Republika Hrvatska

Poslovni broj: P Ob-23/2026-10

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Katji Morić Arambašić, kao sucu pojedincu, u parničnom postupku po tužbi tužiteljice DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice ČJ s prebivalištem u [adresa] te boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Slađani Čanković, odvjetnici u Zagrebu, Preradovićeva 18/1, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. veljače 2026. u nazočnosti tužiteljice osobno i punomoćnice tužene te nakon objave 06. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da osobni automobil M1 MERCEDES, klasa C, 204, broj šasije [broj šasije], prometna dozvola br. [broj dozvole]-CVH STP EUROZADAR, reg. oznake [registarska oznaka], predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice DJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], za udio od 13/40 dijela prava suvlasništva te je ovlaštena tužiteljica zatražiti i postići upis svoga prava suvlasništva na navedenom automobilu u odgovarajućem javnom očevidniku,

u preostalom dijelu od dosuđenih 13/40 dijela do 17/50 dijela, odnosno za 3/200 dijela tužbeni zahtjev tužiteljice se odbija kao neosnovan.

II. Utvrđuje se da udio od 13/40 dijela osobnog automobila M1 MERCEDES, klasa C, 204, broj šasije [broj šasije], prometna dozvola br. [broj dozvole]-CVH STP EUROZADAR, reg. oznake [registarska oznaka], ne ulazi u ostavinsku masu iza pok. TJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iza kojeg se vodi ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem O-1954/20,

u preostalom dijelu od dosuđenih 13/40 dijela do 17/50 dijela, odnosno za 3/200 dijela tužbeni zahtjev tužiteljice se odbija kao neosnovan.

III. Dužna je tužena ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici DJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.161,38 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troška odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba tužiteljice u toč. I. u dijelu u kojem istam traži da se za udio od 4/25 dijela (1/2 dijela -17/50 dijela) utvrdi da osobni automobil M1 MERCEDES, klasa C, 204, broj šasije [broj šasije], prometna dozvola br. [broj dozvole]-CVH STP EUROZADAR, reg. oznake [registarska oznaka], predstavlja njezinu bračnu stečevinu te da ju se ovlasti da zatražiti i postigne upis svoga prava suvlasništva u tom udjelu na navedenom automobilu u odgovarajućem javnom očevidniku.

II. Odbacuje se tužba tužiteljice u toč. II. u dijelu u kojem ista traži da se udio od 4/25 dijela (1/2 dijela-17/50 dijela) osobnog automobila M1 MERCEDES, klasa C, 204, broj šasije [broj šasije], prometna dozvola br. [broj dozvole]-CVH STP EUROZADAR, reg. oznake [registarska oznaka], ne ulazi u ostavinsku masu iza pok. TJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iza kojeg se vodi ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem O-1954/20.

Obrazloženje

1. U naprijed navedenoj pravnoj stvari dana 16. siječnja 2026. donesena je Presuda posl. br. P Ob-186/2021-53 kojom je u toč. I. utvrđeno da osobni automobil M1 MERCEDES, klasa C, 204, broj šasije [broj šasije], prometna dozvola br. [broj dozvole]-CVH STP EUROZADAR, reg. oznake [registarska oznaka], predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice DJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], za udio od 17/50 dijela prava suvlasništva te da je ovlaštena tužiteljica zatražiti i postići upis svoga prava suvlasništva na navedenom automobilu u odgovarajućem javnom očevidniku, u toč. II. da taj suvlasnički udio od 17/50 dijela predmetnog automobila ne ulazi u ostavinsku masu iza pok. TJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iza kojeg se vodi ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem O- 1954/20, a toč. III. je tužena obvezana naknaditi tužiteljici parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.011,18 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu od dosuđenih 17/50 dijela do traženih 1/2 dijela tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

