REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-593/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu Branki Ribičić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja KŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Denisu Pediću, odvjetniku u Popovači, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Općinskog suda Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj P-84/2026- 6 od 30. travnja 2026., dana 6. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika se uvažava i preinačava se rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi Općinskog suda Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj P-84/2026-6 od 30. travnja 2026. ( točka III. izreke) tako da se nalaže tuženiku da tužitelju umjesto iznosa od 1.204,64 eura, naknadi parnični trošak u iznosu od 307,70 eura sa pripadajućim zateznim kamatama od 30. travnja 2026. pa do isplate, dok se tužitelj odbija sa parničnim troškom iznad dosuđenog do iznosa od 1.204,64 eura, kao neosnovanim.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbe u iznosu od 120,30 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
I Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 10 ugovora o kreditu broj 24020061031262160/51400607-5102309085 koji su 25. ožujka 2005. sklopili tužitelj KŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženica Erste & Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, kao kreditor, u dijelu kojim je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 01,500% (jedan cijelih pedeset posto) naknade za iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 kn, obračunate s datumom ugovora.
II Nalaže se tuženici Erste & Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, da u roku od 15 dana tužitelju CŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 221,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom počev od 31. ožujka 2005. do 31. prosinca 2007. po čl. 1 Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III Nalaže se tuženici Erste & Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, da u roku od 15 dana tužitelju CŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak postupka u iznosu od 1.204,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos tekućim od donošenja ove presude 30. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom odluku o parničnom trošku koja se smatra rješenjem (točka III izreke) pobija tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da se rješenje o parničnom trošku preinači u smislu žalbenih navoda ili isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te traži naknadu troškova žalbe .
2.1. U sadržaju žalbe ne navodi koju bitnu povredu postupka je donošenjem pobijanog rješenja prvostupanjski sud učinio, međutim u pogledu primjene materijalnog prava odnosno vrijednosti predmeta spora kada je uz deklaratorni tužbeni zahtjev istaknut i kondemantorni zahtjev za isplatu, poziva se sudsku praksu u više odluka prema kojoj se vrijednost predmeta spora uzima visina kondemnarornog zahtjeva, dok deklaratorni zahtjev služi samo za ocjenu osnovanosti tog zahtjeva.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana
5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.
6. Pravilno je prvostupanjski sud smatrao da tužitelju koji je uspio u sporu pripadaju troškovi postupka temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a. Međutim u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti samo one troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, te ako je propisana tarifa za troškove odvjetnika ili za druge troškove odmjerit će se takvi troškovi prema propisanoj tarifi, prema vrijednosti predmeta spora.
6.1. U ovom predmetu je tužitelj istakao deklaratorni tužbeni zahtjev radi ništetnosti i kondemnatorni zahtjev za isplatu, pa je stav ovog suda da je vrijednost predmeta spora samo visina kondemnatornog zahtjeva, dok deklaratorni dio tužbenog zahtjeva služi samo za opravdanje kondemnatornog zahtjeva, tako da vrijednost predmeta spora može biti samo visina zahtjeva za isplatu (čl. 35. ZPP-a) koji iznosi 221,50 eura, kao što osnovano u žalbi ističe i tuženik.
7. Kako je prvostupanjski sud arbitrarno prihvatio vrijednost predmeta spora označenog za deklaratorni tužbeni zahtjev ( 1.327,22 eura), te prema toj vrijednosti odmjerio trošak postupka tužitelju, unatoč tome što je postavljen kondemnatorni zahtjev za isplatu u iznosu od 221,50 eura, po stavu ovog suda je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 155. stavak 2. ZPP-a u vezi sa člankom 35. ZPP- a.
8. Stoga, tužitelju osnovano pripada za sastav tužbe po Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23 dalje OT) 25 bodova, za zastupanje na ročištu 9.12.2025. i 20.4 2026. po Tbr.9.1. OT po 25 bodova, za sastav podneska od 12.6.2025. po Tbr 8.1. OT 25 bodova, te za žalbu protiv rješenja o mjesnoj nadležnosti suda po Tbr.10.4. OT 12,5 bodova , što ukupno iznosi 112,5 bodova prema vrijednosti boda od 2,00 eura i sa PDV-om iznosi 281,25 eura. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu koju pristojbu je tužitelj platio u iznosu od 25,55 eura iako prema odredbi članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 51/23 ), tužitelj nije obveznik plaćanja sudskih pristojbi u predmetnom sporu.
8.1. Stoga, je tuženi u obvezi tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od ukupno 307,70 eura, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke, dok je sa preostalim dosuđenim iznosom parničnog troška, kao neosnovanim, tužitelj odbijen
9. Temeljem članka 161. ZPP-a u vezi sa člankom 154. stavak 2. ZPP-a i 155. ZPP-a, te primjenom Tbr 10. točka 4. OT tuženiku je dosuđen trošak za sastav žalbe od 37,5 bodova što sa PDV-om iznosi 93,75 eura i trošak pristojbe na žalbu od 26,55 eura , što ukupno iznosi 120,30 eura, te je odlučeno u točki II. izreke.
U Požegi, 6. kolovoza 2026.
Sutkinja
Branka Ribičić
