Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: IR-109/2026

-

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

-

- Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Sanje Gospočić, te članova vijeća Roberta Završkog i Mladena Genca, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene IRB, koju brani Veljko Čađenović, odvjetnik u Kninu, zbog prekršaja iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 47/1990, 55/1991, 29/1994, 114/2022 i 47/2023), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj putem branitelja protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, broj: Pp-2338/2026 od 30. srpnja 2026., na sjednici vijeća 6. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene IRB i potvrđuje pobijano rješenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem, okrivljenoj IRB je na temelju odredbe čl. 135. st. 1. t. 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), u prekršajnom postupku koji se protiv nje vodi zbog prekršaja iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, određeno zadržavanje u trajanju od 15 dana, koje započinje 21. srpnja 2026. u 12:50 sati, a najdulje do 4. kolovoza 2026. u 08:15 sati, i to u Zatvoru u Šibeniku, uz uračunavanje, na temelju čl. 135. st. 2. PZ-a, vremena za koje je okrivljenica bila uhićena od strane djelatnika PP Knin 21. srpnja 2026. od 08:15 sati do istog dana u 11:00 sati, s obrazloženjem da osobite okolnosti opravdavaju bojazan da će okrivljenica ponoviti prekršaj, jer je sporne objave držala trajno dostupnima u duljem razdoblju, što ukazuje na ustrajnost u činjenju prekršaja, a kako su joj računalna oprema i mobitel kao sredstva izvršenja stalno pri ruci, postoji opravdana opasnost da bi boravkom na slobodi nastavila s istovjetnim protupravnim ponašanjem, pri čemu blaže mjere ne bi bile svrhovite.

2. Protiv tog rješenja okrivljenica je pravodobno, putem branitelja Veljka Čađenovića, odvjetnika u Kninu, podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava (čl. 135. st. 1. t. 3. PZ-a) te povrede čl. 16., 22., 25. i 28. Ustava Republike Hrvatske i čl. 5. st. 1., 3. i 4. te čl. 6. st. 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, s prijedlogom da ovaj sud žalbu uvaži, pobijano rješenje ukine i odredi da se okrivljenica odmah pusti na slobodu, podredno da pobijano rješenje preinači tako da se zadržavanje ukine i zamijeni mjerama opreza iz čl. 130. PZ-a, odnosno jamstvom, te u svakom slučaju da o žalbi odluči po žurnom postupku prije 4. kolovoza 2026., a protekne li mjera prije odluke, da meritorno utvrdi nezakonitost pobijanog rješenja.

U žalbi se u bitnome navodi da je ovaj sud rješenjem broj IR-93/2026 od 27. srpnja 2026. prihvatio žalbu okrivljenice, ukinuo rješenje o zadržavanju od 21. srpnja 2026. (Pp-2338/2026-4) i predmet vratio prvostupanjskom sudu, uz izričito utvrđenje da prvostupanjski sud nije naveo niti jedan konkretan razlog za određivanje zadržavanja, nego je zakonsku odredbu tek paušalno citirao. Umjesto puštanja okrivljenice na slobodu, prvostupanjski je sud tek 30. srpnja 2026. u 14:00 sati, po službenoj dužnosti, bez ijedne nove činjenice, bez ijednog novog dokaza i bez saslušanja obrane, donio pobijano rješenje kojim istu mjeru, istog trajanja i s istim istekom, određuje ponovno, i to s početkom koji retroaktivno seže do 21. srpnja 2026. u 12:50 sati.

Ukidanjem rješenja Pp-2338/2026-4 otpala je jedina pravna osnova na kojoj je počivalo lišenje slobode okrivljenice, pa je ona u razdoblju između odluke drugostupanjskog suda i donošenja pobijanog rješenja držana u zatvoru bez ijedne važeće sudske odluke o oduzimanju slobode, protivno čl. 22. Ustava Republike Hrvatske i čl. 5. st. 1. Konvencije, prema kojima lišenje slobode mora u svakom trenutku počivati na zakonitoj i važećoj odluci nadležnog tijela. Pobijano rješenje taj nedostatak pokušava otkloniti unatrag, jer zadržavanje određuje s početkom 21. srpnja 2026. u 12:50 sati, iako odluka o oduzimanju slobode djeluje od donošenja ubuduće, a proteklo se razdoblje lišenja slobode ne može naknadno ozakoniti odlukom donesenom devet dana kasnije, nakon što je prijašnja osnova ukinuta; sama potreba za retroaktivnim određivanjem najrječitije potvrđuje da je valjane osnove u međuvremenu nedostajalo.

