REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-4541/2025-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrijani Markić Jurišić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ivane Zeljko, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB 26187994862, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 19. lipnja 2026., u prisutnosti tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, radi isplate, 4. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623 koji glasi:
"Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB 26187994862 da tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623 isplati na ime naknade štete svoju od 7.034,21 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 8. veljače 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europske središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 3. srpnja 2025. navodi da je osiguranik tužitelja KE teško ozlijeđen u prometnoj nesreći dana 5. siječnja 2013. koju je skrivio JE upravljajući osobnim automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka] koje je u vrijeme prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika, a da se prometna nesreća dogodila u trenutku kada je osiguranik tuženika JE osobnim automobilom u preglednom zavoju prešao preko pune razdjelne crte na lijevu polovicu kolnika namijenjenu kretanju vozila iz suprotnog smjera te udario u motocikl kojim je upravljao osiguranik tužitelja KE. Navodi da je povodom predmetnog štetnog događaja vođen kazneni postupak pred Općinskim sudom u Zlataru pod brojem K- 133/2014, a da je osiguranik tužitelja KE vodio i postupak za naknadu štete povodom predmetnog štetnog događaja protiv ovdje tuženog kod Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini pod brojem Pn-301/15. Ističe da je na osnovu navedene nesreće osiguraniku tužitelja HZMO broj 622529 od 23. prosinca 2018. (ispravljeno rješenjem HZMO broj 622529 od 5. studenog 2019.) osiguraniku KE priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti uzrokovane ozljedom na radu (100%). Navodi da povodom istog štetnog događaja samo za ranije razdoblje (27. srpnja 2017. – 31. kolovoza 2022.) tužitelj vodi protiv tuženika spor radi naknade štete kod ovog suda pod brojem P-5289/2020 i da je tužitelj za razdoblje od 1. rujna 2022. do 31. prosinca 2024. s osnova invalidske mirovine isplatio ukupno 7.034,21 EUR, a koji iznos predstavlja štetu za tužitelja u navedenom razdoblju, kao i da je tužitelj dana 17. siječnja 2025. uputio tuženiku zahtjev za naknadu štete za utuženo razdoblje koji je tuženik otklonio dopisom od 24. siječnja 2025.
2. Tuženik, u odgovoru na tužbu, u bitnom navodi da nije sporno da je tužitelj priznao pravo na invalidsku mirovinu svojem osiguraniku KE zbog ozljeda zadobivenih izvan rada u prometnoj nezgodi od dana 5. siječnja 2013., a kako to proizlazi iz rješenja tužitelja br. 622529 od 23. prosinca 2018. te ispravka od 5. studenog 2019., da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koje je prouzročilo prometnu nezgodu bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, da se među parničnim stranama vodi postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-5289/2020 za isplatu invalidske mirovine do 31. kolovoza 2022., da je tuženik dana 23. siječnja 2025. zaprimio odštetni zahtjev tužitelja za obračunsko razdoblje od 1. rujna 2022. do 31. prosinca 2024. Tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je za donošenje meritorne odluke u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika (ovdje tuženika) radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate mirovina, kao i da ako se smatra da je tužitelju nastala šteta danom isplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa invalidske mirovine, to znači da se ima primijeniti mjerodavna odredba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koje su bile na snazi u vrijeme kada je tužitelj izvršio plaćanje svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa invalidske mirovine, a to je čl. 27. koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja, kao lex specialis za tuženika. Ukazuje na recentnu sudsku praksu. Navodi da ne osporava činjenicu da je odredbom čl. 161. st. 1. i 2. ZOMO propisano da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu ukupne stvarne štete, ali naglašava i ističe da je odredbom čl. 27. ZOOP-a to tužiteljevo pravo reducirano na način da od tuženika kao osiguratelja motornog vozila štetnika ima pravo zahtijevati samo štetu u opsegu i visini koju propisuje čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a. Navodi da je kroz odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je konkretnom slučaju lex specialis, regulirano pravo Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da od osiguravajućeg društva potražuje naknadu samo ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog ozljede na radu pa da je stoga radi utvrđenja opsega štete, konkretno postoji li razlika u iznosu koji je tužitelj isplatio svojem osiguraniku na temelju obračuna iznosa invalidske mirovine za utuženo razdoblje i iznosa pretpostavljene invalidske mirovine zbog ozljede na radu, potrebno provesti financijsko vještačenje, sve vodeći računa o odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a.
2.1. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka odustao od prijedloga za provođenje financijskog vještačenja (list 327-238).
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povratom iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine osiguranika tužitelja KE za razdoblje od 1. rujna 2022. do 31. prosinca 2024.
4. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem zapisnika o očevidu od 5. siječnja 2013. (list 3-8), nalaza i mišljenja vještaka o radnoj sposobnosti od 18. svibnja 2017. (list 9-14), rješenja tužitelja od 23. studenog 2018. (list 15-18), rješenja o ispravku tužitelja od 5. studenog 2019. (list 19-20), obračuna isplata (list 23-36), zahtjeva za naknadu štete tužitelja od 17. siječnja 2025. (list 37-38), odgovora tuženika na odštetni zahtjev od 24. siječnja 2025. (list 39), osnovnog spisa tužitelja OB 03231580976.
5. Među strankama je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva te koji zakon se ima primjenjivati u ovom slučaju.
6. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
7. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid proizlazi slijedeće:
- da se u nalazu i mišljenju vještaka o radnoj sposobnosti od 18. svibnja 2017. (list 9- 14) navodi da je kod KE nastupio djelomični gubitak radne sposobnost, a da je uzrok ozljeda izvan rada u postotku od 100%,
- da je rješenjem tužitelja od 23. studenog 2018. (list 15-18) KE, kao osiguraniku tužitelja, priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 18. svibnja 2017.,
- da je rješenjem o ispravku tužitelja od 5. studenog 2019. (list 19-20) ispravljeno rješenje tužitelja od 23. studenog 2018. (list 15-18) na način da se ispravlja pogreška u izreci jer je osiguraniku VE nastao zbog "ozljede izvan rada 100%", a ne zbog "bolesti" djelomični gubitak radne sposobnosti,
- da je tužitelj u razdoblju od 1. rujna 2022. do 31. prosinca 2024. isplatio 7.034,21
EUR s naslova invalidske mirovine,
- da je tužitelj dostavio tuženiku zahtjev za naknadu štete tužitelja od 17. siječnja 2025. (list 37-38) da mu je za razdoblje od 1. rujna 2022. pa do 31. prosinca 2024. nastala šteta s osnova invalidske mirovine u iznosu od 7.034,21 EUR,
- da je iz odgovora tuženika na odštetni zahtjev od 24. siječnja 2025. (list 39) razvidno da je tuženik otklonio zahtjev za naknadu štete tužitelja od 17. siječnja 2025. (list 37- 38).
8. Imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-x-388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev- 3660/18 od 12. siječnja 2022. i dr., u parnicama tužitelja protiv društava za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se ZOOP koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.
9. Prema čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. - dalje ZOOP), društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a stvarnom štetom se smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji, time da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
10. Tužitelj u tužbi navodi da je njegovom osiguraniku rješenjem od 23. studenog 2018. (list 15-18) priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti uzrokovane ozljedom na radu (100%).
11. Tužitelj, na kojem je teret dokaza u gore navedenom pravcu, nije predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem na okolnost visine štete u vidu razlike između invalidske mirovine utvrđene njegovim rješenjem i one koja bi se osiguraniku tužitelja odobrila u slučaju povrede na radu za utuženo razdoblje, a sve sukladno gore citiranoj odredbi ZOOP-a.
12. Kako je teret dokaza o postojanju osnove i visine zahtjeva na tužitelju, a tuženik je odustao od prijedloga izvođenja dokaza financijskim vještačenjem koje je bilo određeno rješenjem od 29. listopada 2025. (list 73), to je sud utvrdio da tužitelj osnov i visinu svojeg tužbenog zahtjeva nije dokazao, slijedom čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, uz primjenu čl. 221 a. ZPP-a.
13. Ostale dokaze i navode sud nije cijenio jer ne bi doveli do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari.
14. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.
U Zagrebu 4. kolovoza 2026.
Sudac:
Andrijana Markić Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. tužitelju
2. tuženiku
