Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita

Posavskog 5

Poslovni broj: Pn-63/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu toga suda Andrei Vasiljević, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI CRVENI KRIŽ – GRADSKO DRUŠTVO CRVENOG KRIŽA SISAK, Kralja Tomislava 18, Sisak, OIB: 49661065771, kojeg zastupa Domagoj Rupčić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Domagoj Rupčić i Lana Kostanjšek iz Siska, protiv tuženice JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Berislav Balenović, odvjetnik u Sisku, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane i zaključene 30. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka i tuženice osobno, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 3. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženoj JO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Hrvatski Crveni Križ – Gradsko društvo Crvenog križa Sisak, Kralja Tomislava 18, Sisak, OIB: 49661065771 plati iznos od 20.783,81 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. kolovoza 2021., do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj JO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Hrvatski Crveni Križ – Gradsko društvo Crvenog križa Sisak, Kralja Tomislava 18, Sisak, OIB: 49661065771, naknadi parnični trošak u iznosu od ukupno 5.000,00 Eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 3. kolovoza 2026., pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski Crveni Križ – Gradsko društvo Crvenog križa Sisak, [adresa], OIB: 49661065771 (dalje tužitelj) podnio je 12. srpnja 2024., tužbu protiv tužene JO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje tuženica) radi naknade štete. Tužitelj u tužbi navodi da je tužena 30. kolovoza 2021. s e- mail adrese [adresa elektroničke pošte] primila poruku kojom se nepoznata osoba predstavila kao ravnatelj tužitelja BO i naložila joj uplatu navedenog iznosa na račun investicijskog fonda u [adresa], a koju je tužena provela bez ikakvog daljnjeg propitivanja ili provjeravanja iako je to bila dužna učiniti, čime je pri obavljanju svojih poslova postupila s krajnjom nepažnjom i tužitelju prouzročila štetu, jer kao humanitarna udruga i član Hrvatskog Crvenog križa nije uobičajeno da uplaćuje ovako veliki iznos nekakvom OO u [adresa] na ime investicijskog projekta, pa je morala dodatno provjeriti vjerodostojnost naloga s ravnateljem ni na koji način, ni telefonski ni osobno, niti je uopće provjerila e-mail adresu pošiljatelja klikom na istu, čime bi utvrdila da adresa ne odgovara službenoj adresi [adresa elektroničke pošte], osobito s obzirom na veliki iznos, neuobičajenu narav plaćanja i činjenicu da je prepiska s tom e-mail adresom trajala još 3 dana, a bila je i svjesna Odluke Odbora tužitelja od 28. prosinca 2018. prema kojoj ravnatelj može samostalno odlučivati o nabavci roba ili usluga do maksimalnog iznosa od 70.000,00 kn, dok je za sve veće iznose potrebno mišljenje i odluka Odbora, pa transakciju nije smjela provesti prije dostave takve odluke, nakon čega je o isplati ravnatelj tužitelja posebno obaviješten tek 16. studenog 2021. kada je obrt [obrt], koji je preuzeo knjigovodstvene poslove od tužene zbog njenog dugotrajnog bolovanja, tražio objašnjenje ove uplate, a tužitelj je potom podnio kaznenu prijavu radi kaznenog djela Zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona te tuženoj otkazao Ugovor o radu Odlukom od 31. ožujka 2022. koju ona nije pobijala, dok je kazneni postupak nakon istrage okončan rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj Kis- DO-21/2022 od 29. prosinca 2023. jer je utvrđeno da je tužena bila žrtva internetske prijevare s obzirom da se predmetna domena i inače koristi za internetske prijevare, s dokazima u vidu kaznene prijave, Odluke o otkazu, rješenja ŽDO u Sisku od 29. prosinca 2023. i saslušanja svjedokinje ĆO na adresi radnog mjesta GL knjigovodstvo, [adresa], radi čega tužitelj smatra da je tužena s obzirom na opis posla i radno iskustvo bila dužna poduzeti najobičnije i najjednostavnije radnje provjere autentičnosti adrese e-pošte, kontaktiranja ravnatelja i traženja odluke Odbora tužitelja te da je evidentno postupala s krajnjom nepažnjom, slijedom čega je sukladno članku 107. Zakona o radu koji propisuje da je radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu dužan istu naknaditi, dužna tužitelju vratiti isplaćeni iznos zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana nastanka štete.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, navodeći da je bila žrtva prevare u kojoj su se prevaranti lažno predstavili kao ravnatelj BO, pri čemu sporni e-mailovi zbog računalno podešenog prikaza samo imena pošiljatelja na zaslonu računala, nedostatka edukacije, nepostojanja zaštićenih e-mail adresa i specifičnog modusa operandi nisu izazvali sumnju, a uspješnosti prijevare dodatno je pridonijelo agresivno ponašanje i zabrana druge komunikacije osim e-maila od strane ravnatelja, uobičajena praksa izdavanja naloga izvan financijskih planova te vremenska podudarnost s prethodnim upitima o stanju na računima, zbog čega šteta nije rezultat njezine krajnje nepažnje, te se predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Odluku u zasnivanju radnog odnosa od 12.3.1987., ( str. 6 spisa), Ugovor o radu od 14. lipnja 2017., ( str. 7-8 spisa), Odluku o otkazu ugovora o radu od 31. ožujka 2022. ( str. 9-18 spisa), Pravilnik o radu tužitelja od 23. rujna 2020. ( str. 19-38 spisa), e-mail prepisku od 30. kolovoza do 2. rujna 2021. između tužene i adrese e- pošte [adresa elektroničke pošte] ( str. 39-42 spisa), potvrdu o plaćanju i izvode s računa ( str. 43-45 spisa), saslušani su svjedoci ĆO, HO, UO, JOE, ČO, GO, TO, RO, SO, BOE te su saslušani ravnatelj tužitelja BO te tužena JO kao stranke u postupku.

