REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj : Gž Ob-46/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Željku Štapeku, odvjetniku, protiv tuženika mlt. ŠG, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po majci i zz MG, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Tini Budimir Bijelić, odvjetnici, radi sniženja uzdržavanja, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, od 30. travnja 2026 ., Poslovni broj: P Ob- 130/2025-6, u sjednici vijeća održanoj 4. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu od 30. travnja 2026., Poslovni broj P Ob 130/2025-6.

II.Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je :

„I. Odbija se tužitelja s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tužitelju ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da za uzdržavanje mldb. tuženika ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], umjesto dosadašnjeg doprinosa za uzdržavanje u iznosu od 150,00 € mjesečno, a koji je iznos utvrđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, od dana 19. lipnja 2024. godine, poslovni broj: P Ob-118/22, koja je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci, od dana 2. travnja 2025. godine, poslovni broj: Gž Ob- 41/2025, doprinosi sniženi novčani iznos u visini od 80,00 € mjesečno, i to počevši od dana izjavljivanja ove tužbe sudu - 9. lipnja 2025. godine pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da je sve dospjele obroke dužan platiti odjednom, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini dospjeli mjesečni obrok posebno, počev od zadnjeg dana u svakom mjesecu dospijeća pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok je sve buduće mjesečne obroke dužan plaćati najkasnije do posljednjeg dana u svakom mjesecu, sve to na račun majke i zz MG, iz [adresa], a sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se mldb. tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka, po troškovniku i u cijelosti, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje kamate teku počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi mlt. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EURA u roku od 15 dana.

2.Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

2.1. Smatra da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, zbog kojeg se nedostatka presuda ne može ispitati.

2.2. Navodi da u točki 8. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud neosnovano tvrdi da se „...na strani tužitelja nisu znatnije promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena ranija presuda iako je u vrijeme podnošenja tužbe bio otac ukupno četvero maloljetne djece, a prije osam mjeseci je postao otac i svoga petog djeteta...“.pa tvrdi da je citirana tvrdnja suda sama po sebi kontradiktorna, a i u protivnosti je s propisom iz čl. 285. Obiteljskog zakona, koji propisuje da osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud snizi iznos uzdržavanja koji je određen prijašnjom ovršnom ispravom, ako su se okolnosti u vezi s obvezom uzdržavanja u međuvremenu promijenile, radi čega je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

2.3. Neodrživim drži tvrdnje prvostupanjskog suda da se od dana donošenja ranije ovršne isprave kojim je određeno uzdržavanje nisu u dovoljnoj mjeri promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena ranija presuda, jer je dokazana činjenica da je u vrijeme donošenja ranije presude tužitelj bio dužan uzdržavati troje malodobne djece, a u vrijeme donošenja žalbom pobijane presude tužitelj je u obvezi uzdržavanja petero malodobne djece, kao što je neodrživo i da tuženik plaća za uzdržavanje mldb. tuženika istovjetan mjesečni novčani iznos i sada kada je dužan uzdržavati petero mldb. djece i prije kada je bio dužan uzdržavati troje mldb. djece.

2.4.Predlaže da se uvaži žalba tužitelja i preinači presuda Općinskog suda u Karlovcu, od dana 30. travnja 2026. godine, poslovni broj: P Ob-130/2025, na način da udovolji tužbi i tužbenom zahtjevu, te ujedno naloži majci i zz mldb. tuženika da tužitelju naknadi trošak postupka, u skladu s troškovnikom koji je priložen spisu, kao i u skladu s dopunom toga troškovnika , odnosno da u cijelosti ukine pobijanu presudu i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odluku. Traži troškove podnesene žalbe.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba nije osnovana.

5.Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a budući je presuda jasna i razumljiva, a prvostupanjski sud je za svoje stajalište dao valjane razloge.

