REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1609/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja INA-INDUSTRIJA NAFTE, d.d. Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Orehovcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Orehovec i partneri u Zagrebu, protiv tuženika KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Gelenčiru, odvjetniku u Zagrebu, radi nadomještanja suglasnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja NU, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika, 4. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nadomješta se suglasnost tuženika za donošenje Odluke tužitelja o poslovnom uvjetovanom otkazu Ugovora o radu broj: 210-902405/24-H od 1. travnja 2024. radniku CU zaposlenom na radnom mjestu „50763545 Viši strojar-operater 2“, sistematiziranom u organizacijskoj jedinici „50760284 Distribucija energenata Sisak“, a koja suglasnost je uskraćena očitovanjem tuženika od 4. studenoga 2024.

II. Nalaže se tuženiku KU naknaditi tužitelju INA-INDUSTRIJA NAFTE, d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 4. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 375,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

IV. Odbija se zahtjev tuženika KU za naknadu troška postupka u iznosu od 875,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj, kao poslodavac, i CU, kao radnik, sklopili 1. travnja 2024. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 210- 902405/24-h, temeljem kojeg je radnik zaposlen na radnom mjestu "50763545 Viši strojar-operater 2", sistematiziranom u organizacijskoj jedinici "50760284 Distribucija energenata Sisak". Uslijed organizacijskih promjena opisanih u točki III. tužbe, tužitelj namjerava otkazati prethodno opisani ugovor poslovno uvjetovanim otkazom. S obzirom na činjenicu da je radnik CU branitelj Domovinskog rata, temeljem odredbe članka 11. Sporazuma o pravima branitelja Domovinskog rata – radnika INA d.d. sklopljenog 6. rujna 2016., između Zajednice veterana Domovinskog rata INA Zagreb – ZAK INA, Udruge branitelja Domovinskog rata INA – Naftaplin – KVIN, Udruge – Kluba veterana Domovinskog rata INA – Rijeka – KVDR i tužitelja, za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu potrebna je suglasnost tuženika. Dana 23. rujna 2024. tužitelj je donio Odluku o promjeni organizacije rada u organizacijskoj jedinici RiM (L3), sa danom primjene 1. listopada 2024., a temeljem koje je došlo do smanjenja broja izvršitelja radnog mjesta radnika CU, te je stoga prestala potreba za radom radnika CU na navedenom radnom mjestu. Naime, u skladu s aktualnim okolnostima poslovanja te uzimajući u obzir buduće poslovne potrebe unutar pojedinih organizacijskih jedinica u društvu INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d., neophodno je bilo prilagođavanje poslovnih procesa, optimizacija te nova organizacija rada. Iz navedenih razloga provedene su sveobuhvatne promjene organizacije rada na razini Proizvodnje RiM (L3), Lokacija Sisak (L4) te je došlo do reorganizacije poslovnih procesa i provedena je preraspodjela zaduženja po pojedinim segmentima poslovanja. Dakle, a kako se i navodi u Odluci o promjeni organizacije rada u organizacijskoj jedinici RiM (L3) od 23. rujna 2024., završetkom prve faze konzervacije rafinerijskih procesa, koja je obuhvaćala otvaranje, pražnjenje, čišćenje, parenje i inertizaciju postrojenja došlo je do značajnog smanjenja potreba za parom, a ujedno i do povećanja cijene pare. Pokrenute su aktivnosti kako bi se dodatno smanjila potreba za parom te sukladno tome nema više potrebe za radom radnika u smjenama, odnosno nema potrebe za izvršiteljima koji su zaduženi za manipulaciju pare. Valja napomenuti da je predmetnoj Odluci prethodilo savjetovanje tužitelja s tuženikom o organizacijskim promjenama, pa tako i organizacijskih promjena u organizacijskoj jedinici pa tako i organizacijskih promjena u organizacijskoj jedinici Proizvodnja unutar koje se nalazi organizacijska jedinica u kojoj je zaposlen radnik CU. Pritom, tužitelj ističe kako je na zahtjev tuženika 11. rujna 2024. održan sastanak s tužiteljem u pogledu namjeravanih organizacijskih promjena, a na kojem je tužitelj dao odgovore na sva postavljena pitanja tuženika, dok nije bilo daljnjih pitanja od strane tuženika. Kako su navedene organizacijske promjene bile svrsishodne radi unapređenja poslovnih procesa i povećanja efikasnosti, unatoč provedenom savjetovanju s tuženikom, izvršene su prethodno navedene promjene u organizaciji i načinu rada, a kako je to navedeno u predmetnoj Odluci o organizacijskim promjenama, te je došlo do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu Viši strojar-operater 2 radi čega je prestala potreba za radom radnika CU na navedenom radnom mjestu. Budući da je tužitelj na radnom mjestu radnika CU smanjivao broj izvršitelja sa 9 na 5, proveden je postupak izbora između više izvršitelja. Tužitelj je prilikom donošenja odluke imao u vidu trajanje radnog odnosa radnika CU, njegovu starost i obveze uzdržavanja koje ga terete te dodatne kriterije (radni učinak, vještine / kompetencije i disciplinske / stegovne mjere). Bodujući prethodne kriterije sukladno Kolektivnog ugovoru i Pravilniku o radu INA-e, utvrđeno je da je radnik CU ostvario manji broj bodova u odnosu na ostale radnike na istom radnom mjestu. Iako Zakon o radu više ne poznaje obvezu poslodavca prema kojoj je isti dužan prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu pokušati radnika zaposliti na drugom radnom mjestu, tužitelj je učinio sve što je u njegovoj moći da se radniku CU pronađe drugo radno mjesto. Naime, radnici čija su radna mjesta obuhvaćena procesom optimizacije i reorganizacije poslovanja, od trenutka ukidanja njihovih radnih mjesta pa do prestanka radnog odnosa u društvu INA

