REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Požega, Sv. Florijana 2
Poslovni broj: Gž 665/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda Renati Marić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatska radiotelevizija, OIB 68419124305, Prisavlje 3, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku OWENS, HOUŠKA I PARTNERI, odvjetničko društvo d.o.o., protiv tuženika Ivo Bilić, OIB [osobni identifikacijski broj], Duslinger Str. 40, 72810 Gomaringen, radi naplate sudske pristojbe, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj PI- 10/2026-10 od 8. srpnja 2026. 6. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice Hrvatske radiotelevizije kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj PI-10/2026-10 od 8. srpnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice Hrvatske radiotelevizije za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj PI-10/2026-10 od 8. srpnja 2026. odbijen je prigovor tužitelja Hrvatska radio-televizija protiv Rješenja ovoga suda broj Pl-10/2026-8 od dana 25. lipnja 2026.god. kojim je tužitelj pozvan na platež sudske pristojbe na Rješenje o izdavanju platnog naloga u iznosu od 15,00 EUR.
2. Protiv navedenog rješenja žali se tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354.st.2. točka 11. ZPP -a. Predlaže pobijano rješenje preinačiti i usvojiti prigovor, te traži troškove žalbe.
3. Prilikom ispitivanja pobijanog rješenja i postupka koji mu je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 . Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a. kao niti povreda iz čl. 354.st.2.točka 11. ZPP-a jer odluka nema nedostataka i može se ispitati.
4. Žalbeni navodi tužiteljice u bitnom se svode na to da je pobijano rješenje neosnovano iz razloga što je tužiteljica osoba s javnim ovlastima, a da predmetni postupak proizlazi iz obavljanja njezinih javnih ovlasti sukladno odredbama Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“, broj: 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17., 94/18., 114/22., 20/23. i 18/24), slijedom čega da je ista trebala biti oslobođena od obveze plaćanja sudske pristojbe u smislu čl. 11. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18. i 51/23., dalje: ZSP).
5. Pritom tužiteljica ističe da se u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 30. lipnja 2015. poslovni broj: Usoz-322/13-5, i rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske od 10. srpnja 2018. poslovni broj: U-I-662/2011, tužiteljica definira kao pravna osoba s javnim ovlastima, a poslovi u vezi naplate pristojbe kao „javne ovlasti“ ili poslovi „javne vlasti“.
6. Međutim, pobijana odluka prvostupanjskog suda kojom je odbijen kao neosnovan prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja o pristojbi istog suda, pravilna je i zakonita, te je u donošenju iste prvostupanjski sud pravilno zaključio da se odredba čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a kojom je propisano da su od plaćanja pristojbi oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti, ne primjenjuje u odnosu na ovdje tužiteljicu.
7. Naime, iako je tužiteljica pravna osoba koja obavlja javnu službu, ista nema status pravne osobe s javnim ovlastima. Kako iz odredbe čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP -a jasno proizlazi da su od plaćanja pristojbi oslobođeni osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti, tako tužiteljica u postupcima za naplatu RTV pristojbe ne obavlja javne ovlasti i nije po zakonu oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi.
8. Tužiteljica je javna ustanova po čl. 6. Zakona o ustanovama („Narodne novine“, broj: 76/93., 29/97., 47/99., 35/08., 127/19. i 151/22) kojim je propisano da se ustanova osniva kao javna ustanova ako je djelatnost ili dio djelatnosti koju obavlja zakonom određena kao javna služba. Okolnost da se djelatnost pojedine ustanove obavlja kao javna služba čini odnosnu ustanovu javnom ustanovom, te svaka javna ustanova nužno ima svojstvo pravne osobe koja obavlja javnu službu, odnosno pružatelja javnih usluga. Tužiteljica dakle, iako ima status pravne osobe koja obavlja javnu službu, nema status pravne osobe s javnim ovlastima, pa se na nju ne primjenjuje čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a.
9. Zaključno valja dodati da iz Zaključka sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV -87/2022 od 11. studenog 2022. proizlazi da su pravne osobe koje usluge pružaju na temelju javnih ovlasti (vodne usluge, odvoz otpada) dužne podmiriti sudske pristojbe jer te usluge obavljaju kao subjekti privatnog prava, pa se navedeni Zaključak odnosi i na tužiteljicu koja, iako je javna ustanova, s korisnicima svojih usluga, potrošačima, nastupa kao subjekt privatnog prava.
10. Stoga je primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke.
11. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 381. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.
U Požegi, 6. kolovoza 2026.
Sutkinja
Renata Marić