4. Brižljivom analizom svih provedenih dokaza, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

5. Uvidom u Odluku o zasnivanju radnog odnosa od 12. ožujka 1987. utvrđeno je da je ovdje tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženika na radnom mjestu referenta za kadrovsko-administrativne poslove. Dakle do štetnog događaja je kod tužitelja radila 34 godine.

6. Uvidom u Ugovor o radu od 14. lipnja 2017. utvrđeno je da je tužiteljica od 14. lipnja 2017. raspoređena na poslove voditelja službe tražena i stručni referent Odjela za financijsko-računovodstvene poslove a koji posao je opisan u točki 5 radnih mjesta priloženog pravilnika o radu, sistematizaciji.

7. Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu od 31. ožujka 2022. utvrđeno je da je tužiteljici otkazan ugovor o radu upravo radi ovo predmetnog događaja.

8. Uvidom u e-mail prepisku od 30. kolovoza do 2. rujna 2021. između tužene i adrese e- pošte [adresa elektroničke pošte] utvrđeno je tuženica osnovom naloga osobe sa tog računa izvršila ovopredmetnu isplatu, a što je potvrđeno i potvrdom o plaćanju i izvode s računa.

9. Svjedokinja ĆO u svom iskazu navodi da je u nekom trenutku kada Gradsko društvo crvenog križa nije moglo obavljati sve poslove koje su imali vezano uz računovodstvo, kao vlasnica knjigovodstvenog servisa, preuzela dio poslova temeljem ugovora o poslovnoj suradnji. Vršila je knjiženja, a ovdje tužena kao radnica tužitelja je vršila plaćanja. Kada je tužena slomila ruku i otišla na bolovanje, preuzela je i njen dio posla i tada joj je naznačila da postoji jedna isplata koju je izvršila po nalogu ravnatelja i za koju ne zna gdje će ju knjižiti. Za tu isplatu nije imala nikakav račun niti je imala odluku, bilo ravnatelja bilo odbora temeljem koje bi mogla to knjižiti. Svjedokinja je pitala ravnatelja što je sa tom isplatom od nekih 20.000,00 eura i on je rekao da za to prvi put čuje. Uplata koja je vršena prema stranoj tvrtki koja se nalazi u inozemstvu. Svjedokinja nadalje navodi da kada kao vlasnica knjigovodstvenog servisa dobije nalog isplatu većeg iznosa i ako ne zna o čemu je riječ, uvijek nazove i pita, odnosno ne vrši isplatu bez kontakta sa klijentima. Izvodi o isplatama došli su do nje, ali je radi obima posla kasnila sa knjiženjem i tek kada joj je tužena na to skrenula pažnju, provjeravala je to sa ravnateljem jer do tada još nije došlo na red za knjiženje. Ne sjeća se da li je bilo kakvih drugih takvih isplata u radu za tužitelja.

10. Svjedok HO u svom iskazu navodi da je predsjednik odbora Hrvatskog crvenog križa - Gradsko društvo crvenog križa, te mu je poznato da ravnatelj ima ovlaštenje odobravati naloge za isplatu do 70.000,00 kn , a iznad toga mu je potrebno odobrenje njih kao odbora. Ne sjeća se da je ravnatelj tada tražio kakvo odobrenje, a ukoliko bi tražio oni bi zasigurno o tome raspravljali i donijeli o tome odluku odobravaju li ili ne. Putem računovodstvenog servisa i samog ravnatelja je i upoznat sa ovopredmetnim događajem, gdje je izvršena isplata od strane tužene, nakon čega je pokrenut postupak, tuženoj je otkazan ugovor o radu i podnesena je kaznena prijava. Unutar udruge između zaposlenika su postojale određene nesuglasice i bila su određena pisma i prijave protiv ravnatelja te su utvrđivali osnovanost tih izjava i od tih ljudi koji su podnijeli takve prijave, samo je jedna osoba ostala kod svojih navoda, dok su svi drugi povukli prijave, neki su čak promijenili svoje iskaze. U odnosu na tu osobu koja nije povukla prijavu obaviješten je Državni Inspektorat, o čemu su oni odlučili što treba. Nadalje svjedok navodi da on kao predsjednik odbora nije imao osjećaj da bi u udruzi Hrvatskog crvenog križa - Gradsko društvo crvenog križa, postojala radna atmosfera koja bi dovela u pitanje funkcioniranje bilo kojeg zaposlenika unutar istog. Tužena mu se nikada nije obraćala nikakvim prijavama ni pritužbama na rad ravnatelja ili njegov odnos prema njoj. Tek nakon ove isplate, kada je utvrđeno da pogrešno obračunava plaću te kada je pozvana da se o tome očituje, u svojoj se obrani naknadno požalila na ravnatelja.

11. Svjedokinja UO je iskazala da je bila voditeljica odjela za treću životnu dob te je, zajedno s ovdje tuženom i još jednom kolegicom, ostala dislocirana u Željezari, dok su se ostali nakon obnove vratili u Tomislavovu ulicu. Komunikacija s ravnateljem im je bila otežana iz razloga što je tražio da mu se obraćaju samo mailom te ga nisu smjeli zvati telefonski. Kada bi kontaktirali s njim, to bi značilo lupanje vratima, vrijeđanje, prijetnje otkazima i sl., odnosno, kako je navela, citirajući ga: „Postupi kako sam ti rekao ili ću se zahvaliti na suradnji.“ Poznata joj je situacija sa tuženom i prijevarom uslijed koje je izvršila tu isplatu budući je sjedila s njom u uredu kada je radila tu isplatu. Sjeća se kada je došao taj mail, ona se vidno unervozila i rekla je " CO, gledaj što on od mene traži", ona je sa još jednom kolegicom došla do nje i zajedno su gledale taj mail. Fokusirale su se na sadržaj maila, gore je pisalo BO, ali se ne sjeća što je pisalo u nastavku mail adrese. Niti jedna od njih tri nije primijetila da bi ta adresa bila drugačija, odnosno nisu posumnjale da to nije mail koji je napisao ravnatelj jer je ta komunikacija odgovarala u cijelosti onome kako se on obraćao i inače je znao na taj način tražiti da se postupa. Tužena je cijeli dan s njime vršila prepisku, a možda čak i idući dan, ali u konačnici je nakon "njegovih odgovora", izvršila navedenu isplatu. Još mjesecima nakon toga su bile uvjerene da je ta isplata bila u redu i da je postupano po nalogu ravnatelja. Tužena ju je nazvala tek kada je dobila otkaz i rekla da je bila kod odvjetnice i da je vjerojatno riječ o prevari. Svjedokinja dalje navodi da je ondje radila trinaest godina od čega minimalno sedam godina u vrijeme tog ravnatelja i ravnatelj je od samog početka bio dosta težak u komunikaciji sa zaposlenicima. Istaknula je da je tužena spadala među osobe s kojima je imao loš odnos, a da se s vremenom takav odnos proširio na sve zaposlenike koji su ondje radili dulje vrijeme, budući da je ravnatelj stvarao neku svoju novu ekipu.Za navedeni događaj svjedokinja smatra odgovornim isključivo ravnatelja jer je on svojim postupanjem i ponašanjem doveo do toga da su mu se bojali obraćati i doveo je do poremećaja u komunikaciji, a što je dovelo do mogućnosti da se dogodi ovakva situacija. Ravnatelja se nije smjelo nazvati bez da se izlože vrijeđanju i verbalnom napadu. Protiv istog nije podnosila prijave nadležnim službama. Sud je iskazu svjedokinje poklonio vjeru, osim u pogledu njenog subjektivnog mišljenja tko je odgovoran za navedenu isplatu.

12. Svjedokinja JOE u svom iskazu u bitnome je iskazala da je bila zaposlena u Hrvatskom crvenom križu - Gradsko društvo crvenog križa kao voditeljica savjetovališta za djecu i mlade te je u međuvremenu sporazumno raskinula ugovor o radu i sada radi u okviru Sisačko-moslavačke županije, obiteljski centar. Nakon potresa svi su bili dislocirani na različite adrese. Sama si je pronašla ured blizu Segeste u kojem je radila, a kada je trebala nešto iskopirati, isprintati i slično, tada je odlazila u Željezaru u ured gdje je radila i tužena. Tom prilikom joj je tužena pokazala e-mail kojim joj je ravnatelj naložio isplatu iznosa od 20.000,00 €, kao i njihovu međusobnu korespondenciju koja je prethodila izvršenju te isplate. Nadalje navodi kako joj je tužena 2 do 3 mjeseca kasnije javila da se radilo o prijevari. Prema njezinom mišljenju, komunikacija između ravnatelja i zaposlenika iz „stare postave“ bila je destruktivne naravi te smatra da su ovaj nesporazum i spornu isplatu prouzročili upravo takvi odnosi, između ostalog i prema tuženoj. Budući da je ravnatelj s njima komunicirao putem e-maila i trećih osoba, takav je način komunikacije u konačnici i doveo do opisane situacije. Osobno nije pisala nikakve prijave protiv ravnatelja, Svjedokinja navodi da su zaposlenici međusobno razgovarali o njegovu ponašanju, a poznato joj je i da su drugi djelatnici pisali Hrvatskom crvenom križu kao glavnoj organizaciji. Vidjela je te mailove koje je navodno ravnatelj napisao tuženoj, a u niti jednom trenutku nije posumnjala da to nisu mailovi od ravnatelja s obzirom na njegov način komunikacije. Između sebe su pričali da li je to vezano za nekakav projekt i EU fondove. Sud je iskazu svjedokinje poklonio vjeru, osim u pogledu njenog subjektivnog mišljenja tko je odgovoran za navedenu isplatu.

13. Svjedok ČO je iskazao da je u Crvenom križu zaposlen na radnom mjestu zamjenika ravnatelja, voditelja službe za zaštitu zdravlja i povjerenik za zaštitu radnika. Poznata mu je situacija sa ovdje tuženom koja je izvršila uplatu većeg iznosa novca sa te domene temeljem mailova bez kontakta ravnatelja vezano za isto. Osobno kada mora nešto platiti uvijek kontaktira ravnatelja, koliko se sjeća tužena je imala profesionalan i korektan odnos sa ravnateljem i misli da ga je mogla nazvati vezano za ovaj slučaj. Tužena mu se kao povjereniku za zaštitu dostojanstva radnika nikada nije obraćala vezano za bilo kakva postupanja, vezano za ravnatelja ili drugih djelatnika Crvenog križa Sisak. Jedan se djelatnik žalio na ponašanje ravnatelja i on je taj zahtjev zaprimio i proslijedio i oni su obradili proceduru, a na tom je i ostalo.

Ravnatelj je bio dostupan na mobitel.

14. Svjedokinja GO u svom iskazu navodi da je u Crvenom križu zaposlena na odjelu dobrovoljnog darivanja krvi i pružanja prve pomoći te je nakon potresa bila dislocirana u Novo Selo prema Komarevu u Vatrogasnom domu. Tamo je bila sama i nije bilo drugih zaposlenika Crvenog križa osim volontera. Ravnatelj je sjedio skroz na drugoj lokaciji, nije imala nikakvih problema u kontaktu sa istim kada joj je nešto trebalo obratila bi mu se porukom i mobitelom i nikada nije bilo nikakvih problema u njihovom kontaktu, uvijek bi joj odgovarao. Često je bio na teretnu i kad bi išao na relaciju na kojoj bi se ona nalazila, znao je stati i navratiti. Nije čula da bi netko drugi imao problema u konaku sa ravnateljem kada bi ga zvao. Komunikacija sa ravnateljem je uvijek bila normalna. Zaposlila se 2019.

15. Svjedokinja TO iskazala je da je od 2016. do prosinca 2021., bila zaposlena u Crvenom križu te se zajedno sa ovdje tužiteljicom nalazila smještena u stanu u Željezari gdje su se nalazile tri kolegice koje ravnatelj nije mogao "smisliti" i još jedan kolega koji je bio na terenu. Točno se sjeća situacije kad je ovdje tužena zaprimila mail od ravnatelja u kojem je naloženo da prebaci veću svotu novca na neki nepoznati račun. Sjeća se da je ona u tom trenutku povikala " CO, što on sada hoće" te su ona i kolegica došle do nje i zajedno čitale taj mail. Sjeća se da su i guglale tu tvrtku no ništa im nije izbacivalo ali im nije bilo ništa čudno zato što je on inače imao takve ispade. Isto tako, sa n jima je imao vrlo loše odnose, izričito im je zabranio bilo kakvu komunikaciju osim putem maila. Tuženica nije poslala mail ravnatelju kojim traži potvrdu naloga jer ga se jako bojala. Kada bi ga nešto pitale npr. kada će doći potpisati neki nalog on kada bi došao stiskao bi šake, vikao bi i jednostavno su bile u strahu pa radi toga ovdje tuženica nije preispitivala njegov nalog već je postupila po njemu. Mailove je vidjela na laptopu koje je koristila ovdje tužena. Gore u mailu je pisalo ravnatelj i u potpisu je pisalo ravnatelj te nisu imale razloga sumnjati da to nije poslao on. U početku je njen odnos sa ravnateljem bio korektan međutim kada je počeo tražiti da ga vozi na neke privatne adrese , a u nalozima da piše da ga vozim npr. u Crveni križ u Zagreb, to je odbila i tada se njegovo ponašanje prema njoj promijenilo. Nije se mogla nikome obratiti budući da u odboru kojem se oni obraćaju sjede svi prijatelji ravnatelja koji postavljaju ravnatelja. Dodaje da je njih iz Crvenog križa otišlo 11 od ukupno 16 zaposlenika, a svjedokinja sam radila od 2016. do prosinca 2021. U odnosu na nekih 6, 7 ljudi u koje spada i tužena, ravnatelj se odnosio na isti način kao i prema njoj. Dobili su mail od ravnatelja da mu se ne mogu obraćati na drugi način nego mailom te su se na taj način njemu i obraćali. Zadnju godinu praktički nisu niti vidjele ravnatelja, već je kad bi nešto trebao, njegov zamjenik je zvao i ona bi se spuštala do automobila gdje su on i ravnatelj sjedili i uzela papire koje bi joj dali ili predala. Jednom prilikom je samo došao do tog stana u kojem su imale ured, uzeo je registratore iz susjedne sobe, a do njih nije ni navratio. U Crvenom križu ravnatelj bio BO kada se zaposlila. Svaki dan su bili u kontaktu sa ljudima. Sud je iskazu svjedokinje poklonio vjeru, osim u pogledu njenog subjektivnog mišljenja tko je odgovoran za navedenu isplatu.

