REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-355/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrijani Markić Jurišić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ivane Zeljko, u pravnoj stvari tužitelja ZĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Domagoju Rukavini, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Špehar & Špehar & Rukavina iz Zagreba, Masarykova ulica 7, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika HOK- OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, zastupan po punomoćniku Ivi Pezić, odvjetniku iz OD Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Marulićev trg 2, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 19. lipnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, tuženika i zamjenika punomoćnika umješača OĆ, odvjetnika u [adresa], radi naknade štete, 4. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 isplatiti tužitelju ZĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.200,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 15. veljače 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ZĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 360,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ZĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos od 6.200,00 EUR od 2. prosinca 2024. pa do 14. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari učinjena podneskom od 9. ožujka 2026.

II. Nalaže se tuženiku GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 naknaditi tužitelju ZĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.681,03 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 4. kolovoza 2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev umješača HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176 za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 20. veljače 2025. navodi da se dana 20. srpnja 2024. kretao po pješačkom nogostupu ispred hotela Esplanade, Trg Antuna Mihanovića 1 te je zapeo na oštećenja na nogostupu, pritom pao i zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, da je prevezen vozilom hitne medicinske pomoći s mjesta događaja o čemu postoji potvrda, dok je za nezgodu odgovaran tuženik s obzirom na to da je dužan održavati javne površine u Zagrebu temeljem Zakona o komunalnom gospodarstvu. Nadalje, navodi da je u navedenoj nezgodi tužitelj zadobio tjelesne povrede uslijed kojih mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, zbog čega je trpio fizičke bolove, jak strah, a zaostale su i trajne posljedice, dok je tuđa pomoć i njega bila potrebna kroz cijelo vrijeme liječenja. Slijedom izloženog, tužitelj potražuje: na ime novčane naknade imovinske štete: tuđa pomoć i njega iznos od 400,00 EUR; na ime pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje: za smanjenje životne aktivnosti iznos 800,00 EUR i za fizičke boli iznos od 1.100,00 EUR te zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje: za strah iznos od 700,00 EUR, odnosno 2.600,00 EUR, dakle sveukupno (tuđa pomoć i njega i neimovinska šteta) 3.000,00 EUR. Navodi da se obratio tuženiku u mirnom postupku s odštetnim zahtjevom dana 2. prosinca 2024. godine od kojeg datuma potražuje zatezne kamate sukladno čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima.

1.1. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 9. ožujka 2026. uredio tužbeni zahtjev na način da je zatražio naknadu štete s osnova imovinske štete (tuđa pomoć i njega) i to iznos od 2.160,00 EUR (360 h x 6,00 EUR), a s osnove pravične novčane naknade neimovinske štete za povredu prava osobnosti na tjelesno zdravlje zbog fizičke boli iznos od 1.700,00 EUR, a zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.900,00 EUR te za povredu prava osobnosti na duševno zdravlje zbog straha iznos od 800,00 EUR, dakle 4.400,00 EUR, odnosno sveukupno 6.560,00 EUR sa zateznom kamatom od 2. prosinca 2024.

1.2. Sud je, sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP), u točci I. izreke rješenja dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, a koju je tužitelj učinio podneskom od 9. ožujka 2026. s obzirom da tužitelj nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka bez svoje krivnje, već je isti mogao preinačiti tek nakon provedenog medicinskog vještačenja, a sve sukladno Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskog odjela županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH, poslovni broj Su-IV-162/2021 od 26. studenog 2021.

2. Tuženik, u odgovoru na tužbu, u bitnom osporava tužbu i tužbeni zahtjev i odgovornost tuženika, pa tako osnov i visinu predmetnog tužbenog zahtjeva. Tuženik osporava nastanak štetnog događaja na način na koji je isti opisan u tužbi i uzročno posljedičnu vezu za nastanak ovog štetnog događaja, budući da nije poznato kada su snimljene fotografije navodnog mjesta štetnog događaja, kao i da je iz priloženih izjava i tužbenih navoda razvidno da ne postoji očevidac samog štetnog događaja, te je na ovu okolnost ponuđeno samo saslušanje same tužitelja, slijedom čega nije sa sigurnošću moguće utvrditi kako je do eventualnog pada tužitelja doista došlo. Ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak ovog štetnog događaja, ističući da u postupanju tužitelja svakako ima elemenata obične nepažnje u smislu izostajanja postupanja koje se očekuje od prosječne osobe pri hodanju, čime je tužitelj isključivo ili u većem dijelu pridonio nastanku predmetne štete. Osporava svoju odgovornost za nastup predmetnog štetnog događaja ističući da je tuženik, u izvršavanju svojih zakonskih obaveza, poduzeo sve radnje u održavanju mjesta predmetnog štetnog događaja u ispravnom stanju navodeći da je u okviru svojih zakonskih obaveza izveo opločenje predmetne površine, temeljem Ugovora za održavanje opločenja u Gradu Zagrebu br : KLASA: 400-01/21-005/233, URBROJ: 251-05-01/070-22-21 od 21. ožujka 2022. i Aneksa navedenom Ugovoru od 26. lipnja 2023., temeljem kojeg je izvršeno i opločenje predmetne površine, čime je tuženik udovoljio svojoj zakonskoj obavezi redovnog održavanja javnih površina. Navodi da je iz gore označene dokumentacije razvidno je da je radove na održavanju opločenja u Gradu Zagrebu vršila Zajednica gospodarskih subjekata i to: GEORAD d.o.o., P.G.P. d.o.o. i GTM d.o.o., kao izvođači predmetnih radova. Slijedom odredbe čl. 14. Ugovora, za štetu nastalu trećim osobama kao posljedicu izvođenja radova odgovara isključivo izvođač radova, slijedom čega Grad Zagreb u cijelosti osporava svoju dogovornost za nastup predmetnog štetnog događaja. Predlaže da sud, sukladno odredbi čl. 211. ZPP-a, kao odgovorne osobe za predmetnu štetu, o ovoj parnici obavijesti: GEORAD d.o.o., Zagreb; kornatska 1, OIB 49756748234, P.G.P. d.o.o., Zagreb, Avenija Dubrava 124, OIB 12988772690 i GTM d.o.o., Velika Gorica, Juraja Habdelića 14, OIB 42349541784. Protivi se postavljenoj visini tužbenog zahtjeva po svim vidovima štete, smatrajući ih previsoko postavljenim u odnosu na priležeću dokumentaciju i povrede koje je tužitelj zadobio, tako da ista nije u skladu ni sa okolnostima slučaja niti sa postojećom sudskom praksom. Predlaže Naslovnom sudu obvezati tužitelja na dostavu izvorne medicinske dokumentacije, te ovjerene preslike zdravstvenog kartona, radi utvrđenja je li tužitelj ranije imao iste ili slične ozljede, a koje su mogle utjecati na težinu ozljeda u predmetnom štetnom događaju. Dostavlja policu osiguranja od odgovornosti broj 13- 0000014253 sklopljenu za period od 13. prosinca 2023. do 13. prosinca 2024. godine, koju tuženik ima zaključenu kod HOK OSIGURANJA d.d., te nastavno tuženik predlaže da sud o ovoj parnici temeljem čl. 211. ZPP-a obavijesti trgovačko društvo HOK OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB, 00432869176, kao tuženikova osiguravatelja u slučajevima odgovornosti Grada Zagreba prema trećima i prema vlastitim djelatnicima.

3. Sud je, u smislu odredbe čl. 211. ZPP-a, a po prijedlogu tuženika, o otpočetoj parnici obavijestio GEORAD d.o.o., P.G.P. d.o.o. i GTM d.o.o., kao i HOK- OSIGURANJE d.d.

4. Podneskom od 13. svibnja 2025. HOK-OSIGURANJE d.d. (dalje – umješač) je prijavio svoje miješanje na strani tuženika u ovom postupku. Umješač se u bitnom pridružuje navodima tuženika te ujedno osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Naime, umješač osporava sve navode iz tužbe u cijelosti: sam nastanak štetnog događaja na način kako ga u historijatu tužbe opisuje tužitelj budući isto nije potkrijepljeno nikakvim dokazima, uzročno posljedičnu veza između ozljeda navedenih u dostavljenoj med. dokumentaciji i predmetnog događaja, odgovornost tuženika, pasivnu legitimaciju, osnov i visina štete koju isti potražuje. Navodi da, temeljem dokumentacije dostavljene uz tužbu nije moguće utvrditi niti da je do štetnog događaja doista i došlo na mjestu i u vrijeme kako to navodi tužitelj, a kamoli da bi za isti postojala odgovornost tuženika, a teret dokaza je na tužitelju. Umješač ujedno ističe kako nije bilo nikakvih propusta u održavanju od strane tuženika, a niti je tuženiku prijavljeno da je došlo do navodnog pada tužitelja i ozljeđivanja. Ukoliko tužitelj dokaže sve ranije okolnosti, a to da je do štetnog događaja doista došlo na način kako to isti opisuje u historijatu tužbe ističe i prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja, a time i štete koja mu je nastala. Predlaže u postupku provesti uviđaj na licu mjesta na okolnost stanja predmetne javne površine, jesu li postojale kakve nepravilnosti, je li osigurana prohodnost i nesmetano kretanje pješaka i s tim u vezi mogućnost opažanja istih od strane tužitelja, je li se isto moglo uočiti uz uobičajenu pažnju. Podredno, umješač osporava visinu tužbenog zahtjeva s naslova neimovinske i imovinske štete u pogledu zadobivenih ozljeda koju tužitelj potražuje tužbom jer navedeni iznosi nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima VSRH, kao što niti iz dostavljene dokumentacije u privitku tužbe ne proizlaze povrede koje bi opravdavale dosudu iznosa kojeg tužitelj potražuje. Stoga se umješač ne protivi provođenju medicinskog vještačenja, no prije provođenja istog predlaže sudu zatražiti od tužitelja: da se izjasni prileži li spisu sva medicinska dokumentacija koju isti posjeduje, te da se izjasni je li liječenje završeno te da dostavi ovjereni preslik zdravstvenog kartona radi uvida u premorbidno stanje. Predlaže sudu obvezati tužitelja na postupanje sukladno čl. 108. ZPP-a.

5. Tuženik i umješač su na ročištu od 19. lipnja 2026. (list 124) odustali od prijedloga sravnjivanja preslika dokumentacije s izvornicima.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete (zbog pružene mu tuđe pomoći i njege) koju je pretrpio zbog štetnog događaja od 20. srpnja 2024.

7. U tijeku postupka sud je pročitao potvrdu o intervenciji od 27. rujna 2024. (list 4), medicinsku dokumentaciju (list 5, 11-20), fotografije (list 6-10), odštetni zahtjev (list 21-22), potvrdu o primitku (list 23), Ugovor za održavanje opločenja u gradu Zagrebu (list 31-38), dopis od 9. veljače 2022. (list 39-68), Okvirni sporazum za održavanje opločenja u Gradu Zagrebu (list 69-75), dopis od 29. lipnja 2023. (list 76-78) te je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Augustu Mijiću.

8. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

9. U tijeku postupka tuženik je učinio nespornim pasivnu legitimaciju, odgovornost, da su tužitelju eventualnu tuđu pomoć i njegu pružali ukućani (list 97-98) te da se radi o javnoj površini (list 124).

10. Umješač je na ročištu od 15. rujna 2025. učinio nespornim da su tužitelju eventualnu tuđu pomoć i njegu pružali ukućani (list 98), međutim u odnosu na ostale činjenice, za razliku od tuženika, ostao je kod svojih dosadašnjih navoda koji su u suprotnosti s očitovanjem tuženika.

11. S tim u vezi, valja navesti da se tuženik na ročištu od 15. rujna 2025. očitovao na način da se ograđuje od očitovanja umješača koje je u suprotnosti s očitovanjem tuženika (list 98), dok se tuženik na ročištu od 19. lipnja 2026. očitovao na način da izričito otklanja radnje umješača (list 124).

12. Slijedom navedenog, primjenom čl. 208. st. 4. ZPP-a, u konkretnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji ne može se priznati pravni učinak poduzetih radnji umješača na strani tuženika jer su iste u suprotnosti s parničnim radnjama tuženika poduzetim tijekom postupka (priznanjem odlučnih činjenica opisanih u točci 9. obrazloženja ove presude) te je tuženik navedene radnje izričito otklonio.

13. S obzirom da između stranaka nisu sporne činjenice iz točke 9. obrazloženja ove presude, iste, sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a nije bilo potrebno dokazivati, niti ih je sud posebno obrazlagao.

14. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

15. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Augustu Mijiću.

15.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka 7. siječnja 2026. (list 107-110) proizlazi da je tužitelj stradao 20. srpnja 2024. na način opisan u tužbi i da je u tom štetnom događaju zadobio slijedeće ozljede: prijelom lijeve nadlakatične kosti, natučenje glave. Vještak je mišljenja da trajne posljedice ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 12% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. Nadalje, da je tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio jakog intenziteta i kratkog trajanja, da je tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) u jakom intenzitetu trajao 3 dana u srednjem 7 dana, a u manjem 14 dana. Vještak smatra da je bol jakog intenziteta trajala oko 5 dana, srednjeg oko 15 dana, manjeg još oko 40 dana, a da su zaostali manje boli trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore, dok naruženosti nema, a da je tuđa pomoć druge osobe bila potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće kroz 60 dana po 4 sata dnevno, nakon toga 60 dana po 2 sata dnevno, da je tužitelj morao mirovati i nije mogao raditi za njega uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. Naposljetku, vještak navodi da je 14. veljače 2025. završeno liječenje.

16. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka dr. Augusta Mijića kao stručan, valjano obrazložen i dan u skladu s pravilima znanosti i struke, uzevši u obzir da je vještak pregledao tužitelja i imao na uvid svu relevantnu medicinsku dokumentaciju, kao i da stranke nisu imale prigovor na nalaz i mišljenje.

17. Prema tome, sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Augusta Mijića nalazi utvrđenim da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio slijedeće ozljede: prijelom lijeve nadlakatične kosti, natučenje glave; da trajne posljedice ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 12% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu; da je tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio jakog intenziteta i kratkog trajanja, da je tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) u jakom intenzitetu trajao 3 dana u srednjem 7 dana, a u manjem 14 dana; da je bol jakog intenziteta trajala oko 5 dana, srednjeg oko 15 dana, manjeg još oko 40 dana, a da su zaostali manje boli trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore; da naruženosti nema; da je tuđa pomoć druge osobe bila potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće kroz 60 dana po 4 sata dnevno, nakon toga 60 dana po 2 sata dnevno; da je 14. veljače 2025. završeno liječenje.

18. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 156/22. i 155/23. - dalje ZOO) čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tužitelju sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

19. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda, sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu.

20. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

21. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je cijenio jačinu i trajanje fizičkih bolova, zatim karakter, težinu i lokalitet ozljeda, neugodnosti prilikom liječenja (potreba za mirovanjem, imobilizacija, liječenje po specijalistima različitih specijalnosti, rendgensko snimanje), kao i intenzitet i trajanje pretrpljenog straha.

22. Treba reći da su orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5), uz obrazloženje VSRH da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir navedene učinke koji su uslijedili nakon 2020. i prethodili donošenju ove presude (isti stav o navedenom pitanju zauzimaju i primjerice ŽS u DU u odluci poslovni broj Gž-546/2023-2 od 6. studenog 2024., ŽS u ZG u odlukama poslovni broj Gž-3137/2024-2 od 25. srpnja 2024. i Gž- 5040/2024-2 od 18. prosinca 2024. i dr.). Također, napominje se da Orijentacijski kriteriji ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade te su nužna odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, a što proizlazi iz odredbe čl. 1100. ZOO-a prema kojima se novčana satisfakcija određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-x 645/2018-2 od 3. svibnja 2022.).

23. Stoga, po ocjeni ovoga suda, tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u predmetnom štetnom događaju u iznosu od 4.400,00 EUR.

24. Tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći (čl. 1095. st. 1. ZOO- a) i onda kada mu je ta pomoć besplatno pružana. Da je tužitelju nedvojbeno bila potrebna tuđa pomoć utvrđeno je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, dok je među strankama nesporno da je tužitelju tuđa pomoć i njega pružena od strane ukućana. Stoga se predmetna naknada određuje po neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu, a ako takva osoba ne postoji, visina naknade štete dosuđuje se prema slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. ZPP-a (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-1053/2025-2 od 3. prosinca 2025.). Sud je kao primjerenu odredio cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege u mjestu tužitelja, a prema prilikama, običajima i troškovima života, u iznosu od 5,00 EUR te u trajanju od ukupno 360 sati, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Stoga, po ocjeni ovog suda, tužitelju pripada naknada s osnove imovinske štete (tuđa pomoć i njega) u iznosu od 1.800,00 EUR (360 sati x 5,00 EUR).

25. Stoga, tužitelju s osnove neimovinske štete pripada iznos od 4.400,00 EUR, a s osnove imovinske štete (tuđa pomoć i njega) iznos od 1.800,00 EUR, dakle sveukupno 6.200,00 EUR, dok je tužitelj odbijen za iznos od 360,00 EUR.

26. Čl. 1103. ZOO propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Naime, ako je liječenje kasnije završeno (nakon podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe) i tek tada je bilo moguće raspolagati svim činjenicama i dokazima o povredi prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao u ovom slučaju, onda dužnik nije niti mogao pasti u zakašnjenje s ispunjenjem obveze za koju nije bilo dokaza da uopće definitivno postoji. Zbog toga je u slučaju kada je liječenje završeno kasnije dužnik pao u zakašnjenje tek nakon što mu je po završetku liječenja dostavljena kompletna dokumentacija o definitivnom zdravstvenom stanju oštećenika i povredi prava osobnosti na zdravlje (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev 2476/2016-2 od 6. rujna 2023.).

27. Stoga je, polazeći od utvrđenja vještaka da je liječenje tužitelja završeno 14. veljače 2025., tužitelju valjalo dosuditi zateznu kamatu od 15. veljače 2025. kao od dana nakon dana završetka liječenja, dok je u preostalom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao prekomjerno postavljen.

28. S tim u vezi, sud ističe da tužitelj nije dokazao (postavljanjem pitanja vještaku i sl.) je li se u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva i/ili tužbe, mogao i u kojoj mjeri predvidjeti obim svih štetnih posljedica bez obzira na tijek liječenja te tako nije dokazao da je u tom trenutku šteta već nastala, odnosno da je u tom trenutku po redovnom tijeku stvari cjelokupna šteta bila predvidiva. Kako isti to nije dokazao, to proizlazi da je na naknadu sveukupne štete tužitelju valjalo dosuditi zateznu kamatu od dana nakon dana završetka liječenja.

29. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., 69/26. – dalje ZOO/26).

30. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora i postavljenom zahtjevu za naknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23. – dalje OT) te na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.

31. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje troška sastava tužbe (Tbr. 7. toč. 1. OT), troška sastava obrazloženih podnesaka od 13. ožujka 2025. i 9. ožujka 2026. (sve Tbr. 8. toč. 1. OT), troška zastupanja na ročištima 15. rujna 2025. i 19. lipnja 2026. (sve Tbr. 9. toč. 1. OT), za svaku radnju po 100 bodova. Dakle, ukupno 500 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) uvećano za pripadajući PDV 25% (Tbr. 46. OT), navedeno iznosi ukupno 1.250,00 EUR.

31.1. Tužitelju primjenom čl. 155. ZPP-a nije dosuđen trošak sastava odštetnog zahtjeva jer isti nije bio potreban za ovaj postupak te se ne radi o odštetnom zahtjevu u smislu primjeni odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05., 36/09., 76/13., 152/14. i 155/23.).

32. Ujedno je tužitelju u cijelosti valjalo priznati trošak predujma medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR jer je navedeno bilo neophodno za postupak bez obzira na uspjeh (tako i VSRH u odlukama poslovni broj Rev 994/2021, Rev 1265/2022, Rev 660/2021, Rev 291/2015-2).

33. Tužitelju je dosuđen plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u već plaćenom iznosu od 38,23 EUR, kao i trošak sudske pristojbe u iznosu od 92,80 EUR sukladno Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 50/26.) jer tužitelj može platiti polovicu sudske pristojbe u roku od 3 dana.

34. Dakle, ukupno 1.681,03 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO-a.

35. Stoga je odlučeno kao u izreci presude i rješenja.

U Zagrebu 4. kolovoza 2026.

Sudac:

Andrijana Markić Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku

3. pun. umješača