– INDUSTRIJA NAFTE d.d., uključuju se u Internu burzu rada, te ukoliko netko od potencijalnih kandidata ima formalne uvjete predviđene raspisanim natječajem, isti se kontaktira te uključuje u selekcijski postupak. Cijeli postupak upravljanja internom burzom reguliran je na razini grupe tužitelja dokumentom "Upravljanje internom burzom rada u društvima INA Grupe". Važno je naglasiti da tužitelj prije objave natječaja za raspoloživo radno mjesto, s administratorom Burze i zaposlenikom nadležnim za ljudske resurse provjerava postojanje odgovarajućeg kandidata na Burzi te prioritetno nastoji na tom radnom mjestu zaposliti odgovarajućeg kandidata s Burze. Unatoč prethodno navedenom, kao i činjenici da je tužitelj dopisom od 24. listopada 2024. zatražio od tuženika suglasnost za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu za radnika CU, tuženik je svojim očitovanjem od 4. studenoga 2024. uskratio suglasnost za donošenje planiranih odluka o otkazu u odnosu na pojedine radnike, uključujući i radnika CU, navodeći za istog da isti ima priznat status hrvatskog branitelja te da uživa zaštitu sukladno članku 11. Sporazuma o pravima branitelja Domovinskog rata – radnika INA d.d. te da bi, s obzirom na to da je radnik CU iskazao visoku motiviranost za nastavak radnog odnosa, poslodavac trebao razmotriti premještaj radnika na drugo radno mjesto unutar INA d.d. ili INA Grupe. U svezi sa navedenim, tužitelj je mišljenja da je već iz samog obrazloženja tuženika pri uskrati suglasnosti razvidno da je ista uskraćena bez valjanog razloga, odnosno da je ista uskraćena isključivo kako bi se radnika CU, neovisno o svim okolnostima i organizacijskim promjenama koje su nastupile, do daljnjega zadržalo u radnom odnosu, a ne iz razloga što postoji sumnja da je namjera otkazivanja njegova ugovora o radu motivirana braniteljskim statusom radnika CU. Naime, tuženik u svojem očitovanju ne navodi niti jedan od razloga koji bi predstavljao osnovani razlog za uskratu suglasnosti na donošenje namjeravane odluke o otkazu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tužitelj u tužbi navodi kako je 23. rujna 2024. donošenjem Odluke o promjeni organizacije rada u organizacijskoj jedinici RiM (L3), s danom primjene 1. listopada 2024., došlo do smanjenja izvršitelja na radnom mjestu "50763545 – Viši strojar – operater 2", sistematiziranom u organizacijskoj jedinici "50760284 Distribucija energenata Sisak", na kojem radnom mjestu je zaposlen radnik CU. Dalje, tužitelj navodi kako su navedene organizacijske promjene bile svrsishodne radi prilagođavanja poslovnih procesa, optimizacije i nove organizacije rada, a temeljem izvršenih organizacijskih i tehnoloških promjena, te promjena u načinu i organizaciji rada. Pobliže opisano, tužitelj smatra da organizacijske promjene vode ka bržem i efikasnijem izvršavanju radnih zadataka uslijed smanjene potrebe za pojedinim energentima. No, međutim, tužitelj priloženim dokazima ne dokazuje niti vjerojatnost u tužbi iznesenih navoda. Naime, ako se pogleda predmetna Odluka o organizacijskim promjenama jedina realna "promjena" je otpuštanje radnika CU koji predstavlja tehnološki višak uslijed navodnih organizacijskih promjena. Tuženik smatra da tužitelj realno nije implementirao nikakve promjene u tehnologiju svojih poslovnih procesa nego se predmetna Odluka o organizaciji donosile jedino i isključivo kako bi postojao temelj za otkazivanje ugovora o radu predmetnog radnika, i to iz diskriminatornih razloga zbog činjenice da je rRadnik branitelj Domovinskog rata, te da realnih ušteda ili promjena organizacije rada nije niti bilo. Tužitelj u tužbi navodi da se radi o smanjenju broja izvršitelja na radnom mjestu, te se poziva (i dostavlja) nekakvo bodovanje radnika na predmetnom radnom mjestu. Uz najbolju volju tuženika, lista bodovanje se realno nije mogla iščitati zbog malog fonta slova, no dalo se razaznati kako mlađi radnici koji nisu branitelji ostaju na radu, dok se radnik koji je branitelj iz Domovinskog rata proglašava tehnološkim viškom, a što sve potvrđuje tuženikovu tezu kako je radnik diskriminiran. Tuženik se nije suglasio i usprotivio se kako donošenju Odluke o organizacijskim promjenama, tako i namjeravanoj odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu radnika iz razloga što tužitelj nije tuženiku dostavio sve potrebne informacije i isprave u pogledu utvrđivanja viška radnika i otkazivanja ugovora o radu radniku iz poslovno uvjetovanih razloga. Prvenstveno nije odgovoreno na pitanja: na koji način su unaprijeđeni poslovni procesi i povećana efikasnost promjenama u organizaciji i tehnologiji rada? I uopće o kakvim se konkretno promjenama radi, osim o otpuštanju radnika? Tužitelj dugi niz godina isključivo samo mijenja nazive radnih mjesta i otpušta „starije“ radnike, dok istovremeno svake godine zapošljava velik broj novih radnika. Tužitelj u zadnjih deset godina najmanje jednom godišnje donosi odluke o reorganizaciji i kolektivnom višku radnika, dok istovremeno svake godine raspisuje natječaje za nova radna mjesta i zapošljava nove mlađe radnike. Slijedom navedenog, jasno je kako tuženik nije imao opravdanih razloga dati svoju suglasnost na namjeravanu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, obzirom da se šikanira i otpušta starije radnike i radnike posebnih kategorija (invalidi i Hrvatski branitelji), uz istovremeno zapošljavanje mlađih kategorija radnika. Kako tužitelj uopće nije dokazao da bi primijenio bilo kakve kriterije prilikom otkazivanja ugovora o radu između radnika koji su ostali na radu kod tužitelja, radnika koji su utvrđeni kao višak i konačno radnika kojim je ugovor o radu otkazan/namjerava se otkazati, tuženik smatra da tužitelj nije poštivao odredbe Zakona o radu koje su prisilne naravi, te da postupak prije otkazivanja predmetnog ugovora o radu nije proveden zakonito. Tužitelj uopće nije niti pokušao pronaći mogućnost zapošljavanja K unutar svoje organizacije rada - na drugim radnim mjestima, niti ga dodatno obrazovati i osposobiti, obzirom da N nije ponudio niti jedno drugo radno mjesto, a niti mu je ponudio mogućnost dodatnog obrazovanja ili osposobljavanja. Dakle, tužitelj nije poduzeo sve što je u njegovoj moći da na radu zadrži što više radnika. Tuženik smatra da za radnika kao radnika starijeg od šezdeset godina života primjenom obveznih socijalnih kriterija iz Zakona o radu, tužitelj ne bi imao zakonsko uporište za namjerom otkazivanja njegova ugovora o radu. Sve naprijed navedeno treba tumačiti osobito uvažavajući činjenice da kod tužitelja i trgovačkih društava iz INA Grupe postoji preko 5.000 radnih mjesta, da se bave brojnim različitim djelatnostima, da se rad na području svih djelatnosti izvršava kako u tuzemstvu, tako i u inozemstvu. Pa se postavlja pitanje je li tužitelj zaista poduzeo sve što je u njegovoj moći da pronađe drugo radno mjesto radniku, te je li zaista kod tužitelja prestala potreba za njegovim radom. Slijedom svih navoda tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev, te tužitelja obvezati na nadoknadu troškova postupka.

3. Podneskom od 1. prosinca 2025. tužitelj navodi da je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Gž-13/2025 od 30. rujna 2025. potvrđeno poništenje redovitih izbora za Radničko vijeće INA – INDUSTRIJA NAFTE d.d., te je utvrđeno da se isto raspušta, kao i da se raspušta Izborni odbor. Obzirom da je Radničko vijeće INA- INDUSTRIJA NAFTE, d.d. prestalo djelovati, tužitelju kao poslodavcu je 7. studenoga 2025. dostavljen „Sporazum o sindikalnom povjereniku koji preuzima prava i obveze radničkog vijeća u INA, d.d.“ od 28. listopada 2025. Predmetnim Sporazumom, sindikati koji djeluju kod tužitelja imenovali su g. KU sindikalnim povjerenikom koji preuzima prava i obveze radničkog vijeća u INA, d.d., sve sukladno odredbi članka 153. stavka 3. Zakona o radu. Stoga tužitelj uređuje tužbu i to na način da u zaglavlju tužbe kao tuženika označava KU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao sindikalnog povjerenika s pravima i obvezama radničkog vijeća INA, d.d.

3.1. Tijekom postupka, a nakon ispravka tužbe, tuženik je u bitnome naveo da on nije i ne može biti pravni slijednik raspuštenog radničkog vijeća iako je sindikalni povjerenik s pravima i obvezama radničkog vijeća.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu od 1. travnja 2024. (str. 7 spisa), Sporazuma o pravima branitelja Domovinskog rata – radnika INA, d.d. od 6. rujna 2016. (str. 8-16 spisa), potvrde od 26. rujna 2013. (str. 17 spisa), dopisa tužitelja upućen tuženiku vezano za savjetovanje o namjeravanim organizacijskim promjenama i promjenama organizacije rada u INA, d.d. od 6. rujna 2024. (str. 18-24 spisa), Odluke tužitelja o promjeni organizacije rada od 1. listopada 2024. (str. 25-26 spisa), zapisnika sa sastanka održanog 11. rujna 2024. (str. 27-29 spisa), očitovanja tuženika od 16. rujna 2024. (str. 30 spisa), odgovora tužitelja od 17. rujna 2024. na očitovanje tuženika od 16. rujna 2024. (str. 31-32 spisa), Odluke o promjeni organizacije rada od 23. rujna 2024. (str. 33-34 spisa), dopisa tuženika od 24. listopada 2024. vezano za savjetovanje, suodlučivanje o namjeravanim odlukama o otkazu za 13 radnika iz organizacijske jedinice Proizvodnja RiM od 24. listopada 2024. (str. 35-36 spisa), namjeravane odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu CU (str. 37 spisa), podataka o provedenom bodovanju radnika zbog smanjenja broja izvršitelja na određenim radnim mjestima (str. 38 spisa), očitovanje tuženika od 4. studenog 2024. (str. 39-40 spisa), Pravilnika o radu tužitelja od 1. srpnja 2023. (str. 41-95 spisa), Kolektivnog ugovora za INA, d.d. sa dodacima (str. 96-147 spisa), dokumenta pod nazivom „Upravljanje internom burzom rada u društvima INA Grupe " od 4. srpnja 2017. (str. 148-156 spisa), presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. rujna 2025., poslovni broj: Gž-13/2025 (str. 185-191 spisa), Sporazuma o sindikalnom povjereniku koji preuzima prava i obveze radničkog vijeća u INA, d.d. (str. 196-197 i 200-201 spisa) te je saslušan svjedok FU (str. 189 spisa) i tuženik KU (str. 178-179 spisa).

5. Odredbom članka 151. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje: ZR) propisano je da poslodavac može, između ostalog, samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća, donijeti odluku o otkazu ugovora o radu zaštićenim kategorijama radnika. Stavkom 6. istog članka propisano je da se sporazumom poslodavca s radničkim vijećem mogu utvrditi i druga pitanja o kojima poslodavac može donijeti odluku samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća.

5.1. Sporazumom o pravima branitelja Domovinskog rata – radnika INA d.d. od 6. rujna 2016., i to člankom 11., poslodavac je s radničkim vijećem ugovorio da će, samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća, otkazati ugovor o radu iz poslovno uvjetovanih razloga radnicima koji imaju status hrvatskih branitelja.

5.2. Prema odredbi članka 153. stavka 3. ZR-a, ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća, osim prava iz članka 164. stavka 2. ZR-a na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca iz članka 164. stavka 1. ZR-a. Prema stavku 4. istog članka, ako kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz stavka 3. toga članka, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca.

5.3. Iz navedenih odredaba proizlazi da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, poslodavac je dužan tražiti suglasnost sindikalnog povjerenika koji prema članku 153. stavka 3. ZR-a preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća.

6. U situaciji kada je radničko vijeće tužitelja očitovanjem od 4. studenoga 2024. uskratilo suglasnost za donošenje namjeravane odluke o otkazu te je tužitelj 15. studenoga 2024. podnio tužbu protiv radničkog vijeća tužitelja kojom traži donošenje presude kojom se nadomješta suglasnost radničkog vijeća za donošenje Odluke tužitelja o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme radniku CU te kada je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gž- 13/2025 od 30. rujna 2025. potvrđena presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9/2025 od 2. rujna 2025. o raspuštanju radničkog vijeća INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d., kao i time što je tužitelj u podnesku od 1. prosinca 2025. kao tuženika naveo KU kao sindikalnog povjerenika s pravima i obvezama radničkog vijeća tužitelja koji je sukladno članku 153. stanku 3. ZR-a preuzeo sva prava i obveze radničkog vijeća, po mišljenju ovog suda nije došlo do subjektivne preinake tužbe u smislu odredaba članka 192. ZPP-a, u kojem slučaju bi za takvu preinaku bio potreban pristanak osobe koja treba stupiti u parnicu umjesto tuženika, već se radi o ispravku tužbe, a sindikalni povjerenik kao pravni slijednik raspuštenog radničkog vijeća ne može se protiviti takvoj ispravci tužbe. Slijedom navedenog, sud je nastavio postupak u odnosu na tuženika KU, kao sindikalnog povjerenika koji je preuzeo prava i obveze radničkog vijeća.

7. Sud je na ročištu održanom 30. rujna 2025. odbio dokazne prijedloge tužitelja i tuženika za saslušanjem drugih predloženih svjedoka kao nepotrebne. U konkretnom slučaju radi se o sporu radi nadomještanja suglasnosti na namjeravanu odluku o otkazu radnika CU u kojem se utvrđuje je li suglasnost na donošenje namjeravane odluke opravdano uskraćena. Na ročištu održanom 16. srpnja 2026. punomoćnici stranaka su naveli da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 23/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. , 155/23., dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kao poslodavca radi nadomještanja suglasnosti na namjeravanu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu CU, a koja suglasnost je uskraćena od strane radničkog vijeća.

10. Među parničnim strankama nije sporno da je CU, radnik tužitelja zaposlen na radnom mjestu viši strojar-operater 2 sistematiziranom u organizacijskoj jedinici Distribucija energenata Sisak, a što proizlazi i iz Ugovora o radu sklopljenog između tužitelja i radnika CU od 1. travnja 2024. te da CU ima status branitelja Domovinskog rata i da se na njega primjenjuju odredbe Sporazuma o pravima branitelja Domovinskog rata – radnika INA, d.d. od 6. rujna 2016.

11. Među parničnim strankama je sporno je li tuženik osnovano uskratio suglasnost na namjeravanu odluku o otkazu Ugovora o radu radniku CU koji sukladno Sporazumu o pravima branitelja Domovinskog rata – radnika INA d.d. uživa zaštitu.

12. Tužba je u ovom predmetu podnesena u roku propisanom člankom 151. stavkom 4. ZR-a kojom je propisano ako radničko vijeće uskrati suglasnost, uskrata mora biti pisano obrazložena, a poslodavac može u roku 15 dana od dostave izjave o uskrati suglasnosti tražiti da tu suglasnost nadomjesti sudska ili arbitražna odluka. Naime, tuženik je svoje očitovanje kojim uskraćuje suglasnost na namjeravanu odluku o otkazu radniku CU donio 4. studenoga 2024., a kako je tužitelj tužbu podnio dana 15. studenog 2024. ista je pravovremena.

13. Odredbom članka 11. stavka 1. Sporazuma o pravima branitelja Domovinskog rata – radnika INA, d.d. od 6. rujna 2016. propisano je da se tužitelj obvezuje da neće radnicima, kojima je, sukladno odredbama posebnih zakona priznat status Hrvatskih branitelja i koji su dokaz o tome dostavili INI, bez prethodne suglasnosti radničkog vijeća Ina, d.d. otkazivati ugovor o radu iz poslovno uvjetovanih razloga pod uvjetom da:

- su sudjelovali u obrani suvereniteta RH prije 15. siječnja 1992. ili imaju 22 i više godina radnog staža u INI,

- da nije riječ o otkazu s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu,

- da prava u pogledu otkaza Ugovora o radu nisu predmetom zaštite temeljem drugih odredbi Kolektivnog ugovora ili zakona.

Nadalje stavkom 2. istog članka propisano je da se postupak ishođenja prethodne suglasnosti iz prethodnog članka provodi na isti način kao i za druge radnike za koje je potrebna prethodna suglasnost radničkog vijeća na otkaz Ugovora o radu primjenjujući odredbe Zakona o radu o suodlučivanju s radničkim vijećem.

14. Iz dopisa tužitelja od 6. rujna 2024. proizlazi da sukladno obvezi iz Zakona o radu poziva tuženika na savjetovanje vezano za namjeravane organizacijske promjene u OJ Rafinerije i Marketinga i OJ Usluge kupcima i maloprodaja te promjene organizacije rada u OJ Rafinerije i Marketing, s planiranim datumom primjene 1. listopada 2024.

15. Iz Zapisnika sa sastanka od 11. rujna 2024. proizlazi da je na dnevnom redu savjetovanje o namjeravanoj odluci o promjeni organizacije rada – proizvodnja RiM, Lokacija Sisak s primjenom od 1. listopada 2024. te se utvrđuje da je poslodavac 6. rujna 2024. pokrenuo postupak savjetovanja namjeravanih organizacijskih promjena i promjene organizacije rada u INA, d.d.: Rafinerije i marketing i Usluge kupcima i maloprodaje, te da je u procesu savjetovanja radničko vijeće zatražilo sastanak s predstavnicima poslodavca te je 10. rujna 2024. dostavilo dodatna pitanja na koje su pruženi odgovori na ovom sastanku. Također se konstatira da je poslodavac dodatno obrazložio predmet savjetovanja i pružio odgovore na sva pitanja radničkog vijeća te nema dodatnih pitanja radničkog vijeća u predmetnom postupku savjetovanja.

16. Iz očitovanja radničkog vijeća od 16. rujna 2024. proizlazi da isto nije suglasno i protivi se donošenju Odluke o promjeni organizacije rada u organizacijskoj jedinici Rafinerije i marketing. U obrazloženju navedenog očitovanja se navodi da bez obzira na obrazloženje poslodavca i njegovu namjeru povećanja učinkovitosti, radničkom vijeću nisu prihvatljive promjene organizacije rada koje će rezultirati donošenjem odluka o poslovno uvjetovanim otkazima ugovora o radu te smatraju da će radnici kojima poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu, a s obzirom na dob i specifičnu vrstu poslova koje su godinama obavljali, teško pronaći posao na tržištu rada te smatraju da bi im poslodavac trebao ponuditi radna mjesta koja odgovaraju njihovom znanju i vještinama unutar kompanije.

17. Iz odgovora tužitelja (poslodavca) na gore navedeno očitovanje radničkog vijeća od 17. rujna 2024. proizlazi da je u odnosu na trenutne okolnosti poslovanja te uzimajući u obzir buduće poslovne potrebe, nužno prilagođavanje poslovnih procesa, optimizacija te nova organizacija rada na razini proizvodnje RiM (L3), Lokacija Sisak (L4) te ističe da je poslodavac odgovoran u skladu sa zakonom organizirati poslovne procese radi ostvarenja uspješnih poslovnih rezultata. Također navodi da podsjeća radničko vijeće da je u INA Grupi uspostavljen institut interne burze rada i da će radnici za čijim radom više neće postojati potreba biti uključeni u internu burzu sukladno propisanoj proceduri te će imati mogućnost biti upućeni u selekcijski proces za raspored na druga upražnjena odgovarajuća radna mjesta unutar INA grupe.

18. Iz Odluke o promjeni organizacije rada od 23. rujna 2024. proizlazi da u organizacijskoj jedinici Distribucija energenata Sisak prestaje potreba za radom radnika te se smanjuje broj izvršitelja na radnom mjestu Viši strojar-operater 2 sa 9 na 5 izvršitelja. Navedeno se obrazlaže završetkom prve faze konzervacije rafinerijskih procesa, koja je obuhvaćala otvaranje, pražnjenje, čišćenje, zatvaranje i inertizaciju procesne opreme, došlo je do potrebe za parom. Osim toga, tijekom 2023. došlo je i do velikog povećanja cijene pare koja je povećana gotovo 4 puta. Budući da se pare troši za grijanje poslovnih prostora, pokrenute su aktivnosti kako bi se dodatno smanjila potrošnja pare, priključenjem grijanja poslovnih prostora na HEP Toplinarstvo, tamo gdje je to bilo moguće. Nakon provedenih aktivnosti nestaje potreba za manipulacijom parom te sukladno tome nema potrebe za izvršiteljima koji su zaduženi za radom radnika u smjenama i za manipulaciju parom.

19. Iz Pravilnika o radu tužitelja od 1. srpnja 2023. (članak 118. stavak 2. točka 1.i 2.), kao i iz važećeg Kolektivnog ugovora za INA, d.d. (članak 114.) proizlazi da je propisano da će se u slučaju poslovno uvjetovanog otkaza, a kada je potrebno provoditi izbor između više izvršitelja na pojedinom radnom mjestu (unutar iste najmanje organizacijske jedinice i/ili lokacije rada) voditi računa o slijedećim kriterijima u ukupnosti pri određivanju koji radnik ima prednost u zadržavanju radnog mjesta. Nadalje, propisani su Zakonski kriteriji (trajanje radnog odnosa kod poslodavca, starost radnika i obveze uzdržavanja koje terete radnika) te bodovi predviđeni za svaki pojedini zakonski kriterij i Dodatni kriteriji (radni učinak, vještine/kompetencije i disciplinske/stegovne mjere) te bodovi predviđeni za svaki od navedenih dodatnih kriterija.

20. Iz podataka o provedenom bodovanju radnika zbog smanjenja broja izvršitelja na određenim radnim mjestima (Tablica - str. 38 spisa) proizlazi da je tužitelj izvršio bodovanje radnika zaposlenih na radnom mjestu Viši strojar-operater 2 u organizacijskoj jedinici Distribucija energenata Sisak (radno mjesto CU) sukladno zakonskim i dodatnim kriterijima te da je CU ostvario ukupno 22 bodova, dok su ostalih 5 radnika kojima nije otkazan ugovor o radu ostvarili 23 bodova (radnici C, F, E, V i J). Kako je na gore navedenom radnom mjestu i u navedenoj organizacijskoj jedinici došlo do smanjenja broja izvršitelja sa 9 na 5 radnika, radnik CU je radnik koji po broju ostvarenih bodova ulazi u grupu radnika koji su ostvarili najmanje bodova, te mu stoga tužitelj namjerava otkazati ugovor o radu kao i radnicima EU, VU i JU.

21. Iz namjeravane odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu proizlazi da se radniku CU otkazuje Ugovor o radu od 1. travnja 2024. i svaki eventualni pripadajući aneks zbog poslovno uvjetovanih, organizacijskih razloga te da isti ima pravo na otkazni rok koji počinje teći od dana dostave ove odluke te da nije dužan dolaziti na posao za vrijeme otkaznog roka, a za to vrijeme pripada mu naknada plaće kao i sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznog roka. Također je navedeno da radnik ima pravo na otpremninu koja će se isplatiti u roku 30 dana od dana prestanka radnog odnosa. U obrazloženju namjeravane odluke navodi se da u cilju optimizacije i unaprjeđenja poslovnih procesa i povećanja učinkovitosti tužitelj je 30. rujna 2024. donio Odluku o provođenju postupka savjetovanja s Radničkim vijećem INA, d.d. Prije donošenja predmetne Odluke Poslodavac je proveo postupak savjetovanja s Radničkim vijećem INA, d.d. Uslijed navedenih promjena i optimizacije poslovnih procesa, došlo je do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu Viši strojar – operater 2 u organizacijskoj jedinici Distribucija energenata Sisak (L6) te je stoga prestala potreba za radom Radnika na navedenom radnom mjestu. S obzirom da se na radnom mjestu Viši strojar – operater 2 u organizacijskoj jedinici Distribucija energenata Sisak (L6) smanjio broj izvršitelja sa devet na pet, bilo je potrebno provesti izbor između više izvršitelja. Pri odlučivanju o izboru radnika čiji će radni odnos prestati, Poslodavac je imao u vidu trajanje radnog odnosa Radnika, kvalifikaciju, radne rezultate, znanja i vještine te pridržavanje radne discipline. U odnosu na ostale radnike na istom radnom mjestu i prema navedenim kriterijima, L je ostvario manji broj bodova u odnosu na ostale radnike na istom radnom mjestu.

22. Iz dopisa tužitelja od 24. listopada 2024. proizlazi da se obratio predniku tuženika (radničkom vijeću) radi suodlučivanja o namjeravanim odlukama o poslovno uvjetovanim otkazima Ugovora o radu za 13 radnika iz organizacijske jedinice RiM te podatke o istima dostavlja u tabeli koja je sastavni dio dopisa. U istome se navodi da su razlog otkazivanja promjene organizacije rada u Proizvodnji RiM, s datumom primjene 1. listopada 2024., a obrazložene radničkom vijeću tijekom savjetovanja predmetnih promjena, kao i u tekstu obrazloženja namjeravanih Odluka čije nacrte dostavljaju u prilogu ovog dopisa. U tabeli je radnik CU naveden pod rednim br. 4.

23. Iz očitovanja tuženika od 4. studenog 2024. proizlazi da radničko vijeće nije suglasno i protivi se donošenju Odluka o poslovno uvjetovanim otkazima Ugovora o radu između ostalih radnika i radniku CU navodeći da isti ima priznat status hrvatskog branitelja te uživa zaštitu sukladno članku 11. Sporazuma o pravima branitelja Domovinskog rata - radnika INA, d.d. te s obzirom da je iskazao visoku motiviranost za nastavak radnog odnosa, smatra da bi poslodavac trebao razmotriti premještaj radnika na drugo radno mjesto unutar INA, d.d. ili INA Grupe.

24. Svjedok FU i tuženik KU u bitnome su suglasno iskazivali o provedenim organizacijskim promjenama kod tužitelja radi kojih tužitelj namjerava otkazati ugovor o radu CU. Sud vjeruje u tom dijelu FU i KU jer su iskazi suglasni i u skladu s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis.

25. U postupku nadomještanja suglasnosti, sud nije ovlašten odlučivati o zakonitosti namjeravane odluke o otkazu, odnosno utvrđivati postojanje opravdanog razloga za otkaz iznad razine vjerojatnosti njegovog postojanja, već se zadatak suda svodi na utvrđenje je li poslodavac namjerava određenom radniku otkazati ugovor o radu iz razloga koji su zakonom propisani kao dopušteni razlozi za otkaz, je li postoji osnovana sumnja da takvi razlozi postoje i jesu li razlozi zbog kojih je radničko vijeće uskratilo suglasnost na otkaz opravdani.

26. S obzirom da iz prijedloga Odluke o otkazu Ugovora o radu proizlazi da tužitelj radniku CU, zaposlenom na radnom mjestu Viši strojar-operater 2 sistematiziranom u organizacijskoj jedinici Distribucija energenata Sisak namjerava otkazati ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga jer je zbog promjena organizacije rada smanjen broj izvršitelja na njegovom radnom mjestu sa 9 na 5 izvršitelja, s time da je poslodavac proveo postupak bodovanja svih 9 radnika uzimajući u obzir i zakonske kriterije te dodatne kriterije, sud je mišljenja da tužitelj namjerava radniku CU otkazati ugovor o radu iz zakonom dopuštenog razloga, a to je prestanak potrebe za njegovim radom zbog smanjenja broja izvršitelja na njegovom radnom mjestu uslijed organizacijskih promjena. Navedeni otkazni razlog su potvrdili u svojim iskazima FU te tuženik. Tu treba naglasiti da je tužitelj u cilju optimizacije i unapređenja poslovnih procesa i povećanja efikasnosti 23. rujna 2024. donio Odluku o promjeni organizacije rada u Proizvodnji RiM s datumom primjene 1. listopada 2024., s time da je prije donošenja predmetne Odluke proveo postupak savjetovanja s tuženikom, te na prijedlog tuženika održan sastanak 11. rujna 2024. na kojemu je tužitelj dodatno obrazložio predmet savjetovanja i dao odgovore na sva pitanja tuženika. Nadalje treba naglasiti da radničko vijeće u svom očitovanju na namjeravanu odluku o otkazu radniku CU nije tražilo dodatnu dokumentaciju ili održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja. Stoga je sud navode tuženika da mu tužitelj nije dostavio sve potrebne informacije i isprave u pogledu utvrđivanja viška radnika i otkazivanja ugovora o radu radniku CU ocijenio neosnovanim. Prema ocjeni ovog suda smanjenje opsega poslova na pojedinom radnom mjestu i posljedično tome smanjenje broja izvršitelja na tom radnom mjestu može predstavljati opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, a je li navedene činjenice u konkretnom slučaju doista predstavljaju opravdani razlog za otkaz, utvrditi će sud u postupku radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ukoliko radnik CU takav postupak pokrene.

27. S obzirom na organizacijske promjene kod tužitelja i njegovo autonomno pravo da poslovanje organizira na način koji smatra najpovoljnijim, a što uključuje i samostalno odlučivanje o ustroju i raspredu radnih mjesta, broju izvršitelja pojedinog radnog mjesta, ukidanju pojedinog radnog mjesta, sud smatra da postoji vjerojatnost ostvarenja razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu radniku CU.

28. Nadalje, Zakon o radu više ne predviđa obvezu poslodavca kod poslovno uvjetovanog otkaza radnika obrazovati ili osposobiti za rad na drugom radnom mjestu, niti obvezu da ga pokuša zaposliti na drugom radnom mjestu. Stoga neosnovano tuženik navodi da tužitelj nije pokušao pronaći mogućnost zapošljavanja radnika CU na drugim radnim mjestima niti mu je ponudio mogućnost dodatnog obrazovanja ili osposobljavanja.

29. Okolnosti koje je radničko vijeće u očitovanju od 4. studenog 2024. navelo kao razlog uskrate suglasnosti na namjeravanu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu radniku CU (da je hrvatski branitelj koji uživa zaštitu i s obzirom da je iskazao visoku motiviranost za nastavak radnog odnosa, smatra da bi tužitelj trebao razmotriti premještaj na neko drugo radno mjesto) ne predstavljaju opravdane razloge za uskratu suglasnosti. Naime, radničko vijeće može uskratiti suglasnost na namjeravanu odluku o otkazu ukoliko poslodavac namjerava određenom radniku otkazati Ugovor o radu iz razloga koji nisu Zakonom o radu propisani kao dopušteni razlozi za otkaz. Po mišljenju ovog suda tužitelj namjerava otkazati ugovor o radu iz zakonom dopuštenog razloga za otkaz, a postojanje toga razloga tužitelj je učinio vjerojatnim. Stoga je sud zaključio da je radničko vijeće 4. studenog 2024. neosnovano uskratilo suglasnost na namjeravanu Odluku o otkazu CU.

30. Slijedom navedenog, sud je temeljem članka 151. stavka 4. ZR-a, presudom nadomjestio suglasnost radničkog vijeća na namjeravanu Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu CU te je odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

31. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa).

33. Tužitelju je, u skladu s postavljenim zahtjevom, dosuđen trošak u visini jednokratne nagrade od 500,00 EUR (Tbr. 7/2 i Tbr. 54 Tarife) i to za slijedeće radnje:

- sastav tužbe od 15. studenoga 2025.,

- sastav podneska od 3. siječnja 2025.,

- zastupanje na ročištu 21. ožujka 2025.,

- zastupanje na ročištu 30. rujna 2025.

Tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati i troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav podneska od 1. prosinca 2025. (Tbr. 7/2 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 16. srpnja 2026. (Tbr. 7/2 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 EUR; što ukupno iznosi 700,00 EUR. Na taj iznos prema Tbr. 46. Tarife tužitelju je valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (175,00 EUR). Dakle, tužitelju je priznat trošak postupka za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 875,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

34. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 18. prosinca 2026., od 16. siječnja 2026. i od 25. lipnja 2026. jer isti nisu bili potrebno za vođenje ovog postupka. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

35. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 155/23., 69/26.).

36. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, sud je njegov zahtjev za naknadu troška odbio temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

37. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

38. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku