REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-478/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Branimiru Miljeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Split parking d.o.o., Split, Ruđera Boškovića 28, OIB: 90551978160, zastupanog po direktoru NŠ, a on po punomoćnici GŠ, mag. iur., protiv tuženika JŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Povrv-370/2025-4, od 27. ožujka 2026., dana 4. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika JŠ kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Povrv-370/2025-4, od 27. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Povrv-370/2025-4, od 27. ožujka 2026., u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Irene Šimunović iz Splita pod posl. broj Ovrv-26904/2024 (UPP/OS-Ovrv-871/2024) od 06. prosinca 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku kao ovršeniku, u roku od 8 dana namiri tužitelju iznos od 13,57 eura sa zateznom kamatom, u roku od 8 dana.

1.1. u točki II. izreke naloženo je tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 38,27 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27. ožujka 2026. do isplate.

2. Protiv ove presude žalbu je uložio tužitelj navodeći da se žali iz svih zakonskih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. U sadržaju žalbe tuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda koji prihvaća navode tužitelja da su fotografije tuženikovog vozila nastale baš na parkiralištu kojim upravlja tužitelj, jer navedene fotografije same po sebi ne predstavljaju dokaz da se tuženikovo vozilo nalazilo baš na parkiralištu kojim upravlja tužitelj, i to baš u vrijeme kada su izdane predmetne dnevne parkirne karte.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti, te se žalba protiv presude u sporu male vrijednosti, u smislu članka 467. stavak 2. ZPP-a, ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Predmet ovog spora odnosi se na potraživanje tužitelja u iznosu od 13,57 eura po osnovi korištene usluge parkiranja na javnim parkiralištima na području Grada Splita, a temeljem izdanih dnevnih parkirališnih karata..

8. Temeljem provedenog dokaznog postupka uvidom u dokumentaciju u spisu utvrđeno je:

- iz uvida u evidenciju Ministarstva unutarnjih poslova, utvrđeno je da je tuženik vlasnik vozila reg. oznake [registarska oznaka]

- iz priložene dokumentacije proizlazi da je tuženikovo vozilo zatečeno parkirano bez parkirne karte na parkirališnim mjestima kojim upravlja tužitelj u Sukoiščanskoj ulici i Poljišanskoj ulici.

- iz Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja proizlazi da su računi izdani upravo za one slučajeve parkiranja bez parkirne kartice koji su predmet ovoga spora i to za parkiranje u Sukoiščanskoj ulici na iznos od 6.37 eura s dospijećem 31.1. 2023 i za parkiranje u Poljišanskoj ulici na iznos od 7,29 eura s dospijećem od 30.11. 2023.

9. Pravni okvir ovoga spora pravilno je postavljen pozivanjem na odredbe Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita – pročišćeni tekstu ( Službeni glasnik Grada Splita 6/10), Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita br. 24/10 i 13/12), Zaključka o zonama javnih parkirališta, cijeni parkirne karte i visini naknade za uporabu rezerviranih parkirališnih mjesta i načinu plaćanja te naknade (Službeni glasnik Grada Splita br. 02/00, 19/01, 11/03, 29/03, 03/06, 29/11, 34/11, 45/14 i 28/15).

10. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je tužitelj pravna osoba koja je ovlaštena vršiti kontrolu i naplatu parkiranja vozila na parkiralištima.

11. Prema odredbi članka 26. Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita, korisnik parkirališta obvezan je parkirnu kartu vidljivo istaknuti s unutarnje strane vjetrobranskog stakla vozila, a isticanjem parkirne karte na vozilu, dokazuje da je platio odgovarajuću naknadu prema zoni parkiranja, te da se na parkiralištu zadržava u okviru dopuštenog vremena. Ako korisnik parkirališta koristi parkiralište bez kupljene parkirne karte, prema članku 27. Odluke smatra se da je sklopio ugovor o parkiranju, uz plaćanje dnevne karte. Cijena dnevne karte predstavlja umnožak važećih cijena sa ukupnim dnevnim satima, koji se naplaćuju u pojedinoj zoni parkiranja.

12. Kako je u postupku utvrđeno da je tuženik vlasnik vozila reg. oznake [registarska oznaka] i kako je priloženom dokumentacijom potvrđeno da je u dva navrata parkirao svoje vozilo bez plaćene parkirne karte, te su mu ispostavljeni računi za plaćanje dnevne karte, pravilno mu zaračunat iznos od ukupno iznos od 13,57 eura.

13. S obzirom na izneseno drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je održao platni nalog na snazi, jer je sukladno odredbi članka 9. i 65. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO), sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovara za njezino ispunjenje.

14.Troškovi postupka pravilno su dosuđeni tužitelju sukladno članku 154. stavku 1. u vezi s člankom 155 ZPP-a, i to trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura i trošak sudske pristojbe na presudu od 13,27 eura, ili ukupno 38,27 eura.

15. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. ZPP-a, odbijena je žalba tuženika, a prvostupanjska presuda potvrđena je u cijelosti.

U Požegi 4. kolovoza 2026.

Sudac:

Branimir Miljević