REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2186/2021-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nataliji Horvatić, u pravnoj stvari tužitelja ŠĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Š, [adresa], zastupan po punomoćniku Elvir Purić, odvjetniku u Daruvaru, protiv tuženice PĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Duško Vučevac, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 3. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, a po objavi presude dana 4. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici PĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ŠĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 26.544,56 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 2021. pa do isplate, do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženici PĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ŠĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.306,86 eura (četiritisućetristošest eura i osamdesetšest centi) sa zateznim kamatama tekućim od 4. kolovoza 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova parničnog postupka, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da tuženica duguje tužitelju novčani iznos od 26.544,56 eura prema Ugovoru o zajmu sklopljenom između tužitelja kao zajmodavca i tužene kao zajmoprimca a koji dug je bila u obvezi tužena kao zajmoprimac vratiti tužitelju najkasnije do 02. ožujka 2021. Dug je dospio 2. ožujka 2021. godine. Punomoćnik tužitelja postupajući po nalogu tužitelja, obratio se tuženici radi povrata novčanog iznosa zajma prema Ugovoru o zajmu u iznosu od 26.544,56 eura uplatom (koju je trebalo izvršiti do 02. ožujka 2021.) na račun: HR 1124020063208993697, na što se tuženica nije očitovala odnosno nije platila dug.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je u cijelosti osporila tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi da je točno da je s tužiteljem dogovarala ulazak u zajedničku investiciju no došlo je do razilaženja te se nisu na kraju usuglasili. Tužitelj je u više navrata bio kod nje i potpisali su jedan takav ugovor dana 2. ožujka 2020. u Vukov iju u kući tužitelja. Nakon toga je tužitelj trebao otići u banku i na njen tekući račun, kojeg mu je napisala u RBA banci u Zagrebu, doznačiti novac, što tužitelj tada nije učinio, no obećao je kako još treba neke detalje dogovoriti s odvjetnikom, na što je ona pristala, nakon čega je ona otišla kući, a čak je tužitelju i dala ključeve od nekretnine koju koristi, a koje tužitelj koristi i sada. Odvjetnik ju je zaista kontaktirao, želeći da isplata bude uvjetovana puštanjem u vlasništvo tužitelja na nekretnini koja je bila investicija, na što je ona rekla da to još nije moguće zbog neriješenih vlasničkih odnosa.

Ističe da do današnjeg dana sporni novac nije uplaćen odnosno Ugovor o zajmu nije ispunjen od strane tužitelja, tim više što je u ugovoru jasno naznačen povrat novca na račun tužitelja s kojega je isti trebao biti doznačen na njen račun. Saznanja je da su nakon sklapanja predmetnog Ugovora nastupile okolnosti koje su utjecale na psihičko stanje tužitelja i u tom smislu ona je ponudila tužitelju sudjelovanje u „Theta healing programu“ ne bi li tužitelj došao k sebi i povukao tužbeni zahtjev na što se tužitelj odazvao, a po potrebi može reći i njihove podatke te ih eventualno pozvati da svjedoče.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u preslik zamolbe za plaćanje duga od 1. ožujka 2021. (l. 4. spisa), Ugovora o zajmu (l. 5. spisa), poruke s mobitela (l. 70. spisa), potvrdu o kaznenoj prijavi PU Zagrebačka, I. PP Zagreb, klasa: 511-19/3- K-25/23 od 15. siječnja 2023., sa medicinskom dokumentacijom i obavijesti (l. 87. - 90. spisa), kaznene prijave od 9. svibnja 2023. (l. 94.-96. spisa), presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj K-278/14 od 5. ožujka 2015. (l. 97.-101. spisa), presude Općinskog suda u Daruvaru poslovni broj P.329/10 od 21. travnja 2010. (l. 102.-103. spisa), izvod prometa po računu od 22. studenog 2022. (l. 104. spisa), poruke s mobitela (l. 105.-106. spisa), zahtjev za dostavu podataka o registraciji motornih vozila iz mjeseca lipnja 2026. (l. 126.-131. spisa), Uvjerenje o vlasništvu motornog vozila po tužitelju od 9. srpnja 2026. (l. 140. spisa) te je saslušan svjedok HĐ i tužitelj kao stranka.

4. Predmet spora u ovom postupku je isplata iznosa temeljem Ugovora o zajmu.

5. Među strankama je sporno da li su stranke sklopile Ugovor o zajmu za iznos od 26.544,56 eura, kao i da li je navedeni iznos uopće isplaćen tuženici, odnosno osnova i visina tužbenog zahtjeva.

6. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP-a), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

7. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga tvrdnje da iznos zajma nije plaćen, valja napomenuti da navedeni razlog ne predstavlja razlog za prigovor promašene pasivne legitimacije, obzirom je iz dostavljenog Ugovora o zajmu vidljivo da su stranke ugovora upravo ovdje naznačeni tužitelj i tuženica, pa se navedeni prigovor otklanja kao neosnovan.

8. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je odredio saslušanje svjedoka HĐ i stranaka.

9. Na ročištu dana 21. listopada 2022. svjedokinja HĐ je iskazala da je prijateljica tužitelja, a bivša prijateljica tuženice, da je s tužiteljem u telefonskom kontaktu, a i vide se kad dođe u Zagreb gdje ona živi i često popiju kavu. PĐ je upoznala 2017. na Silbi, a družile su se i kad bi ona nakon toga došla u Zagreb. Prijateljstvo je prestalo nakon par godina, prije pandemije korona virusom, iz razloga koji nisu povezani sa predmetom spora. Bile su bliske, ona joj je rekla da je imovinski spor s bivšim mužem okončan te da ona treba novac kako bi ga isplatila iz stana u [adresa]. Tužitelj je nazvao svjedokinju telefonom dan nakon što je tuženici pozajmio 26.544,56 eura. Njih dvije više nisu bile u kontaktu i ona s njom o tome nije nikad razgovarala. Sve što zna, zna iz iskazivanja tužitelja. Ne vidi razloga zbog kojih bi joj lagao. Nazvao ju je i rekao mi je da joj mora nešto važno ispričati i tad joj je rekao da je dan prije pozajmio PĐ 26.544,56 eura koji joj je bio potreban za uređenje stana u [adresa] kako bi ga mogla preurediti za prodaju ili za iznajmljivanje. Njih dvoje bi trebali živjeti zajedno na njegovom izoliranim imanju pored [adresa]. Bila je šokirana s pričom o uređenju stana jer je to drugačije od toga što je ona njoj govorila o potrebi za novcem zbog isplate bivšeg muža. Iz vremena kad su bile bliske ona joj je povjerila da ne osjeća nikakvu fizičku privlačnost prema tužitelju. Nije bilo nikakvog smisla u tome da bi ona s njim živjela u [adresa]. Ona tamo nikad nije imala namjeru preseliti. Njoj je tužitelj rekao da joj novac pozajmljuje na rok od godine dana, a svjedokinja mu je rekla da te novce nikad neće vidjeti nazad. Još joj je rekao da je plakala zbog toga što je tražio da ona potpiše pisanu ispravu jer je očekivala da će joj vjerovati. Iz razgovora s njim joj je poznato da mu novac nije vratila nego dapače osporavala je da je ikakav novac od njega primila. Kad ga je upozoravala da novac neće dobiti natrag on ju je razuvjeravao tvrdeći da mu je ona poslala sms poruku u kojoj je napisala da ga voli. On joj je tu poruku kad je došao u Zagreb i pokazao. Rekao joj je da je dao novac u gotovini. Ona misli da je to novac od prodaje njegovog stana u [adresa].

Sjeća se da joj je rekao da mu se PĐ svidjela i da bi ona s njim živjela. Tuženica joj je o tome da mora isplatiti bivšeg supruga govorila onda kad je sudski spor završio. Sjeća se da je to bilo svježe nakon odluke suda, misli da bi moglo biti 2019. jer nije bilo odmah na početku njihovog poznanstva budući da se ona s njim dugo sudila.

Tužitelj ju je obavijestio dan nakon utužene pozajmice, ali ne zna kad je to točno bilo. Tužitelju je govorila negativne stvari o tuženici koje je smatrala istinitim, a to je bilo i prije i nakon pozajmice. Ona nije imala nikakvih novčanih obveza prema tužitelju. Nije ogorčena na tuženu, ona njoj ništa strašno napravila.

Zna da tužitelj ima njemačku i hrvatsku mirovinu, da ima imanje pored [adresa] i da je imao stan u [adresa] koji je prodao, ne zna ima li ušteđevine i koliko. Točno je da je rekla tuženoj da tužitelj ima bipolarni poremećaj, ali nije točno da bih joj rekla da ima manične faze, nego je rekla da je euforičan pa depresivan. Ne može se sjetiti da li je rekla tuženoj da misli da joj je tužitelj ubio psa P. Ona ima saznanja o tome da je tužitelj i ranije bračnim ili izvanbračnim partnericama pozajmljivao novac. Misli da je i protiv bivših partnerica pokretao sudske postupke te dodaje da je PĐ to znala.

10. Na ročištu dana 4. veljače 2026. tužitelj je iskazao da je tuženicu i njenu prijateljicu HĐ upoznao na otoku Silbi, na godišnjem odmoru od Parka božanstvene energije, to su bile duhovne obnove. Novce je posudio tuženici početkom 2020. godine, kada se vraćao sa otoka Silbe prema Zadru zamolila ga je da ju odveze u [adresa] i oni su se tom prilikom sprijateljili, a i vidjeli su se par puta u Zagrebu gdje ona ima stan. Ona mu je rekla da je naslijedila stan u [adresa] koji je u jako lošem stanju, i zamolila ga da joj posudim novce da uredi taj stan, da ga proda ili iznajmljuje. U to vrijeme su se već sprijateljili i ona je trebala doći živjeti s njim kod njega u [adresa]. Dignuo je novce u banci, ima potvrdu o tome i dao joj je novce, to je bilo u stanu u [adresa], njezinom stanu, nitko tom prilikom nije bio prisutan osim njih dvoje, jedino je o tome znala gospođa HĐ jer su se družili. Nakon što je podignuo novce u banci dao joj je gotovinu. Ništa mu nije vratila, a poklonio joj je još i servis i posteljinu da ima na čemu spavati. U [adresa] nakon toga je već bilo da se oni ne slažu, pa je rekao da to ne može tako i da želi svoj novac natrag, a vidio je da ga još nije potrošila, a to je bilo otprilike mjesec, dva nakon što joj je dao novce. Kada je vidio da ni nakon datuma 2021. godine ne vraća novce onda ju je tužio i nakon tog datuma iz potvrde mu je govorila da će joj vratiti novce kada proda kuću u [adresa]. Potvrdu tj. Ugovor o zajmu koji prileži tužb i potpisali su kod njega u [adresa], naime radi se o tome da je njegov odvjetnik iz [adresa] trebao sastaviti potvrdu, ali nije, i onda je sama tuženica sastavila ovaj Ugovor o zajmu koji su potpisali.

Na pitanje da objasni razliku kada je ranije tijekom postupka odvjetnik u podnesku od 28. svibnja 2021. naveo da je zajam uzet radi radova u stanu u [adresa], a sada je tužitelj rekao da je to bilo radi radova u stanu u [adresa], tužitelj navodi da je to bilo radi radova u stanu u [adresa] te da se odvjetnik zabunio jer tuženica živi u [adresa], a u međuvremenu je tuženica bila rekla da želi i urediti stan u [adresa], da za isto treba novce. Na pitanje od kud mu novci koji je podigao u banci i posudio tuženici, tužitelj je naveo da je bio prodao stan u [adresa], trosobni, tuženica je znala da ima novaca i zato ga je tražila.

11. Iako je sud odredio i provođenje dokaznog prijedloga saslušanjem tuženice te pozvao tuženicu na ročište radi saslušanja, valja napomenuti da su u predmetu dva ročišta odgođena jer je tuženica izbjegavala dostavu pismena, dok na ročišta zakazana za dane 21. listopada 2022., 7. rujna 2023., 4. veljače 2026. i 3. srpnja 2026., iako uredno pozvana ista nije pristupila, dok su kao razlog za izostanak naknadno dostavljene liječničke potvrde doktora opće prakse o akutnoj bolesti i anksioznosti i depresivnom poremećaju, bez navođenja daljnjih detalja (jedino navedeno da je ista pojačane osjetljivosti uslijed stresnih situacija), bez preciziranja nadnevaka nemogućnosti pristupa, kao i telefonski poziv s prijedlogom za odgodu iz medicinskih razloga. U odnosu na izostanak s ročišta dana 16. siječnja 2023. tuženica, a za koji je dostavljena medicinska dokumentacija i podaci o kaznenoj prijavi radi kaznenog djela prijetnje od strane tužitelja, tuženica nije niti daljnjim podnescima u postupku stavila eventualne prijedloge o daljnjem sudjelovanju u postupku, nije opisala nastalu situaciju između nje i tužitelja, a što je mogla učiniti na siguran način pisanim putem tokom cijelog postupka.

Stoga ovaj sud smatra da tuženica nije na ispravan način opravdala svoj izostanak za navedena ročišta tijekom cijelog razdoblja trajanja parničnog postupka od pet godina.

Slijedom navedenoga, imajući u vidu ponašanje tuženice tijekom trajanja cjelokupnog postupka, isto sud smatra usmjerenim na odugovlačenje postupka, a što je u izravnoj suprotnosti s odredbom čl. 10. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), te je stoga sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tuženice i zaključio glavnu raspravu u ovom predmetu.

12. Uvidom u priležeći Ugovor o zajmu (l. 5. spisa) vidljivo je da su stranke ŠĐ, ovdje tužitelj i CĐ (sada PĐ), ovdje tuženica, da je kao iznos zajma ugovoreno 26.544,56 eura s rokom povrata zajma 2. ožujka 2021., na račun u banci, bez kamata.

13. Iz izvoda iz prometa po računu od 22. studenog 2022. (l. 104. spisa) vidljivo je da je tužitelj u mjesecu veljači 2020. izvadio sa svog računa u banci Erste&Steiermärkische bank d.d. iznos od 26.544,56 eura.

Navedeni dokaz, iako predan na ročištu dana 7. rujna 2023., sud je uzeo u obzir, jer je isti dostavljen nakon iskaza svjedokinje HĐ u svrhu provjere vjerodostojnosti danog iskaza (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-235/22-4).

14. Odredbom čl. 65. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO-a) propisano je kako je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

Odredbom čl. 9. ZOO-a određeno je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

Odredbom čl. 499. st. 1 ZOO-a propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

15. Iz Ugovora o zajmu i prometa po računu tužitelja proizlazi da su stranke sklopile ugovor o zajmu i da je tužitelj imao mogućnost raspolagati sa većom količinom gotovine, a što govori u prilog vjerodostojnosti iskaza tužitelja i svjedokinje HĐ u tom dijelu, ali valja napomenuti da iz prometa na računu nije moguće utvrditi svrhu u koju je navedena gotovina utrošena pa u tom dijelu (svrha) taj dokaz nije niti cijenjen, već je isto cijenjeno kroz dane iskaze u postupku.

16. Iz iskaza tužitelja, kojem je sud poklonio vjeru obzirom je iskazivao životno, logično i uvjerljivo, sud je utvrdio kako je došlo do sklapanja Ugovora o zajmu (a koju činjenicu, kao i mjesto sklapanja je tuženica potvrdila u odgovoru na tužbu), da je došlo do predaje novaca, da novac nije vraćen u nijednom dijelu (a koja činjenica nije niti sporna među strankama) i konačno sud je utvrdio da je ukupan iznos duga tuženice prema tužitelju od 26.544,56 eura.

Naime, tužitelj temelji svoj iskaz na dostavljeni Ugovor o zajmu, a što je potvrdila tuženica u odgovoru na tužbu, dok nije logično da bi tuženica, kao punoljetna i poslovno sposobna osoba, potpisala ispravu o vraćanju iznosa od 26.544,56 eura ako navedeni iznos nije uistinu i zaprimila. Sud je također uzeo u obzir činjenicu da je tuženica opetovano izbjegavala dati iskaz u ovom predmetu i to kroz razdoblje dugo pet godina, sve u smislu čl. 269. ZPP-a.

Iskaz svjedokinje HĐ sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je navela o svom saznanju da je tužitelj posudio tuženici predmetni iznos, kao i događajima koji su uslijedili nakon pozajmice, jer iako svjedokinja nije neposredno prisustvovala samoj predaji novaca, jedini je svjedok koji ima uvida u narušenu dinamiku odnosa tužitelja i tuženice, a koju je detaljno i životno opisala. U preostalom dijelu iskaz svjedokinje nije od utjecaja na odluku suda pa nije posebno cijenjen.

17. Sud nije proveo dokazni prijedlog pribave ispisa telefonskih poziva između stranka na okolnost da su se između stranka odvijali razgovori vezano uz predmetni ugovor, obzirom se iz provedbe navedenog dokaza ne može utvrđivati predmet navedenih telefonskih razgovora već samo postojanje komunikacije između stranaka, a navedeno nije niti sporno u predmetu obzirom stranke ne negiraju poznanstvo i međusobno druženje, dok način i učestalost komunikacije između stranka ne bi bilo od utjecaja na odluku suda.

Sud nije uzeo u obzir dio dokumentacije predane nakon ročišta dana 2. lipnja 2022. kojim je zaključen prethodni postupak i to poruke s mobitela predano uz podnesak od 15. lipnja 2022. (bez navođenja od kada iste datiraju), presuda Općinskog suda u Daruvaru poslovni broj P.329/10 od 21. travnja 2010. , zahtjev za dostavu podataka o registraciji motornih vozila iz mjeseca lipnja 2026. predano uz podnesak od 2. srpnja 2026. iz razloga jer su stranke bile prekludirane u podnošenju navedenih dokaza, a nisu navele opravdani razlog kasnijeg podnošenja navedenih dokaza. Također, presude iz drugih predmeta između drugih stranaka ne bi dovele do drugačije presude suda, kao niti poruke s mobitela.

U odnosu na Uvjerenje o vlasništvu motornog vozila po tužitelju od 9. srpnja 2026., a što je dostavljeno uz podnesak od 23. srpnja 2026., valja istaknuti da se isti ne može uzeti u obzir u ovom predmetu obzirom je isto dostavljeno nakon zaključenja glavne rasprave (dana 3. srpanj 2026.) pa stoga isti nije niti dostavljen drugoj strani na očitovanje.

18. Navodi punomoćnika tuženice izneseni na ročištu dana 2. lipnja 2022., u smislu dopune odgovora na tužbu, da je priležeći ugovor o zajmu zapravo samo špranca koja je tek trebala biti pregledana, također se otklanjaju kao neosnovani obzirom su isti u suprotnosti sa navodima iz samog odgovora na tužbu od 3. svibnja 2021. u kojima tuženica jasno navodi da je potpisala predmetni ugovor o zajmu 2. ožujka 2020. u kući tužitelja, s time da tuženica niti jednom tijekom postupka nije razjasnila tako iznesene tvrdnje svojeg punomoćnika, čak niti pisanim putem.

19. Stoga, a kako ovaj spor valja prosuđivati s osnova postojanja ugovornog odnosa između stranaka, tako je tužen ica kao stranka takvog ugovornog odnosa dužna svoje navode koje je iznijela u odgovoru na tužbu dokazati. S obzirom da je na tuženici bio teret dokaza da joj novčani iznos koji je naveden u Ugovoru o zajmu (za kojeg je navela da je potpisala u odgovoru na tužbu, a što je ujedno njeno jedino pisano očitovanje tijekom cijelog postupka) nije nikada isplaćen, sukladno odredbi čl. 221.a ZPP-a, a što ista tijekom cijelog postupka nije ničim dokaza la, pa je tako valjalo tuženicu, a sukladno odredbi čl. 65 st. 1 ZOO-a u svezi s čl. 499. st. 1 ZOO-a obvezati na isplatu iznosa od 26.544,56 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pa do isplate, pa je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

20. Sukladno odredbi članka 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje osim glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, dok je odredbom članka 183. st. 1. ZOO-a određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Kako Ugovoru o zajmu jasno naveden iznos i datum dospijeća tražbine s danom 2. ožujka 2021., tužitelju je sukladno odredbi iz čl. 29. st. 1. ZOO-a dosuđena kamata na utuženi iznos od 3. ožujka 2021., a odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a kako je i odlučeno pod točkom I. izreke ove presude.

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti i odlučiti kao u izreci.

22. Nadalje, odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. st. 1. i st. 2. ZPP-a sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa) i zatraženom trošku.

Tužitelju je stoga uz primjenu odredbi čl. 151. i 155. ZPP -a dosuđena naknada za sastav tužbe (Tbr. 7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj: 138/23, dalje: Tarifa), trošak sastava podneska od 31. svibnja 2021. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) te trošak zastupanja na ročištima dana 16. siječnja 2023., 7. rujna 2023, 4. veljače 2026. i 3. srpnja 2026. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), svaka radnja u iznosu od 500,00 eura, uz pripadajući pdv od 25%, što iznosi 3.750,00 eura.

Ostale radnje nisu priznate jer su ocjenjene da nisu bile potrebne u smislu čl. 155. ZPP-a (trošak sastava podnesaka od 8. rujna 2021., 13. rujna 2021., 15. lipnja 2022., 11. studenog 2022., 17. siječnja 2023., 17. lipnja 2025., obzirom na sadržaj istih, kao i trošak ročišta od 4. listopada 2021., 2. lipnja 2022. i 21. listopada 2022. obzirom na ista punomoćnik tužitelja nije pristupio već je pristupio osobno tužitelj). Tome treba pribrojiti troškove za sudskog dobavljača u iznosu od 15,46 eura, trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 155,95 eura (stvarno plaćeni iznos) i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 385,45 eura, pa je ukupno dosuđena naknada troškova parničnog postupka u iznosu od 4.306,86 eura.

23. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate.

U Zagrebu, 4. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Natalija Horvatić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u četiri istovjetnih primjeraka u roku od 15 dana od dana objave presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku, uz Rj. o pristojbi na presudu

2. Tuženici po punomoćniku