REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1151/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Damir Mokrović, odvjetnik u Zagrebu, Trakošćanska 29, protiv tuženika: 1. MC, [adresa], NSW, 2537 P, 53 Heath Street, 2. PCO, [adresa], NSW, 2537 P, 53 M Street, 3. KC, [adresa], 2537 P, 53 Heath Street, 4. MCO, [adresa], 2537 P, 53 Heath Street, 5. EC, [adresa], NSW, 2537 [adresa], 53 [adresa] i 6. KCO, [adresa], P.O. Box 637, Gungahunli A.C.T. 2912, svi zastupani po punomoćniku Ivanu Bošković, odvjetniku u Požegi, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude poslovni broj: P-9265/2023-39 od 26. ožujka 2026. Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u sjednici održanoj 4. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljičina žalba protiv odluke o glavnoj stvari i potvrđuje presuda poslovni broj: P-9265/2023-39 od 26. ožujka 2026. Općinskog građanskog suda u Zagrebu u točki I. izreke u cijelosti.

II. Žalba se djelomično prihvaća a u preostalom dijelu odbija kao neosnovana protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki II. izreke prvostupanjske presude tako da se ta odluka:

- preinačuje u dijelu kojim je tužiteljici naloženo naknaditi tuženicima parnične troškove u iznosu od 975,00 eura sa zateznim kamatama i u tom dijelu odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

- potvrđuje u preostalom dijelu za iznos od 9.993,75 eura sa zateznim kamatama kako je to određeno u prvostupanjskoj presudi.

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova postupka nastalih u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvoga stupnja odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice PC protiv tuženika MC, PCO CC, ĐC, ECO i CCO (dalje u tekstu tuženici) radi utvrđenja da je istinita i pravno valjana usmena oporuka ostaviteljice pokojne JC, rođene **.**.1927. a umrle **.**.2007., izjavljena pred svjedocima ŠC i LC **.**.2007. oko 17:00 u korist tužiteljice, koja je proglašena na zapisniku Općinskog građanskog suda u Zagrebu na ročištu 13. ožujka 2009. u predmetu poslovni broj: O-7523/07 (novi broj: O-4091/09) i pohranjena kod tog suda pod brojem Pi-211/09 te je odbijen i tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova, o čemu je odlučeno u točki I. izreke, dok je u točki II. izreke odlučeno o troškovima postupka tuženika pa tužiteljici naloženo naknaditi svim tuženicima troškove u iznosu od 10.968,75 eura sa zateznim kamatama od 26. ožujka 2026. do isplate i sve u roku od petnaest dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobija tužiteljica zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga ističući kako je u postupku utvrđeno da je usmena oporuka postojala i pokojna JC već 202. željela da njezina imovina pripadne tužiteljici jer se ona još tada jedina brinula za nju, a to je bitan podatak koji je trebalo uzeti u obzir kod donošenja prvostupanjske presude. S obzirom na to da vještak tvrdi kako uz takvu dijagnozu kakvu je imala sada pokojna JC pacijenti nemaju lucidne trenutke, a utvrđeno je da je mjesec i pol dana nakon zaprimanja u bolnicu i nepunih mjesec dana prije svoje smrti normalno razgovarala sa svojim rođacima, postavlja pitanje kako 10. listopada 2007. nije mogla lucidno razumjeti i objasniti svoju posljednju volju pa ističe kako nalaz i mišljenje vještaka, pogotovo u neurološkim i psihijatrijskim slučajevima, ne moraju biti u cijelosti točni i precizni a kada se kompiliraju iskazi svih svjedoka koji su utvrđeni kao vjerodostojni smatra da se može zaključiti kako [adresa]. nije imala nikakvih dementnih ili drugih psihijatrijskih smetnji te je tada na svoju inicijativu sastavila ugovor o skrbništvu kojim je svoju imovinu nakon svoje smrti namijenila ostaviti PC kao jednoj osoba koja se kontinuirano i gotovo svakodnevno brinula o pokojnoj JC te ju smjestila u bolnicu zbog znakova demencije i strahova od noći a rođaci su pokojne JC s njom razgovarali 14. rujna 2007. kada je imala potvrđenu dijagnozu nespecificirane demencije i posvjedočili da je potpuno normalno s njima komunicirala, prepoznala ih i sjećala se mnogo obiteljskih osoba i događaja. Sebe ne smatra osobom s prijevarnim namjerama jer ne bi inicirala sastav i ovjeru ugovora koji nije provediv a onda još i priznala da se temeljem takvog dokumenta nije mogla upisati kao vlasnica nekretnine u vlasništvu pokojnice te je iz obrazloženja presude vidljivo kako je i sam sud uvjeren da je posljednja volja JC izrečena na pravno valjani način, odnosno da je oporuka postojala.

2.1. Posebno pobija odluku o troškovima postupka smatrajući da je nagradu odvjetniku bilo moguće priznati u punom iznosu za najviše pet podnesaka u postupku, a sud je tuženicima nepravilno dosudio punu nagradu za sedam podnesaka, s tim što se podnesak od 23. ožujka 2015. ne može ni pronaći u sudskom spisu, tako da je tuženicima dosuđeno 800,00 eura više od iznosa propisanog Odvjetničkom tarifom. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te obveže tuženike naknaditi joj troškove postupka a postavlja i zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 961,75 eura.

2.2. Tuženici su podnijeli odgovor na žalbu osporavajući sve žalbene navode te ističući kako iz nalaza vještaka i opisanog zdravstvenog stanja pokojne JC svakako proizlazi kako ona zasigurno nije sačinila nikakvu usmenu oporuku, dok kronologija pokušaja tužiteljice PC da nezakonito stekne imovinu pokojne JC ukazuje na zaključak kako je i tvrdnja o postojanju usmene oporuke svjesno i namjerno osmišljena konstrukcija tužiteljice s ciljem nepripadnog stjecanja vrijedne imovine pokojne JC, a u kojoj je namjerno i svjesno sudjelovalo više osoba, od kojih su neke saslušane u postupku u svojstvu svjedoka. Ističu i kako je tužiteljica organizirala ukop JC ne obavijestivši rodbinu i podnijela prijedlog za uknjižbu zemljišnoknjižnom odjelu na temelju ugovora o skrbništvu koji nije propisno ovjeren pa joj je prijedlog odbijen a tek se nakon toga tužiteljica deklarira kao nasljednica navodeći kako ostaviteljica nije imala zakonskih nasljednika, iako je znala da je to neistina pa onda nakon što su se prethodne optužbe izjalovile tužiteljica konstruira nelogičnu i neživotnu tezu o navodnoj usmenoj oporuci. Predlažu da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi pobijanu prvostupanjsku presudu te postavljaju zahtjev za naknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 eura te trošak pristojbe na odgovor za odgovor na žalbu u iznosu od 90,26 eura.

3. Žalba nije osnovana protiv odluke o glavnoj stvari a djelomično jest protiv odluke o troškovima postupka.

4. Predmet je spora zahtjev tužiteljice PC za utvrđenje istinitom i pravno valjanom usmene oporuke ostaviteljice JC (rođene ECO) rođene **.**.1927. a umrle **.**.2007., izjavljene pred svjedocima ŠC i LC 10. listopada oko 17:00 u korist tužiteljice, koja je oporuka proglašena na ročištu 13. ožujka 2009. u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj: O-7523/07 (novi broj O-4091/09) i pohranjena kod toga suda pod brojem Pi-211/09.

5. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev jer je prvostupanjski sud ocijenio kako tužiteljica nije uspjela dokazati pretpostavke za valjanost usmene oporuke, poglavito zato što je medicinskim vještačenjem utvrđeno kako je kod oporučiteljice JC, bila prisutna psihopatološka simptomatika koja je po svojoj vrsti te naravi i intenzitetu imala za posljedicu nesposobnost za rasuđivanje na dan 10. listopada 2007. pa da je utvrđeno postojanje mane volje koja uzrokuje ništetnost oporučnog raspolaganja.

6. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio kako je prvostupanjska presuda u pogledu odluke o glavnoj stvari zakonita i pravilna pa tužiteljičina žalba slijedom toga neosnovana a osnovana je samo djelomično protiv odluke o troškovima postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti, kao ni bitne povrede iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 106. ZPP koju tužiteljica ističe u žalbi, jer izostavljanje osobnih identifikacijskih brojeva tuženika (ako su im uopće dodijeljeni s obzirom na to da žive u [adresa]) nije bilo niti je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

8. U pogledu odluke o glavnoj stvari nisu ostvareni ni drugi razlozi, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Iz dokaza provedenih u prvostupanjskom postupku proizlaze činjenice, od kojih neke nisu ni sporne:

- ostaviteljica je JC nakon smrti supruga Darka Domića 1998. godine živjela sama u stanu u [adresa], nije imala djece a tada je još bila živa njezina majka K koja je živjela u [adresa] gdje je živio i ostaviteljičin jedini brat SC koji je preminuo tijekom ove parnice a njegovi su nasljednici aktualni tuženici;

- tužiteljica PC stanuje u obližnjoj [adresa]. i poznavala je JC te se nakon smrti Rozalijina supruga počela s njom više družiti, međusobno posjećivati i s vremenom joj sve više pomagati – donositi namirnice i voditi liječniku a znala je da JC ima brata u Australiji gdje je bila oko mjesec dana u posjeti majci i bratu zajedno s jednom rođakinjom, što se zbilo nekoliko (2-3) godina nakon smrti supruga (kako proizlazi iz iskaza same tužiteljice-na listovima 30 i 31 spisa);

- ostaviteljica je 3. kolovoza 2007. hospitalizirana u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan, Jankomir 11 u Zagrebu gdje je **.**.2007. preminula;

- tužiteljica se u bolnici gdje je ostaviteljica bila na liječenju predstavila kao skrbnik na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju, a financirala je i organizirala ukop ostaviteljice u Slatinama kod Splita gdje je ukopan i njezin suprug, u skladu sa željom ostaviteljice, s tim što je bila sama na sprovodu a dala je i podatke za sastav smrtovnice u kojoj je u podatcima o nasljednicima naznačeno brat s napomenom da je "prijavitelju nepoznato" te sama pristupila na ostavinsko ročište na kojemu je 30. studenog 2007. izjavila kako ostaviteljica JC nije imala nikakve imovine i nikakve živuće rodbine pa je javni bilježnik donio rješenje o neprovođenju ostavinskog postupka, što je sve vidljivo iz predmeta poslovni broj: O-7523/07 koji je priložen parničnom predmetu;

- u smrtovnici je naznačeno i da je ostaviteljica ostavila Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen s PC, rođenom **.**.1958., iz [adresa] (tužiteljicom);

- ostaviteljica je u više navrata pred nekoliko osoba (koje su saslušane kao svjedoci – UC, ŠC i ZC) govorila kako se tužiteljica jedina o njoj brine a svjedokinje su UC i E iskazale i kako im je govorila da će zbog toga svu imovinu ostaviti tužiteljici, dok je svjedokinja ŠC iskazala da je to ostaviteljica izjavila pred njom i OC kad su je posjetili u bolnici u kojoj ostaviteljica i preminula **.**.2007. a ta je svjedokinja ujedno zajedno s OC potpisala Izjavu od 5. prosinca 2007. u kojoj je navedeno da je ostaviteljica JC **.**.2007. oko 17:00 pred njima izjavila svoju posljednju volju, i to zato jer joj je iznenada pozlilo a oni su tog dana bili kod nje u posjeti, kojom je tužiteljicu PC imenovala svojim jedinim nasljednikom cjelokupne svoje imovine zato što se dugo godina o njoj brinula;

- ostaviteljicu je u bolnici u dva navrata posjetila i njezina rođakinja DC sa svojim suprugom ĆC koji su kao svjedoci iskazali da su JC, koju su prethodno posjećivali u stanu svakih 2-3 mjeseca, posjetili u bolnici najprije 14. rujna 2007. kada su s njom sjedili u bolničkom parku (tada im je rekla "izvuci me odavde, oni će me ubiti" a na njihov odgovor kako to ne mogu učiniti jer je ona sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju s tužiteljicom rekla je kako nije sklopila takav ugovor) pa potom (nakon jednog bezuspješnog pokušaja kada im je rečeno da spava jer je pod sedativima) 11. listopada 2007. kada su je zatekli vezanu za stolac i nisu uspjeli s njom ostvariti bilo kakav kontakt jer nije rekla ni riječ a bolnička je sestra rekla kako već 2-3 dana sjedi tako vezana za stolac, ne komunicira niti uzima hranu;

- iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke prim. [naziv], dr. med., specijaliste psihijatra proizlazi kako **.**.2007. JC nije bila sposobna za rasuđivanje odnosno donošenje bilo kojeg pravnog akta jer su utvrđeni simptomi koji po svojoj prirodi, naravi i intenzitetu ukazuju na nedostatak mogućnosti testiranja realiteta te intelektualnih i voljnih funkcija, zbog izražene psihopatološke simptomatike u vidu deterioracije intelektualno - mnestičkih funkcija u sklopu kliničke slike utvrđenog demencijskog procesa, pri čemu vještak naglašava kako su u ovakvoj vrsti vještačenja od isključive relevantnosti analiza i vrednovanje podataka sadržanih u medicinskoj dokumentaciji te stručna i klinička spoznaja o razvoju bolesti a u descursu je psihijatra od 1. listopada 2007. navedeno i kako je poslan prijedlog za pokretanje postupka lišenja poslovne sposobnosti i smještaj u adekvatnu ustanovu (nalaz i mišljenje od 30. svibnja 2025. u pisanom obliku – stranice 244 do 247 spisa i usmeni nalaz i mišljenje na ročištu održanom 12. veljače 2026. – stranice 263 i 264);

- nalaz i mišljenje vještaka sačinjeno je (i) na temelju medicinske dokumentacije nastale u razdoblju od 3. kolovoza do 12. listopada 2007. iz koje proizlazi da je unazad godinu i pol dana JC postala zaboravna, agresivna, lupala susjedima na vrata koja je povremeno i oštećivala, kako do tada nije psihijatrijski liječena, da živi sama te da je ranije konzumirala alkohol, kako su susjedi zvali Centar za socijalnu skrb ali je bolesnica sve odbijala i nije puštala u stan socijalne radnike i liječnike (te je podatke dala tužiteljica prilikom prijama JC u bolnicu), kao i da su joj 14. rujna i 11. listopada 2007. bili u posjeti sestrična DC i njezin suprug ĆC a 11. listopada 2007. i na razgovoru o zdravstvenom stanju i

- da je JC bila osoba kojoj je ustanovljena demencija (neodređena –F03) navedena u otpusnoj dijagnozi, iako je pri prijemu u bolnicu postavljena dijagnoza organskog sumanutog (shizofreniji sličnog) poremećaja (F06.2) a da je demencija sindrom uzrokovan bolešću mozga karakterizirana kroničnim ili progresivnim tijekom uz višestruko oštećenje viših kortikalnih funkcija kao što su: pamćenje, mišljenje, shvaćanje, rasuđivanje, orijentacija, sposobnost učenja, računanje i jezik te da tu kliničku sliku mogu dodatno komplicirati i simptomi poput sumanutosti ili obmane osjetila te osobito noćnih delirantnih epizoda, kako sve proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka (stranica 246 spisa) i da kod ovakve vrste poremećaja nema tzv. lucidnih momenata, kako je naveo vještak u usmenom izlaganju nalaza i mišljenja na ročištu održanom 12. veljače 2026. (stranice 263 i 264 spisa) te da je opisana simptomatika bila kontinuirano prisutna od ulaska JC u bolnicu do njezine smrti.

10. Prvostupanjski je sud u obrazloženju presude iscrpno, i u skladu sa sadržajem zapisnika o iskazima, naveo sadržaj iskaza svjedoka i tužiteljice. Iako te iskaze nije posebno ocijenio u smislu vjerodostojnosti, može se zaključiti kako sve te iskaze uzima u obzir, ali ocjenjuje kako tužiteljica na taj način nije uspjela dokazati sve pretpostavke za pravnu valjanost usmene oporuke, poglavito jer je medicinskim vještačenjem utvrđeno da oporučiteljica na dan 10. listopada 2007. nije bila sposobna za rasuđivanje.

11. Uzimajući stoga u obzir sve utvrđene činjenice pa i iskaz svjedoka ĆC o tome kako iz medicinskih isprava i nalaza nije proizlazilo da JC ima psihičkih problema (svjedok je ipak laik što se tiče medicine) te da ih je prilikom prve posjete 14. rujna 2007. u bolnici prepoznala ali i ujedno rekla "izvuci me odavde, oni će me ubiti" i da nije sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju s tužiteljicom te sve druge utvrđene okolnosti (da je JC živjela sama i da joj je tužiteljica PC svakako pomagala, primala ju u svoj stan kako bi ručala i bila s obitelji tužiteljice te da je JC tijekom tog razdoblja u više navrata govorila da će svoju imovinu ostaviti tužiteljici jer se jedina brine o njoj, što je u osnovi i bilo točno) ali svakako i nalaz i mišljenje vještaka te iskaz svjedoka ĆC i DC koji su 11. listopada 2007. posjetili JC (tako proizlazi iz medicinske dokumentacije) i zatekli ju vezanu za stolac, kojom je prilikom imala spušten pogled i hladne ruke te nije prozborila ni riječ, ovaj drugostupanjski sud podržava zaključak prvostupanjskog suda o tome kako JC **.**.2007. nije bila sposobna za rasuđivanje i da usmena oporuka koja je proglašena na zapisniku prvostupanjskog suda o održanom ročištu 13. ožujka 2009. u predmetu poslovni broj: O-7523/07 (novi broj: O-4091/09) i pohranjena pod brojem Pi-211/09 nije istinita i pravno valjana.

12. Odredbom je članka 26. stavkom 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/2003., 163/2003. i 35/2005. dalje: ZN) naime propisano kako oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života a stavkom 2. kako je oporuka ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje a nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem.

12.1. Kako je u ovoj parnici utvrđeno da JC zbog svoje duševne bolesti (demencije uz simptome sumanutosti ili obmana osjetila te osobito noćnih delirantnih epizoda) 10. listopada 2007. zasigurno nije bila sposobna za rasuđivanje jer nije bila u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice niti u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem, tako da nije imala sposobnost oporučivanja pa time ni usmenog u smislu odredbe članka 37. stavka 1. ZN kojom je propisano da oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom obliku.

13. Tužiteljica nije u pravu ni kada smatra da se u konkretnom slučaju moglo raditi o svijetlim trenutcima (lucida intervalla), jer iz nalaza i mišljenja vještaka izričito proizlazi kako u ovakvom slučaju – sindroma demencije uzrokovanog bolešću mozga koja je bolest kronična i ima progresivni tijek - nema tzv. lucidnih trenutaka a ni iz drugih utvrđenih okolnosti (iz iskaza svjedoka DC proizlazi da je **.**.2007. JC bila vezana za stolac i spuštena pogleda te hladnih ruku i nije prozborila ni riječ) ne proizlazi da je 10. listopada u 17:00 (ali ni ranije - već od primitka u bolnicu **.**.2007.) JC bila sposobna za oporučivanje.

14. Tužiteljičina je žalba stoga neosnovana protiv odluke o glavnoj stvari i u većemu dijelu protiv odluke o troškovima postupka.

15. Žalba je ipak djelomično osnovana protiv odluke o troškovima postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, jer su tuženicima neosnovano dosuđeni troškovi pune nagrade (kao za tužbu) za šest obrazloženih podnesaka iako je u Tbr.8. t.1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023. – dalje: Odvjetnička Tarifa/23) takva nagrada propisana za četiri obrazložena podneska, što znači da je za dva podneska umjesto 500 bodova i ukupno 1.625,00 eura (1.000,00 eura s povećanjem od 30% za zastupanje više osoba i porezom na dodanu vrijednost po stopi od 25%) trebalo priznati 200 bodova prema Tbr. 8. t.3. Odvjetničke tarife/23 ili 650,00 eura (400,00 eura s povećanjem od 30% za zastupanje više osoba i porezom na dodanu vrijednost po stopi od 25%) pa je zato valjalo odbiti zahtjev tuženika za iznos troškova od 975,00 eura (1.625,00 manje 650,00) a u preostalom dijelu – za iznos od 9.993,75 eura sa zateznim kamatama – potvrditi odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke prvostupanjske presude.

16. Tužiteljica nema pravo na naknadu troškova žalbe jer nije uspjela u pogledu glavnog zahtjeva a ni tuženici na naknadu troškova odgovora na žalbu jer se ne radi o troškovima potrebnima za vođenje parnice u smislu članka 155. stavka 1. ZPP.

17. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju odredaba članaka 368. stavka 1. te 373. točke 3. i 166. stavka 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli 4. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća:

Igor Rakić