Republika Hrvatska

Općinski sud u Puli-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Rovinj, Obala P. Budicina 4

Posl.br. P-415/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sutkinji Alessandri Gržinić-Matika, u pravnoj stvari tužiteljice VI iz [adresa], Zeci 7, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku u Puli, protiv tužene Erste & Steiermaerkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, radi utvrđenja ništetnosti, dana 06. kolovoza 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj: broj: 51400607-5102965633 sklopljenog 25. travnja 2006. godine između tužitelja kao korisnika kredita sa jedne strane i tuženika kao Banke sa druge strane, koja odredba glasi:

''NAKNADA: Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,500% (jedan cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjestoHRK), obračunate s datumom plasmana. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana."

II. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi parnični trošak od 456,55 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 12. svibnja 2026. godine pod gore označenim poslovnim brojem zaprimljena je tužba tužiteljice protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu od 25. travnja 2006. godine.

1.1. U tužbenoj osnovi tužbe se navodi:

- da je između tužiteljice kao korisnice kredita s jedne strane i tužene kao kreditora s druge strane, sklopljen u Rovinju dana 25. travnja 2006. godine Ugovor o kreditu broj: 51400607-5102965633;

- da je u članku 14. Ugovora o kreditu ugovorena za slučaj spora mjesna nadležnost suda u mjestu sjedišta banke;

- da je prorogacijska klauzula ugovorena člankom 14. Ugovora o kreditu je sukladno članku 81. Zakona o zaštiti potrošača (dalje u tekstu: ZZP) nepoštena, budući da se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora tuženika pa se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, stoga ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, to je nepoštena odredba i ništetna sukladno članku 87. stavka 1. ZZP-a;

- da je u konkretnom slučaju tužiteljica potpisala Ugovor s tuženom kojeg je tužena unaprijed formulirala i ponudila njegovo sklapanje tužiteljici uz uvjet da prihvati sve uvjete sadržane u Ugovoru, stoga tužiteljica nije imala utjecaj na njegov sadržaj;

- da je takvu ugovornu odredbu tužena uvrstila u Ugovor sa svrhom da nadležnost za sve sporove iz Ugovora povjeri isključivo sudu svog sjedišta i time ostvari pogodnosti i bitno manje troškove za sebe;

- da kako se smatra da ništetna ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti nikad nije bila ni postojala (ništetnost prorogacijske klauzule ex tunc), to dolazi do primjene odredbi o nadležnosti iz Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP);

- da je odredbom čl. 46. i čl. 48. ZPP-a uređena nadležnost suda koji je općemjesno nadležan za tuženu što je u sporovima protiv pravne osobe sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište;

- da prema članku 59. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi;

- da slijedom navedenoga, tužiteljica podnosi tužbu jer iz Ugovora o kreditu proizlazi da je isti sklopljen u Poslovnoj jedinici - Filijali tužene u Rovinju, pa iz te činjenice proizlazi i mjesna nadležnost prvostupanjskog suda u Puli koji je nadležan za područje grada Rovinja sukladno članku 2. Zakona o područjima i sjedištima sudova (NN 67/18 i 21/22);

- da je u čl. 10. Ugovora o kreditu ugovoreno da je tužiteljica dužna za obradu zahtjeva i odobravanje kredita platiti naknadu i to odredbom kako slijedi: ''Naknada: Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,500 % (jedan cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjestoHRK), obračunate s datumom plasmana;

- da je korisnica kredita suglasna da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.'

- da je tužena od tužiteljice 02. svibnja 2006. godine, na ime troškova obrade zahtjeva i odobravanja kredita naplatila iznos 1.666,66 HRK/ 221,20 EUR;

- da je tužena o predmetnom kreditnom poslu koji je potrošački ugovor, kao trgovac sama sastavila tekst Ugovora o kreditu te se radilo o tuženičinom unaprijed formuliranom standardnom ugovoru (čl. 49. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača/2014, čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača/ 2003.) i kao takvog dala na potpis tužiteljici kao potrošaču, a da se prethodno nije pregovaralo o ugovornim odredbama toga ugovora te tužiteljica nije imala utjecaj na sadržaj istih, što je dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, budući da tužiteljica nije bila informirana, niti su u ugovoru navedeni parametri slijedom kojih je mogla znati koje troškove banka naplaćuje kao jednokratnu naknadu za obradu zahtjeva za sklapanje ugovora, odnosno, zbog čega takvi troškovi iznose upravo 1,500% od iznosa odobrenog kredita;

- da je stoga odredba citirana u toč. 3. ove tužbe nepoštena, odnosno ništetna (čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača/2003.) te tužitelj ovom tužbom zahtijeva utvrđenja ništetnosti navedene ugovorne odredbe;

- da se tužiteljica obratila tuženici sa zahtjevom radi mirnog rješenja spora, ali bezuspješno.

1.2. Slijedom prednjih navoda tužiteljica predlaže usvojiti tužbeni zahtjev sadržaja kao u točki I. izreke ove odluke uz naknadu parničnog troška.

2. U privitku tužbe se dostavlja: Ugovor o kreditu od 25. travnja 2006. godine broj: 2402006-1031262160/51400607-5102965633 (list 6-9), Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102965633 od 11. veljače 2016. godine o provedenoj konverziji (list 10- 13), dopis banke od 30. prosinca 2024. godine (list 14), zahtjev za dostavu podataka (list 15-16).

3. Sukladno odredbi čl. 284. ZPP-a sud je otpravio primjerak tužbe (s prilozima) tuženici i pozvao ju na dostavu pismenog odgovora na tužbu pozivom od 13. svibnja 2026. godine, te istovremeno upozorio na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu i za to odredio rok od 45 dana.

3.1. Tužba i prilozi dostavljeni su tuženoj dana 19. svibnja 2026. godine što proizlazi iz potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena (poleđina lista 21).

3.2. Iako uredno pozvana da u određenom roku od 45 dana od zaprimanja tužbe podnese pisani odgovor na tužbu, tužena to ne čini ni do pisanja ove presude.

4. Sukladno odredbi čl. 331.b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP), ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno uvjetima propisanim tom odredbom članka, odnosno da je tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljena tuženiku, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate i ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Predmet postupka je ništetnost odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu broj: broj: 2402006-1031262160/51400607-5102965633 sklopljenog 25. travnja 2006. godine između tužiteljice kao korisnice kredita sa jedne strane i tužene kao banke sa druge strane, koja odredba glasi: ''NAKNADA: Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,500% (jedan cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjestoHRK), obračunate s datumom plasmana. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.

6. Ugovor o kreditu između stranaka zaključen je 25. travnja 2006. godine, pa se na sadržaj tog ugovora, a vezano uz primjenu materijalnopravnog propisa glede utvrđenja da li su neke odredbe toga ugovora nepoštene, a vezano na činjenice koje tužitelj u tužbi iznosi, imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora (NN 96/03).

7. Odredbom čl. 81. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nedopuštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.

8. Odredbom čl. 84. ZZP/03 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

9. Odredbom čl. 85. ZZP/03 propisano je, da ako na temelju Zakona ili sporazuma stranaka Ugovor mora biti u pisanom obliku, tada njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo i biti lako uočljive.

10. Odredbom čl. 86. st. 1. ZZP/03 propisano je, da dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača.

11. Konačno odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/03 je propisano da nepoštena ugovorna odredba ništava, a ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači za sobom i ništavost samog ugovora, ako on može opstati bez takve ništave odredbe.

12. Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZOO), činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl. 270. st. 1. ZOO propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

13. Nadalje, prema čl. 295. ZOO, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. Tužena, koja je nesporno sastavila predmetnu ugovornu odredbu o naknadi za obradu zahtjeva o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije osporila opravdanost niti jasnoću, odnosno određenost niti odredivost ugovorene naknade u postotku, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača. Imajući izneseno na umu, sud je zaključka da je tužena povrijedila interese i prava tužiteljice, kao potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristila nepoštenu ugovornu odredbu, kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, a bez propisanih parametara izračuna i o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, potrošača te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna. Navedeno rezultira time da je tužena, koja je odgovorna za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnula tužiteljici kao potrošaču bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj.

14. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje za ugovaranje naknade troškova za obradu kreditnog zahtjeva. Međutim tužena koja je nesporno sastavila predmetnu ugovornu odredbu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije osporila da ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

15. Obveza je prema sadržaju sklopljenog ugovora trebala biti poznata tužiteljici, međutim ista u tužbi tvrdi da nije mogla znati kakav je to trošak, da li je on opravdan, niti joj je pojašnjena opravdanost ugovorene visine te naknade to kako se radi o unaprijed formuliranoj odredbi od strane trgovca, zbog toga tužiteljica kao potrošač nije ni imala utjecaj na njen sadržaj. Konačno, tužena kao trgovac niti spori da se o toj pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo.

16. S obzirom na navedeno, a prije svega uvažavajući pasivno držanje tužene, sud je motrišta da su se u konkretnom slučaju ispunile pretpostavke za donošenjem presude zbog ogluhe primjenom odredbe čl. 331.b ZPP-a, to je odlučeno prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja kao u točki I. izreke ove presude.

17. Tužiteljica je podnijela zahtjev za naknadu parničnog troška sastojećeg od troškova sastava opomene pred tužbu 125,00 eura, sastava tužbe 250,00 eura i troškova sudske pristojbe na tužbu 26,55 eura i presudu 55,00 eura, odnosno sveukupno 456,55 eura.

17.1. Sud je priznao tužiteljici sve troškove, slijedom navedenog je o parničnom trošku odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude, primjenom odredbi čl. 154. i čl. 155. ZPP-a te primjenjivih Tar. br. 8., 37., 46. i 54. odvjetničke tarife i Zakona o sudskim pristojbama.

U Rovinju, 06. kolovoza 2026. godine.

Sutkinja:

Alessandra Gržinić-Matika

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovoga suda, a odluku o žalbi donosi nadležni Županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničkog stanja. (čl.353.st.2. ZPP-a).

Dna:

- pun. tužiteljice

- tuženici