U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ani Cvečić Hoxha, na temelju prijedloga više sudske savjetnice – specijalist KN, uz sudjelovanje Katje Blašković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene ČN, zbog prekršaja iz članka 56. stavak 2. i 3. u vezi sa člankom 293. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 i 133/23, 145/24 – u nastavku teksta: ZSPC-a) povodom prigovora na obvezni prekršajni nalog Postaje prometne policije Pula, Klasa: 211-07/26-4/24339 od 12. ožujka 2026., nadležan u smislu članka 94. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – u nastavku teksta: PZ), nakon provedenog žurnog postupka sukladno članku 221. stavak 1. točka 6., a na temelju članka 182. točka 3. PZ-a, 4. srpnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Okrivljena TN od oca K i majke LN r. Č, rođena **.**.1986., [adresa], državljanka Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem u [adresa], Sad 80, dipl. ekonomist, zaposlena, prekršajno nekažnjavana,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi 5. lipnja 2025.u 17:15, u naselju Medulin, upravljala osobnim automobilom marke Ford Kuga registarske oznake [registarska oznaka], kolnikom Ulica Sad iz smjera sjeverozapada u smjeru jugoistoka. Dolaskom do raskrižja kolnikom Ribarske ulice započela je vršiti radnju vozilom skretanja ulijevo na kolnik Ribarske ulice u smjeru sjeveroistoka, a da se prilikom skretanja nije kretala uz zamišljeni luk koji spaja dvije središnje crte bočnih kolnika već je prilikom skretanja prešla na lijevi dio kolnika namijenjen za promet vozila iz suprotnog smjera, uslijed kojeg propusta odnosno načina vožnje je došlo do kontakta zadnjeg lijevog bočnog dijela njenog vozila i zadnjeg lijevog dijela osobnog automobila marke Mercedes CLS CDI registarske oznake [registarska oznaka] (vlasništvo ZN) kojim je upravljao MN kolnikom Ribarske ulice iz smjera sjeveroistoka u smjeru jugozapada i dolaskom do raskrižja sa ulicom Sad zaustavio je svoje vozilo kako bi započeo radnju skretanja udesno na kolnik Ulice Sad. Na opisani način TN da bi izazvala prometnu nesreću u kojoj je nastala samo materijalna šteta;

da bi time počinila prekršaj iz članka 56. stavak 2. i kažnjivo po stavku 3. istog članka, uz primjenu članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

II. Na temelju članka 140. stavka 2. PZ-a, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim aktom ovlašteni je tužitelj izdao obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenice za prekršaj pobliže opisan u izreci ove presude. Na obavezni prekršajni nalog okrivljenica je izjavila prigovor, te je predmet dostavljen sudu, a obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage.

2. Okrivljena je u svojoj obrani navela da se ne smatra krivom za prekršaj za koji se tereti, 5. lipnja 2025. je dolazila iz Konzuma, iz smjera ulice Brajdina, sa glavne ulice ulazila je na sporednu ulicu u Ribarsku ulicu pri čemu se držala unutar cestovnog pravca bez prelaska linije. U tom trenutku došlo je do manjeg kontakta vozila koji je vozio MN. Navodi da se on nije zaustavio na znaku stop i vozio je brže nego što je trebao. Kad je zaustavio vozilo on joj je rekao da ju poznaje, da će sve riješiti sa njezinim ocem, zatim je otišao sa lica mjesta bez da su imali priliku razmijeniti podatke. MN došao je, 19. lipnja 2025., kod njih doma oko 22:00 - 22:30 te je tražio od njezinih roditelja 1.500,00 eura štete na što su mu oni odgovorili da nemaju ništa s tim. Nije ga prepoznala ranije, tek je te večeri shvatila da je to njihov susjed. Drugi susret je bio 5. srpnja 2025. kada mu je rekla da nema bitnu štetu na vozilu, oko 5 eura, on je inzistirao da je njemu nastala šteta te da će zvati policiju. Policija je izašla na lice mjesta bez nje a izjavu od nje su uzeli u njezinom dvorištu.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid i pročitao dokumentaciju koja prileži spisu i to prigovor okrivljenice (listovi 3-5), zapisnik o očevidu (listovi 11-14), službene zabilješke izuzev izjava (obavijesti) sudionika prometne nesreće (listovi 15,16), obavijest o počinjenom prekršaju sa potvrdom o primitku (listovi 17-19), izvješće o poduzetim radnjama (listovi 20-21), troškovnik (list 22), skica mjesta događaja (list 23), sms korespondencija okrivljenice i osiguravajućeg društva (list 39), potvrda iz Prekršajne evidencije. U dokaznom postupku pregledan je CD medij sa slikama očevida sa mjesta događaja i ispitan oštećenik MN.

4. Sud je ocijenio da je na temelju ovako provedenog postupka predmetna stvar u dovoljnoj mjeri raspravljena te da daljnje provođenje dokaza (npr. prometno tehničkog vještačenja, ispitivanje drugih svjedoka) ne bi dalo konkretnija pojašnjenja, niti bi se time utvrdile odlučne činjenice. Sud nije našao dokazanim da bi okrivljena počinila prekršaj opisan u izreci ove presude, odnosno da bi skrivila ovu prometnu nesreću na način kako joj se to stavlja na teret.

4.1. Okrivljena je porekla počinjenje prekršaja i ukazala na odgovornost oštećenika i njegov doprinos nesreći. Navodi da se oštećenik MN nje zaustavio na znaku stop i vozio je brže nego što je trebao. Manjeg kontakta vozila je došlo, ali da se ona držala svojeg cestovnog pravca. Vozila su se samo okrznula.

4.2. Od trenutka samog događaja do izlaska policije na lice mjesta i obavljenog očevida, proteklo je više od pedeset dana; s time da okrivljenica nije bila nazočna prilikom očevida na licu mjesta već je njezina izjava uzeta naknadno. Navedeno proizlazi iz zapisnika o očevidu te izjava okrivljenice.

4.3. Oštećenik MN izjavio je da je predmetnog događaja ispred znaka STOP s tim da je prednjim dijelom vozila bio ispred pješačkog prijelaza. Okrivljenica je dolazila iz smjera Konzuma i prilikom ulaska u Ribarsku ulicu zakačila je njegovo vozilo. S obzirom na to da ju je prepoznao, rekao je da će se dogovoriti da ću doći do nje te su oboje nastavili u svom smjeru. Nisam je u početku je nije mogao naći jer nije bila doma zato sam je 19. lipnja 2025. uspio naći njezine roditelje. Navodi da nije spominjao štetu od 1.500,00 eura, procjena je negdje do 500,00 eura. Nakon pregleda fotografija s a očevida navodi da je zbog proteka vremena vidljiva razlika u oštećenjima jer je ona svoje auto u međuvremenu sredila, s toga je takav sraz između oštećenja na njegovom vozilu i ogrebotina na njezinom.

4.4. U tijeku postupka utvrđeno je da su oboje, i okrivljenica i oštećenik, napustili mjesto događaja bez da su razmijenili podatke i ispunili europsko izvješće. Navedeno proizlazi iz iskaza okrivljenice i iskaza oštećenika.

4.5. Iz fotografija oštećenja vozila vidljiv je dostav veliki nerazmjer u oštećenjima vozila; Ogrebotine na vozilu okrivljenice odgovaraju njezinoj izjavi da su se vozila samo okrznula. Pregledom slika oštećenja vozila Mercedes PU 6631B slika broj 1818 i 1819, okrivljenica se nije mogla očitovati da li se radilo o takvim oštećenjima neposredno nakon nesreće iz razloga što je oštećenik brzo napustio mjesto događaja.

4.6. Iz korespondencije okrivljenice sa osiguravajućim društvom od 5. lipnja 2025., proizlazi da se okrivljenica javila agentu osiguravajućeg društva sa izjavom "malo sam ogrebala Ford Kugu"; osim navedenog iz razgovora ne proizlaze druge bitne činjenice koje bi se odnosile na činjenični opis prekršaja; ali ukazuju na to da je okrivljenica bila iskrena kod opisa oštećenja svog vozila; te da se stoga dolazi u sumnju vjerodostojnost izjave oštećenika da su oštećenja na njezinom vozilu bila bitno veća od onoga što je navela. Naime, ovdje treba posebno uzeti u obzir činjenicu da je poruka poslana osiguravajućem društvu dva sata nakon predmetnog događaja i dokaz je njezinog doživljaja predmetnog događaja nedugo nakon. Navedena okolnost ide u prilog tome da je njezin iskaz o doživljaju kontakta vozila bio iskren, i dijelom isključuje tvrdnju oštećenika da su oštećenja na njezinom vozilu bila bitno veća prije sanacije, a ne onako kako to pokazuju slike očevida (snimljene mjesec i pol nakon događaja).

4.6. Glede prijedloga da se sasluša NN, koji je navodno tog dana bio na suvozačevom mjestu u vozilu oštećenika, sud je odbio izvesti taj dokaz iz razloga što su gotovo sve bitne činjenice u ovom postupku dvojbene, pa tako i okolnost da li je navedena osoba zaista bila u vozilu sa MN. Okrivljenica je navela da je MN bio sam u vozilu. U zapisniku o očevidu navedeno je da sudionici nisu nikoga predložili kao svjedoka. NN kao očevidac nije naveden niti u službenim bilješkama. S obzirom na protek vremena i subjektivan odnos sa okrivljenikom, snaga tog dokaza, i u slučaju da potvrdi iskaz oštećenika, ne bi bila dostatna da se na osnovi takvog dokaza okrivljenica bez sumnje proglasi krivom. Navedeno sud zaključuje jer i sam iskaz oštećenika ima dosta nelogičnosti i nedosljednosti u odnosu na materijalne dokaze kako je to obrazloženo u točki 4.7. ovog obrazloženja;

4.7. Činjenica je da u trenutku predmetnog događaja nije pozvana policija, da stranke nisu razmijenile podatke niti popunile europsko izvješće, te da je nakon pedeset dana vrijednost izvršenog očevida, pa i samih iskaza okrivljenice i oštećenika manja nego da je to učinjeno u trenutku same nesreće. Na ovaj način policija nije mogla utvrditi stvarnu poziciju vozila u trenutku nesreće, kao niti druge tragove koji bi na to ukazivali (npr. tragove kočenja, ostatke oštećenih vozila i njihov smještaj. Podaci koji su utvrđivani prilikom očevida temelje se uglavnom na prijavi i iskazu oštećenika. Kod ocjene iskaza oštećenika, ne može se izostaviti njegova motiviranost stvaranjem mogućih uvjeta za naknadu štete; zatim njegovo ponašanje prema okrivljenici, prvo stav da nije ništa bitno da će se već dogovoriti, nakon čega napušta mjesto nesreće, da bi naknadno, po proteku vremena potraživao naknadu štete. Njegov iskaz glede oštećenja je u opreci sa onime što je izjavila okrivljenica; na fotografijama oštećenja izrađenim mjesec i pol nakon događaja postoji dosta veliki nesrazmjer u oštećenjima, koji na prvi pogled ukazuje na različit tip "kontakta vozila". Prema ocjeni ovog suda ogrebotine na vozilu okrivljenice odgovaraju njezinom iskazu da se vozila samo okrznula, odnosno da je došlo do "malog kontakta". S druge strane fotografije oštećenja oštećenikova vozila ukazuju na to da je došlo do nešto jačeg kontakta pod pretpostavkom većih oštećenja. Međutim, tu treba uzeti u obzir okolnost da je od nesreće do izrade fotografija oštećenja vozila proteklo više od mjesec i pol dana te da nema neposrednog dokaza da su oštećenja nastala uslijed predmetnog događaja.

5. Prema odredbama članka 56. stavak 2. i 3, u vezi sa članka 293. stavka 1. ZSPC-a, za prekršaj koji se sastoji u radnji postupanja protivno odredbi prema kojoj je vozač

vozila koje skreće ulijevo dužan skretanje obaviti krećući se krajnjom lijevom prometnom trakom koja se prostire uz središnju crtu i uz zamišljeni ili obilježeni luk koji spaja dvije središnje crte bočnih kolnika, odnosno prometnom trakom koja se prostire uz lijevi rub ceste s jednosmjernim prometom, osim ako prometnim znakom na cesti nije drukčije određeno; te ako je pri tome izazvana prometna nesreća samo s materijalnom štetom, kaznit će se počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj (30,00 eura) uvećanom za iznos od 130,00 eura. Dakle ukupno 160,00 eura.

6 . Analizirajući sve dokaze posebno i u njegovoj ukupnosti, uz odsustvo neposrednog materijalnog dokaza kojim bi se potvrdile bitne činjenice konkretnog događaja, odgovornost okrivljenice svodi se na odnos snage i uvjerljivosti njezinog iskaza sa oštećenikovim. Sud je poklonio vjeru izjavi okrivljenice. Okrivljenica je bila uvjerljiva i logična u svom iskazivanju, te je svoj iskaz glede obujma oštećenja dijelom potvrdila korespondencijom sa osiguravajućim društvom. S duge strane, iskaz oštećenika, nije imao dostatnu snagu da dovede u sumnju iskaz okrivljenice, a tu su i objektivne okolnosti zbog čega mu sud nije poklonio vjeru kao što su - napuštanje mjesta nesreće; motiv zbog kojeg je napustio mjesto događaja bez da je razmijenio podatke sa okrivljenicom, a to je bio dužan po zakonu učiniti; nakon što se situacija nije razvila na očekivani način, prijavljuje okrivljenicu policiji motiviran isključivo stvaranjem situacije za mogućnost naknade štete; Sud nije našao dokazanim da bi okrivljena počinila prekršaj opisan u izreci ove presude, odnosno da bi skrivila ovu prometnu nesreću na način kako joj se to stavlja na teret; prihvatio je obranu okrivljene kao moguću, a što je u skladu sa provedenim dokazima u postupku, stoga je u vodeći se načelom "in dubio pro reo" donio odluku kao u izreci ove presude i temeljem članka 182. točka 3. PZ-a okrivljenicu oslobodio optužbe.

7. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

U Puli-Pola, 4. kolovoza 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Katja Blašković

Ana Cvečić Hoxha, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Na temelju članka 244. stavka 1. Prekršajnog zakona protiv ove presude nije dopuštena žalba.

DNA:

1. okrivljenoj po branitelju

2. branitelju, neposredno

3. oštećeniku

4. podnositelju optužnog prijedloga