Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva29a

Poslovni broj: Kž-284/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nevena Cambja kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Marine Boko, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog PZ, zbog kaznenih djela iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine"broj:125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje u tekstu: KZ/11),odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K- 909/2026-9 od 2. lipnja 2026., u sjednici održanoj 4. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom FZ za kazneno djelo protiv zdravlja ljudi neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11,zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim, a na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, dok mu se za kazneno djelo protiv javnog reda, nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11, prihvaća kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci koja mu je utvrđena pobijanom presudom te se na temelju članka 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 3 (tri) mjeseca.

Ujedno se optuženom FZ prihvaća i sporedna novčana kazna koja mu je pobijanom presudom, na temelju članka 40. stavka 5. KZ/11 u vezi s člankom 42. stavcima 1. i 2. KZ/11 izrečena u visini od 100 (sto) dnevnih iznosa, pri čemu je dnevni iznos 50,00 (pedeset) eura, što je sveukupno 5.000,00 (pettisuća) eura.

Na temelju članka 42. stavka 6. i 7. KZ/11 optuženi PZ je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti presude. Ako optuženik ne plati novčanu kaznu u cijelosti ili djelomično u roku određenom ovom presudom zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo bez njegove krivnje nakon donošenja presude, sud može na njegov zahtjev produljiti rok plaćanja novčane kazne do dvadeset i četiri mjeseca ili odrediti obročnu otplatu u tom roku.

Na temelju članka 43. stavaka 1. do 4. KZ/11, odlučeno je da ako novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u roku određenom ovom presudom, a ne postoje uvjeti za produljenje roka plaćanja niti za obročnu otplatu, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će uz pristanak optuženika donijeti odluku o zamijeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti sedamsto dvadeset sati. Ako optuženik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijeniti će se kaznom zatvora na način da će sud jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti s dva sata rada, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od dvanaest mjeseci.

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom FZ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno od uhićenja i boravka u istražnom zatvoru u trajanju od

2. veljače 2026. pa nadalje.

II. U preostalom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Općinski kazneni sud u Zagrebu pobijanom presudom optuženog PZ proglasio je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11 i kaznenog djela protiv javnog reda nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari, opisano i kažnjivo po članku 331. stavku 1. KZ/11, sve u vezi sa člankom 51. KZ/11. Na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11 u vezi sa člankom 48. stavkom 2. KZ/11 i člankom 49. stavkom 1. točkom 3. KZ/11 optuženom FZ, za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 331. stavak 1. KZ/11 za kazneno djelo iz članka članku 331. stavku 1. KZ/11, utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Potom je optuženi PZ na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca.

1.1.1. Na temelju članka 40. stavka 5. KZ/11 u vezi sa člankom 42. stavcima 1. i 2. KZ/11 optuženom FZ izrečena je sporedna novčana kazna u visini od 100 (sto) dnevnih iznosa pri čemu je jedan dnevni iznos 50,00 (pedeset) eura, što iznosi 5.000,00 (pettisuća) eura. Na temelju članka 42. stavka 6. i 7. KZ/11 optuženi PZ je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti presude. Ako optuženik ne plati novčanu kaznu u cijelosti ili djelomično u roku određenom presudom zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo bez njegove krivnje nakon donošenja presude, sud može na njegov zahtjev produljiti rok plaćanja novčane kazne do dvadeset i četiri mjeseca ili odrediti obročnu otplatu u tom roku.

1.1.2. Na temelju članka 43. stavka 1. do 4. KZ/11 odlučeno je da ako novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u roku određenom presudom, a ne postoje uvjeti za produljenje roka plaćanja niti za obročnu otplatu, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će uz pristanak optuženika donijeti odluku o zamijeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti sedamsto dvadeset sati. Ako optuženik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijeniti će se kaznom zatvora na način da će sud jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti s dva sata rada, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od dvanaest mjeseci.

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom FZ u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja i boravka u istražnom zatvoru u trajanju od 2. veljače 2026. pa nadalje.

1.3. Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11 od optuženog PZ je oduzeta droga, tvari i predmeti koji su od njega privremeno oduzeti uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijskih brojeva [serijski broj], [serijski broj], Policijske uprave zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe kriminaliteta droga od 2. veljače 2026. te će se po pravomoćnosti presude uništiti.

1.4. Na temelju članka 331. stavka 7. KZ/11 od optuženog PZ oduzeta je ručno izrađena kubura s dvije cijevi, bez serijskog broja s drvenim kundakom, koji predmet je od optuženika privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] Policijske uprave zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe kriminaliteta droga od 2. veljače 2026., koji predmet će se po pravomoćnosti presude uništiti.

1.5. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 naloženo je optuženom FZ naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 (petsto) eura te naknaditi trošak provedenog balističkog vještačenja u iznosu od 177,80 eura (stosedamdesetisedam eura i osamdeset centi) i toksikološkog vještačenja u iznosu od 7.826,31 euro (sedmtisućaosamstodvadesetišest eura i tridesetijedan cent), u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o kazni s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženika strože kazni.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je po obavljenom razmatranju vratilo ovom sudu na daljnje postupanje.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

6. Državni odvjetnik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno vrednovao utvrđene olakotne i otegotne okolnosti te da je neosnovano primijenio institut ublažavanja kazne iz članka 48. stavka 2. KZ/11 i da okolnosti koje su utvrđene kao olakotne u vidu dosadašnje neosuđivanosti optuženika, njegovog priznanja počinjenja kaznenih djela, iskazanog kajanja te njegova zaposlenost, nisu takvog značaja i intenziteta da bi predstavljale naročito olakotne okolnosti koje opravdavaju izricanje kazne zatvora ispod zakonom propisanog posebnog minimuma. Smatra da priznanje kaznenih djela nema onu osobitu težinu u situaciji kada su dokazi prikupljeni tijekom postupka dostatni za donošenje osuđujuće presude, dok okolnost zaposlenosti optuženika ne može imati značaj kojeg mu je dao prvostupanjski sud, osobito imajući u vidu narav i težinu kaznenih djela za koja je proglašen krivim. Nadalje, državni odvjetnik smatra kako prvostupanjski sud nije dao odgovarajući značaj otegotnim okolnostima, prije svega vrsti, količini i raznovrsnosti droge koju je optuženik držao radi daljnje prodaje, okolnosti da je raspolagao opremom za uzgoj, preradu i pakiranje droge, kao i činjenici da je istodobno počinio i kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja oružja. Ukazuje kako je optuženik postupao s izravnom namjerom stjecanja protupravne imovinske koristi, pri čemu se radi o kriminalnoj aktivnosti visokog stupnja društvene opasnosti koja zahtijeva strože kažnjavanje kako bi se ostvarila svrha specijalne i generalne prevencije.

6.1. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni u povodu žalbe državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od značaja za izbor vrste i mjere kazne, međutim nije im dao odgovarajući značaj niti ih je valjano međusobno vrednovao, zbog čega je neosnovano primijenio odredbe o ublažavanju kazne iz članka 48. stavka 2. KZ/11 prilikom utvrđivanja kazne zatvora za kazneno djelo iz članka 190.stavka 2. u vezi sa stavkom 1.KZ/11 . Naime, nije prijeporno kako se optuženiku kao olakotne okolnosti imaju cijeniti njegova dosadašnja neosuđivanost, priznanje počinjenja kaznenih djela, iskazano kajanje te korektno držanje tijekom kaznenog postupka. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, navedene okolnosti, promatrane pojedinačno, a niti u svojoj ukupnosti, ne predstavljaju naročito olakotne okolnosti koje bi opravdavale izricanje kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma za kazneno dje lo iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. Radi se o okolnostima koje se redovito pojavljuju kod počinitelja kaznenih djela te koje imaju značaj olakotnih okolnosti prilikom odmjeravanja kazne unutar zakonom propisanog raspona, ali same za sebe nisu dostatne za primjenu izvanrednog instituta ublažavanja kazne. Nasuprot tome, prvostupanjski sud nije dao odgovarajuću težinu otegotnim okolnostima, na što državni odvjetnik ispravno u žalbi ukazuje. Iz činjeničnog opisa tog kaznenog djela proizlazi da je optuženik radi daljnje prodaje posjedovao veliku količinu i više različitih vrsta droga, među kojima konoplju tipa drogu, smolu i ekstrakt konoplje, LSD, MDMA, psilocibinske gljive, meskalin te sintetske kanabinoide, pri čemu je u stanu uspostavio uvjete za umjetni uzgoj psilocibinskih gljiva te raspolagao opremom za preradu, vaganje i pakiranje droge namijenjene daljnjoj distribuciji. Takav način postupanja jasno upućuje na organiziranost i kontinuitet kriminalne aktivnosti usmjerene na stavljanje većih količina različitih vrsta droga u nezakoniti promet, pri čemu je dodatnu težinu konkretnom slučaju dala i okolnost da je optuženik istodobno neovlašteno posjedovao vatreno oružje.

