Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: IR-107/2026

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

- Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Sanje Gospočić, te članova vijeća Roberta Završkog i Mladena Genca, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog FGA, kojeg brani Lada Rađa, odvjetnica u Kaštel Kambelovcu, zbog prekršaja iz čl. 286. st. 13. i čl. 282. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023 i 145/2024) i čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj putem braniteljice protiv rješenja Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: Pp-10430/2026.-5 od 28. srpnja 2026., na sjednici vijeća 6. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog FGA i potvrđuje pobijano rješenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem, okrivljenom FGA je na temelju odredbe čl. 135. st. 1. t. 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), u prekršajnom postupku koji se vodi protiv njega zbog prekršaja iz čl. 286. st. 13. i čl. 282. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te prekršaja iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, određeno zadržavanje koje traje od dana uhićenja 28. srpnja 2026. u 01:30 sati do 10. kolovoza 2026. u 20:00 sati, kada se okrivljenik ima pustiti na slobodu, s time da se zadržavanje ima provesti u prostorijama Zatvora u Splitu, a s obrazloženjem da osobite okolnosti opravdavaju bojazan da će okrivljenik ponoviti istovrsni prekršaj, budući da se okrivljeniku stavljaju na teret tri teška prekršaja s visokim stupnjem ugrožavanja zaštićenog dobra za koje su propisane i kazne zatvora, a okrivljenik je povratnik koji je prema prekršajnoj evidenciji već pet puta pravomoćno osuđivan zbog prekršaja iz oblasti sigurnosti prometa na cestama, zlouporabe droga i oružja.

2. Protiv tog rješenja okrivljenik je pravodobno, putem izabrane braniteljice Lade Rađe, odvjetnice u Kaštel Kambelovcu, podnio žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih Prekršajnim zakonom, i to zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud žalbu prihvati, pobijano rješenje ukine i donese odluku kojom se okrivljenik odmah pušta na slobodu.

Žaliteljica u bitnome ističe da je pobijano rješenje neosnovano i nezakonito. Prvostupanjski sud ne navodi, a niti obrazlaže, koje bi to bile osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će okrivljenik ponoviti istovrsni prekršaj. Nije dostatno da sud u obrazloženju samo navede kako okrivljenik pokazuje izrazitu upornost u činjenju najtežih prekršaja iz oblasti prometa te da stoga postoji opravdana bojazan, odnosno osobite okolnosti koje ukazuju na to da bi okrivljenik po puštanju na slobodu mogao počiniti isti ili teži prekršaj kojim se ugrožava sigurnost u prometu. Sud je u obrazloženju pobijanog rješenja dužan navesti objektivne razloge, činjenice i dokaze na kojima temelji primjenu odredbe čl. 135. st. 1. t. 3. PZ-a, a posebno je dužan navesti i obrazložiti koje su to osobite okolnosti te zbog čega je opravdana bojazan da će upravo ovaj okrivljenik ponoviti istovrsni ili teži prekršaj. Obrazloženje pobijanog rješenja u dijelu koji se odnosi na ocjenu postojanja opasnosti od ponavljanja prekršaja pretežno je paušalno i formalno, bez konkretne i individualizirane ocjene okolnosti slučaja (obiteljske i imovinske prilike okrivljenika, njegova povezanost s Republikom Hrvatskom, mogućnost primjene blažih mjera opreza), zbog čega se ne može sa sigurnošću zaključiti da je zadržavanje bilo nužna i razmjerna mjera u smislu čl. 135. PZ-a.

Nadalje se navodi da je sud u žurnom postupku pogrešno utvrdio činjenično stanje. Naime, iz dostavnice koja prileži spisu, a kojom je okrivljeniku navodno dostavljeno rješenje o zabrani korištenja vozačke dozvole, izdano od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-211-02/26-07/480, URBROJ: 511-12-19-26-5 od 28. travnja 2026., jasno proizlazi da je mjesto na kojem se nalazi crta za potpis primatelja prazno te da navedenu dostavnicu nitko nije potpisao. To znači da iz spisa predmeta ne proizlazi da je rješenje o zabrani upravljanja motornim vozilom okrivljeniku ikada uredno i zakonito dostavljeno, niti da je okrivljenik na bilo koji način bio upoznat sa sadržajem tog rješenja i sa zabranom koja iz njega proizlazi. Bez uredne dostave navedenog rješenja ne postoji ni valjana pretpostavka da je okrivljenik subjektivno znao za zabranu upravljanja motornim vozilom, čime otpada bitno obilježje prekršaja iz čl. 286. st. 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a time i osnovanost sumnje da je okrivljenik počinio upravo taj prekršaj. Predmetno rješenje upravnog tijela nije okrivljeniku dostavljeno u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku kojima se uređuje dostava, pa okrivljenik nije znao niti je mogao znati da je na snazi zabrana korištenja vozačke dozvole Europskog gospodarskog prostora, zbog čega taj prekršaj nije ni mogao počiniti, a upravo je na temelju tog prekršaja ovlašteni tužitelj predložio mjeru zadržavanja, koju je prvostupanjski sud usvojio pobijanim rješenjem.