1.1. Naime, ovaj sud je nakon provedenog dokaznog postupka našao da je predmetni automobil kupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i pok. TJ te da je isti financiran na način da je u vrijednosti od 11.000,00 EUR predan automobil kojeg je pok. TJ kupio nakon razvoda braka sa bivšom suprugom, a prije sklapanja braka sa tužiteljicom te u preostalom dijelu novcima dobivenim prodajom automobila Daewoo Lanos za 1.500,00 EUR kojeg je tužiteljica stekla prije sklapanja braka sa pok. TJ, prodajom automobila Jeep Hyundai za 3.000,00 EUR kojeg je tužiteljica kupila u braku novcem kojeg je uštedjela radom u Švicarskoj nakon sklapanja braka te prodajom kamiona Fiat Ducato za 2.300,00 CHF koji je kupljen u braku 2013. od ušteđevine koju je TJ stekao od svoje plaće, kao i dijelom iz mirovinskog fonda pok. TJ. Dakle, kako je utvrđeno da je predmetni automobil djelomično kupljen novcima koji proistječu iz imovine stečene radom, a djelomično novcima, odnosno davanjem pod račun automobila koji su bili u cijelosti ili u većem dijelu vlastita imovina bračnih supružnika (novac dobiven prodajom Daewoo Lanos i davanje pod račun Mercedesa), to je isti samo djelomično bračna stečevina tužiteljice i pok. TJ.

1.2. Nadalje, udio u kojem je predmetni automobil bračna stečevina utvrđen je na način da je izvršen uvid u račun 093 003600404 izdan 23. prosinca 2016. od strane društva JOLLY AUTOline d.o.o. iz kojeg proizlazi da je isti kupljen za iznos od 271.915,81 kn, što iznosi 36.089,43 EUR te je od navedenog iznosa oduzet iznos od 11.000,00 EUR na ime vrijednosti automobila koji je dan pod račun i iznos od 1.500,00 EUR na ime novaca dobivenih prodajom automobila Daewoo Lanos u vlasništvu tužiteljice, čime se dobio iznos od 23.589,43 EUR, u kojem dijelu automobil predstavlja bračnu stečevinu. Stavljanjem iznosa od 23.589,43 EUR u razmjer sa cjelokupnom kupoprodajnom cijenom od 36.089,43 EUR, dobio se postotak od 65,364 %. Međutim, ovaj sud je taj postotak udjela koji čini bračnu stečevinu sa 65,364 %, povećao na 68%, jer je cijenio činjenicu da je automobil koji je dan pod račun za kupnju predmetnog automobila, kupljen na kredit koji se posljednjih godinu dana otplaćivao u bračnoj zajednici tužiteljice i pok. TJ.

1.3. Kako sukladno odredbi čl. 36 ObZ bračni drugovi imaju podjednake suvlasničke udjele u bračnoj stečevini, odnosno svaki 1/2 dijela, to je ovaj sdu našao da suvlasnički udio tužiteljice na bračnoj stečevini od 68 % iznosi 34 %, odnosno 17/50 dijela, pa je u tom udjelu valjalo prihvatio toč. I. i toč. II. tužbenog zahtjeva, a u preostalom dijelu od dosuđenog do traženog udjela odbio kao neosnovane.

2. U odnosu na Presudu posl. br. P Ob-186/2021-53 od 16. siječnja 2024. tužena je uložila žalbu povodom koje je Županijski sud u Osijeku Rješenjem posl. br. Gž Ob-32/2024-3 od 29. siječnja 2026. ukinuo toč. I. i II. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužiteljice te toč. III. koja se odnosi na parnični trošak te je u tim dijelovima predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Naime, drugostupanjski sud je bio stava da je prvostupanjski sud ispravno prihvatio iskaz tužiteljice s obzirom da je na logičan način iskazivala o okolnostima koje su joj osobno poznate, a njezini navodi su i sukladni materijalnoj dokumentaciji, dok svjedokinje HJ nije jer ista nema neposrednih saznanja o predmetnom sporu s obzirom da sa pok. TJ nije u bračnoj zajednici od 1996. te da nije komunicirala s njim od 2006. Međutim, da s pravom tuženica u žalbi ukazuje da nije jasno na koji je način prvostupanjski sud došao do zaključka da se postotak od 65,364% treba povećati na 68%, pa da presuda u tom dijelu nema razloga te se ne može ispitati.