Nadalje se ističe da, utvrdi li drugostupanjski sud da za zadržavanje nije naveden niti jedan konkretan razlog, posljedica može biti samo puštanje okrivljenika na slobodu, osim ako stvarne i konkretne okolnosti postoje i odmah se navedu. Prvostupanjski sud, međutim, nije utvrdio ništa novo, nego je iz istog spisa koji je ovom sudu već bio poznat, tri dana kasnije, naknadno sastavio obrazloženje za istu mjeru, istog trajanja i s istim istekom. Kada bi takvo postupanje bilo dopušteno, kontrola drugostupanjskog suda nad lišenjem slobode svela bi se na formalnost, jer bi se svaka ukinuta odluka mogla popraviti novim tekstom dok okrivljenik cijelo vrijeme ostaje u zatvoru.

U odnosu na razloge zadržavanja žaliteljica navodi da se ustrajnost u činjenju prekršaja iz t. 4. obrazloženja izvodi isključivo iz toga što su stare objave ostale dostupne, a neuklanjanje objave nije zakonska radnja prekršaja iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, budući da su propisane radnje izvođenje, reproduciranje, nošenje i isticanje, pa držanje ranijih objava ne može predstavljati ni ponavljanje prekršaja ni indiciju da će novi prekršaj biti počinjen. Vlastiti spis suda dokazuje suprotno od zaključka rješenja, jer izvješće PP Knin od 21. srpnja 2026. izričito utvrđuje da novih spornih objava nema, a policija profil prati od 19. rujna 2025., pa kroz punih deset mjeseci nadzora nije zabilježena niti jedna nova objava, čime je bojazan od ponavljanja opovrgnuta upravo onim dokazima na kojima pobijano rješenje počiva.

Okrivljenica je pred sudom 21. srpnja 2026. izričito obećala ukloniti sporni sadržaj i zamolila da joj se zadržavanje ne odredi, a to je obećanje isti sud u presudi od 24. srpnja 2026. cijenio kao olakotnu okolnost (t. 34. obrazloženja presude) i time mu poklonio vjeru, dok se u pobijanom rješenju to obećanje uopće ne spominje, pa sud istoj osobi, u istom predmetu, istodobno vjeruje kada odmjerava kaznu, a ne vjeruje kada joj oduzima slobodu. Rješenje počiva i na činjeničnim pogreškama, jer navodi da je okrivljenica objave držala dostupnima od 2019. te od 2023. do inkriminiranog vremena, premda prema policijskim izvješćima objave potječu od 12. prosinca 2020., 6. travnja 2023., 22. listopada 2023. i 6. siječnja 2025., a 2019. je godina rođenja djeteta, dok se kao inkriminirano vrijeme iz izreke presude preuzima 21. srpnja 2026., dan u kojem je okrivljenica od 08:15 sati već bila lišena slobode, što je predmet posebne žalbe protiv presude.

Ocjene o visokom stupnju drskosti i upornosti te o javnom propagiranju totalitarnih i agresorskih ideologija iz t. 5. obrazloženja ocjene su težine i naravi djela, a ne osobite okolnosti koje se tiču opasnosti od ponavljanja, pri čemu težina djela sama po sebi ne može biti osnova oduzimanja slobode jer bi se u protivnom zadržavanje moralo odrediti svakom okrivljeniku za isti prekršaj, čime bi zakonski uvjet osobitih okolnosti izgubio svaki sadržaj. Pobijano rješenje razmatra jedino privremeno oduzimanje mobitela i računala ili zabranu pristupa internetu, mjeru kakve u katalogu čl. 130. PZ-a i nema, te ih odbacuje logikom da se korisničkom profilu može pristupiti s bilo kojeg drugog uređaja, čime bi se moralo zadržati svakoga tko je okrivljen za bilo koji prekršaj počinjen putem interneta, jer nijedna mjera opreza ne može fizički onemogućiti pristup mreži, pa se takvim shvaćanjem zadržavanje iz krajnje mjere pretvara u jedinu mjeru. O alternativama koje je obrana izrijekom ponudila još 22. srpnja 2026. – uklanjanju spornog sadržaja, obvezi redovitog javljanja policiji, privremenom oduzimanju putovnice sa zabranom prelaska granice, zabrani napuštanja boravišta i jamstvu – pobijano rješenje ne sadrži ni riječi, iako upravo uklanjanje objava, koje je okrivljenica sama ponudila, neposredno, potpuno i trajno ostvaruje cilj kojem rješenje navodno teži, i to bez oduzimanja slobode.

Konačno se ističe da je protiv presude od 24. srpnja 2026. podnesena žalba koja odgađa izvršenje kazne do pravomoćnosti, dok se pobijanim rješenjem okrivljenici do 4. kolovoza 2026. u 08:15 sati oduzima sloboda u trajanju točno jednakom izrečenoj kazni, koje se u kaznu uračunava, pa će kaznu u cijelosti izdržati prije nego što presuda postane pravomoćna i prije nego što o žalbi protiv presude uopće bude odlučeno, čime se izigrava suspenzivni učinak žalbe. Da mjera funkcionira kao kazna potvrđuje i samo pobijano rješenje, u kojem se zadržavanje u najduljem zakonskom trajanju određuje jer je u potpunosti razmjerno težini počinjenog prekršaja i stupnju ugrožavanja društvenih vrijednosti, iako je razmjernost težini djela mjerilo odmjeravanja kazne, a ne mjere osiguranja postupka, što je protivno svrsi čl. 135. PZ-a, presumpciji nedužnosti i načelu razmjernosti. Mjera je i logički neodrživa kao otklanjanje opasnosti, jer istekom zadržavanja okrivljenica izlazi na slobodu s neizmijenjenom opasnošću, budući da zadržavanjem nije otklonjen nijedan njezin uzrok, iz čega proizlazi da mjera nema preventivnu, nego isključivo punitivnu funkciju. Slijed ukidanja rješenja zbog izostanka razloga i ponovnog određivanja iste mjere pred sam istek objektivno lišava žalbu praktičnog učinka, protivno čl. 5. st. 4. Konvencije, zbog čega se predlaže žurno odlučivanje, a protekne li mjera prije donošenja odluke, da ovaj sud o zakonitosti pobijanog rješenja odluči meritorno i ne oglasi žalbu bespredmetnom, jer o utvrđenju nezakonitosti ovisi ostvarivanje prava okrivljenice na naknadu zbog nezakonitog lišenja slobode iz čl. 25. st. 4. Ustava Republike Hrvatske i čl. 5. st. 5. Konvencije, osobito u odnosu na razdoblje od 27. do 30. srpnja 2026.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući o žalbi okrivljenice sukladno odredbi čl. 211. st. 3. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno sukladno odredbi čl. 135. st. 1. (t. 3.) PZ-a, okrivljenici odredio zadržavanje budući da osobite okolnosti opravdavaju bojazan da će okrivljenica ponoviti istovrsni prekršaj.

5. Naime, u obrazloženju navedenog rješenja prvostupanjski je sud dao jasne i valjane razloge za određivanje zadržavanja, koje prihvaća i ovaj sud, dakle da okrivljenica pokazuje upornost u društveno neprihvatljivom, protupravnom ponašanju čineći prekršaj protiv javnog reda i mira i javne sigurnosti.

6. Činjenica da je nakon prethodne ukinute odluke o zadržavanju sud prvog stupnja donio novu odluku kojom je obuhvatio razdoblje od početka okrivljeničinog lišenja slobode od strane suda, ne dovodi do nezakonitosti ovog pobijanog rješenja. Naime, prethodno rješenje o zadržavanju je bilo ukinuto zbog nedostatka konkretnih razloga za odluku, te je sud prvog stupnja bio obvezan ponovno odlučiti o prijedlog ovlaštenog tužitelja koji je zahtijevao određivanje zadržavanja. Pritom je prvostupanjski sud dužan odlučiti o cjelokupnom lišenju slobode, dakle od trenutka kada je okrivljenica bila dovedena od strane policije te joj je sud prvi puta odredio zadržavanje, pri čemu se ne radi o nezakonitoj retroaktivnosti, već o obvezi suda da nakon ukinutog rješenja donese novo rješenje u kojem će valjano obrazložiti svoju odluku o lišenju slobode.

7. Uzimajući u obzir značaj i težinu prekršaja koji se okrivljenici optužnim prijedlogom stavlja na teret, kao i sve okolnosti koje proizlaze iz spisa predmeta i koje ističe prvostupanjski sud (mogućnost pristupa društvenim mrežama s bilo kojeg uređaja, opasnost od izazivanja nemira i uznemirenosti velikog broja građana i stradalnika Domovinskog rata, dugi vremenski period u kojem su neprimjerene objave bile istaknute), ovaj sud je imao u vidu očiti visoki stupanj opasnosti od recidivizma.

8. Promatrajući dosadašnji dio postupka i s aspekta pravičnosti u njegovoj ukupnosti, ovaj sud je utvrdio da je žaliteljici svakako pružena realna i razumna mogućnost kvalitetne obrane, dakle da angažira branitelja, upozna se s optužbom, iznese obranu ako želi i u obliku u kojem želi te sudjeluje u postupku, pa ovaj sud ne nalazi bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka niti povredu jamstva obrane predviđenu Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Napominje se da slobode i prava propisana Ustavom Republike Hrvatske te Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda mogu biti podvrgnuta formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom. Člankom 16. Ustava Republike Hrvatske propisano je da se slobode i prava mogu ograničiti, ali samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlja te da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Po ocjeni ovog suda, zahvat u temeljna prava okrivljenice utemeljen je na normi zakonskog ranga i razmjeran je naravi potrebe u ovom prekršajnom predmetu.

9. U odnosu na istaknutu povredu materijalnog prekršajnog prava, kako se u ovom žalbenom postupku odlučuje o procesnom rješenju, na takav žalbeni navod može joj se odgovoriti tek na način da povrede materijalnog prekršajnog prava na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti nisu utvrđene.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 211. st. 2. t. 2. PZ-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 6. kolovoza 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r.

Sanja Gospočić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.