Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžmp-11/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i mr.sc. Aleksandre Leljak, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CS, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. i 136/2025., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Kovm-12/2026-6 od 14. srpnja 2026., u sjednici održanoj 6. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog CS kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja Kovm-12/2026-6 od 14. srpnja 2026., Općinski sud u Koprivnici je, na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, produljio istražni zatvor protiv okrivljenog CS, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11, koji mu je određen rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Kir - 710/2026-4 od 16. lipnja 2026., koje rješenje je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Kv II-256/2026-3 (Kir-710/2026) od 25. lipnja 2026., a koji istražni zatvor mu je određen rješenjem Županijskog suda u Varaždinu Kir-768/2026- 6 od 26. lipnja 2026., koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Kv II-277/2026-3 (Kir-768/2026) od 9. srpnja 2026.

2. Protiv toga rješenja žalbu podnosi okrivljeni CS po branitelju Zoranu Vinkoviću, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-474/2026-3 od

31. srpnja 2026. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, okrivljenik nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, čije ostvarenje nalazi u tome da u izreci pobijane odluke nije navedeno na koji se rok produljuje istražni zatvor, niti je određeno uračunavanje vremena na koje je prethodno bio lišen slobode, uz navođenja trenutka njegova uhićenja, čime sadržajno očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

5.1. Naime, žalitelj očito ispušta iz vida odredbu iz čl. 131. st. 3. ZKP/08 u kojoj je propisano da se u rješenju o istražnom zavoru nakon podnošenja optužnice ne određuje rok trajanja istražnog zatvora, ali će sud svaka dva mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora, te ga rješenjem produljiti ili ukinuti.

5.2. Pritom valja primijetiti da je sadržaj citirane odredbe logička konzekvenca odredbe iz čl. 131. st. 2. ZKP/08 u kojoj je propisano da nakon podnošenja optužnice istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.

5.3. Stoga je žalba okrivljenika u navedenom pravcu promašena.

6. Okrivljenik nije u pravu niti kada smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenice na kojima temelji svoju odluku.

6.1. Žalitelj prvenstveno nije u pravu kada u žalbi osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda za mladež o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, konkretno kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, uz bitnu argumentaciju da žrtva i svjedokinja RS nisu istovjetno iskazivali o riječima koje je okrivljenik inkriminirane zgode uputio žrtvi, s time da se iz snimke nadzorne kamere na kojoj se čuju inkriminirane riječi ne može pouzdano utvrditi tko ih izgovara, te kome su bile upućene.

6.2. Takvim žalbenim tvrdnjama okrivljenik u suštini dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza žrtve i svjedokinje, u svezi čega valja primijetiti da se sudovi u ovoj fazi postupka prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru nisu ovlašteni upuštati u ocjenu vjerodostojnosti pribavljenih dokaza, pa tako niti danih iskaza.

6.3. Imajući to na umu, prvostupanjski sud polazeći od iskaza žrtve i svjedokinje RS, u kojima ga oboje terete da je upravno on kritične zgode žrtvi uputio prijetnju smrću, a što potvrđuje i sadržaj nadzorne snimke, s pravom zaključuje da iz takvih izvora saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama proizlazi relevantan stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje, da je žalitelj ostvario biće kaznenog djela za koje se tereti u ovom postupku.

6.4. Stoga žalba okrivljenika nije osnovana niti u tom pravcu.

7. Isto tako, žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi osporava činjenična utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da do sada nije bio osuđivan zbog istih ili sličnih kaznenih djela, te da to što je predmetno kazneno djelo počinio za vrijeme roka provjeravanja i na uvjetnom otpustu, nije samo po sebi dostatno za zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, odnosno ostvarenja težeg kaznenog djela kojim prijeti, a imajući na umu da u konkretnom slučaju nije došlo do fizičkog napada niti ozljeđivanja oštećenika , smatra da se u konkretnom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora može postići i drugim blažim mjerama.

7.1. Vezano za takve žalbene navode, ovaj žalbeni sud prije svega uočava da okrivljenik neosnovano umanjuje značaj činjenice da je do sada u dva navrata već bio pravomoćno osuđivan, ističući da se nije radilo o istim ili sličnim kaznenim djelima za kakov se tereti u ovom predmetu.

7.2. Naime, navedena činjenica, neovisno o tome što se nije radilo o istim ili sličnim kaznenim djelima, jasno govori o tome da i njegov dosadašnji život nije bio usklađen s pozitivnim pravnim propisima u Republici Hrvatskoj, te da do sada izricane kaznene sankcije očito nisu polučile svoj cilj – usklađenje njegovog ponašanja s zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, dapače, predmetno kazneno djelo, za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, počinio je za vrijeme roka provjeravanja koji mu je bio određen ranijom presudom, te za vrijeme uvjetnog otpusta s ranije izrečene kazne zatvora, a što sve su i po stavu ovog žalbenog suda okolnosti koje kada se sagledaju u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti upućuju na izrazito visok stupanj realne i objektivno predvidive bojazni da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo, odnosno ostvariti teže kazneno djelo kojim prijeti (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08), te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju nipošto razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, a kako to okrivljenik neosnovano sugerira u žalbi.

8. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 6. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Mirna Mavriček