3. U ponovljenom postupku tužiteljica je u cijelosti ostala kod tužbe te predložila da sud sasluša svjedoke FJ i OJ, izvrši uvid u dokumentaciju koju je dostavila uz podnesak koji je predala istog dana prije rasprave te da sud službenim putem pribavi podatke o "penzion kasi" TJ i podatke o kreditu kojim je TJ plaćao automobil koji je dan pod račun za kupnju predmetnog automobila, s obzirom da je taj kredit plaćan i za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice do 10. svibnja 2010. pa do prosinca 2012. na način da je svaki mjesec plaćana rata u iznosu od 500 franaka koji su plaćali ona i TJ sredstvima stečenim radom, obzirom da je TJ otišao u mirovinu tek 2013. te da je i ona u to vrijeme radila.

3.1. Tužena je u cijelosti ostala kod odgovora na tužbu i svih navoda iznijetih tijekom postupka, a naročito kod tvrdnje da predmetni automobil nije i ne može biti bračna stečevina ovdje tužiteljice i pok. TJ, prvenstveno iz razloga jer je isti kupljen novcem koji predstavljaju posebnu imovinu pok. TJ onako kako je pred sudom iskazivala svjedokinja HJ bivša supruga pok. TJ.

3.2. Ovaj sud je odbio provođenje dokaza koje je predložila tužiteljica jer odlukom drugostupanjskog suda postupak je vraćen u fazu glavne rasprave, a ti dokazi nisu bili predloženi do zaključenja prethodnog postupka te je zaključio sa raspravljanjem u ovoj pravnoj stvari.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: Rješenje ovog suda posl. br. O- 1954/20-26 od 21. srpnja 2021. (l.s.4-6), Zapisnik posl. br. O-1954/20, UPP/OS- 164/20 sačinjen 01. ožujka 2021. od strane Alkice Kolega Zubčić javne bilježnice u Zadru kao povjerenika ovog suda u ostavinskom postupku iza pok. TJ (l.s. 7-9), prometnu dozvolu broj: [broj prometne dozvole] (l.s., 10-11), Račun 093 003600404 izdan 23. prosinca 2016. od strane društva JOLLY AUTOline d.o.o. (l.s. 17), Vjenčani list od 11. veljače 2014. (l.s. 23), dana 12. rujna 2022. saslušao svjedokinju HJ te tužiteljicu kao stranku (l.s. 72-77), pročitao iskaz svjedoka EJ RJ i svjedokinje RJ iznesene pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu na zapisnik posl. br. Pom-69/2022-3 13. rujna 2022. (l.s. 80-82), pročitao iskaz svjedoka EJ iznesen pred Općinskim sudom u Gospiću, Stalnom službom u Otočcu na zapisnik posl. br. Pom-17/2022-2 07. listopada 2022. (l.s. 85-86), dana 13. travnja 2023. nadoslušao tužiteljicu kao stranku (l.s. 113), pročitao nalaz stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila ing. Dušana Buškulića od 13. svibnja 2023. (l.s. 119-125) te dokument od 14. ožujka 2022. (l.s. 179).

4.1. Sud je donio odluku na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22

– dalje ZPP).

Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

5. Tužiteljica je u ponovljenom postupku u cijelosti ostala kod svog tužbenog zahtjeva kojim u toč. I. traži da se utvrdi da osobni automobil M1 MERCEDES, klasa C, 204, broj šasije [broj šasije], prometna dozvola br. [broj dozvole]-CVH STP EUROZADAR, reg oznake [registarska oznaka], predstavlja bračnu stečevinu koje je ona suvlasnik za 1/2 dijela, a u toč. II. traži da se utvrdi da taj suvlasnički udio ne ulazi u ostavinsku masu iza pok. TJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iza kojeg se vodi ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem O- 1954/20.

6. Presuda posl. br. P Ob-186/2021-53 od 16. siječnja 2024. postala je pravomoćna u dijelu u kojem je tužiteljica u toč. I. i II. odbijena za udio od dosuđenih 17/50 dijela do traženih 1/2 dijela, pa je u tom dijelu tužbu pod toč. I. i II. tužbenog zahtjeva valjalo odbaciti jer se radi o presuđenoj stvari, slijedom čega je odlučeno kao u toč. I. i II. izreke ovog Rješenja.

7. Dakle, predmet ovog ponovljenog postupka je samo suvlasnički udio na predmetnom automobilu od 17/50 dijela.

7.1. Iz obrazloženja Rješenja Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž Ob- 32/2024-3 od 29. siječnja 2026. proizlazi da ovaj sud osnovano prihvatio iskaz tužiteljice i na temelju njega, kao i materijalne dokumentacije koja se nalazi u spisu, utvrdio da je predmetni automobil:

- kupljen u vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i pok. TJ 2016.

- da je kupovina financirana:

a) dijelom iz vlastite imovine bračnih drugova i to davanjem pod račun automobila u vrijednosti od 11.000,00 EUR koji je bio zasebna imovina pok. TJ jer je isti kupljen nakon razvoda braka sa bivšom suprugom, a prije sklapanja braka sa tužiteljicom te iznosom od 1.500,00 EUR koji je bio vlastita imovina tužiteljice jer je dobiven prodajom automobila Daewoo Lanos kojeg je tužiteljica stekla prije sklapanja braka sa pok. TJ,

b) dijelom iz imovine koja potječe od imovine stečene radom za vrijeme trajanja bračne zajednice i to iznosom od 3.000,00 EUR dobivenim prodajom automobila Jeep Hyundai kojeg je tužiteljica kupila u braku novcem stečenim radom u Švicarskoj nakon sklapanja braka, zatim iznosom od 2.300,00 CHF dobivenim prodajom kamiona Fiat Ducato koji je kupljen u braku 2013. novcem koje je TJ stekao radom nakon sklapanja braka, kao i dijelom iz novog mirovinskog fonda pok. TJ osnovanim nakon razvoda sa bivšom suprugom HJ,

- da je s obzirom na način financiranja kupovine predmetnog automobila isti samo djelomično bračna stečevina tužiteljice i pok. TJ.

7.2. Nadalje, iz obrazloženja Rješenja Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž OB-32/2024-3 od 29. siječnja 2026. proizlazi da ovaj sud osnovano cijenio kao paušalan i usmjeren isključivo ka ostvarenju uspjeha u ovom sporu prigovor tužene da predmetni automobil ne predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i pok. TJ, s obzirom da ista svoja saznanja crpi od majke HJ, koja nije komunicirala s pok. TJ od 2006. te nema neposrednih saznanja o predmetnom sporu.

8. Dakle, kako je predmetni automobil djelomično financiran vlastitom imovinom bračnih drugova u ukupnom iznosu od 12.500,00 EUR, to je valjalo taj iznos oduzeti od kupoprodajne cijene od 271.915,81 kn (račun 093 003600404 od 23. prosinca 2016. - l.s. 17), odnosno od 36.089,43 EUR, čime se dobije iznos od 23.589,43 EUR, u kojem dijelu automobil predstavlja bračnu stečevinu, a koji odgovara udjelu od cca 65 %, do kojeg udjela se došlo stavljanjem iznosa od 23.589,43 EUR u razmjer sa cjelokupnom kupoprodajnom cijenom od 36.089,43 EUR.

8.1. Slijedom navedenog te temeljem čl. 36. Obiteljskog zakona (Narodne Novine br. 103/15,) koji je bio na snazi u vrijeme sjecanje predmetnog automobila, a sukladno kojem bračni drugovi imaju podjednake suvlasničke udjele u bračnoj stečevini, odnosno svaki 1/2 dijela, to suvlasnički udio tužiteljice na bračnoj stečevini od 65 % iznosi 32,5 %, odnosno 13/40 dijela, pa je u tom udjelu valjalo prihvatiti toč. I. i toč. II. tužbenog zahtjeva, a u preostalom dijelu od dosuđenog do udjela od 17/50, odnosno za 3/200 dijela odbiti kao neosnovan, kako je odlučeno u izreci ove presude.

8.2. Ovaj sud nije uzeo u obzir činjenicu da je automobil koji je dan pod račun za kupnju predmetnog automobila, kupljen na kredit koji se otplaćivao u bračnoj zajednici tužiteljice i pok. TJ iz razloga jer je tužiteljica u odnosu na isto mijenjala svoje navode, s obzirom da je u svom iskazu od 13. travnja 2023. navela da se kredit otplaćivao još godinu dana nakon što su ona i TJ sklopili brak, da bi u ponovljenom postupku rekla da se otplaćivao od svibnja 2010. do prosinca 2012., dakle godinu i osam mjeseci, pa kako u prilog istome nije dostavila nikakve materijalne dokaze, ovaj sud je primjenom načela o teretu dokazivanja našao da ista nije dokazala visinu svog doprinosa s te osnove, slijedom čega isto nije bilo moguće uračunati u njezin suvlasnički udio predmetnog automobila s osnova bračne stečevine.

9. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, kojom je propisano da ukoliko stranka djelomično uspje u parnici, da sud može s obzirom na postignuti uspjeh odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj razmjeran dio troška, pa je uzevši u obzir da je tužiteljica u sporu u cijelosti uspjela u odnosu na osnovu te sa 35% u odnosu na visinu postavljenog zahtijeva, našao da je ista ukupno uspjela sa 67,5% (100% osnova + 35% visina = 135/2 = 67,5%), a tužena sa 32,5 %.

9.1. Slijedom navedenog, nadalje je trebalo od postotka uspjeha tužiteljice, s obzirom da je ona uspjela u većoj mjeri, oduzeti postotak uspjeha tužene, čime se dolazi do postotka od 35% u kojem djelu joj je tužena dužna naknaditi trošak ovog postupka.

9.2. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12 - dalje: Tarifa), vrijednosti predmeta spora od 101.000,00 kn, odnosno 13.405,00 EUR, tužiteljici koji je u ovom postupku djelomično bila zastupana po punomoćniku iz redova odvjetnika, valjalo je sukladno njezinom postavljenom zahtjevu priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn, odnosno 331.81 EUR (Tbr. 8. t. 1.), sastava podneska od 07. prosinca 2021. od 2.500,00 kn, odnosno 331.81 EUR (Tbr. 8. t. 1.), zastupanja na ročištu od 02. veljače 2022., 14. lipnja 2022. i 12. rujna 2022. od po 2.500,00 kn po ročištu, odnosno 331.81 EUR po ročištu (Tbr. 9. toč. 1.), dok joj je za zastupanje na ročištu od 25. ožujka 2022. od traženih 2.500,00 kn, odnosno 331.81 EUR priznato samo 100,00 EUR jer je isto odgođeno prije početka raspravljanja pa ima pravo na 50 bodova za to ročište (Tbr. 9. t.5.). Za sastav podneska od 25. ožujka 2022. i 06. lipnja 2022. tužiteljici uopće nije priznat trošak jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka (čl. 155 ZPP). Naime, iako tužiteljici s obzirom na vrijednost predmeta posra pripada pravo na 250 bodova po radnji, odnosno 500,00 EUR po radnji, sud je vezan njezinim zahtjevom te joj je priznao traženih 331,81 EUR po radnji, osim za ročište od 25. ožujka 2022. za koje joj je priznao 50 bodova, odnosno 100,00 EUR iz narpijed navedenih razloga.

9.3. Dakle, tužiteljici je s osnove tužbenog zahtjeva priznato ukupno 1.759,05 EUR (Tbr. 50), što sa priznatim PDV-om od 25% u iznosu od 439,76 EUR iznosi 2.198,81 EUR (Tbr. 42) te troškom sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.360,00 kn, odnosno 180,50 EUR i presudu u iznosu od 1.360,00 kn, odnosno 180,50 EUR, sveukupno iznosi 2.559,81 EUR.

9.4. S obzirom da je tužiteljica uspjela sa 35% u ovom sporu, to joj je tužena dužan naknaditi trošak u iznosu od 895,93 EUR, koliko iznosi 35 % od 2.559,81 EUR, kao i trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, odnosno 265,45 EUR, koji je trošak bio nužan neovisno o visini uspjeha u sporu s obzirom da se vještačenje provodilo radi utvrđenja identiteta osobnog automobila koji je ovdje predmet spora koji je tužena osporila u ovom postupku, što znači da je tužena dužna tužiteljici sveukupno naknaditi trošak u iznosu od 1.161,38 EUR, a kako je odlučeno u toč. III. izreke ove presude.

U Zadru, 06. kolovoza 2026.

S u d a c

Katja Morić Arambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka, putem ovog suda, za Županijski sud u RH.

DNA:

1. Tužiteljici osobno,

2. Tuženoj po punomoćniku.