5.1.Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

6.Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tužitelj. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žalitelji u žalbi ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

6.1. Žalitelji u žalbi analizirajući na svoj način daje svoja utvrđenja o tome kakvo je činjenično stanje trebao utvrditi prvostupanjski sud i na kakvo je trebao primijeniti materijalno pravo no s obzirom na utvrđenja i stajališta prvostupanjskog suda takovi žalbeni navodi po ocjeni ovog suda nisu prihvatljivi te ih ovaj sud ne prihvaća.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za smanjenje iznosa uzdržavanja određenog presudom Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu posl. br. P Ob-118/2022-18 od 19. lipnja 2024. godine koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž Ob-41/2025-3 od 02. travnja 2025. godine dužan doprinositi za uzdržavanje mlt. tuženika po 150,00 EURA mjesečno počevši od dana podnošenja tužbe 02. kolovoza 2022. godine pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

8.Prvostupanjski sud je utvrđenja te stajališta da se na strani tužitelja nisu znatnije promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena ranija presuda iako je u vrijeme podnošenja tužbe bio otac ukupno četvero maloljetne djece, a prije osam mjeseci je postao otac i svoga petog djeteta, ali da sud ne može dopustiti da mlt. tuženiku radi toga bude uskraćeno zakonsko pravo na uzdržavanje koje dobiva od oca te da doslovce bude izguran iz zakonskog reda prava za uzdržavanje nego se tužitelj treba potruditi da osigura barem minimalnu egzistenciju svoj svojoj maloljetnoj djeci pa tako i najstarijem djetetu, mlt. Sinu ČG za kojega ionako plaća iznos uzdržavanja znatno niži od zakonom propisanog.

9. Nadalje prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da je tužitelj sada otac ukupno petero maloljetne djece, a mlt. tuženik je njegovo najstarije dijete, da u izvanbračnoj zajednici sa RG ima još četvero djece, a zadnje im se rodilo pred osam mjeseci, da je izvanbračna supruga kućanica i nikad nije bila zaposlena, da je završio osnovnu školu te nema zanimanje, da obavlja sitne poslove poput cijepanja drva drugim osobama , sa suprugom skuplja flaše pa mjesečno zarade do 200,00 EURA, da na ime dječjeg doplatka primaju za svojih četvero djece 370,00 EURA, da izvanbračna supruga prima porodiljnu naknadu od 500,00 EURA, a on socijalnu pomoć od 150,00 EURA, da je prijavljen na Zavodu za zapošljavanje, a do sada mu nitko nije nudio posao, da nema zdravstvenih problema, zdrav je i radno sposoban, da sa izvanbračnom suprugom i četvero zajedničke djece stanuje u vlastitoj kući u [adresa] u [adresa] koju mu je poklonio otac, sa njima žive i njegovi roditelji pa ih je ukupno osmero, a roditelji primaju socijalnu pomoć oboje 300,00 EURA.

10. Nadalje je utvrđeno da majka i zz mlt. tuženika skupa sa svojom majkom, bratom i svojih dvoje maloljetne djece stanuje u majčinoj obiteljskoj kući u [adresa], da se protivi smanjenju tužbenog zahtjeva sa 150,00 EURA na 80,00 EURA mjesečno jer djetetu treba mnogo više i dijete je zahtjevno., da je mlt. tuženik zdrav dječak u dobi od 10 godina, učenik je 3. razreda osnovne škole u [adresa], nije ponavljao nijedan razred i prošao je s ocjenom dobar da mu mjesečno za hranu treba barem 150,00 EURA jer je hrana jako skupa, a za odjeću i obuću 100,00 do 200,00 EURA jer jako brzo preraste pa je prisiljena stalno mu kupovati, a za higijenske potrepštine treba 10,00 do 20,00 EURA, da u školi prima jedan besplatni obrok, da je išao na školski izlet koji je koštao 74,00 EURA, a svaka dva mjeseca odlazi sa školskom djecom na kino predstavu, a karta košta 5,00 do 10,00 EURA, da otprilike jednom mjesečno odlazi prijateljima na rođendane, a za rođendanski poklon potroši 10,00 do 15,00 EURA, da do škole putuje busom, a prijevoz je besplatan, da se trenutno ne bavi nikakvih sportom, prima dječji doplatak 50,00 EURA mjesečno., da je majka i zz završila osnovnu školu, da je radila u Plodinama sedam mjeseci, a sada ponovno traži posao u Konzumu i za vlastite potrebe treba oko 250,00 EURA mjesečno.

10.1. Sud je također utvrdio da tužitelj uopće ne zna kolike su mjesečne potrebe mlt. tuženika za uzdržavanjem, a da ne zna ni potrebe za njegovih ostalih četvero maloljetne djece koja s njim stanuju jer o tome vodi brigu njegova izvanbračna supruga, a ne on.

11. Prvostupanjski sud zaključuje da kako je tužitelj po ranijoj presudi dužan doprinositi za uzdržavanje mlt. tuženika samo po 150,00 EURA mjesečno, dakle manje od zakonom propisanog minimuma, a minimalan iznos koji predviđa Zakon za dijete dobi mlt. tuženika je po čl. 314 st. 1 i Tablice o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta u vrijeme podnošenja tužbe je iznosio 229,60 EURA, a sada iznosi 264,00 EURA, te je tužitelj podnio tužbu za smanjenje uzdržavanja protekom samo dva mjeseca od pravomoćnosti ranije presude i traži smanjenje uzdržavanja na samo 80,00 EURA mjesečno, tužbeni zahtjev za smanjenje uzdržavanja da je u cijelosti neosnovan jer tako mali iznos tužitelju ne bi bio dovoljan ni za hranu za polovicu mjeseca, a kamoli za sve ostalo što je djetetu potrebno, a to je odjeća, obuća, higijenske potrepštine, školski izleti, školski pribor, rođendanski pokloni i tome slično.

12. Također u obrazloženju prvostupanjski sud navodi da kada je donesena ranija presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu tužitelj je bio otac ukupno troje djece, a sada je otac već petero djece pa je dužan uzeti u obzir da svako njegovo dijete očekuje od njega da ga uzdržava jer je zdrav i radno sposoban pa se ne može pozivati na svoju lošu zaradu već je dužan aktivno tražiti posao i doprinositi uzdržavanju svoje maloljetne djece kako one koja sa njim stanuju tako i one koja sa njim ne stanuju pa tužbeni zahtjev ocjenjuje neosnovanim.

13. Ovakav materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

14. Prema odredbi čl. 285. ObZ-a osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

15. Prvostupanjski sud je, saslušanjem roditelja mlljt. tuženika te uvidom u dokumentaciju priloženu u spisu, utvrdio odlučne činjenice iz kojih je razvidan statusni i materijalni položaj stranaka.

16. Sud prvog stupnja pravilno je zaključio kako se na strani tužitelja – protutuženika nisu ostvarili zakonski uvjeti iz citirane odredbe čl. 285. ObZ za sniženje iznosa uzdržavanja mlt. tuženika koji su određeni ranijom presudom, i za svoju je odluku dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

17.Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je i ranije određeni iznos po prijašnjoj presudi manji od zakonom propisanog minimuma, a minimalan iznos koji predviđa Zakon za dijete dobi mlt. tuženika je po čl. 314 st. 1 i Tablice o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta u vrijeme podnošenja tužbe iznosio 229,60 EURA, a sada je 264,00 EURA, te da je tužitelj podnio tužbu za smanjenje uzdržavanja protekom samo dva mjeseca od pravomoćnosti ranije presude.

18. Isto tako na žalbene navode tužitelja valja odgovoriti kako roditelji snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta potrebnih za djetetov razvoj što proizlazi iz odredbe čl. 63. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 - pročišćeni tekst) i čl. 27. stavka 2. Konvencije o pravima djeteta kojoj je RH pristupila na temelju notifikacije o sukcesiji (Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 12/93). Njihova obveza uzdržavanja nije samo materijalna (financijska), već i moralna, jer izvire ne samo iz konvencijskog i ustavnih prava, već i iz načela solidarnosti, uzajamnoga poštovanja i pomaganja svih članova obitelji na kojem se načelu, između ostalog, temelji i ObZ (čl. 4.). Stoga su roditelji prvi pozvani i dužni uzdržavati svoju djecu.

19. Dakle obveza uzdržavanja djeteta je primarna stvar tužitelja a u konkretnoj situaciji kada mu je mlt. tuženik prvo dijete i po ocjeni ovog suda kako to uostalom proizlazi iz stajališta prvostupanjskog suda tužitelj je to morao imati u vidu u kasnijim životnim odlukama kako se ne bi doveo u situaciju nemogućnosti izvršavati zakonom propisane obveze.

20. Žalbeni navodi tužitelja po ocjeni ovog suda dakle ne dovode u dvojbu pravilnost i prosudbu suda prvog stupnja te je sud pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o o parničnom trošku uslijed čega je žalba neosnovana tako da ju je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

21. Odluka o zatraženim troškovima podnesene žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a.

22. Iz navedenih razloga pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Slavonskom Brodu, 4. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević