Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Prekršajni odjel
Poslovni broj: Pp-1436/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Lejli Rašidkadić, uz sudjelovanje Ivane Džafić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĐJ, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024, dalje: ZSPC), u povodu prigovora na obavezni prekršajni nalog Primorsko-goranske županije, Općina Viškovo, Jedinstveni upravni odjel, klasa: 340-01/24-02/438, urbroj: 2170-35-07/08-24-2 od 29. veljače 2024. podnesenog sudu 03. travnja 2024. godine, nakon provedenog žurnog postupka, na temelju članka 244. stavka 1. i članka 183. Prekršajnog zakona („Narodne novine‟ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), dana 06. kolovoza 2026. godine
p r e s u d i o j e
I Okrivljenik ĐJ, nadimak Đ, sin pok. V i pok. M rođ. H, rođen **.**.1951. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], umirovljenik, s mirovinom od cca 900,00 eura, udovac, otac 1 punoljetnog djeteta, prekršajno kažnjavan, kazneno neosuđivan, trenutačno se protiv njega ne vodi drugi prekršajni ni kazneni postupak,
na temelju članka 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ)
kriv je
što
kao vlasnik vozila /odgovorna osoba u pravnoj osobi/ korisnik vozila, prometnom redaru ovog nadležnog tijela od dana 31. siječnja 2024. do 15. veljače 2024. u ostavljenom roku od 15 (petnaest) dana, nije dostavio vjerodostojan podatak o identitetu osobe kojoj je dao na upravljanje vozilo registarske oznake i broja [registarska oznaka] kojim je počinjen prometni prekršaj zaustavljeno ili parkirano na dijelu ceste gdje bi širina slobodnog prolaza od zaustavljenoga ili parkiranog vozila do neisprekidane uzdužne crte na kolniku ili do neke zapreke na cesti, bila manja od 3 m, odnosno do suprotnog ruba kolnika manja od 4 metra, u krugu od 3 m od posebnim oznakama na kolniku označenog podzemnog ili nadzemnog hidranta dana 18. siječnja 2024. u 10:17 sati u Općini Viškovo, Vozišće 3,
dakle, kao vlasnik vozila nije u roku od 15 (petnaest) dana dao vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja,
čime je počinio prekršaj iz članka 229. stavak 3. i 7. ZSPC,
pa mu se na temelju članka 229. stavka 7. ZSPC uz primjenu čl. 37. st. 2. i 3. PZ-a
i z r i č e
novčana kazna u iznosu od 90,00 eura (devedeset eura i nula centi).
Na temelju članka 33. stavka 11. okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jednog) mjeseca od dostave presude.
Ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, naplatit će se prisilno.
Na temelju članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. PZ okrivljenik se upozorava da ako u roku koji je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
II Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. PZ okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura i nula centi) u roku od 1 (jednog) mjeseca od dostave presude.
Obrazloženje
1. Općina Viškovo, Jedinstveni upravni odjel, dostavila je sudu predmet u povodu pravovremenog i dopuštenog prigovora protiv obaveznog prekršajnog naloga kojim je okrivljenik proglašen krivim zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog izreci te mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 660,00 eur.
1.1. Obavezni prekršajni nalog stavljen je izvan snage te je proveden žurni postupak.
2. Okrivljenik je pristupio na ročište dana 30. prosinca 2025. godine te se očitovao da se smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Sudu je objasnio da je još uvijek vlasnik automobila kojim je počinjen prekršaj, ali da već dulje vrijeme ne upravlja tim vozilom, već ga koristi njegov sin. Naveo je da je, nakon što je zaprimio obavijest kojom se od njega tražilo dostavljanje podataka o vozaču vozila, navedenu obavijest skenirao i proslijedio svojem sinu, smatrajući da će on obavijestiti policiju o tome tko je upravljao vozilom. Dodao je da će nakon ovog događaja automobil prenijeti u vlasništvo svojega sina kako se slične situacije više ne bi događale. Predložio je da sud odredi kraći rok od osam dana radi dostave dokaza da je plaćena kazna koju je prometni redar izdao zbog nepropisnog parkiranja te je istaknuo kako smatra da nije bilo potrebe za dostavljanjem podataka o vozaču vozila. Iskazuje svoje žaljenje te zamolio da mu se izreke što blaža kazna u slučaju da ne pronađe dokaz o uplati kazne za parkiranje s obzirom da je u mirovini.
2.1. Sud je u dokaznom postupku pročitao obavijest o počinjenom prekršaju od dana 25. siječnja 2024. (list 6 spisa), presliku povratnice (list 7 spisa), izvještaj o počinjenom prekršaju broj 030495480291 te se razgledao fotografije koji su sastavni dio tog izvješća (list 8 i 9 spisa) te izvršio uvid u podatke Ministarstva pravosuđa i uprave, Odjela za prekršajnu evidenciju za okrivljenika od 19. studenog 2025. godine.
2.2. Okrivljenik nije imao primjedbe na sadržaje pročitanih isprava niti daljnjiih dokaznih prijedloga.
3. Iz članka 229. stavka 3. ZSPC slijedi da je vlasnik vozila dužan na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave koja obavlja poslove iz članka 5. stavka 4. ZSPC dati vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, a pritom se dostava podataka o više osoba koje su upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje.
3.1. Sukladno članku 171. a PZ-a, ako sud okrivljenikovo priznanje ocijeni sukladnim dokazima u spisu, u nastavku dokaznog postupka izvest će samo dokaze koji se odnose na odluku o prekršajnopravnim sankcijama i drugim mjerama.
4. Na temelju priznanja okrivljenika koje je u skladu s provedenim dokazima sud smatra utvrđenim je okrivljeniku kao vlasniku vozila 31. siječnja 2024. godine dostavljen zahtjev iz članka 229. stavka 3. ZSPC od strane tužitelja i da okrivljenik nije dostavio, u zakonom propisanom roku, vjerodostojan podatak o osobi koja je dana 18. siječnja 2024. u 10:17 sati u Općini Viškovo, Vozišće 3 upravljala vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je počinjen prometni prekršaj zaustavljeno ili parkirano na dijelu ceste gdje bi širina slobodnog prolaza od zaustavljenoga ili parkiranog vozila do neisprekidane uzdužne crte na kolniku ili do neke zapreke na cesti, bila manja od 3 m, odnosno do suprotnog ruba kolnika manja od 4 metra, u krugu od 3 m od posebnim oznakama na kolniku označenog podzemnog ili nadzemnog hidranta. Spisu ne prileži dokaz o plaćenoj kazni za osnovni prekršaj.
4.1. Iz prekršajne evidencije proizlazi kako je okrivljenik prekršajno kažnjavan za prekršaj iz čl. 229. st. 7. ZSPC-a.
4.2. Okrivljenik je kriv za prekršaj jer je kao i svaka prosječna osoba i vlasnik vozila, bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo postupanje zabranjeno, a na to je izričito i bio upozoren u zahtjevu koji je dostavljen.
5. Odabirući mjeru kazne sud je imao u vidu stupanj krivnje, opasnost djela, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, ponašanje nakon počinjenog prekršaja, imovinske prilike okrivljenika te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, te svrhu kažnjavanja, a to je da se izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, utječe na svijest počinitelja o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti te pravednosti kažnjavanja.
5.1. Sud je na strani okrivljenika utvrdio sljedeće olakotne okolnosti: iskreno i potpuno priznanje prekršaja iskazano neposredno na ročištu, kojim je okrivljenik preuzeo odgovornost i izrazio žaljenje, odsustvo namjere s obzirom da je okrivljenik, pouzdajući se u sina koji koristi predmetno vozilo, pogrešno smatrao da će sin sam dostaviti podatke nadležnom tijelu, što upućuje na nehaj kao lakši oblik krivnje i na odsustvo prijevarnog ili svjesnog izbjegavanja zakonske obveze, stariju životnu dob okrivljenika (74 godine) i mirovinski status s prihodima od cca 900,00 eura, što upućuje na ograničene financijske mogućnosti pri izvršenju novčane kazne, zatim i namjeru okrivljenika da vozilo prenese u vlasništvo sina, čime otklanja mogućnost ponavljanja takve situacije u budućnosti kao i protok značajnog vremenskog roka od počinjenja prekršaja (18. siječnja 2024.) do donošenja ove presude (06. kolovoza 2026.), više od dvije i pol godine, koji je sam po sebi u određenoj mjeri kazneni teret za okrivljenika, a u navedenom periodu okrivljenik nije počinio nove prekršaje te je na taj način sud utvrdio pozitivno ponašanje okrivljenika nakon počinjenog prekršaja.
5.1.1. U odnosu na raniju osuđivanost za istovrsni prekršaj, iz potvrde Ministarstva pravosuđa i uprave, Odjela za prekršajnu evidenciju od 19. studenog 2025. (list spisa) proizlazi kako je navedena odluka postala pravomoćna dana 13. travnja 2023. godine, te je do donošenja ove presude proteklo više od tri godine, nastupila je rehabilitacija po sili zakona, zbog čega navedena osuđivanost nije mogla biti cijenjena kao otegotna okolnost.
5.1.2. Uzimajući u obzir sve navedene olakotne okolnosti u njihovoj ukupnosti, a naročito odsustvo namjere, iskazano žaljenje, stariju životnu dob i ograničene imovinske prilike okrivljenika, sud je zaključio da postoje naročite olakotne okolnosti u smislu članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona te da se svrha kažnjavanja može postići i kaznom blažom od zakonom propisanog minimuma. Propisani minimum za predmetni prekršaj iznosi 660,00 eura, a što iznosi 2/3 mirovine okrivljenika. Kazna je ublažena do iznosa od 90,00 eura, koji odgovara općem zakonskom minimumu iz članka 33. Prekršajnog zakona, što je i granica do koje je ublažavanje dopušteno temeljem članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona. Sud smatra da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja, posebice specijalnopreventivni učinak, imajući u vidu okrivljenikovo ponašanje nakon počinjenja prekršaja i iznesenu namjeru o prijenosu vlasništva vozila.
5.2. Okrivljenik ima mogućnost platiti dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom čime će se smatrati da je novčana kazna u cijelosti plaćena.
6. Odluka o troškovima donesena je primjereno dužini i složenosti trajanja prekršajnog postupka te imovnom stanju okrivljenika.
7. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
U Rijeci 06. kolovoza 2026. godine
Zapisničarka
Sutkinja
Ivana Džafić
Lejla Rašidkadić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU
Protiv presude nije dopuštena žalba.
1. DNA:
2. ovlašteni tužitelj
3. okrivljenik ĐJ, uz uplatnicu
4. u spis