Kako je prvostupanjski sud upravo na pretpostavljenom postojanju tog prekršaja, uz preostala dva, temeljio ocjenu o postojanju visokog stupnja ugrožavanja zaštićenog dobra i opasnosti od ponavljanja prekršaja kao razloga za određivanje zadržavanja u smislu čl. 135. st. 1. t. 3. PZ-a, činjenično je stanje u tom dijelu pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a takav je propust odlučujuće utjecao na sadržaj pobijanog rješenja. Uz sve navedeno, pobijano rješenje ne sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama te je opskrbljeno nedostacima zbog kojih se ne može ispitati, pa je očito da je sud pogrešno primijenio načelo slobodne ocjene provedenih dokaza. Zbog svega navedenog rješenje o određivanju zadržavanja okrivljenika nije osnovano niti je na zakonu utemeljeno, jer sud nije naveo niti obrazložio zbog čega je primijenio odredbu čl. 135. st. 1. t. 3. PZ-a, a vezano za osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će okrivljenik ponoviti istovrsni ili teži prekršaj.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući o žalbi okrivljenika sukladno odredbi čl. 211. st. 3. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno sukladno odredbi čl. 135. st. 1. t. 3. PZ-a, okrivljeniku odredio zadržavanje budući da osobite okolnosti opravdavaju bojazan da će okrivljenik ponoviti istovrsni prekršaj.

5. Naime, u obrazloženju navedenog rješenja prvostupanjski je dao jasne i valjane razloge za određivanje zadržavanja, koje prihvaća i ovaj sud, budući da iz stanja spisa (potvrda Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije, str. 25-27. spisa) nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik unazad dvije godine višestruki ponavljač prekršaja iz oblasti prometa, ali i počinitelj djela vezanih uz posjedovanje oružja i droga, pa je očito da dosadašnje kazne (i zaštitne mjere) nisu imale odvraćajući učinak na okrivljenika koji očito pokazuje upornost u društveno neprihvatljivom, protupravnom ponašanju.

6. Uzimajući u obzir značaj i težinu prekršaja koji se okrivljeniku optužnim prijedlogom stavljaju na teret, ovaj sud drži da navedeno predstavlja opravdanu bojazan da bi okrivljenik ponovno mogao činiti nove prekršaje, pri čemu je imao u vidu očiti visoki stupanj opasnosti od recidivizma.

7. U odnosu na žalbene navode okrivljenika iz kojih proizlazi nedostatnost dokaza da bi počinio djelo iz čl. 286. st. 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koje mu se između ostalog stavlja na teret, postojanje okolnosti koje isključuju krivnju (zabluda o činjenici da mu je zaštitna mjera na snazi) i neuvažavanje činjenice da mu odluka o zabrani upravljanja nikada nije pravilno i zakonito dostavljena, upućuje se okrivljenik da u ovoj fazi postupka, dokumentacija u spisu za ovaj sud pruža dovoljan stupanj osnove sumnje da je prekršaj i počinjen od strane okrivljenika, a što je dostatan opći zakonski uvjet da bi se protiv okrivljenika zadržavanje uopće mogla odrediti. Je li okrivljenik doista i počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret, te postojanje olakotnih okolnosti koje bi se mogle uzeti u obzir prilikom odluke o kazni, ne može biti predmetom ocjene u preispitivanju odluke o određivanju zadržavanja, pa su u tom smislu žalbeni navodi okrivljenika neosnovani.

8. Promatrajući dosadašnji dio postupka i s aspekta pravičnosti u njegovoj ukupnosti, ovaj sud je utvrdio da je žalitelju svakako pružena realna i razumna mogućnost kvalitetne obrane, dakle da angažira branitelja, upozna se s optužbom, iznese obranu ako želi i u obliku u kojem želi te sudjeluje u postupku uz pomoć sudskog tumača, pa ovaj sud ne nalazi bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka niti povredu jamstva obrane predviđenu Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Napominje se da slobode i prava propisana Ustavom Republike Hrvatske te Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda mogu biti podvrgnuta formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom. Člankom 16. Ustava Republike Hrvatske propisano je da se slobode i prava mogu ograničiti, ali samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlja te da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Po ocjeni ovog suda, zahvat u temeljna prava okrivljenika utemeljen je na normi zakonskog ranga i razmjeran je naravi potrebe u ovom prekršajnom predmetu.

9. U odnosu na istaknutu povredu materijalnog prekršajnog prava, kako se u ovom žalbenom postupku odlučuje o procesnom rješenju, na takav žalbeni navod može mu se odgovoriti tek na način da povrede materijalnog prekršajnog prava na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti nisu utvrđene.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 211. st. 2. t. 2. PZ-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 6. kolovoza 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r.

Sanja Gospočić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.