16. Svjedok RO iskazao je da je od polovice 2018. do travnja 2022. radio u Crvenom križu te je otišao iz razloga što je ravnatelj rekao da za njegovim radnim mjestom više nema potrebe iako se projekt za pomoć starijim i nemoćnim osoba nastavio i nakon njegovog odlaska. Zajedno sa tuženom i još dvije kolegice bio je smješten u stanu u Željezari i komunikacija sa ravnateljem je uvijek bila neugodna. Ukoliko bi bila bilo kakva izvanredna situacija on je uvijek nastupao sa stavom " ja sam šef i bit će kako ja kažem". Tužena je stojećki podnosila ovakvo postupanje ali misli da joj nije bilo ugodno. Vezano za ovakvu komunikaciju i način rada dolazila je J rada ali im je rekla da im ona ne može pomoći, da se moraju obratiti sudu privatnom tužbom. Konkretno o isplati koja je predmet ove naknade štete nema neposredna saznanja. Za svaku grešku i ono što bi on smatrao greškom u radu ravnatelj se jako derao na njih, prijetio je teškom povredom Pravilnika o radu i svjedoku osobno je više puta rekao kako je on dijete poginulog Hrvatskog branitelja i da li on zna što on može uraditi. Svjedok nadalje navodi da ima imunološku bolest B te mu se za vrijeme rada kod tužitelja zdravstveno stanje znatno pogoršalo i svaka priča o tome mu pričinjava stres. U početku je imao vrlo dobar odnos sa ravnateljem, često su pili kavu. Međutim, ti odnosi su narušeni jer u svakoj kriznoj situaciji i bilo čemu što bi bilo drugačije od onog kako je on zamislio ravnatelj bi se počeo derati, a on jednostavno, s obzirom na dob i osobni dignitet nije si to mogao dozvoliti. Pokušao je više puta pričati o tome s njim, ali to nije išlo. Obratili su se ŽO, predsjedniku Hrvatskog Crvenog križa međutim on je to ispustio na Upravni odbor Sisačkog Crvenog križa i bili su saslušavani međutim nikada o tome nije dobio zapisnik što je tamo zapisano niti se išta više dalje vezano za to događalo. Unazad zadnje godine dana ravnatelj nije uopće želio sa njim komunicirati, on mu pošalje poruku, ovaj ne odgovori, zove ga, a on se ne javi te je morao s njim komunicirati preko tajnika. Ne zna kakva je bila komunikacija konkretno sa tuženicom jer je bio uglavnom izvan ureda, a kada je bio u uredu bio je u svojoj sobi, ali otvoreno zna da nije volio ovdje tuženu. U razgovoru sa ravnateljem znao je da on ne voli ovdje tuženicu kao niti kolegice koje su bile s njom u sobi i to LO, UO, VO, ĐO. Jednom prilikom je pred njim rekao kako ĐO zaslužuje da ima dijete sa posebnim potrebama, za svoju tajnicu je rekao da je glupa. Ravnatelj je dijelio ljude na podobne (njegove ljude) i nepodobne, a po kojem to kriteriju točno ne zna. Ravnatelj se derao i na jedne i na druge, jedino se nije derao na PO. Svi ovi ljudi koje je pobrojao osim ĐO više ne rade u Sisačkom Crvenom Križu. Kad su pisali prijavu, ostao kod svoje izjave, a koliko mu je poznato EO je odustala od izjave. Ne znam koliko je ljudi samo dalo otkaz, a koliko ih je dobilo otkaz. Ne može se sjetiti konkretno ni ove situacije konflikta ravnatelja sa ovdje tuženom ali je općenito bilo neugodno. Ravnatelj je zamjerao da majka i kći rade zajedno u Crvenom križu. Projekt od svjedoka je imao 2000 kuna mjesečno za gorivo i ravnatelj je traž io da ga se vozi kući u [adresa] te mu to nije mogao odbiti i vozio ga je, no iz svog novčanika je točio gorivo. Na kraju dodaje da Crveni križ nema novaca, nisu imali čak ni original Windowse, a nisu imali niti zaštitu od spam mailova. I njemu je znao doći neki takav mail ali iz konteksta i redoslijeda riječi se vidi da to nije nešto u redu.

17. Svjedokinja SO iskazuje da je zaposlena u Crvenom Križu Gradskog društva Sisak i u vrijeme ovopredmetnog događaja radila je dislocirano od mjesta sjedišta, a isto tako i od mjesta gdje je radila ovdje tužena te joj nije poznato ništa vezano uz sam predmet neposredno već je kasnije čula što se desilo. Kada je zgrada njihovog sjedišta obnovljena, ona je tamo vraćena, a koji su bili kriteriji za to da li netko se vraća u sjedište ili ne nije joj poznato. Počela je raditi kod tužitelja u veljači 2021. Njezin odnos sa ravnateljem BO bio korektan, kada ga je nešto trebala uvijek ga je mogla nazvati i pitati. Nikada nije bio neugodan prema njoj.

18. Svjedok BOE navodi da je bio zaposlen u Gradskom društvu Crveni Križ Sisak od 2021., do 1. svibnja 2024., na poslovima Europskih projekata te je nakon toga prešao raditi u Gradski Crveni Križ Zagreb. Dok je radio kod ovdje tužitelja imao je korektan odnos sa ravnateljem, kada god je nešto trebao mogao ga je nazvati i provjeriti ono što ga je zanimalo, n ije ga se bojao, bio je fer, tolerantan. Surađivao je sa ovdje tuženicom i može reći da je ta suradnja bila sasvim korektna. On je slao upute tuženici radi prirode svog posla, a vezano za posao. Ne može se sjetiti da bi nekada prenosio upute od ravnatelja, ali dopušta mogućnost da je bilo i takvih situacija. Nije bio u istoj kancelariji i na istom radnom mjestu sa ovdje tuženicom budući je on radio u logistici na skladištu, a tuženica u uredu.

19. