Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-409/2026-8
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i mr.sc. Aleksandre Leljak, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog TD i okrivljenog AD, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točka 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog AD protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu od 23. travnja 2026. broj Kov-168/2025-7, u sjednici održanoj 4. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljenog AD, preinačuje prvostupanjsko rješenje na način da se ukida istražni zatvor protiv okrivljenog AD, prijedlog državnog odvjetnika za određivanje istražnog zatvora protiv tog okrivljenika se odbija, a okrivljeni OD ima se odmah pustiti na slobodu.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Čakovcu, pod točkom I. odbačen je prijedlog državnog odvjetnika za određivanje istražnog zatvora protiv okrivljenog TD po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), time da je prvostupanjski sud propustio naznačiti brojeve službenog glasila u kojem je objavljen taj Zakon te njegove izmjene i dopune.
1.2. Pod točkom II. pobijanog rješenja, prihvaćen je prijedlog državnog odvjetnika te je, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 129. stavka 1. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. ZKP-a, protiv okrivljenog AD određen istražni zatvor, time da se tom okrivljeniku trajanje istražnog zatvora računa od trenutka lišenja slobode, a izvršenje rješenja povjereno policijskim službenicima Policijske uprave međimurske, uz obvezu da po uhićenju okrivljenog AD preprate u istražni zatvor Zatvora u Varaždinu i o tome odmah obavijeste taj sud.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni AD, po braniteljici, odvjetnici Slavici Orehovec, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
4. Žalba je osnovana.
5. Pobijajući rješenje prvostupanjskog suda zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a, okrivljeni AD u žalbi ističe da u pobijanom rješenju nisu navedeni dostatni, konkretni i aktualni razlozi iz kojih bi proizlazilo da u vrijeme donošenja pobijanog rješenja na strani okrivljenika postoji opasnost da će, bude li pušten na slobodu, okrivljeni AD ponoviti kazneno djelo.
5.1. Međutim, istaknuti žalbeni prigovor, kojim okrivljeni AD ukazuje na to da aktualno ne postoje osobite okolnosti koje bi upućivale na opasnost od ponavljanja kaznenog djela, u suštini je činjenične naravi, pa ga je ovaj drugostupanjski sud analizirao u okviru žalbene osnove iz članka 470. ZKP-a, dok ispitujući pobijano rješenje u skladu s odredbom članka 494. stavkom 4. ZKP-a, nisu nađene povrede zakona na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Nije u pravu okrivljeni AD kada, pobijajući pravilnost po prvostupanjskom sudu utvrđenog činjeničnog stanja, u žalbi tvrdi da iskaz suokrivljenika TD, koji je nastojao prebaciti svoju odgovornost za počinjeno kazneno djelo, nije dostatan za zaključak o postojanju osnovane sumnje da je okrivljeni AD sudjelovao u počinjenju terećenog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11.
6.1. Naime, prvostupanjski je sud iskaz okrivljenog TD i njegovu tvrdnju o sudjelovanju okrivljenog AD u počinjenju predme tnog kaznenog djela teške krađe povezao sa iskazom svjedoka DD koji je kritične zgode vidio dva muškarca kako iskaču iz kontejnera i odnose stvari, kao i sa snimkom video nadzora na kojoj su vidljive dvije muške osobe kako pokušavaju nasilno rukama otvoriti prozor, a potom i kako udaraju po staklu i kroz načinjeni otvor ulaze u kontejner te je pravilno utvrdio da iz navedenih dokaza proizlazi osnovana sumnja o sudjelovanju okrivljenog AD u počinjenju kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11.
7. Međutim, u pravu je okrivljeni OD kada svojim žalbenim prigovorima ukazuje na nedostatak osobitih okolnosti koje bi upućivale na postojanje konkretne i realno predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.
7.1. Naime, postojanje posebne zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a prvostupanjski sud temelji na podacima o dosadašnjoj višekratnoj osuđivanosti okrivljenika za kaznena djela . Naime, prvostupanjski sud nalazi da činjenica da je okrivljeni AD od 2020. višestruko osuđivan isključivo zbog kaznenih djela imovinskog karaktera, ukazuje na njegovu sklonost činjenju kaznenih djela, da ga do sad izricane kazne nisu odvratile od činjenja kaznenih djela, a što, uz činjenicu da nije zaposlen te svoju obitelj uzdržava od povremenog rada na crno, upućuje na opravdanu bojazan da će okrivljeni AD na slobodi nastaviti s činjenjem kaznenih djela te da nema uvjeta da se mjera istražnog zatvora zamijeni mjerama opreza.
8. Međutim, iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je okrivljeni AD u četiri navrata pravomoćno osuđivan od 2020. i to kao mlađi punoljetnik. Tako je osuđen u dva kaznena predmeta Općinskog suda u Koprivnici i to presudom od 11. ožujka 2020. broj Kmp-3/2020 zbog krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 3. KZ/11. te presudom od 26. kolovoza 2020. broj Kmp-12/2020 zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari iz članka 234. stavka 2. KZ/11. Nadalje, okrivljeni AD osuđen je u dva kaznena predmeta Općinskog suda u Čakovcu i to presudom od 16. travnja 2021. broj Kmp-23/2020 zbog kaznenog djela neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari iz članka 234. stavka 2. KZ/11. te presudom od 14. travnja 2022. broj Kmp-28/2020 zbog počinjenja kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11. Dakle, iz oznaka i poslovnih brojeva presuda kojima je okrivljenik do sad pravomoćno osuđivan zbog počinjenih kaznenih djela proizlazi da je ta kaznena djela okrivljenik počinio kao mlađi punoljetnik, time da su sve četiri optužnice, povodom kojih su vođeni kazneni postupci protiv tog okrivljenika bile potvrđene 2020. godine. Što se tiče presude Općinskog suda u Čakovcu od 7. prosinca 2023. broj Kvm - 73/2023, kojom je okrivljeniku izrečena jedinstvena kazne zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, očigledno je riječ o presudi kojom su, na temelju članka 498. stavka 1.točke 1. ZKP-a, preinačene u oduci o kazni presude Općinskog suda u Čakovcu Kmp-23/2020 i Kmp-28/2020, a ne o presudi za neko novo počinjeno kazneno djelo.
8.1. Prema tome, s obzirom na to da prvostupanjski sud nije detaljnije analizirao podatke o dosadašnjoj osuđivanosti okrivljenog AD, to se ukazuje pogrešnim utvrđenje prvostupanjskog suda da podaci o dosadašnjoj višestrukoj osuđivanosti okrivljenika za kaznena djela, uz činjenicu da nije zaposlen, nego povremenim radom ostvaruje zaradu od koje uzdržava svoju obitelj, upućuju na postojanje opravdane bojazni od ponavljanja kaznenog djela. Naime, od posljednje osude po presudi Općinskog suda u Čakovcu od 14. travnja 2022. broj Kmp-28/2020 (ne računajući presudu o objedinjavanju ranije izrečenih kazni od 7. prosinca 2023. broj Kvm-73/2023, jer nije u pitanju presuda za novo počinjeno kazneno djelo) prošlo je više od četiri godine, kroz koje vrijeme nema podataka o novoj osuđivanosti okrivljenog AD za kaznena djela, a sve pravomoćne presude odnose se na kaznena djela počinjena u razdoblju kada je okrivljenik bio mlađi punoljetnik.
9. Nadalje, prema raspoloživim podacima iz e-Spisa, okrivljeni AD je jedinstvenu kaznu zatvora koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Čakovcu od 7. prosinca 2023. broj Kvm-73/2023 izdržao s danom 27. veljače 2024., a kazneno djelo za koje je osnovano sumnjiv u ovom kaznenom predmetu počinjeno je 5. kolovoza 2024., dakle prije gotovo dvije godine. Međutim, s obzirom na to da je državni odvjetnik određivanje istražnog zatvora predložio tek u optužnici koja je podnesena nadležnom sudu 27. studenog 2025. (dakle, više od godine i tri mjeseca nakon inkriminiranog događaja), a o tom je prijedlogu prvostupanjski sud odlučio 23. travnja 2026., time da od događaja koji je predmet ovog kaznenog postupka (od kojeg je proteklo već gotovo dvije godine) okrivljeni AD nije osuđivan, to se pogrešnim ukazuje zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik na slobodi ponoviti kazneno djelo.
9.1. Stoga, zbog činjenice da kroz razdoblje od počinjenja djela za koje je osnovano sumnjiv (dakle od 5. kolovoza 2024.) okrivljeni AD nije osuđivan za kaznena djela, to ovaj drugostupanjski sud nalazi da na strani okrivljenog AD ne postoje okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a koje bi upućivale na zaključak o postojanju aktualne i konkretne opasnost od ponavljanja kaznenog djela.
10. Stoga je, sijedom svega izloženog, žalbu okrivljenog AD trebalo prihvatiti i na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP-a preinačiti pobijano rješenje, odbiti prijedlog državnog odvjetnika za određivanje istražnog zatvora protiv tog okrivljenika, ukinuti mu istražni zatvor i pustiti ga na slobodu.
Varaždin, 4. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
