuje radniku, odnosno tužitelju, pa stoga tužitelj nema pravo potraživati taj iznos iz obračuna plaće. S obzirom da je tužitelj tužbenim zahtjevom potraživao plaću – naknadu plaće po dostavljenom obračun plaće tuženika po koeficijentu 3,5 (ali po iznosu bruto II) tužitelju ne pripada plaća po iznosu bruto II, već po iznosu bruto I (ukoliko sud prihvati ovu varijantu), a koji iznos je puno manji, tako umjesto ukupnog iznosa od 9.959,63 eura koji predstavlja UKUPNO NA TERET POSLODAVCA (bruto II), tužitelju pripada iznos od 8.435,30 eura bruto (bruto I) i to slijedeći iznosi: umjesto iznosa 2.102,32 eura pripada iznos od 1.804,57 eura; umjesto iznosa 2.202,44 eura pripada iznos od 1.890,51 eura; umjesto iznosa 2.302,52 eura pripada iznos od 1.976,41 eura; umjesto iznosa 3.352,55 eura pripada iznos od 2.763,81 eura.
8.1. Očitujući se na podnesak tužitelja od 02.11.2025.g. u kojem tužitelj navodi da bi tuženik u obje varijante simuliranog obračuna plaće trebao evidentirati minuli rad, te traži podatak da li je tuženik u navedenom razdoblju isplaćivao Božićnicu, dok je bio zaposlen kod tuženika ili druge podatke, navodeći da bi tužitelj ostao raditi kod tuženika da bi ostvario pravo na Božićnicu te da tužitelj ostvaruje i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za razdoblje odjave tužitelja kod tuženika i njegove prijave kod novog poslodavca tuženik navodi da u je dostavljenim obračunima plaće za tužitelja razvidno da je prilikom svakog obračuna plaće tužitelja (po obje varijante) iskazan minuli rad tužitelja, tako da je tuženik evidentirao i obračunao minuli rad tužitelja u plaću za navedeno razdoblje. Tuženik u 2021. godine, nije svojim radnicima isplaćivao Božićnicu, tako i da je tužitelj nakon 02.09.2021. ostao radi kod tuženika, isti ne bi ostvario Božićnicu. Tuženik je u obračunima plaće tužitelja koje je dostavio uz podnesak od 29.10.2025. .g. (po obje varijante), odnosno u obračunu plaće za siječanj 2022.g. iskazao i obračunao naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za razdoblje odjave tužitelja kod tuženika i njegove prijave kod novog poslodavca (za razdoblje od 03.09.2021. -30.01.2022.g.). Tako u obračunu plaće tužitelja za mjesec siječanj 2022. godine, naknada za neiskorišteni god. odmor (za razmjerni dio) iznosi 959,24 eura bruto. Iako tužitelj raspolaže navedenim podatkom koji se odnosi na visinu naknade za neiskorišteni god. odmor, tuženik ponovno uz ovaj podnesak dostavlja sudu obračune plaće za tužitelja za mjesec siječanj 2022.g. iz kojih je razvidno da je tuženik u istima uz redovan rad iskazao i visinu naknade za neiskorišteni god. odmor (za razmjeran dio za razdoblje od 03.09.2021. -31.01.2022.g.)
9. U podnesku od 18. lipnja 2026. tuženik je među ostalim naveo da u 2021. godine, nije svojim radnicima isplaćivao Božićnicu. Međutim, nakon slanja navedenog podneska sudu, tuženik je u svojoj dokumentaciji pronašao Odluku iz koje je utvrđeno da je u 2021. godini, isplaćivao svojim radnicima Božićnicu u iznosu od 1.000,00 kn, što sada iznosi 132,80 eura.
10. Na pripremnom ročištu održanom 8. srpnja 2026. tužitelj po punomoćniku izjavio je da ostaje u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva uređenim podneskom od 24. studenoga 2025. te svih navoda i dokaznih prijedloga te nastavno na podnesak tuženika od 18. lipnja 2026. tužitelj po punomoćniku je naveo da potražuje isplatu božićnice za 2021. u iznosu od 132,80 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2021. te iznos od 66,36 eura na ime nagrade za radne rezultate s kamatama od 11. prosinca 2021. Ostaje kod prijedloga za financijsko knjigovodstvenim vještačenjem. Tuženik po punomoćniku izjavio je da ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu, svih dosadašnjih navoda i dokaznih prijedloga. Protivi se prijedlogu za financijsko knjigovodstveno vještačenje i protivi se preinačenom tužbenom zahtjevu kako je to navedeno u podnesku od 23. studenoga 2025. iz razloga kako je obrazloženo u podnesku od 8. lipnja 2026. Što se tiče danas dopunjenog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu božićnice i nagrade za radne rezultate istome se ne protivi odnosno ne osporava visinu i tijek kamata. Odustaju od prijedloga za saslušanje zakonskog zastupnika tuženika.
11. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao Ugovor o pravima i obvezama člana uprave – direktora (list 12-15 spisa), Elektronički zapis HZMO za tužitelja ČČ (list 16-20 spisa), obrazac em-2P HZMO o prestanku osiguranja za tužitelja ČČ (list 28 spisa), prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl, br. GŽ R-391/2022-4 od 27. studenoga 2024. (list 29-32 spisa), izračun plaće za mjesec srpanj, kolovoz i rujan 2021. (list 35-41 spisa), odluka KOM-ILOK d.o.o. od 29. lipnja 2020. (list 42 spisa), Odluka o opozivu člana uprave od 14. srpnja 2021. (list 43-44 spisa), izračun plaće za mjesec lipanj 2021. (list 45-46 spisa), kolektivni ugovor za radnike komunalija d.o.o.
[adresa] i radnike KOM-ILOKA d.o.o. [adresa] (list 55-76 spisa), odluku KOM-ILOK d.o.o. od 29. lipnja 2020. (list 77 spisa), sistematizaciju radnih mjesta tuženika KOM -ILOK d.o.o. (list 81-95 spisa), Odluku tuženika o osnovici za obračun plaće od 28.01.2022. (list 99 spisa), obračun plaće za mjesec listopad, studeni, prosinac 2021., siječanj 2022. (list 101-108 spisa), odluku tuženika o isplati božićnice 2022. godine (list 116 spisa), elektronički zapis HZMO-a za tuženika (list 120-122 spisa), obračun plaće za rujan 2021.,siječanj 2022.(list 126-131 spisa), Odluku KOM-ILOK d.o.o. od 3. prosinca 2021. (list 133 spisa).
11.1. Sud je rješenjem na pripremnom ročištu od 8. srpnja 2026. odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja kao nepotreban budući da je nakon provedenog dokaznog postupka činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke bez provođenja predloženog vještačenja koji bi nepotrebno doveli do dužeg trajanja postupka i povećanja parničnih troškova.
11.2. Nadalje, sud je rješenjem pod točkom I. izreke odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem dokazne radnje saslušanja tužitelja u svojstvu parnične stranke kao nepotreban budući da je između stranaka sporno pravno pitanje i visina tužbenog zahtjeva, te njegovim saslušanjem sud ne bi utvrdio činjenice važne za donošenje meritorne odluke.
12. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
13. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade plaće za razdoblje od 03.09.2021.g. do 01.02.2022.g. u iznosu od 9.959,63 eura uvećan za zakonske zatezne kamate, zahtjev za isplatu božićnice za 2021. u iznosu od 132,80 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2021. te iznos od 66,36 eura na ime nagrade za radne rezultate s kamatama od 11. prosinca 2021.
14. Među strankama je nesporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu člana Uprave- direktora tuženika, a kako to i slijedi iz pročitanog Ugovora o pravima i obvezama člana uprave – direktora (list 12-15 spisa).
14.1. Nije sporno ni to da je tužitelju otkazan ugovor o radu temeljem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 16.07.2021.godine.
14.2. Nadalje je nesporno da je presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-R-391/2022-4 od 27.11.2024.g. preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru, posl. br. Pr-541/2021-14 od 28. siječnja 2022.g. u dijelu toč. I izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da nije dopušten otkaz ugovora o radu i za priznanjem svih prava i po osnovi rada, te u toč. III i IV izreke, na način da je utvrđeno da nije dopušten otkaz ugovora o radu, temeljem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 16. srpnja 2021.godine, Klasa: 363-201/1801/21, Urbroj: 2196/02- 01-21-58 i da radni odnos nije prestao i da se nalaže tuženiku da tužitelju prizna sva prava iz radnog odnosa.
14.3. Nesporno je i da je tuženik protiv presude Županijskog suda u Rijeci, od 27.11.2024. podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, prijedlog za dopuštenje revizije a kako je to razvidno iz pročitanog prijedloga tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl, br. GŽ R-391/2022-4 od 27. studenoga 2024. (list 29-32 spisa).
14.4. Između stranaka nije sporno ni to da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao s danom 2. rujna 2021. a kako to i slijedi iz pročitane dokumentacije u vidu Elektroničkog zapisa HZMO za tužitelja ČČ (list 16-20 spisa), i obrasca em-2P HZMO o prestanku osiguranja za tužitelja ČČ (list 28 spisa).
14.5. Nesporno je i da je tuženik tužitelju isplatio plaću za mjesece srpanj, kolovoz i rujan 2021. odnosno period od dana donošenja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu 16. srpnja 2021. pa sve do prestanka osiguranja odnosno 2. rujna 2021. a što slijedi iz pročitanog izračuna plaće za mjesec srpanj, kolovoz i rujan 2021. (list 35-41 spisa).
15. Sporno je pripada li tužitelju pravo na isplatu naknade plaće za razdoblje od 2. rujna 2021. do zasnivanja novog radnog odnosa kod novog poslodavca 1. veljače 2022. u iznosu od 9. eura, odnosno prema koeficijentu prema kojemu je primao plaću dok je kod tuženika obnašao dužnost direktora ili mu pripada pravo na naknadu plaće za utuženi period prema sljedećem najvišem koeficijentu nakon radnog mjesta direktora, budući da je presudom Županijskog suda u Rijeci potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj Pr-541/2021-14 od 28. siječnja 2022. u dijelu točke I. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za vraćanjem tužitelja na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije donošenja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.
16. Uvidom u odluku KOM-ILOK d.o.o. od 29. lipnja 2020. (list 42 spisa) utvrđeno je da je tuženik povećao osnovnu plaču za 5% u odnosu na najnižu osnovnu plaću iz čl. 72. Kolektivnog ugovora za radnike Kom-Iloka d.o.o. [adresa] i to na iznos od 3.741,95 kn te se navedena odluka primjenjuje od 1. kolovoza 2020., odnosno počevši od obračuna plaće za srpanj 2020.
17. Uvidom u Odluku o opozivu člana uprave od 14. srpnja 2021. (list 43-44 spisa) utvrđeno je da je Skupština društva donijela odluku kojom je opozvan dosadašnji član uprave – direktor Kom-Ilok d.o.o. [adresa] ČČ.
18. Uvidom izračun plaće za mjesec lipanj 2021. (list 45-46 spisa) utvrđeno je da je tuženik tužitelju isplatio regres za 2021. u iznosu od 1.500,00 kuna (199,08 eura koja nagrada je obračunata u obračunu plaće za lipanj 2021.
19. Uvidom u Kolektivni ugovor za radnike Komunalija d.o.o. [adresa] i radnike KOM- ILOKA d.o.o. [adresa] (list 55-76 spisa), utvrđeno je da je člankom 73. određeno da plaću direktora društva utvrđuje Skupština Društva.
19.1. Iz Ugovora o pravima i obvezama člana uprave – direktora od 4. srpnja 2019. utvrđeno je da je plaća direktora regulirana odredbom čl. m7., tog Ugovora te da istu čini umnožak koeficijenta složenosti poslova 3,5 i osnovice za obračun plaće u iznosu od 3.563,76 kuna bruto mjesečno uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu staža.
20. Uvidom u Sistematizaciju radnih mjesta tuženika KOM -ILOK d.o.o. (list 81- 95 spisa), utvrđeno je da koeficijent složenosti poslova za radno mjesto direktora iznosi 3,5, a da je sljedeći najviši koeficijent složenosti poslova nakon radnog mjesta direktora 2,4 i to za radno mjesto voditelja poslova komunalnih djelatnosti, građenja i groblja.
21. Uvidom u Odluku tuženika o osnovici za obračun plaće od 28.01.2022. (list 99 spisa) utvrđeno je da je tuženik povećao osnovicu za obračun osnovne mjesečne plaće za rad u punom radnom vremenu za 5% te ona iznosi 3.929,05 kn te se navedena odluke primjenjuje od 1. ožujka 2022. odnosno počevši od obračuna plaće za mjesec veljaču 2022.
22. Uvidom u obračun plaće za mjesec listopad, studeni, prosinac 2021., siječanj 2022. (list 101-108 spisa) i obračun plaće za rujan 2021., siječanj 2022.(list 126-131 spisa), utvrđeno je da je tuženik za potrebe ovog postupka izradio simulirani izračun plaća za utuženi period po dva različita koeficijenta, i to jedan obračun po koeficijentu 3,5 (za radno mjesto direktora), a drugi po koeficijentu 2,4 (sljedeći najviši koeficijent nakon radnog mjesta direktora), a sve kako bi se izbjegla potreba za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva.
23. Iz odluke tuženika o isplati božićnice 2022. godine (list 116 spisa) utvrđeno je da je tuženik donio odluku da će svojim djelatnicima u 2022. godini isplatiti božićnicu u visini od 1.500,00 kuna i to 15. prosinca 2022. Iz navedenoga slijedi da se to odnosi na period kada tužitelj više nije bio u radnom odnosu kod tuženika.
24. Uvidom u Odluku KOM-ILOK d.o.o. od 3. prosinca 2021. (list 133 spisa) utvrđeno je da je tuženik odlučio da svojim djelatnicima isplatiti božićnicu u 2021. u visini od 1.000,00 kuna, kao i nagradu za radne rezultate u iznosu od 500,00 kuna te da će se navedene nagrade isplatiti do 10. prosinca 2021.
25. Odredbom čl. 10. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje ZR) propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu.
26. Nadalje, sukladno odredbi čl. 95. st. 3. ZR-a radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.
26.1. Sukladno odredbi čl. 95. st. 8. ZR-a naknada plaće je, u smislu ovoga Zakona, naknada plaće u bruto iznosu koja se sastoji od iznosa za isplatu i javnih davanja iz plaće u skladu s posebnim propisima.
26.2. Ukupan trošak naknade plaće je, u smislu ovoga Zakona, trošak naknade plaće iz stavka 8. ovoga članka uvećan za trošak javnih davanja na naknadu plaće u skladu s posebnim propisima (čl. 95. st. 9. ZR-a).
27. Dakle, na temelju rezultata dokaznog postupka utvrđeno je da je Ugovorom o radu od 4. srpnja 2019. koji je sklopljen na neodređeno vrijeme, zasnovan radni odnos između tužitelja i tuženika u smislu odredbe članka 10. stavka 1. ZR-a, kojom je propisano da se radni odnos zasniva ugovorom o radu.
27.1. Nadalje, citiranim ugovorom o radu regulirana sva međusobna prava i obveze između tužitelja i tuženika kao radnika i poslodavca, a koja proizlaze iz zasnovanog radnog odnosa. Tako je člankom 5. tog ugovora o radu (list 14 spisa), ugovoreno između tužitelja i tuženika da se tužitelj kao Direktor obvezuje voditi poslove Društva u interesu i za dobrobit Društva i da će u obavljanju tih poslova ispunjavati sve dužnosti utvrđene Zakonom o trgovačkim društvima i drugim propisima, Izjavom o osnivanju društva i ovim Ugovorom, dok je člankom 16. istog ugovora, ugovoreno da taj Ugovor prestaje na jedan od način utvrđenih Zakonom o radu.
27.2. Dakle, iz navedenog proizlazi nedvojbeno utvrđenje da su tužitelj i tuženik kod sklapanja ugovora o radu, ugovorili da će tužitelj na svom radnom mjestu obavljati poslove sukladno Zakonu o radu i Pravilnikom o radu tuženika, kao što su ugovorili i da se isti može otkazati uz uvjete propisane Zakonom o radu.
28. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vukovaru broj Pr-541/2021-4 od 28. siječnja 2022. koja je presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-391/2022- 4 od 27. studenoga 2024. potvrđena u dijelu u kojem je odbijen tužben i zahtjev za vraćanjem tužitelja na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, te preinačena u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da nije dopušten otkaz ugovora o radu i za priznanjem svih prava iz rada i po osnovu rada na način da je utvrđeno da nije dopušten otkaz Ugovora o radu temeljem odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 16. srpnja 2021. i da radni odnos tužitelja nije prestao i naloženo je tuženiku da tužitelju prizna sva prava iz radnog odnosa po osnovi rada. Polazeći od navedenoga jasno je da tužitelju za utuženo razdoblje pripada pravo na naknadu plaće, i to sukladno čl. 95. ZR-a.
29. Nadalje, sukladno citiranim odlukama tužitelja nije moguće vratiti na radno mjesto direktora kod tuženika jer je tužitelj valjanom Odlukom Skupštine trgovačkog društva KOM-ILOK d.o.o. od 14. srpnja 2021. opozvan s dužnosti predsjednika uprave
– direktora i ne može se naložiti njegovo vraćanje na te poslove. Stoga sud nalazi da tužitelju za sporno razdoblje ne pripada naknada plaće u visini plaće radnog mjesta direktora.
30. Naime, pravomoćnom odlukom u postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Vukovaru pod brojem Pr-541/2021 razriješeno je prethodno pitanje da je tužitelju mandat direktora prestao opozivom te da nakon opoziva više nije imao pravo obavljati poslove toga radnog mjesta. Posljedično, ni u slučaju da nije došlo do nedopuštenog otkaza ugovora o radu tužitelj tijekom spornog razdoblja ne bi obavljao poslove direktora niti bi ostvarivao plaću predviđenu za to radno mjesto. U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Revr-2325/2015-4, sud je zauzeo izričito stajalište da tužitelju ne pripada naknada plaće za radno mjesto direktora jer je s te funkcije pravomoćno opozvan. Slično stajalište potvrđuje i Županijski sud u Zagrebu u presudi Gž R-782/2010-2, gdje je odbijen zahtjev za naknadu plaće na temelju koeficijenta direktora jer je sud utvrdio da bi tužitelj, da nije bilo nezakonite odluke, obavljao posao samostalnog referenta te da vođenjem radnog spora ne može biti doveden u povoljniji položaj nego da otkaza nije bilo.
31. Stoga je pri određivanju visine naknade plaće odlučno utvrditi koju bi plaću tužitelj ostvarivao da nije bilo nedopuštenog otkaza, uz uvažavanje činjenice da zbog zakonitog opoziva više ne bi obavljao poslove direktora. Dosuđivanje naknade prema koeficijentu radnog mjesta direktora dovelo bi tužitelja u povoljniji imovinski položaj od onoga u kojem bi se nalazio da nije bilo nedopuštenog otkaza, što prema stajalištu ovoga suda nije prihvatljivo.
32. Kako ugovor o radu ne uređuje status tužitelja nakon opoziva, sud je iz Sistematizacije radnih mjesta tuženika KOM -ILOK d.o.o. (list 81-95 spisa) utvrdio sljedeće. Naime, opis radnog mjesta direktora za koji je propisan koeficijent 3,5 obuhvaća rukovođenje radom Društva, odlučivanje o organizaciji rada Društva, vođenju poslova te provođenju poslovne politike i odluka Skupštine, te je direktor odgovora za primjenu i provođenje zakonitosti rada u Društvu.
32.1. Nadalje, iz pročitane sistematizacije proizlazi da je radno mjesto sa sljedećim najvišim koeficijentom radno mjesto voditelja poslova komunalnih djelatnosti, građenja i groblja, s koeficijentom 2,4. U opisu tog radnog mjesta navedeno je da voditelj poslova komunalnih djelatnosti, građenja i groblja organizira rad te je odgovoran za uspješnost poslovanja OJ sukladno pozitivnim propisima unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji posla Društva, u slučaju interventnih mjera sudjeluje u radu sve do normalizacije stanja, odobrava nabavu potrebnog materijala, te odobrava izuzimanje istog, organizira i vodi pripremu i izvedbu razvojnih programa na poslovima razvoja, organizira pripremu i izvedbu razvojnih programa uređenja parkova, trgova, groblja i drugih zelenih površina, odgovara za pripremu tehničke dokumentacije planiranih investicija, te prati tijek izvedbe, organizira izradu planova sadnje hortikulturnog materijala, organizira uređenje parkova, trgova, zelenih površina i groblja na području uprave Društva, organizira održavanje čistoće na području uprave Društva, organizira rad zimske službe, vodi brigu o ekonomskim ciljevima poslovanja odjela u domenu rukovođenja, radi u skladu sa zakonskim odredbama i tehničkim propisima, uz pismenu ovlast direktora obavlja dio njegovih poslova, izrađuje proračune radnog vremena proizvodnje i usluga po radnim operacijama, vodi evidenciju o prisutnosti na radu, odgovoran je za ispravnost osnovnih sredstava, izrađuje popise potrebnih rezervnih dijelova za osnovna sredstva, ispisuje dnevne putne dokumente u skladu s važećim propisima, brine o disciplini nad povjerenim mu radnicima te po potrebi predlaže disciplinske postupke, obavlja ostale poslove po nalogu direktora, za svoj rad odgovara neposredno direktoru Društva.
