Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-411/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i mr.sc. Aleksandre Leljak, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog EZ i okrivljenog RZ, zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. u vezi sa čl. 36. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. i 136/2025., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama okrivljenih EZ i RZ protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kvm-62/2026-7 od 23. srpnja 2026., u sjednici održanoj 6. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenog EZ i okrivljenog RZ kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja Kvm-62/2026-7 od 23. srpnja 2026., Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 3. u vezi sa čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012.

- odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, protiv okrivljenih EZ i RZ produljio istražni zatvor, zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. u vezi sa čl. 36. st. 2. KZ/11, a u odnosu na okrivljenog EZ i zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u svezi s čl. 34. KZ/11.

1.1. U istražni zatvor okrivljenom EZ i okrivljenom RZ uračunava se vrijeme lišenja slobode od 7. ožujka 2026., pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljeni SZ po braniteljici Mihaeli Carović Rukavina, odvjetnici, „iz svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Varaždinu uvaži žalbu, ukine pobijano rješenje te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da istražni zatvor zamijeni odgovarajućim mjerama opreza.

2.1. Protiv tog rješenja žali se i okrivljeni RZ po braniteljici po službenoj dužnosti Ani Čopor, odvjetnici, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da vijeće županijskog suda prihvati žalbu, ukine rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO- 411/2026-3 od 4. kolovoza 2026. isti vratilo.

4. Žalbe okrivljenog EZ i okrivljenog RZ nisu osnovane.

5. U odnosu na žalbu okrivljenog EZ.

5.1. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da se okrivljenik, premda u žalbi navodi da istu podnosi „iz svih žalbenih razloga“, sadržajno žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

5.2. Pritom žalitelj prvenstveno nije u pravu kada osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio terećena kaznena djela, konkretno kazneno djelo razbojništva iz čl. 230. st. 1. KZ/11 i kaznenog djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11, uz bitnu argumentaciju da je dragovoljno prekinuo napad te da je žrtva cijelo vrijeme bila pri svijesti, dok glede kaznenog djela razbojništva ističe da nema nikakve logike da je njihova namjera bila otuđenje bicikla, jer u protivnom ne bi ostavili drugi bicikl, već bi sa sobom uzeli sva tri bicikla.

5.3. Vezano za takve žalbene navode, valja primijetiti da je optužnica koja je protiv žalitelj podnesena zbog počinjenja predmetnih kaznenih djela potvrđena, tako da se prvostupanjski sud o postojanju navedenog temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora prethodno već pravomoćno očitovao. Naime, takva odluka podrazumijeva da iz dokaza na kojima se optuženica temelji proizlazi relevantan stupanj vjerojatnosti, na razini osnovane sumnje, da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti u istoj.

6. Okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima sud prvog stupnja temelji svoj zaključak da se svrha istražnog zatora u njegovom slučaju ne može ostvariti primjenom drugih blažih mjera, kao niti istražnim zatvorom u domu, uz bitnu argumentaciju da se imajući u vidu sve okolnosti slučaja svrha istražnog zatvora može postići i odgovarajućim mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, a budući da je nezaposlen i istražnim zatvorom u domu.

6.1. Suprotno žalitelju, polazeći od okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv, naročito onih koje na razini osnovane sumnje upućuju da je žrtvu udarao rukama i dogurivao, te ju nastavio udarati rukama i nogama čak i nakon što ju je srušio, kada je ova bespomoćno ležala na tlu (na zaključak o bezobzirnosti takvog njegovog postupanja bitno ne utječe je li žrtva pritom ostala i bez svijesti, a kako to pogrešno smatra žalitelj), u povezanosti s činjenicom da se tereti za dva teška kaznena djela s elementom nasilja, te da mu je još kao maloljetniku zbog počinjenja kaznenog djela bila izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod, koja očito nije polučila svoj cilj – usklađenje njegovog ponašanja s zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da sve navedeno kada se međusobno poveže i sagleda u svojoj ukupnosti upućuje na zaključak da se svrha istražnog zatvora u ovom slučaju razumno nipošto ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, kao niti istražnim zatvorom u domu.

6.2. Stoga žalba okrivljenog EZ nije osnovana.

7. U odnosu na žalbu okrivljenog RZ.

7.1 Vezano za njegovu žalbu u dijelu gdje osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio terećeno kazneno djelo, konkretno kazneno djelo razbojništva iz čl. 230. st. 1. KZ/11, također valja primijetiti da je optužnica koja je protiv njega podnesena zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela potvrđena, tako da se prvostupanjski sud o postojanju navedenog temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora prethodno već pravomoćno očitovao.

7.2. Okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima sud prvog stupnja temelji svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora ne može ostvariti primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da je do sada doduše bio pravomoćno osuđivan zbog počinjenja kaznenih djela, ali da je u međuvremenu uspješno resocijaliziran, budući da se nakon odsluženja kazne zatvora zaposlio, te vodi svakodnevnu brigu i skrb o bolesnoj majci s kojom živi u zajedničkom domaćinstvu, s time da je vrijeme koje je do sada proveo u istražnom zatvoru dostatno utjecalo na njega da više ne čini kaznena djela.

7.3. Suprotno žalitelju, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje kada se međusobno povežu i sagledaju u svojoj ukupnosti upućuju na realnu i objektivno predvidivu bojazan od ponavljanja djela (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08).

7.4. Tako sud prvog stupnja prije svega pravilno uočava da je do sada u tri navrata već bio pravomoćno osuđivan, i to u dva navrata zbog kaznenih djela protiv imovine, a jednom zbog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju, dakle, zbog kaznenih djela koja u sebi sadrže elemente kao i kazneno djelo za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, a što ukazuje da kaznene sankcije koje su mu bile izrečene za ta djela, između ostalog i bezuvjetna kazna zatvora, očito nisu polučile svoj cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, dok njegove tvrdnje da se nakon izdržane kazne uspješno resocijalizirao opovrgava činjenica počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku.

7.5. Navedene okolnosti i po stavu ovog žalbenog suda upućuju na izrazito visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo, a polazeći od prirode i brojnosti navedenih okolnosti, naročito onih koje govore o tome da ga u počinjenju djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku nisu odvratile niti ranije izrečene kaznene sankcije, između ostalog niti bezuvjetna kazna zatvora, prvostupanjski sud je, a suprotno žalitelju, ujedno pravilno zaključio da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u konkretnom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera , kao niti istražnim zatvorom u domu.

8. Budući da žalbe okrivljenika nisu osnovane, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 6. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Mirna Mavriček