Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-410/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i mr.sc. Aleksandre Leljak, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog DP, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. i 136/2025., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-124/2026-7 od 22. srpnja 2026., u sjednici održanoj 6. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog DP kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja Kov-124/2026-7 od 22. srpnja 2026., Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, protiv okrivljenog DP produljio istražni zatvor, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11.

1.1. Po tom rješenju istražni zatvor okrivljenom DP računa se od dana lišenja slobode, odnosno od 27. lipnja 2026. pa nadalje.

2. Protiv toga rješenja žalbu podnosi okrivljeni DP po braniteljici Ines Mošmondor, odvjetnici, iz razloga nepostojanja zakonske osnove za određivanje istražnog zatvora propisane odredbama čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a, s prijedlogom da sud usvoji žalbu te ukine pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO- 478/2026-2 od 3. kolovoza 2026. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da okrivljenik u žalbi izrijekom ne navodi žalbene osnove, međutim, polazeći od njezinog sadržaja može se zaključiti da se žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom podnesene žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.

6. Okrivljenik prvenstveno nije u pravu kada u žalbi osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, konkretno kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, uz bitnu argumentaciju da je žrtva prihvatila blagodat nesvjedočenja.

6.1. Suprotno žalitelju, imajući u vidu da je ga je svjedokinja AP, koja je bila očevidac inkriminiranog događaja, u svom iskazu teretila, navodeći između ostalog da je prilikom upućivanja prijetnje smrću žrtvi („D, ubit ću te, rasporit ću te“ i sl.) u ruci držao nož, a koji je svjedok MP idući dan i pronašao na dvorištu (vidljiv na fotografijama koje su snimili djelatnici policije), te to i potvrdio u svome iskazu, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da iz tih izvorima saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu, neovisno o tome što su žrtva TP (otac okrivljenika) i svjedok HP (njegov brat) prihvatili blagodat nesvjedočenja, proizlazi relevantan stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje, da je isti počinio terećeno kazneno djelo.

7. Nadalje, a suprotno žalitelju, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje kada se međusobno povežu i sagledaju u svojoj ukupnosti upućuju na realnu i objektivno predvidivu bojazan od ponavljanja djela, odnosno ostvarenja težeg kaznenog djela kojim prijeti (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08), te da se otklanjanje takve opasnosti realno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.

7.1. Okrivljenik u žalbi u bitnome ističe da je prvostupanjski sud time što je svoj zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela temeljio na njegovoj ranijoj višestrukoj osuđivanosti zbog niza kaznenih djela povrijedio temeljno načelo kaznenog postupka – presumpciju nevinosti.

7.2. Međutim, žalitelj pritom očito ispušta iz vida da se sukladno odredbi iz čl. 3. st. 1. ZKP/08 svatko smatra nedužnim i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom presudom ne utvrdi krivnja, dok se ovdje radi o pravomoćnim sudskim presudama kojima je utvrđena njegova krivnja, tako da se žalba u navedenom pravcu ukazuje kao promašena.

7.3. Sasvim suprotno žalitelju, imajući na umu da je isti do sada bio višestruko pravomoćno osuđivan zbog počinjenja kaznenih djela protiv imovine, a što, premda se ne radi o istim ili sličnim kaznenim djelima u odnosu na ono za koje se tereti u ovom postupku, bjelodano ukazuje da njegov dosadašnji život nije bio usklađen s pozitivnim pravnim poretkom u Republici Hrvatskoj i da do sada izricane kaznene sankcije očito nisu polučile svoj cilj – usklađenje njegovog ponašanja s zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, u povezanosti s kriminalnom količinom i okolnostima počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku (naime, isti je prilikom upućivanja prijetećih riječi žrtvi : „D, ubit ću te, rasporit ću te“ u ruci držao nož), prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti od ponavljanja djela odnosno ostvarenja težeg djela kojim prijeti, naročito kada se dodatno ima na umu da mu je žrtva otac s kojim živi u istom kućanstvu i s kojim je u lošim odnosima dulje vremena.

8. Polazeći od brojnosti i prirode navedenih okolnosti, prvostupanjski sud je ujedno, a suprotno žalitelju, s pravom zaključio da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju realno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.

9. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 6. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Mirna Mavriček