32.2. Dakle, to radno mjesto je po svojoj razini odgovornosti, složenosti poslova i položaju u organizaciji društva, kao i propisanim uvjetima za obavljanje tog radnog mjesta najbliže radnopravnom statusu koji bi tužitelj imao nakon opoziva. Stoga je sud primjenom usporedne metode utvrdio da upravo taj koeficijent predstavlja najvjerodostojniju osnovu za izračun naknade plaće koju bi tužitelj ostvarivao da nije bilo nedopuštenog otkaza.
33. Budući da je tuženik dostavio obračune plaća za utuženo razdoblje i po koeficijentu 3,5, i po koeficijentu 2,4, to nije bilo potrebe za provođenjem financijsko - knjigovodstvenog vještačenja radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva.
34. Naime, tužitelj je podneskom od 24. studenoga 2025. uredio tužbeni zahtjev potražujući od tuženika na ime naknade plaće isplatu bruto iznosa od 9.959,63 eura zakonske zatezne kamate osim u dijelu zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi na iznos od 2.102,32 eura od 16.11. 2022. godine do isplate, na iznos od 2.202,44 eura od 16.12.2022. godine do isplate, na iznos od 2.302,32 eura od 16.01.2023. godine do isplate, na iznos od 3.352,55 eura od 16.02.2023. godine do isplate. Iz navedenoga je utvrđeno kako je tužitelj postavio zahtjev sukladno obračunima na listovima 101-104 spisa, no tužitelj je u svoje potraživanje uključio ukupan trošak naknade plaće odnosno trošak naknade plaće propisan čl. 95. st. 8. Z-a uvećan za trošak javnih davanja na naknadu plaće u skladu s posebnim propisima. No tužitelju pripada naknada plaće sukladno odredbi čl. 95. st. 8. ZR-a odnosno naknada u bruto iznosu koja se sastoji od iznosa za isplatu i javnih davanja iz plaće u skladu s posebnim propisima.
35. Nadalje, kako je utvrđeno da tužitelju pripada pravo na naknadu plaće po koeficijentu 2,4, to je sud radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva izvršio uvid u obračun plaća na listovima 105-108 spisa te utvrdio da tužitelju za mjesec listopad 2021. pripada naknada plaće u bruto iznosu od 1.237,42 eura, za mjesec studeni 2021. iznos od 1.296,34 eura, za mjesec prosinac 2021. iznos od 1.355,25 eura te za mjesec siječanj 2022. iznos od 2.196,66 eura.
35.1. Sukladno čl. 75. Kolektivnog ugovora (list 69 spisa) plaća se za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u narednom mjesecu. Stoga na navedene iznose tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa odnosno 16. studenoga 2021., 16. prosinca 2021., 16. siječnja 2022. i 16. veljače 2022. No, tužitelj je u podnesku od 24. studenoga 2025. kao datume od kojih teče kamata označio datume 16.11.2022., 16.12.2022., 16.01. 2023. i 16.02. 2023., stoga mu sud sukladno odredbi čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne može dosuditi više nego je on sam to tražio.
35.2. Dakle, sud je tužitelju za utuženi period dosudio naknadu plaće u ukupnom iznosu od 6.085,67 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 1.237,42 eura od 16. studenoga 2022. do isplate, na iznos od 1.296,34 eura od 16. prosinca 2022. do isplate, na iznos od 1.355,25 eura od 16. siječnja 2023. do isplate te na iznos od 2.196,66 eura od 16. veljače 2023. do isplate. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u preostalom dijelu u iznosu od 3.873,96 eura kao neosnovan, kao i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 864,90 eura za razdoblje od 16. studenoga 2022. do isplate, na iznos od 906,10 eura za razdoblje od 16. prosinca 2022. do isplate, na iznos od 947,07 eura za razdoblje od 16. siječnja 2023. do isplate i na iznos od 1.155,89 eura za razdoblje od 16. veljače 2023. do isplate.
35.3. Za napomenuti je da tužitelj u uređenom tužbenom zahtjevu nije obuhvatio potraživanje koje bi se odnosilo na naknadu plaće za rujan 2021., stoga sud o navedenom nije odlučivao.
36. Slijedom navedenoga, sud je tužbeni zahtjev prihvatio u dijelu kojim se naknada plaće dosuđuje prema koeficijentu radnog mjesta sa sljedećim najvišim koeficijentom nakon radnog mjesta direktora, dok je zahtjev za isplatu razlike do plaće direktora odbijen kao neosnovan.
37. U odnosu na zahtjev za isplatu božićnice za 2021. godinu u iznosu od 132,80 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 11. prosinca 2021. do isplate i zahtjev za isplatu iznosa na ime nagrade za radne rezultate od 66,36 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 11. prosinca 2021. do isplate , valja reći da tuženik nije navedene iznose i tijek kamata učinio spornim, a n jihova visina jasno slijedi iz Odluke KOM-ILOK d.o.o. od 3. prosinca 2021. (list 133 spisa), stoga je osnovan zahtjev tužitelja za isplatu navedenih iznosa, pored dosuđenih iznosa naknade plaće.
38. Dakle, na temelju provedenog dokaznog postupka stajalište je ovoga suda da tužitelju ne pripada naknada plaće prema koeficijentu direktora jer je s te funkcije pravomoćno opozvan, budući da tužitelj te poslove ne bi obavljao čak i da mu radni odnos nije nezakonito prestao. Sud je mišljenja da se naknada plaće tužitelja mora obračunati prema koeficijentu onog radnog mjesta na koje bi tužitelj bio raspoređen nakon opoziva, odnosno prema koeficijentu usporednog radnika na sličnim poslovima koji odgovaraju tužiteljevoj stručnoj spremi.
39. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao pod točkom I. i II. izreke presude.
40. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2., a u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, kojoj su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postupka u kojima su stranke uspjele u parnici.
40.1. Primjenjujući naprijed navedenu odredbu, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, a koji je postavljen u ukupnom iznosu od 10.158,79 eura, to proizlazi da je s obzirom na uspjeh u pogledu visine zahtjeva, tužitelj kojem je ovom presudom dosuđen iznos od ukupno 6.284,83 eura uspio sa 61,87%, a tuženik sa 38,13%.
40.2. U pogledu osnove zahtjeva tužitelj je uspio sa 100%, pa je uspjeh tužitelja u ovom postupku, kako s obzirom na osnovu tako i na visinu 80,93 % (tužitelj: 100% + 61,87%=161,87% : 2 =80,93%,; tuženik: 0% + 38,13% = 38,13% : 2= 19,07%). Dakle, uspjeh tužitelja je 80,93%, a tuženika 19,07%.
40.3. Nadalje, od uspjeha postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela, odnosno tužitelj (80,93%), oduzet je uspjeh postotka stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, odnosno tuženika (19,07%), te se na taj način dolazi do razlike od 61,86%.
40.4. Uzimajući u obzir postavljeni zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje u tekstu: OT), tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznati su kao potrebni i nužni i to:
- trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. OT sa 100 bodova,
- trošak sastava obrazloženih podnesaka od 2. travnja 2025., 3. studenoga 2025. i 24. studenoga 2025. prema Tbr. 8. toč. 1. OT sa 100 bodova za svaki podnesak odnosno ukupno 300 bodova,
- trošak zastupanja na ročištima od 15. srpnja 2025. i 8. srpnja 2026. prema Tbr. 9. toč. 1. OT i to za svako ročište po 100 bodova odnosno ukupno 200 bodova, odnosno za sve poduzete radnje u postupku ukupno 600 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.200,00 eura uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% odnosno 300,00 eura sveukupno iznosi 1.500,00 eura. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak pristupa ročištu za objavu odluke prema Tbr. 9. toč. 3. OT sa 50 bodova, jer punomoćnik tužitelja nije pristupio na ročište za objavu odluke.
40.5. Kada se od uspjeha tužitelja u sporu od 80,93% oduzme uspjeh tuženika od 19,07%, na taj način dolazi do razlike od 61,86% pa je slijedom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženik dužan nadoknaditi 61,86% tužiteljevih troškova, što iznosi 927,90 eura.
40.6. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 9/14. i 55/16. – dalje: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.
41. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.
U Vukovaru 7. kolovoza 2026.
Sudac:
Marija Knežević Karamijatović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP -a). Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a)
Dostaviti:
1. Tužitelju putem punomoćnika
2. Tuženiku putem punomoćnika