6.2. Kada se navedene otegotne okolnosti dovedu u odnos s utvrđenim olakotnim okolnostima, proizlazi da u konkretnom slučaju nije postojala takva prevaga olakotnih okolnosti koja bi opravdavala primjenu članka 48. stavka 2. KZ/11. Stoga osnovano državni odvjetnik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud optuženiku za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11 neutemeljeno utvrdio kaznu zatvora ispod zakonom propisanog posebnog minimuma od tri godine zatvora. Po ocjeni ovog suda, svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u konkretnom slučaju, može se ostvariti samo kaznom odmjerenom unutar zakonom propisanog kaznenog okvira, pri čemu takva kazna mora biti primjerena kako težini počinjenog kaznenog djela i stupnju krivnje optuženika, tako i zahtjevima specijalne i generalne prevencije.

6.3. Prvostupanjski sud gubi iz vida kako institut ublažavanja kazne predstavlja iznimku od pravila da se kazna izriče u zakonom predviđenim granicama propisanim za određeno kazneno djelo te je njegova primjena opravdana samo kada utvrđene olakotne okolnosti po svojoj kakvoći, brojnosti i intenzitetu bitno umanjuju težinu konkretnog kaznenog djela i stupanj krivnje počinitelja, tako da se svrha kažnjavanja može ostvariti i kaznom ispod zakonom propisanog posebnog minimuma. U konkretnom slučaju takve pretpostavke nisu ostvarene.

6.4. S obzirom na navedeno, bilo je potrebno prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, i to na način da se za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka1. KZ/11, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od tri godine, budući da ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio naročito olakotnih okolnosti, pa je kazna zatvora utvrđena za to kazneno djelo u granicama posebnog minimuma propisanog zakonom. Jedino tako utvrđena kazna zatvora primjerena je svim okolnostima počinjenog konkretnog kaznenog djela.

6.5. Budući da je prvostupanjski sud pravilno odmjerio sve okolnosti kaznenog djela koje su od utjecaja za utvrđivanje pojedinačne kazne zatvora za kazneno djelo iz članka 331. stavka prvog KZ/11, i ispravno utvrdio kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, što je također u granici posebnog minimuma propisane kazne zatvora za to kazneno djelo, to je tako utvrđenu kaznu zatvora ovaj drugostupanjski sud i prihvatio.

6.6. Kako je kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 počinjeno iz koristoljublja, odnosno u nakani stjecanja materijalne koristi, ispravno je prvostupanjski sud odmjerio broj i visinu dnevnih dohodaka sporedne novčane kazne, koju je također ovaj sud prihvatio kao utvrđenu.

6.7. Slijedom navedenog, optuženik je, uz primjenu odredbi o stjecaju, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri mjeseca. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda kako su tako izrečena jedinstvena kazna zatvora i sporedna novčana kazna u iznosu od 5.000,00 eura u potpunosti primjerene stupnju krivnje optuženika, stupnju ugrožavanja kaznenim djelima zaštićenih pravnih dobara, značaju svih utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti te osobnosti optuženika pa predstavljaju individualiziran i primjeren odgovor na počinjena kaznena djela. Ujedno će se tim kaznama u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, kako u smislu specijalne prevencije, utjecajem na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela i poticanjem njegove reintegracije u društvo, tako i u smislu generalne prevencije, izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecajem na druge da ne čine kaznena djela, uz istodobno jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.

7. Kako je žalba državnog odvjetnika osnovana, a nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08, tako je valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu kao u izreci ove presude, a sve na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08

Split, 4. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj