REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-286/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Heleni Poropat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja-protuovršenika CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Kusalić, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika-protuovrhovoditelja ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a OIB: 23057039320, kojeg zastupa Ivan Dilber, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja-protuovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Ovr-1049/2025-15 od 24. lipnja 2026., 8. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja-protuovršenika i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Ovr-1049/2025-15 od 24. lipnja 2026.,

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja-protuovršenika za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja u točki I. izreke odbio je prigovor mjesne nenadležnosti ovrhovoditelja-protuovršenika izjavljen 2. veljače 2026. U točki II. prihvatio je prijedlog ovršenika-protuovrhovoditelja za protuovrhu te je naložio ovrhovoditelju-protuovršeniku, da u roku od 15 dana vrati ovršeniku- protuovrhovoditelju iznos od 59.156,77 eura s pripadajućim zateznim kamatama na navedeni iznos tekućim od 18. ožujka 2025. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena. U točki III. odbacio je prijedlog ovrhovoditelja- protuovršenika za odgodu protuovrhe.

2. To rješenje pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija ovrhovoditelj- protuovršenik iz svih žalbenih razloga. Ukazuje na apsolutnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) a koji se primjenjuje temeljem čl. 21. st.1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024., dalje: OZ). Navodi da je sud prekoračio granice prijedloga ovršenika-protuovrhovoditelja jer je on u svom prijedlogu predložio da se ovrhovoditelju-protuovršeniku naloži povrat određenog novčanog iznosa a nije zahtijevao donošenje odluke kojom se prihvaća prijedlog za protuovrhu. Unatoč tome sud je prihvatio prijedlog ovršenika- protuovrhovoditelja za protuovrhu te je naložio ovrhovoditelju-protuovrešniku da u roku od 15 dana vrati ovršeniku-protuovrhovoditelju iznos od 59.156,77 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Na taj način da je odlučeno o nečemu što stranka nije tražila. Smatra da je za ovaj postupak nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu jer je prisilna naplata provedena na temelju presude toga suda. Ukazuje da ovršenik- protuovrhovoditelj nije uz prijedlog za protuovrhu dostavio nikakav dokaz iz kojeg bi se dalo zaključiti da nije u prekluziji sa svojim prijedlogom za protuovrhom, da je odredbom čl. 63. st.2. OZ-a propisano da će sud, ako se ovrhovoditelj pravodobno usprotivi prijedlogu za protuovrhu, o prijedlogu odlučiti nakon provedenog ročišta te da je na tom ročištu predložio dokaz svojim saslušanjem na okolnosti njegova zdravstvenog stanja te posljedica koje bi za njega imalo vraćanje primljenog iznosa u ovršnom postupku. Žalbeni je prijedlog da se usvajanjem žalbe rješenje suda prvog stupnja preinači a podredno ukine. Žalitelj potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba ovrhovoditelja-protuovršenika nije osnovana.

5. Nije sporno među strankama:

- da je Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovnog broja P-2202/2023-13 od 26. rujna 2024. utvrdio da su ništetne odredbe Dodatka ugovora o kreditu kojeg su dana 6. ožujka 2007. sklopile tuženik Erste&Steiermärkische bank d. d., Rijeka i tužitelj LR, a kojima je utvrđena visina tražbine tuženika prema tužitelju (toč.I.). U točki II. naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.534,90 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2015. pa do isplate. U točki III. naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 13.864,85 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate. U točki IV. naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 9.349,03 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate. U točki V. naloženo tuženiku da tužitelju isplati zakonske zatezne kamate na svaki pojedinačni iznos specificiran u toj točki izreke pa do 30. rujna 2015., dok je u točki VIII. naloženo tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 8.701,56 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom;

- da je Županijski sud u Zagrebu presudom i rješenjem poslovnog broja Gž-563/2025- 3 od 18. ožujka 2025. uvažavanjem žalbe tuženika Erste&Steiermärkische bank d. d., Rijeka ukinuo rješenje suda prvog stupnja u točki I. izreke, a kojim je utvrđeno da su ništetne odredbe Dodatka ugovora o kreditu od 6. ožujka 2007. kojeg su stranke sklopile. Osim toga uvažavanjem žalbe tuženika preinačeno je rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2202/2023-21 od 3. prosinca 2024. na način da je ukinuta potvrda pravomoćnosti i ovršnosti presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2202/2023-13 od 26. rujna 2024. te je ukinuta navedena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu točke VI. i VII. izreke i odbačena tužba tužitelja u dijelu kojim je zatražio da se utvrdi da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu glavnice od 1.530,97 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju s osnove manje plaćenih kamata u iznosu glavnice od 3.532,97 CHF s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Osim toga taj sud je preinačio presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III., IV., V. i VIII. izreke i u tom je dijelu sudio na način da je odbio tužbeni zahtjev: za utvrđenje da su ništetne odredbe Dodatka ugovora o kreditu od 6. ožujka 2007. koji su sklopile stranke (st.I.), da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.534,90 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. pa do isplate; da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13.864,85 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2015. pa do isplate u roku od 15 dana, da se nalaže tuženiku da isplati tužitelju iznos od 9.349,03 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2015. pa do isplate u roku od 15 dana te da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedinačni iznos specificiran u toj točki izreke pa do 30. rujna 2015.

5.1. Nije sporno da je ovrhovoditelj – protuovršenik temeljem pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2202/2023 od 26. rujna 2024., u vrijeme kada je ta presuda imala svojstvo ovršne isprave, protiv ovdje ovršenika- protuovrhovoditelja, 16. siječnja 2025. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu i da je Financijska agencija 18. ožujka 2025. izvršila izravnu naplatu od ovršenika-protuovrhovoditelja u korist ovrhovoditelja-protuovršenika u iznosu od 59.156,77 eura.

6. Upravo iz tog razloga je ovršenik-protuovrhovoditelj podnio prijedlog za protuovrhu tražeći od ovrhovoditelja-protuovršenika da mu vrati ono što je ovrhom dobio temeljem ovršne isprave koja je preinačena na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (ovdje ovrhovoditelja-protuovršenika) i to sudu prvog stupnja kao nadležnom prema prebivalištu ovršenika.

7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih žalbenih razloga na koje se pazi po službenoj dužnosti, ocjena je ovoga suda da sud prvog stupnja nije počinio po žalitelju ukazane bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a a koje se primjenjuje temeljem čl. 21. st.1. OZ-a jer je sud proveo sve relevantne dokaze, dao je mogućnost ovrhovoditelju- protuovršeniku da raspravlja pred sudom, jer rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka pobijanog rješenja je razumljiva, ne proturječi sebi i razlozima rješenja, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno prilikom odlučivanja o prigovoru mjesne nenadležnosti i o prijedlogu za protuovrhu, te je prijedlog za odgodu ovrhe valjano odbačen ali je to trebalo učiniti iz drugih razloga.

9. U odnosu na odluku kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti sud prvog stupnja se osnovano pozvao na odredbu čl. 62. st.8. čl.171. st.1. OZ-a jer se ovdje radi o situaciji da je ovrha nesporno provedena bez sudjelovanja suda (putem Financijske agencije) pa ovršenik prijedlog za protuovrhu može podnijeti sudu nadležnom za odlučivanje o prijedlogu za protuovrhu na novčanoj tražbini i za provedbu ovrhe protiv ovršenika odnosno prema čl. 171. st.1. OZ-a. Obzirom da je prebivalište ovršenika- protuovrhovoditelja u [adresa], na području nadležnosti Općinskog suda u Rijeci to je pobijana odluka suda prvog stupnja u točki I. potvrđena a žalba ovrhovoditelja- protuovršenika odbijena (čl. 380. toč.2. u vezi s čl. 21. st.1. OZ-a).

10. Neosnovano žalitelj pobija rješenje suda prvog stupnja u točki II. izreke, kraj navedenih utvrđenja da je ovršna isprava temeljem koje se ovrhovoditelj-protuovršenik naplatio iz sredstava ovršenika-protuovrhovoditelja, preinačena na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, ovdje ovrhovoditelja-ovršenika, a time da su se stekli uvjeti za vraćanje onog što je ovrhovoditelj-protuovršenik dobio ovrhom.

11. Prijedlog za protuovrhu, prema odredbi čl. 62. st.5. OZ-a ovršenik- protuovrhovoditelj je podnio pravovremeno, odnosno unutar roka od tri mjeseca od dana kada je saznao razlog za protuovrhu pa i unutar roka od godine dana od provedbe ovrhe.

12. Prema stanju spisa Financijska agencija je 18. ožujka 2025. izvršila izravnu naplatu od ovršenika-protuovrhovoditelja u korist ovrhovoditelja-protuovršenika u iznosu od 59.156,77 eura, na isti dan je Županijski sud u Zagrebu donio presudu i rješenje poslovnog broja Gž-563/2025-3 koji su ovršeniku-protuovrhovoditelju dostavljeni 23. svibnja 2025.

12.1. Kako je ovršenik-protuovrhovoditelj prijedlog za protuovrhu dostavio sudu 8. srpnja 2025. to je osnovano utvrđeno da je prijedlog za protuovrhu pravovremen jer je tek po primitku navedene odluke Županijskog suda u Zagrebu ovršeniku- protuovrhovoditelju počeo je teći rok za donošenje prijedloga za protuovrhu.

13. Ovršenik-protuovrhovoditelj je u svom prijedlogu zatražio da se naloži ovrhovoditelju-protuovršeniku da mu isplati dužni iznos zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

14. Postupak protuovrhe sastoji se od dva stadija. Najprije se odlučuje o prijedlogu ovršenika-protuovrhovoditelja da sud naloži ovrhovoditelju-protuovršeniku da mu vrati ono što je ovrhom dobio. Nakon što mu je dostavljen prijedlog za protuovrhu, kojem se ovršenik-protuovrhovoditelj protivio, sud prvog stupnja je donio pobijanu odluku koju je po ocjeni ovoga suda mogao donijeti bez održavanja ročišta jer su se sve relevantne činjenice mogle utvrditi temeljem priloženih dokaza (čl.63. OZ-a).

15. Takvo donijeto rješenje u prvom stadiju postupka imati će svojstvo ovršne isprave kada postane pravomoćno i kada protekne rok za dobrovoljno ispunjenje tražbine. Tek tada temeljem njega ovršenik-protuovrhovoditelj ima pravo podnijeti prijedlog za ovrhu (čl.64. OZ-a).

15.1. Tek u toj drugoj fazi, se po ocjeni ovoga suda, može odlučivati o prijedlogu za odgodu ovrhe, jer prema odredbi čl.64. st.2. OZ-a protuovrha se provodi po odredbama Ovršnog zakona. Znači da je prijedlog za odgodu protuovrhe preuranjen i da ga je iz tog razloga valjalo odbaciti.

16. Slijedom iznijetog o žalbi ovrhovoditelja-protuovršenika je odlučeno temeljem čl. 380. toč.2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st.1. OZ-a. e

17. Žalitelj nije uspio sa svojom žalbom pa mu ne pripada pravo na zatraženu naknadu parničnog troška ovog žalbenog postupka (čl. 166. st.1. u svezi s čl. 154. st.1. ZPP koje se primjenjuju temeljem čl. 21. st.1. OZ).

U Puli 6. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Helena Poropat