REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-236/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužiteljice EŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Matija Dorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene 10. lipnja 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika stranaka, 4. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba tužiteljice EŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu kojim traži isplatu iznosa 7.204,78 eura s pripadajućim zateznim kamatama, povučena.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3205022489/05 koji su dana 25. srpnja 2005. godine sklopili tužiteljica EŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, kao kreditor u dijelu u kojem je navedeno: “redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po ovome Ugovoru promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.“.

II Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. stavka 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3205022489/05 koji su dana 25. srpnja 2005. godine sklopili tužiteljica EŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i Zagrebačka banka d.d. Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, kao kreditor u dijelu u kojem je navedeno: „za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora“.

III Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev tužiteljice EŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu kojim traži da sud naloži tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, isplatiti joj iznos 12.790,77 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 78,39 eura od 1. studenog 2007. do 9. studenog 2007. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 77,71 eura od 1. prosinca 2007. do 14. prosinca 2007. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 80,18 eura od 1. siječnja 2008. do 15 siječnja 2008. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 79,91 eura od 1. veljače 2008. do 19. veljače 2008. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 155,93 eura od 1. ožujka 2008. do 11. ožujka 2008. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 155,47 eura od 1. travnja 2008. do 11. travnja 2008. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 151,04 eura od 1. svibnja 2008. do 9. svibnja 2008. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 151,40 eura od 1. lipnja 2008. do 11. lipnja 2008. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 150,18 eura od 1. srpnja 2008. do 14. srpnja 2008. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 149,43 eura od 1. kolovoza 2008. do 11. kolovoza 2008. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 149,81 eura od 1. rujna 2008. do 9. rujna 2008. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 158,18 eura od 1. listopada 2008. do 13. listopada 2008. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 158,90 eura od 1. studenog 2008. do 18. studenog 2008. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 155,33 eura od 1. prosinca 2008. do 11. prosinca 2008. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 164,30 eura od 1. siječnja 2009. do 13. siječnja 2009. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 167,46 eura od 1. veljače 2009. do 14. veljače 2009. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 162,97 eura od 1. ožujka 2009. do 16. ožujka 2009. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 163,88 eura od 1. travnja 2009. do 10. travnja 2009. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 164,33 eura od 1. svibnja 2009. do 14. svibnja 2009. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 162,60 eura od 1. lipnja 2009. do 10. lipnja 2009. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 163,10 eura od 1. srpnja 2009. do 13. srpnja 2009. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 229,49 eura od 1. kolovoza 2009. do 13. kolovoza 2009. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 231,39 eura od 1. rujna 2009. do 10. rujna 2009. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 228,59 eura od 1. listopada 2009. do 13. listopada 2009. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 230,34 eura od 1. studenog 2009. do 10. studenog 2009. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 230,67 eura od 1. prosinca 2009. do 15. prosinca 2009. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 236,07 eura od 1. siječnja 2010. do 12. siječnja 2010. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 238,93 eura od 1. veljače 2010. do 10. veljače 2010. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 237,67 eura od 1. ožujka 2010. do 9. ožujka 2010. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 241,00 eura od 1. travnja 2010. do 13. travnja 2010. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 246,99 eura od 1. svibnja 2010. do 12. svibnja 2010. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 221,34 eura od 1. lipnja 2010. do 9. lipnja 2010. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 226,14 eura od 1. srpnja 2010. do 13. srpnja 2010. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 220,61 eura od 1. kolovoza 2010. do 10. kolovoza 2010. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 237,55 eura od 1. rujna 2010. do 10. rujna 2010. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 230,73 eura od 1. listopada 2010. do 13. listopada 2010. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 232,47 eura od 1. studenog 2010. do 15. studenog 2010. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 171,20 eura od 1. prosinca 2010. do 15. prosinca 2010. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 176,88 eura od 1. siječnja 2011. do 12. siječnja 2011. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 169,64 eura od 1. veljače 2011. do 15. veljače 2011. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 170,90 eura od 1. ožujka 2011. do 15. ožujka 2011. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 169,30 eura od 1. travnja 2011. do 13. travnja 2011. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 175,49 eura od 1. svibnja 2011. do 11. svibnja 2011. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 184,44 eura od 1. lipnja 2011. do 14. lipnja 2011. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 205,47 eura od 1. srpnja 2011. do 9. kolovoza 2011. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 166,88 eura od 1. kolovoza 2011. do 15. kolovoza 2011. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 153,36 eura od 1. rujna 2011. do 13. rujna 2011. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 149,53 eura od 1. listopada 2011. do 11. listopada 2011. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 150,25 eura od 1. studenog 2011. do 11. studenog 2011. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 150,28 eura od 1. listopada 2011. do 13. prosinca 2011. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 153,38 eura od 1. siječnja 2012. do 12. siječnja 2012. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 155,12 eura od 1. veljače 2012. do 15. veljače 2012. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 154,67 eura od 1. ožujka 2012. do 13. ožujka 2012. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 153,75 eura od 1. travnja 2012. do 12. travnja 2012. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 156,73 eura od 1. svibnja 2012. do 9. svibnja 2012. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 158,27 eura od 1. lipnja 2012. do 8. lipnja 2012. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 156,50 eura od 1. srpnja 2012. do 9. srpnja 2012. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 156,86 eura od 1. kolovoza 2012. do 9. kolovoza 2012. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 154,07 eura od 1. rujna 2012. do 10. rujna 2012. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 154,58 eura od 1. listopada 2012. do 9. listopada 2012. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 156,75 eura od 1. studenog 2012. do 9. studenog 2012. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 156,23 eura od 1. prosinca 2012. do 10. prosinca 2012. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 157,17 eura od 1. siječnja 2013. do 10. siječnja 2013. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 154,74 eura od 1. veljače 2013. do 11. veljače 2013. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 154,05 eura od 1. ožujka 2013. do 11. ožujka 2013. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 156,55 eura od 1. travnja 2013. do 10. travnja 2013. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 154,08 eura od 1. svibnja 2013. do 9. svibnja 2013. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 153,55 eura od 1. lipnja 2013. do 10. lipnja 2013. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 151,04 eura od 1. srpnja 2013. do 10. srpnja 2013. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 153,06 eura od 1. kolovoza 2013. do 9. kolovoza 2013. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 153,65 eura od 1. rujna 2013. do 12. rujna 2013. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 154,69 eura od 1. listopada 2013. do 15. listopada 2013. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 155,27 eura od 1. studenog 2013. do 20. studenog 2013. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 156,76 eura od 1. prosinca 2013. do 18. prosinca 2013. te od 1. listopada 2015. do isplate

- na iznos 155,15 eura od 1. siječnja 2014. do 20. siječnja 2014. te od 1. listopada 2015. do isplate

po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, isplatiti tužiteljici EŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 7.546,01 eura, u roku 15 dana.

V Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, naknaditi tužiteljici EŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 2.445,80 eura sa zateznim kamatama koje teku od 4. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom 19. srpnja 2005. sklopila Ugovor o namjenskom kreditu, kojim Ugovorom joj je tuženik stavio na raspolaganje iznos 356.000,00 CHF, isplaćen u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate. Dalje navodi da se obvezala tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika te koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 4,40% godišnje. Tužiteljica smatra da je ugovoreni način promjene kamatne stope ništetan i nepošten, jer je tuženik kamatnu stopu mijenjao jednostrano. Ukazuje na presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14 ističući da je ništetna ugovorna odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi koje se odnose na način promjene kamatne stope, smatra da je tuženik od tužiteljice, od dana sklapanja ugovora o kreditu do dana 30. rujna 2015., naplatio iznose za koje smatra da ne postoji pravna osnova te koje je dužan vratiti tužiteljici sa zateznim kamatama. Stoga tužiteljica predlaže sudu donijeti presudu kojom će utvrditi ništetnima dijelove čl. 2. i čl. 7. st. 2. Ugovora o kreditu (točka I petita), naložiti tuženiku isplatiti joj iznos 19.932,87 eura (150.184,20 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose navedene u petitu (točka II petita) te naložiti tuženiku naknaditi joj troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, sve u roku 15 dana.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost zahtjeva tužiteljice. Istaknuo je prigovor nedostatka pravnog interesa za traženje deklaratorne pravne zaštite, obzirom da se radi o konvertiranom kreditu te prigovor zastare. Tuženik je dalje istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći da su treće osobe otplaćivale obveze po tužiteljevom kreditu. Ukazuje da su tužiteljica i tuženik 12. veljače 2016. sklopili Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom pri čemu su uzete u obzir sve uplate tužiteljice u skladu s odredbama ZID ZPK/15, čime je tužiteljica stavljena u položaj kao da je otpočetka koristila kredit denominiran u valutu EUR i čime smatra da su stranke trajno i konačno uredile svoj pravni odnos u pogledu svih ranije izvršenih preplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji. Stoga je predložio odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj P-8833/19-9 od 16. srpnja 2021. prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari te je isti nastavljen rješenjem suda broj P- 8833/2019-11 od 20. prosinca 2024.

4. U podnesku od 3. siječnja 2025. tužiteljica je predložila donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnim dio odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu (točka I), utvrditi ništetnim dio odredbe čl. 7. st. 2. Ugovora o kreditu (točka II), naložiti tuženiku isplatiti joj iznos 19.995,55 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose navedene u petitu (točka III) te naložiti tuženiku naknaditi joj troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, sve u roku 15 dana (listovi 133-136 spisa).

5. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 17. listopada 2025. tužiteljica je predložila donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnim dio odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu (točka I), utvrditi ništetnim dio odredbe čl. 7. st. 2. Ugovora o kreditu (točka II), naložiti tuženiku isplatiti joj iznos 12.790,77 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose navedene u petitu (točka III) te naložiti tuženiku naknaditi joj troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, sve u roku 15 dana (listovi 240-243 spisa).

5.1. U podnesku od 1. lipnja 2026. tuženik je pristao na djelomično povlačenje tužbe, ali je tražio trošak „razmjeran povučenom dijelu tužbenog zahtjeva“.

5.2. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u promete po kreditu (listovi 9-19, 70-83 spisa), dopis tuženika (list 20 spisa), otplatni plan (listovi 21-27, 40-44, 46-49, 51-54, 56-58 spisa), Ugovor o namjenskom kreditu broj 3205022489/05 od 19. srpnja 2005. (listovi 28-35 spisa), obavijesti o promjenama kamatnih stopa (listovi 36-40, 45, 50, 55 spisa), Dodatak ugovoru o kreditu od 12. veljače 2016. (listovi 84-89 spisa), dopis banke uz informativni izračun konverzije, informativni sažetak izračuna konverzije, prijedlog izmjene ugovora o kreditu (listovi 90-106 spisa), izvještaj o kalkulatoru za provedbu konverzije kredita (listovi 106-108 spisa) saslušana je tužiteljica (listovi 249-250 spisa) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po Ručević vještačenja d.o.o. po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću (listovi 223- 235 spisa).

6.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovanim.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnima odredaba Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te zahtjev za isplatu više plaćenih iznosa po toj osnovi.

7.1. Nije sporno da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o namjenskom kreditu broj 3205022489/05/05 od 19. srpnja 2005., solemniziran 25. srpnja 2005., na iznos 356.000,00 CHF (dalje Ugovor o kreditu).

7.2. Nije sporno niti da su tužiteljica i tuženik sklopili Dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) 12. veljače 2016., kojim je izvršena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u eurima.

7.3. Sporno je ima li tužiteljica pravni interes za postavljanje deklaratornog zahtjeva za utvrđenje ništetnima dijelova ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi obzirom da je Ugovor o kreditu konvertiran, je li ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštena, odnosno jesu li tuženik kao trgovac i tužiteljica kao potrošač pojedinačno pregovarali i utvrdili egzaktne parametre koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, te je sporno pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene tih ugovornih odredaba.

8. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka pravnog interesa za postavljanje deklaratornog zahtjeva treba reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2868/18 do 12. veljače 2019. izrazio shvaćanje da korisnik kredita samim sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne.

8.1. Stoga je sud ocijenio neosnovanim prigovor nedostatka pravnog interesa tuženika.

9. Iz odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena redovna kamatna stopa 4,40% godišnja, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika.

10. Presudom VSRH poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika Zagrebačke banke d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik Zagrebačka banka d.d. postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10.1. Navedene pravomoćne presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača imaju izravan učinak i na ovaj postupak radi individualne zaštite tužiteljice kao potrošača, te u smislu odredbe čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. u vezi čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP/14) i čl. 502.c ZPP-a one obvezuju i sud u ovom postupku.

10.2. Naime, odredbom čl. 502.c ZPP-a koja je na snazi od 1. srpnja 2013. propisana je obvezatnost pravnih utvrđenja iz kolektivnog spora za zaštitu prava i interesa potrošača i na postupke radi individualne zaštite potrošača, a presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 donesena je 4. srpnja 2013., dakle, u vrijeme kada je već na snazi bila odredba čl. 502.c ZPP-a.

10.3. S obzirom na njezin izravni učinak na ovaj postupak, upravo je na tuženiku teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, to jest da ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tužene banke nisu istovjetne onima koje su bile predmet ocjene u kolektivnom sporu te da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu bile razumljive za tužiteljicu kao potrošača i da se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo prilikom sklapanja tog ugovora, zbog čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenima, a posljedično tomu ni ništetnima, a što tuženik tijekom postupka niti ne tvrdi.

11. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je kupovala stan koji joj je trebao za život obitelji. Stan nije nikada bio davan niti u najam niti u zakup. Pročitala je Ugovor, ali očito nedovoljno detaljno. Smatrala je da će je osobni bankar upozoriti na sve što je važno. Znala je da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, ali nitko joj nije objasnio na koji će se način ona mijenjati niti o kojim parametrima ovisi njezina promjena. Prije potpisivanja Ugovora o kreditu pitala je na koji način će se kamatna stopa mijenjati. U nekom trenutku se financijski opismenila i savjetovala sa financijskim stručnjacima zbog čega se odlučila na konverziju predmetnog Ugovora o kreditu. Kod tuženika joj nitko ništa nije objašnjavao. Čak kada bi dobivala otplatne liste u vezi prvog Ugovora o kreditu obraćala bi se osobnim bankarima, ali nitko joj ništa nije objašnjavao. Ne može se sjetiti je li je netko upozorio da bi izgubila neka prava ukoliko se odluči na konverziju Ugovora o kreditu. Sjeća se da je smatrala već velikim uspjehom kad su uspjeli brisati sve terete upisane temeljem Ugovora o kreditu. Za konverziju se sama obratila PBZ-u, jer su joj u ZABA-i odbili konvertirati kredit. (listovi 249-250 spisa)

11.1. Iskaz tužiteljice sud je u cijelosti prihvatio kao istinit, jer je ona iskazivala jasno i uvjerljivo, a istinitost njezinog iskaza nije dovedena u pitanje drugim izvedenim dokazima, time da tuženik nije niti predlagao saslušanje djelatnika banke koji je sudjelovao u sklapanju spornog Ugovora o kreditu, čiji bi iskaz eventualno mogao dovesti u pitanje istinitost iskaza tužiteljice.

12. Dakle, sud utvrđuje da tužiteljica kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem nije bila upoznata s parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope.

12.1. Upravo je propuštanje davanja bitne informacije o parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama, koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, dovelo do značajne neravnoteže.

12.2. Pri tome, tužiteljica kao liječnica, niti po prirodi svog zanimanja i/ili stupnju obrazovanja nije mogla razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njezine financijske obveze.

12.3. Dakle sud utvrđuje da tužiteljici pri sklapanju ugovora o kreditu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu učinjene suštinski razumljivima, jer joj nije pružena cjelovita informacija u pogledu okolnosti o kojima ovisi promjena kamatne stope, na temelju koje je mogla procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njezine financijske obveze.

12.4. Dodatno, prema shvaćanju ovog suda, tužiteljica je dostavljanjem ugovora o kreditu dokazala svojstvo potrošača, time da je i u svom iskazu, kojeg je sud prihvatio kao istinit, navela da je stan kojeg je kupila koristila isključivo za život te da nije nikada davan u najam ili zakup. Ovo osobito imajući na umu da iz sadržaja spisa nema nikakve naznake da je tužiteljica kredit zatražila i ostvarila u svrhu namijenjenu poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja tužiteljice, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

13. Prema tome, kako u skladu s prethodno navedenim razlozima sud utvrđuje da sporne ugovorne odredbe nisu bile suštinski razumljive tužiteljici kao potrošaču, kao i da su te odredbe istovjetne onima koje su već bile predmet ocjene u kolektivnom sporu, a imajući na umu da je Ugovor o kreditu, između tužiteljice i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja citiranih presuda.

13.1. Imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015, te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštenih odredaba kojima je određeno da se ugovorena kamatna stopa, može mijenjati tijekom otplate kredita u skladu s važećim odlukama banke je ništetnost takvih odredaba (čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO).

14. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem predlaže utvrditi ništetnima dijelove odredaba predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određeno da se ugovorena kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate kredita jednostrano zbog čega je odlučeno kao u točkama I i II izreke ove presude.

15. Kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, to se te odredbe između stranaka ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi, odnosno u smislu odredbe čl. 104. st. 1. ZOO, tuženik je dužan vratiti sve ono što je primio na osnovi odredbe koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužiteljica bi imala pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koji je plaćen na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početnoj kamatnoj stopi.

16. Međutim, s obzirom da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 102/2015), kojim je izvršena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u Eur, to je cjelokupan iznos koji je tužiteljica uplatila do dana obračuna konverzije iskorišten za zatvaranje obveza po kreditu uz valutnu klauzulu u Eur. Kako je cjelokupni iznos svih uplata koje je tužiteljica izvršila do datuma konverzije iskorišten za zatvaranje obveza po novom eurskom kreditu, to nije preostao nikakav iznos preplate koji bi se u ovome postupku mogao vratiti tužiteljici.

16.1. Naime, tuženik je na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZIDZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice, uključivo i sve iznose koje je primio uz primjenu promjenjive kamatne stope, a to uključuje i razliku između iznosa koji je plaćen na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i anuiteta obračunatog prema početnoj kamatnoj stopi, a ta razlika koju tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka nije sada u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane čl. 210. ZOO.

16.2. Pri tome treba reći da tužiteljica niti ne spori da je konverzija provedena u skladu s metodologijom i postupkom propisanim odredbama ZID ZPK, a koji Zakon je prošao ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske u postupku ocjenjivanja suglasnosti s Ustavom RH ZID ZPK/15 (U-I/3685/2015) odlukom od 4. travnja 2017. ocijenio je spomenuti Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona s Ustavom, ocjenjujući u opisanim okolnostima da ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti.

16.3. Dakle, imajući u vidu da je predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost (tako i VSRH u odluci Rev-637/2019-2 od 15. studenoga 2022.).

17. Međutim, tužiteljica je tužbom zatražila i zatezne kamate pozivom na odredbu članka 210. ZOO-a, i to od dana dospijeća pojedinačnih mjesečnih anuiteta kredita do isplate. Taj dio, kako proizlazi iz odredaba ZIDZPK, nije obuhvaćen obračunom konverzije uređenim posebnim propisom, kao što nije uključen ni u iznose koje snose potrošači, pa je u tom dijelu djelomično opravdano prihvatiti tužbeni zahtjev na temelju općeg propisa, ZOO-a, na čiju primjenu upućuje odredba članka 4. ZZP-a.

17.1. Dakle, ostala je i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na pojedinačne iznose obračunatih od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 214. ZOO.

18. U tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 925/2023-2 od 8. travnja 2025. naveo je kako pravno shvaćanje izraženo u odluci broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. koje slijedi pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela od 13. i 20. prosinca 2022. broj Su-IV-33/2022-21, a koja je imala funkciju proširenoga sudskog vijeća, glasi:

„Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ('Narodne novine' broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“.

18.1. U istoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svrhu ujednačavanja sudske prakse najvišeg suda, zauzima stajalište da potrošač, koji je sklopio dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja dodatka ugovoru, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu članka 19.c u vezi s člankom 19.e ZIDZPK/15 (npr. zakonska zatezna kamata na razliku plaćenih pojedinih mjesečnih anuiteta).

18.2. U tom smislu je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 457/2025-21 od 27. svibnja 2026. ponovio ovakvo shvaćanje i naveo:

„Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora o kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji“.

19. U ovome postupku izveden je dokaz financijskim vještačenjem po Ručević vještačenja d.o.o., po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću.

19.1. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da je mišljenja da ako se promatraju samo iznosi koje je tužiteljica više platila, tada slijedi da je razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. rujna 2005.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 17.812,33 CHF, odnosno 12.790,77 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); (samo pozitivni iznosi).

Zatezne kamate na mjesečne iznose razlika po osnovi promjene kamatne stope, obračunane za razdoblje od prvog dana nakon dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., iznose 7.546,01 EUR (konvertirani iznos).

Ako se promatraju svi iznosi (pozitivni i negativni), tada slijedi da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. rujna 2005.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 15.435,13 CHF, odnosno 10.773,67 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); (svi iznosi).

Zatezne kamate na mjesečne iznose razlika po osnovi promjene kamatne stope, obračunane za razdoblje od prvog dana nakon dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., iznose 7.356,51 EUR (konvertirani iznos).

19.2. Na nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića niti jedna od stranaka nije imala primjedbi.

19.3. Stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, te nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima.

20. Dakle, kako je prethodno obrazloženo, tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu na više plaćene iznose koje joj je kao potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu sa čl. 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu sa čl. 214. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 586/2019 od 21. prosinca 2022. i Rev-925/2023- 2 od 8. travnja 2025).

20.1. Vještak je u nalazu i mišljenju koje je u cijelosti prihvaćeno sačinio obračun tih zateznih kamata i naveo kako one iznose 7.546,01 eura.

21. Slijedom svega navedenog, odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenih iznosa sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose od dospijeća do dana svake pojedine uplate te zateznih kamata od prvog dana nakon izvršene konverzije do dana isplate.

22. Prihvaćen je zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznose koje je banka uračunala prilikom izračuna konverzije i to od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije u ukupnom iznosu 7.546,01 eura.

22.1. Ističe se da, iako tužiteljica tijekom postupka nije uglavničila te zatezne kamate, nema zapreke da joj ih sud dosudi u apsolutnom iznosu, obzirom da ih je vještak izračunao u svom nalazu i mišljenju.

23. Stoga je odlučeno kao u točkama III i IV izreke ove presude.

24. U odnosu na prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužiteljice ističe se da je pravno neodlučno je li tužiteljica ili treća osoba platila pojedine anuitete temeljem predmetnog Ugovora o kreditu. Ovo zato što je odredbom čl. 161. st. 1. ZOO-a propisano da obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba, dok je stavkom 3. istog članka propisano da je vjerovnik dužan primiti ispunjenje od treće osobe, ako je dužnik s tim suglasan, osim kad prema Ugovoru ili prema naravi obveze istu treba ispuniti dužnik osobno. Odnos između dužnika - tužiteljice i treće osobe ne tiče se tuženika kao kreditora pa je pravno neodlučno je li pojedine anuitete otplaćivao tužiteljica ili neka treća osoba. Dakle, tužiteljica je u svojstvu korisnika kredita sklopila Ugovor o kreditu, koji je otplaćen pa je ona kao ugovorna strana iz kreditnog odnosa aktivno legitimiran zahtijevati isplatu preplaćenih anuiteta kredita, kao i zatezne kamate na te iznose.

25. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 110. ZOO propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 371. ZOO.

25.1. Prema odredbi čl. 388. ZOO, zastarijevanje se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a vezano uz odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP, kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Stoga je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla i pravna norma bila bi lišena svog korisnog učinka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

25.2. Zastara restitucijskog zahtjeva u ovome predmetu bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe te je počela ponovno teći (ispočetka) od dana kada je postala pravomoćna odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P-1401/2012 (koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. u odnosu na ništetnost ugovorene promjenljive kamatne stope), stoga zastara u ovom slučaju ponovno teče od 14. lipnja 2014. za povrat po osnovi preplate zbog kamatne stope.

25.3. Kako je tužba u ovom postupku podnesena 11. lipnja 2019., to zastara utuženog potraživanja nije nastupila.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

26.1. Valja reći da je sud odlučio da tuženik nadoknadi tužiteljici cjelokupni parnični trošak, jer u vezi dijela zahtjeva s kojim nije uspjela, nisu nastali posebni troškovi.

26.2. Stoga je tužiteljici, priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podneska od 2. srpnja 2020. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 3. siječnja 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 7. travnja 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 16. srpnja 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 17. listopada 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife i zastupanja na ročištu 10. lipnja 2026. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

26.3. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužiteljici pripada iznos 1.400,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 1.750,00 eura.

26.4. Tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 245,80 eura i trošak izvedenog financijskog vještačenja u iznosu 450,00 eura.

26.5. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 2.445,80 eura.

26.6. Na tako određeni trošak tužiteljici su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 4. kolovoza 2026.

Sutkinja

Ana Štimac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Punomoćnici tuženika