REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.broj Pn-3043/2019-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja FA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Roman Bihar, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika HANZA MEDIA d.o.o., OIB 79517545745, Koranska 2, Zagreb, kojeg zastupa Vedran Vusić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dana 21. svibnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja Romana Bihara, odvjetnika iz Zagreba, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 4. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Tuženik HANZA MEDIA d.o.o., OIB 79517545745, Koranska 2, Zagreb dužan je platiti tužitelju FA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 2.654,46 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12.10.2019. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za platež iznosa od 2.654,46 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12.10.2019. do plateža.
III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 996,08 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 4. kolovoza 2026. do plateža, sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 10.12.2019. navodi da je dana 16.9.2019. godine tiskovina tuženika Slobodna Dalmacija objavio članak autorice AA sa istaknutim podnaslovom "pravne akrobacije na Bačvicama" i naslovom "Pet godina ne plaća najam", "Vlasnik F dužan 3.000.000,00 kn" kao i prethodno objavljenog članka objavljenog na stranicama internetskog portala tuženika slobodnadalmacija.hr od dana 15.2.2019. godine sa istaknutim podnaslovom "Dragi – lopove" koji je kasnije izmijenjen u podnaslov "pravne akrobacije" te istaknutim naslovom "Vlasnik Hemingwaya pet godina unajmljuje tri najatraktivnija gradska prostora na Bačvicama ine plaća ni lipe" duguje 3 milijuna kuna. Navodi da je navedenim tekstom ničim argumentirano oklevetan tužitelj kako podnaslovom tako i naslovom tiskovine kao i u dijelu spornih članaka koji se odnose na tužitelja gdje se spominju pravne akrobacije kojima je jedini smisao izbjegavanje plaćanja poreza te da se iz dosadašnjih ponašanja vidi da je riječ o uhodanoj praksi izbjegavanja plaćanja obveza čime se tekstom, podnaslovima i naslovima spornih članaka povlače senzacionalističke neistine. Spomenute informacije koje nisu istinite u odnosu a tužitelja kod istoga su proizvele teške duševne boli, a to iz razloga jer je na ponižavajući način oklevetan budući se istoga u očima javnosti prikazuje kao lopova te lažno optužuje za neplaćanje najma u predmetnim prostorima. U predmetnom tekstu ne radi s o argumentiranom istraživačkom novinarstvu niti o iznošenju vrijednosnog suda u dobroj vjeri te autorica uopće nije provjerila točnost i istinitost navedenog, već se radilo jedino i isključivo o tome da se tužitelj povrijedi i ponizi. Navodi da se dana 11.10.2019. godine sukladno Zakonu o medijima obratio tuženiku s pozivom da objavi ispravak u svezi sa objavljivanjem predmetnih tekstova od dana 16.9.2019. godine i dana 15.9.2019. Ističe da su mediji dužni čuvati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana te svaka osoba ima pravo na zaštitu svih ovih vrednota. U predmetnom slučaju tuženik je grubo povrijedio ove odredbe i time nanio tužitelju tešku moralnu nepravdu i veliku štetu jer je povrijedio tužitelju njegovo pravo na privatnost, pravo na duševno zdravlje, pravo na ugled, čast, dostojanstvo čime je izazvao neosnovani javni prijezir i omalovažavanje tužitelja. Zbog predmetnog teksta tužitelj ima velike neugodnosti u svom svakodnevnom životu i radu te trpi i danas velike intenzivne duševne boli, povrijeđeno mu je dostojanstvo, ime, ugled i čast a trpi i psihički strah zbog ozbiljne zabrinutosti zbog javnog poniženja. Sijedom svega izloženog predlaže da mu sud pruži pravnu zaštitu dosuđenjem novčane naknade u iznosu od 5.308,91 EUR (40.000,00 kn) sa pripadajućom zateznom kamatom i troškovima postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da predmetni tužbeni zahtjev treba odbiti kao neosnovan pozivajući se pri tome na odredbe čl. 21 st. 2 te čl. 22 Zakona o medijima. Ističe da je tuženik dana 16.10.2019. godine u tiskovini Slobodna Dalmacija objavio ispravak informacija sukladno zahtjevu tužitelja od 11.10.2019. godine te je navedenim postupanjem tužitelju reparirao svu navodno nastalu neimovinsku štetu sukladno Zakonu o medijima. Tuženik osporava kako osnovu tužbenog zahtjeva tako i visinu istog prvenstveno ističući da sukladno odredbi čl. 21 st. 4 alineji 2 Zakona o medijima tuženik ne odgovara za štetu ukoliko je informacija kojom je šteta počinjena objavljena unutar autoriziranog intervjua. Također ističe da tuženik ne odgovara za štetu sukladno odredbi čl. 21 st. 4 alineja 3 Zakona o medijima ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupao u dobroj vjeri. Sve prenijete informacije u utuženom članku istinite su, provjerene i objavljene u skladu sa pravilima novinarske struke te obrazlaže razloge ovakvog svojeg mišljenja. Ističe i to da je autorica utuženog članka prilikom pisanja istog postupala u skladu sa pravilima novinarske etike. Tuženik ističe kako u sporovima za isplatu pravične novčane naknade na ime neimovinske štete nije dovoljno da tužitelj subjektivno smatra kako mu je nanesena šteta objavom predmetnog članka, već šteta mora biti objektivna, počinjena objavom informacije takovog opsega i razine da kod trećih osoba stvara dojam o tužitelju kao osobi od koje se treba kloniti. Kako su sve informacije u utuženom članku točne, provjerene i objavljene u dobroj vjeri te iz razloga što tužitelju uopće nije nastala šteta tuženik smatra tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom pravične novčane naknade neosnovanim. Osporava tijek zakonskih zateznih kamata na utuženo potraživanje te slijedom svega izloženog predlaže da sud tužbu tužitelja odbaci, podredno odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku sa pripadajućom zateznom kamatom.
3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u sporni članak, podneske stranaka, zahtjev za objavu ispravka upućen glavnom uredniku i nakladniku tuženika sa potvrdama o primitku preporučene pošiljke, preslika objavljenog ispravka u tiskovini Slobodna Dalmacija, uvid u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, dopis društva Sunčana plaža kojim osporava tražbinu Splitske obale, očitovanje povjerenika predstečajne nagodbe kojim se priznaje tražbina društva Splitske obale, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka AA, dokaz saslušanjem tužitelja te svjedoka ĆA.
4. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz sa sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete s naslova pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede prava osobnosti točnije časti i ugleda tužitelja zbog članka objavljenog dana 16.9.2019. u tiskovini tuženika Slobodna Dalmacija te članka objavljenog na stranicama internetskog portala tuženika slobodnadalmacija.hr dana 15.9.2019. godine. Među strankama nije sporna objava članaka. Sporno je kao što je ranije rečeno da li su ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe za naknadu neimovinske štete, sporne su pretpostavke odgovornosti za štetu za koju tuženik smatra da nisu ispunjene kao i to da li postoje razlozi za oslobođenje odgovornosti tuženika za štetu te da li je tužitelju objavom istih iznesenim tvrdnjama o istome pričinjena šteta koja opravdava dosuđenje naknade. Nije sporno da je tuženik objavio ispravak u tiskovini Slobodna Dalmacija dana 16.10.2019. godine time da isti nije objavljen na portalu. Sukladno Zakonu o medijima postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, a tek nakon toga tuženik dokazuje postojanje pretpostavki koje ga oslobađaju odgovornosti za štetu.
6. Saslušan tijekom postupka tužitelj je u svojem iskazu naveo da je za članak koji je prvo objavljen na portalu tuženika dana 15.9.2019., a kasnije i u tiskovini tuženika dana 16.9.2019. godine saznao na način da je od prijatelja, rodbine i poslovnih suradnika obaviješten o tome. Kada je dobio te informacije o objavi otvorio je link i pročitao članak te nije mogao vjerovati onome što je vidio. Naveo je da ono što je objavljeno nije istina, a isto tako da ga nitko od strane tuženika nije kontaktirao prije objave, a isto tako da i objavljeno više neistina. Naveo je da nije javna osoba te su objave ovakvih informacija na njega jako utjecale. Vezano uz naslov i podnaslov članaka naveo je da su isti netočni točnije da nije vršio nikakve pravne akrobacije na Bačvicama kako se to sugerira pod naslovom, nije dužan nikome, a isto tako nije vlasnik Hemingweya, već je vlasnik tvrtke. Vezano uz najam lokala na Bačvicama naveo je da je tu postojao problem sa gradskom tvrtkom Splitska obala budući nije izdana odgovarajuća uporabna dozvola dostatna za minimalne tehničke uvjete, a to posljedično znači da lokali nisu mogli raditi. Naveo je da je vezano uz najam postojao sudski spor međutim isti je na prvom stupnju okončan u njegovu korist. Taj spor postojao je u vrijeme kada je došlo do objave članka koji je predmet ovog spora. Objava članaka negativno se manifestirala kako privatno tako i poslovno primjerice tako privatno nije ugodno i lijepo da se njegovom djetetu u školi sugerira člankom da je otac lopov. Naveo je da je članak doveo i do velikog propitivanja unutar obitelji, prijatelja i poznanika te je mjesecima i mjesecima dakle dugo vrijeme morao pojašnjavati zbog izloženosti propitkivanju o objavljenim informacijama da navedeno nije točno. Ovaj članak korišten je kao svojevrsno "oružje" protiv njega vezano uz jedan njegov drugi spor s jednom fizičkom osobom. Vezano uz negativan utjecaj u poslovnoj sferi naveo je da su svi u njegovoj firmi, a isto tako i poslovni suradnici to pročitali te je također bilo propitkivanja i njegove potrebe i izloženosti potrebi pojašnjavanja da ono što je objavljeno od strane tuženika na portalu i u tiskovini nije istinito. U vrijeme objave spornih članaka bio je vlasnik više tvrtki ili točnije 15ak tvrtki, a što je po broju zaposlenika iznosilo 180 ljudi. Upitan od strane suda vezano uz cilj ove tužbe i parnice naveo je da se radi zaštite obratio svojem odvjetniku i to zahtjevom za demanti time da demanti ne može eliminirati štetu koja mu je pričinjena neistinitim objavama u članku. Cilj tužbe bio je i materijalan što je zanemarivo u odnosu na onu štetu koja mu je objavom članka pričinjena. Pojasnio je da je ovo materijalno u funkciji satisfakcije duševnih boli koje je pretrpio objavom članaka, narušenog poslovnog ugleda i uz napomenu da je tuženik objavom ovog članka ostvario određenu dobit. Naveo je da i danas neovisno proteka vremena kada pročita i vidi ovaj članak isto ga uznemirava, a izraz upotrijebljen u članku koji ga je najviše povrijedio je izraz lopov kao i pravne akrobacije. Vezano uz pravne akrobacije naveo je da za poslove pravne prirode ima svoj odvjetnički ured i tim ljudi, a ako fizička osoba nikada nikome nije ništa bio dužan. Nije mu poznato da je objavljen ispravak spornog članka.
7. Svjedok AA u svojem je iskazu navela da je autor članka objavljenog u tiskovini Slobodne Dalmacije dana 16.9.2019. te na internetskom portalu objavljenom dana 15.9.2019. Vezano uz izvor iznesenih informacija navela je da je njezin izvor bio razgovor sa OA iz gradske tvrtke Splitska obala, a kako radi u gradskoj rubrici bavi se problematikom Grada Splita te joj je upravo spomenuti gospodin OA rekao probleme s kojima se suočio dolaskom na svoju funkciju u Splitskoj obali. Isti joj je govorio o kompleksu koji se nalazi na Bačvicama i problemom vezanim uz neplaćanje najamnine, a upravo je tužitelj osoba koja u tom kompleksu ima tri prostora koji su u najmu. Isti joj je rekao za tužitelja činjenicu njegovog neplaćanja najma, a ono što je rekao o toj problematici ona je u članku navela i opisala. Tako joj je rekao vezano uz tužitelja da sam sebi daje u podnajam predmetne prostore, a nakon toga dolazi do otvaranja druge firme te je vezano uz takvo postupanje istaknuo činjenicu izbjegavanja plaćanja najamnine. Tragom dobivene informacije išla je provjeriti dobivene informacije od OA te je tako prvo otvorila sudski registar i vidjela da se navedeno vezano uz zatvaranje i otvaranje firmi poklapa sa onim što je rekao gospodin OA. U nastojanju provjere dobivene informacije pokušala je temeljem brojeva koje je našla u sudskom registru kontaktirati tužitelja osobno međutim navedeno nije uspjela unatoč pokušaja. Vezano za izbor naslova, podnaslova kao i fotografija navela je da je navedeno stvar uredničke obrade točnije urednika. Cilj pisanja ovog članka je prvenstveno bio javni interes jer se radi o pisanju o prostoru koji pripada Gradu Splitu te smatra da je zbog navedenog i interes građana da znaju i budu informirani o navedenom i to je bio primarni cilj. Navela je da je njoj kao novinaru dobra vjera istraživanje činjenica i razgovor sa obje strane te je pišući ovaj članak s aspekta novinara postupala u dobroj vjeri. Upitana od strane suda vezano uz upotrijebljene termine lopov, pravne akrobacije i neplaćanje kao termine koji su subjektivno i objektivno podobni povrijediti prava tužitelja navela je da su pravne akrobacije i neplaćanje najamnine činjenice i informacije do kojih je došla u razgovoru sa gospodinom OA dok je upotrijebljeni termin lopov diskutabilan. Navela je da termin lopov koji je naveden u naslovu u tekstu nije uporabila. Upitana od strane suda u koju formu se u članku stavlja razgovor objavljen s nekom osobom navela je da to može biti na dva načina, jedan je način radi čitljivosti teksta da se ono što je osoba u razgovoru rekla prepriča pa se nakon toga ili prije toga navede da je to ta osoba rekla i druga je mogućnost da se doslovce citira ono što je osoba izjavila, a u tom slučaju se stavlja crtica prije tih navoda. Upitana od strane tužitelja da li je gospodin OA u razgovoru s njom vezano uz osobu tužitelja istaknuo "lopov" navela je da to nije jer to u njezinom tekstu nije navedeno. Vezano uz iznos dugovanja najamnine od 3.000.000,00 kn navedenog u čanku navela je da je to rekao gospodin OA te joj je vezano uz navedeno prezentirao i dokumentaciju. Poznato joj je da je objavljen demanti objavljenih članaka i to u izvornom obliku kako je poslan. Zaključno je navela da svoj posao obavlja savjesno i dobro, a dokaz tome je i činjenica da joj je u šestogodišnjoj novinarskoj profesiji ovo prvi dolazak na sud.
8. Svjedok OA u svojem je iskazu naveo da se ne sjeća da bi obavljao razgovor sa novinarkom Slobodne Dalmacije AA vezano za dug za najam tužitelja kao ni to da bi bilo govora o podnajmu prostora na Bačvicama ili izbjegavanja plaćanja istog te da bi novinarki iznosio informaciju o postojanju duga od 3.000.000,00 kn. Ponovljeno je naveo da se razgovora s novinarkom Slobodne Dalmacije AA ne sjeća. Koliko se sjeća bili su neki članci vezano za ovu tematiku time da je naveo da je bio direktor Splitske obale od prosinca 2017. pa sljedeće 4 godine. Ne sjeća se ni to da bi novinarki AA davao svoju e-mail adresu kao ni to da bi između njega i novinarke postojala komunikacija putem sms poruka, a nakon što mu je isto prezentirano od strane punomoćnika tuženika naveo je da se ne sjeća te prepiske, da vidi da je navedena njegova mail adresa, ali mu nije poznato tko se tu dopisivao. U prepisci se spominje NA, a u vrijeme dok je bio direktor NA je bio njegov zamjenik, ukoliko se ime NA odnosi na njega.
9. Sud navode iskaza svjedoka OA ne cijeni kao jasne i uvjerljive budući nije životno logično i uvjerljivo da se ničega ne sjeća, međutim s druge strane upravo iskaz navedenog svjedoka trebao je potvrditi navode tuženika da je ono što je o tužitelju izneseno u članku izrečeno od strane OA u razgovoru s autorom spornog članka AA, što temeljem iskaza svjedoka predloženog na navedenu okolnost tuženik nije dokazao. Točnije, temeljem iskaza navedenog svjedoka nije utvrđeno da bi autoru članka, novinarki iznosio probleme s kojima se suočio dolaskom na svoju funkciju u tvrtki Splitska obala, da bi u razgovoru novinarki iznio tvrdnje o tužitelju te probleme vezano uz plaćanje najamnine, da je iznio činjenicu njegovog neplaćanja najamnine za poslovne prostore na Bačvicama, da je iznio informaciju da tužitelj sam sebi daje u podnajam predmetne prostore te da zatvara jednu firmu, a nakon toga otvara drugu firmu, sve u svrhu izbjegavanja plaćanja najamnine, da je novinarki iznio informaciju o postojanju duga tužitelja od 3.000.000,00 kn te da je istoj vezano uz navedeno prezentirao dokumentaciju iz koje isto proizlazi. U spornom članku ne navodi se koja bi to točno dokumentacija bila prezentirana koja bi upućivala na dug od 3.000.000,00 kn. Očitovanje povjerenika predstečajne nagodbe upućuje da postoji prijavljena tražbina za tvrtku Sunčana plaža d.o.o. u odnosu na Splitsku obalu te da povjerenik priznaje prijavljenu tražbinu što bi upućivalo na postojanje duga navedene tvrtke. Međutim navedeno ne upućuje da se radi o dugu s naslova neplaćene najamnine, a pored toga isto ne daje pravo da se vezano uz dug tvrtke u podnaslovu i naslovu internetskog portala navodi vezano uz osobu tužitelja "dragi lopove" i navode „pravne akrobacije“ tužitelja budući se radi o izrazito uvredljivim izrazima kojima cilj nije bio po uvjerenju suda prvenstveno ukazati na eventualno postojeći dug tvrtke, već se po uvjerenju ovog suda ukazati na negativna svojstva tužitelja osobno kao osobe. Sud korištene termine u kontekstu cijelog teksta cijeni podobnima povrijediti čast, ugled i dostojanstvo tužitelja u mjeri koja opravdava dosudu novčane naknade.
10. Vezano uz odluku Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu na koju se poziva tuženik kao i isticanje činjenice da sudski postupci traju valja reći da se eventualna nezakonitost i valjanost sudskih odluka i nezadovoljstvo istima rješava u žalbenim postupcima dok mišljenja, posebice onih na koje se te odluke odnose sasvim sigurno nisu relevantna. Isto tako tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi u odnosu na tužitelja bile donesene sudske odluke vezano uz neplaćanje najamnine. Kao što je ranije rečeno da su takve tvrdnje o tužitelju iznesene novinaru od strane OA, budući tuženik tvrdi da je članak napisan prema njegovoj izjavi, tuženik također tijekom postupka nije dokazao. Ispisi sms poruka mogu eventualno upućivati na postojanje komunikacije između autora spornog članka i direktora Sunčane obale, međutim sadržaj istih ne dokazuje da navodi izneseni o tužitelju u članku predstavljaju izjave OA.
11. Uvidom u članak objavljen dana 16.9.2019. godine u tiskovini tuženika Slobodna Dalmacija te dana 15.9.2019. godine na stranicama internetskog portala tuženika slobodnadalmacija.hr sud je utvrdio da su izneseni navodi i informacije o tužitelju, a kako to proizlazi iz činjeničnog opisa tužbe time da navedeno ne osporava ni sam tuženik tijekom postupka. Navod tuženika da je korišten termin u odnosu na tužitelja „dragi lopove“ omaška sud cijeni kao upravljen na izbjegavanje odgovornosti. Sadržaj spornog članka nije sporan time da stranke tijekom postupka daju svoje viđenje izrečenog u kontekstu odredaba Zakona o medijima i Zakona o obveznim odnosima. Člankom i njegovim naslovima i podnaslovima se ukazuje na tužitelja kao osobu koja ne plaća najam odnosno zakup poslovnih prostora te se ukazuje na "pravne akrobacije" istog te se istoga prije izmjene podnaslova kvalificira kao "dragi
– lopove". Među strankama nije sporno da je tuženik dana 16.10.2019. godine u tiskovini Slobodna Dalmacija objavio ispravak sukladno zahtjevu tužitelja, a što potvrđuje izvršen uvid u presliku objavljenog ispravka informacije u tiskovini Slobodna Dalmacija. Tuženik je stajališta da je navedenim tužitelju reparirao svu navodno nastalu neimovinsku štetu sukladno odredbi čl. 22 Zakona o medijima. Valja reći da objava ispravka predstavlja jedan od načina popravljanja štete međutim objava ispravka ujedno ne isključuje mogućnost tužitelja potraživati naknadu štete ukoliko to okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju. Ovaj sud je stajališta da objavljeni ispravak ne predstavlja dostatnu naknadu pretrpljene štete tužitelju.
12. Odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO), kojim je općenito uređeno pitanje naknade štete, valja primjenjivati i tumačiti sukladno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99., 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06., 13/17., dalje: Konvencija), kako je uostalom izričito propisano člankom 1. stavkom 2. ZM-a, odnosno sukladno judikaturi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) te Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud). U konkretnom slučaju radi se o konkurenciji dvaju ljudskih prava - prava na slobodu izražavanja zaštićenu člankom 10. Konvencije i člankom 38. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14., dalje: Ustav) i prava na poštivanje privatnog života (kroz kojega se štiti i pravo na čast i ugled) zajamčenog člankom 8. Konvencije i člankom 35. Ustava.
13. ESLJP je u nizu odluka izrazio pravno shvaćanje da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Kako ostvarivanje te slobode obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena.
14. Prema članku 10. stavku 2. Konvencije ograničenje slobode izražavanja dopušteno je samo ako su kumulativno ispunjena tri uvjeta: a) da je ograničenje propisano zakonom (načelo legaliteta); b) da je ograničenje propisano radi zaštite legitimnog cilja (načelo legitimiteta) i c) da je ograničenje neophodno u demokratskom društvu (načelo nužnosti, uključujući načelo razmjernosti).
15. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe „zahtjev“ za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge. Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, zahtjev broj 25333/06, presuda od 22. listopada 2009.).
16. Ograničenje prava na slobodu izražavanja Ustavni sud tumači imajući u vidu načelo razmjernosti iz članka 16. Ustava.
17. U okolnostima u kojima sporna izjava utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, „sukob“ dvaju prava potrebno je rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja, i s druge strane, pravo na poštovanje osobnog života drugih. Riječ je o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu te je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu tih prava.
18. Pri ocjenjivanju razmjernosti/nužnosti miješanja u pravo na slobodu izražavanja treba uzeti u obzir prirodu i ozbiljnost nametnute sankcije. Dosuđivanje naknade štete oštećenoj osobi mora biti u razumnom odnosu razmjera s pretrpljenim narušavanjem ugleda.
19. Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke (zahtjev broj 39954/08, presuda od 7. veljače 2012.) naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak.
20. Ovome valja dodati da i ZOO u članku 1100. stavku 1. propisuje da u slučaju povrede prava osobnosti sud može oštećeniku dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako težina povrede i druge okolnosti slučaja to opravdavaju, dakle ne u svakom slučaju povrede prava osobnosti.
21. Sud ne može prihvatiti navode iskaza tuženika o oslobođenju odgovornosti budući tuženik tijekom postupka nije dokazao istinitost izrečenih navoda kojima se vrijeđa privatnost, dostojanstvo, ugled i čast osobe tužitelja, dok je s druge strane tužitelj dokazao pretpostavke odgovornosti za štetu.
22. Ovaj sud je uvjerenja da u konkretnom slučaju, kako istaknuti naslov članka, podnaslov, tako i navodi o tužitelju za koje tuženik nije dokazao temeljem ponuđenih i izvedenih dokaza da su istiniti, ukazuju na tužitelja kao osobu izuzetno negativnih osobina. Sama činjenica objave ispravka od strane tuženika ukazuje da je i sam tuženik bio stajališta o povredi prava osobnosti tužitelja predmetnim člankom, to posebice što pored toga nije niti sporno da je podnaslov i naslov internetskog portala "Dragi - lopove" kasnije izmijenjen u podnaslov "Pravne akrobacije". Tuženik iznesene informacije o tužitelju i njihovu točnost temelji na razgovoru novinarke s OA iz gradske tvrtke Splitska obala, time da navodi iskaza svjedoka OA predloženog od strane tuženika na navedenu okolnost ne potvrđuju ovakve navode tuženika. Temeljem iskaza navedenog svjedoka sud nije saznao okolnosti i činjenice važne za predmet ovog spora. Činjenica postojanja SMS komunikacije između svjedoka točnije autorice spornog članka i tadašnjeg direktora Splitske obale upućuje na prihvatljivost navoda svjedoka AA o postojanju kontakta između istih ali ne i činjenicu da su izjave prenijete u utuženom članku vezano za osobu tužitelja izrečene od strane svjedoka ĆA.
23. Naslov članka, podnaslov te naprijed navedeni navodi iz članka o tužitelju, po uvjerenju ovog suda kod svakog prosječnog čitatelja sugeriraju i predočuju čitatelju tužitelja kao osobu izuzetno negativnih osobina te ovakve tvrdnje, u situaciji da tuženik nije dokazao da su istinite, objektivno štete osobnom i profesionalnom ugledu i časti tužitelja te mogu izazvati prezir, nelagodu, propitkivanja i slično. Sud prihvaća jasne i uvjerljive navode iskaza tužitelja da je zbog objavljenog članka te naprijed spomenutih informacija iznesenih o njemu subjektivno osjetio povredu dostojanstva, časti i ugleda, točnije postojanje, trajanje, intenzitet povrede prava osobnosti utvrđen je i temeljem jasnog i uvjerljivog iskaza tužitelja saslušanog kao stranke u svrhu dokazivanja.
24. Svaka povreda časti i ugleda iznošenjem uvredljivih tvrdnji predstavlja štetnu radnju kojom se drugome nanosi šteta i osoba prema kojoj je takvo postupanje usmjereno kao protupravno ima pravo na naknadu štete koju reguliraju propisi obveznog prava. Objektom povrede prava osobnosti, časti i ugleda neke osobe, smatra se ono osobno neimovinsko dobro koje se sastoji u ukupnosti moralnih vrijednosti čovjeka koje on uživa kao član određene društvene sredine u odnosu na njegovo poštenje, znanje, sposobnost i na druge njegove moralne vrijednosti. Dostojanstvo je osobno pravo svakog čovjeka, a sadržano je u pravu svakog da očekuje i zahtijeva od svakog drugog da poštuje njegovu osobnost, da ga ne omalovažava, vrijeđa, kleveće ili da na drugi način povrjeđuje njegovo osjećanje vlastite vrijednosti, da ne umanjuje njegov ugled u društvu. Duševno zdravlje neke osobe predstavlja i povredom izazvanu neugodu, nezadovoljstvo, frustraciju, ljutnju, sram kod te osobe jer i navedeni osjećaji predstavljaju poremećaj dotadašnjeg duševnog mira određene osobe, zadiranje u zaštićenu sferu prava osobnosti na duševno zdravlje oštećenika. Iskaz tužitelja upravo ukazuje na navedeno. Svrha je popravljanja neimovinske štete u nastojanju da se dosuđenim novčanim iznosom postigne što je više moguće pravična i približna djelomična satisfakcija u vidu djelomičnog uklanjana nastalih štetnih posljedica u unutarnjoj sferi oštećenikove osobnosti. Objava ispravka u konkretnom slučaju ne predstavlja dovoljnu naknadu odnosno ne bi bila odgovarajuća pretrpljenoj šteti objavom informacije. Izraz općeg načela odštetnog prava je da oštećenik mora poduzeti sa svoje strane što je u njegovoj mogućnosti da se smanji šteta odnosno ublaže posljedice štetne radnje. Ispravak je nesporno objavljen te je očekivano da objava kod tužitelja smanji osjećaj povrede ugleda i časti. Međutim imajući u vidu naprijed izloženo te odredbe čl. 19 st. 1 i 2 i čl. 1100 st. 1 do 3 ZOO-a sud je stajališta da objavljenim ispravkom tužitelju nije u cijelosti naknađena šteta što je bio razlog prihvaćanja tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti ili točnije za platež iznosa od 2.654,46 EUR budući to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. Pri dosuđenju naknade ovaj sud je također vodio računa o tome da se dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodnom i društvenom svrhom. Odluka o kamatama na dosuđeni iznos temeljena je na odredbi čl. 29 st. 1 i 2 ZOO-a u svezi s čl. 1103 ZOO-a, a ista je dosuđena po stopi naznačenoj u izreci presude tekuća od podnošenja odštetnog zahtjeva do plateža (odštetni zahtjev podnesen dana 10.11.2019., a zatezna kamata dosuđena od dana 12.10.2019.). Navedeno je bio razlog odluke suda kao u izreci ove presude.
25. Odluka o trošku parničnog postupka temeljena je na odredbi čl. 154 st. 2 ZPP- a. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to temeljem Tbr. 7 toč. 1, Tbr 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 te Tbr. 42 i 48. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe 200,00 EUR, ročište 15.2.2022. 200,00 EUR, ročište 31.1.2023. 200,00 EUR, ročište 23.1.2025. 200,00 EUR, ročište 2.6.2025. 200,00 EUR te ročište 21.5.2026. 200,00 EUR ili ukupno 1.200,00 EUR te 25% PDV-a 300,00 EUR ili ukupno 1.500,00 EUR. Odredbom čl. 154 st. 2 ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupak te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tužitelj je kvalitativno uspio u sporu 100%, kvantitativno 50% pa je njegov uspjeh 75% (150% / 2 = 75%). Tuženik kvalitativno točnije s osnovom nije uspio dok je s visinom uspio 50% pa je uspjeh tuženika 25% (50% / 2 = 25%). Kada se od uspjeha tužitelja koji je veći oduzme uspjeh tuženika (75% - 25% = 50%) tužitelj je u konačnici uspio sa 50%. Imajući u vidu naprijed navedeno tužitelju je tako ukupno utvrđen kao osnovan trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR. Tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 99,54 EUR te presudu 146,54 EUR koji troškovi su bili nužni za vođenje ovog postupka te je tako tužitelju ukupno utvrđen parnični trošak u iznosu od 996,08 EUR. Odluka o kamatama na trošak temeljena je na odredbi članka 30 st. 2 Ovršnog zakona.
U Zagrebu, 4. kolovoza 2026.
Sudac
Vesna Horvat
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u četiri primjerka.
Dna:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
