Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž Ovr-274/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova ulica 82, Zagreb (ranije: Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb), protiv ovršenika OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Golubiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Golubić i Šikić j.t.d. iz Čakovca i ovršenika VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe na plaći, odlučujući o žalbi ovršenika OĆ izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: Ovr- 608/14-3 od 20. svibnja 2014., dana 6. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika OĆ kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: Ovr-608/14-3 od 20. svibnja 2014. izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona o kojima će odlučiti prvostupanjski sud.

II. Odbija se zahtjev ovršenika OĆ za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: Ovr-608/14-3 od 20. svibnja 2014. u odnosu na ovršenika VĆ nije bilo predmet drugostupanjskog postupka

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi je na temelju ovršne isprave , i to rješenja o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: Ovr-579/99 od 8. ožujka 1999., koje je postalo pravomoćno 11. lipnja 1999., određena predložena ovrha na plaći ovršenika. Ujedno, istim rješenjem o ovrsi je ovrhovoditelju odmjeren trošak u iznosu od 3.804,40 kn.

2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnio je ovršenik OĆ (dalje: žalitelj), kojemu je pobijano rješenje dostavljeno 14. svibnja 2026., zbog svih zakonom predviđenih razloga, predlažući da drugostupanjski sud uvaži žalbu, ukine pobijano rješenje i odbije prijedlog za ovrhu, te naloži ovrhovoditelju da mu naknadi troškove postupka, uključujući i troškove žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U žalbi žalitelj ističe prigovor zastare, navodeći da osporava rješenje o ovrsi Ovr- 579/99 od 8. ožujka 1999. koje da nikad nije primio pa u odnosu na njega nije moglo postati pravomoćno, a ako je postalo pravomoćno iz njemu nepoznatih razloga, tada ističe prigovor zastare budući da je od 1999. do 2014. prošlo 15 godina. Pored toga, tim rješenjem da je naznačen kao samo jedan od petorice ovršenika te stoga njemu nije naloženo platiti 46.064,35 kn, nego samo 1/5 tog iznosa, dakle 9.212,87 kn, odnosno 1.222,76 EUR, kojeg također nije bio dužan, te smatra da ovrhovoditelj nije ovlašen tražiti ovrhu protiv njega. Zaključno, navodi da ovrhovoditelj nema pravo ni na glavnicu ni na zatezne kamate koje je evidentno pogrešno obračunao.

6. Iznijetim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi.

7. Naime, pobijano rješenje o ovrsi doneseno je na temelju ovršne isprave u smislu odredbe čl. 23. toč. 1. OZ-a - ovršne sudske odluke, i to pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: Ovr-579/99 od 8. ožujka 1999., kojom je na temelju mjenice od 19. lipnja 1996., te protesta javnog bilježnika Ivana Kvakan iz Čakovca, upisanog u protestni upisnik, Knjiga I, redni broj 17. list br. 83. od 2. veljače 1999., naloženo ovršenicima (između ostalih i OĆ) da namire tražbinu ovrhovoditelja u iznosu od 46.064,35 kn sa zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 1999. do isplate i troškove postupka, sve u roku od 3 dana, te je radi ostvarenja navedenog potraživanja određena predložena ovrha na pokretninama ovršenika.

7.1. Iz predmetnog prijedloga za ovrhu proizlazi da je ovršenik u međuvremenu podmirio dio duga, pa ovrhovoditelj na dan 18. travnja 2014. (prema priloženom Izvadku iz poslovnih knjiga sa str. 6 spisa) potražuje na ime glavnice iznos od 40.484,54 kn sa zateznim kamatama od 19. travnja 2014. do isplate, iznos od 120.970,13 na ime zatezne kamate obračunate do 18. travnja 2014. i troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.814,48 kn, radi čije naplate, kao i troškova tog ovršnog postupka predlaže ovrhu na plaći i na novčanoj tražbini po računima ovršenika.

7.2. Kako je dakle pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom ovdje žalitelju naloženo da ovrhovoditelju namiri navedenu tražbinu, a što isti nije učinio, to je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je donio pobijano rješenje o ovrsi.

8. Prilikom donošenja pobijanog rješenja nije ostvaren niti jedan od žalbenih razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, dalje: OZ-a), a pravilno je primijenjeno i materijalno pravo, te nije počinjena niti jedna od bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 , 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, dalje: ZPP-a, koji se primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19, s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona) u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

9. Prigovor zastare i da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv njega, žalbeni su razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ-a o kojima ne odlučuje ovaj drugostupanjski sud već će o istima, sukladno odredbi čl. 52. st. 3. OZ-a, odlučiti prvostupanjski sud upućivanjem (zaključkom) na parnicu žalitelja radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe iz tih žalbenih razloga.

10. Neosnovani su i protivni sadržaju spisa žalbeni navodi žalitelja kojima osporava pravomoćnost rješenja o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: Ovr-579/99 od 8. ožujka 1999., jer iz potvrde koju isto sadrži proizlazi da je postalo pravomoćno 11. lipnja 1999., te ukidanje potvrde pravomoćnosti očigledno nije zatraženo. Osim toga, budući da se žalitelj obvezao kao mjenični jamac i da je visina potraživanja ovrhovoditelja potkrijepljena vjerodostojnom ispravom, neosnovanim se ukazuju i ostali žalbeni navodi žalitelja, koji nisu konkretizirani ni argumentirani, već predstavljaju puko prigovaranje, bez navođenja ikakvih dokaza u prilog njihove osnovanosti.

11. Iz navedenih razloga (izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ-a o kojima će odlučiti prvostupanjski sud) valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP- a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu žalitelja i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi.

12. Obzirom da žalitelj nije uspio sa žalbom, ne pripada mu pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a).

13. Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: Ovr-608/14-3 od 20. svibnja 2014. u odnosu na ovršenika VĆ nije bilo predmet drugostupanjskog postupka jer nije pobijano žalbom.

Varaždin, 6. kolovoza 2026.

Sudac

Snježana Šaško