Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-415/2026-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i mr.sc. Aleksandre Leljak, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optužene JŽ, zbog kaznenog djela iz članaka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23.. 36/24. i 136/25. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženice protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 24. srpnja 2026. broj K-322/2026-7, u sjednici održanoj 7. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optužene JŽ.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, prilikom izricanja nepravomoćne presude, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), a po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 1. ZKP-a produljen je istražni zatvor protiv optužene JŽ, u koji istražni zatvor teče od uhićenja od 20. svibnja 2026.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela optužena JŽ, po branitelju, odvjetniku Tihomiru Rožmariću, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te "pogrešne primjene odredbi ZKP-a o produljenju istražnog zatvora", predlažući drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu, ukine pobijano rješenje te optuženicu pusti na slobodu uz određivanje odgovarajućih mjera opreza, podredno jamstva, odnosno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

4. Žalba nije osnovana.

5. S obzirom na to da se uvodno u žalbi navodi žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (kao i "pogrešna primjena odredbi ZKP-a o produljenju istražnog zatvora"), a optuženica dalje u žalbi tvrdi da je automobil njezine majke, koji je privremeno oduzet, čija vrijednost iznosi više od 20.000,00 eura, dovoljno jamstvo da će se odazivati pozivima suda, to se nameće zaključak da optužena JŽ pobija pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o tome da se opasnost od bijega iz članka 123. stavka točke 1. ZKP-a ne može otkloniti blažim mjerama, pa predlaže određivanje jamstva.

6. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su na strani optužene JŽ ispunjene, kako opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora – osnovana sumnja da je optuženica počinila kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11., tako posebna zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP-a, kao i da se opasnost od bijega u konkretnom slučaju ne može prevenirati blažim mjerama, pa stoga ni jamstvom.

7. Naime, budući da nepravomoćna presuda kojom je optužena JŽ proglašena krivom zbog počinjenja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11. pretpostavlja viši stupanj izvjesnosti da je optuženica počinila terećeno kazneno djelo, to s pravom prvostupanjski sud, kod obrazlaganja opće zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora ukazuje na činjenicu da je u ovom postupku donesena nepravomoćna presuda kojom je optužena JŽ proglašena krivom, pa nema govora da bi time došlo do povrede presumpcije nedužnosti iz članka 3. stavka 1. ZKP-a. Stoga je promašeni žalbeni navod optuženice da je "pozivanje na nepravomoćnu presudu povreda presumpcije nevinosti".

8. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio okolnosti na strani optuženice koje po svom značaju predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i realnu opasnost da će optužena JŽ, bude li puštena na slobodu, pobjeći iz Republike Hrvatske kako bi postala nedostupna tijelima kaznenog progona i tako izbjegla kaznenu odgovornost te je pravilna ocjena prvostupanjskog suda o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 1. ZKP-a, jer druge mjere – mjere opreza ili jamstvo, ne predstavljaju dostatno jamstvo osiguranja nazočnosti optuženice u kaznenom postupku.

9. Naime, s obzirom na to da je optužena JŽ državljanka Republike Armenije te je ni jedna životna okolnost ne vezuje za Republiku Hrvatsku, ovdje nema prijavljeno boravište, a u [adresa] zatečena je u počinjenju kaznenog djela, zbog kojega je sada nepravomoćnom presudom osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, uz izricanje djelomične uvjetne osude i sporedne novčane kazne u iznosu od 2.800,00 eura, to s pravom prvostupanjski sud nalazi da utvrđene okolnosti na strani optuženice ukazuju na realnu opasnost da će optužena JŽ, bude li puštena na slobodu, napustiti teritorij Republike Hrvatske (za koju ni na koji način nije povezana, niti ima ovdje boravište) i tako postati nedostupna tijelima kaznenog progona. S obzirom na značaj istaknutih okolnosti te s obzirom na narav kaznenog djela zbog počinjenja kojega je optuženica nepravomoćnom presudom proglašena krivim (a koje djelo podrazumijeva povezivanje s drugim osobama u lancu te pomno planiranje i koordiniranje radi omogućavanja kretanja u Republici Hrvatskoj osobama koje za to nemaju zakonske uvjete), pravilna je ocjena prvostupanjskog suda o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optužene JŽ po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP-a. Stoga je žalbena tvrdnja da privremeno oduzeto vozilo predstavlja dostatno jamstvo da će se optuženica odazivati pozivima suda nije osnovana.

10. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama optuženika, prvostupanjski sud prilikom donošenja nepravomoćne presude osnovano produljio istražni zatvor protiv optužene JŽ po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 1. ZKP- a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP -a, odlučeno kao u izreci.

Varaždin, 7. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic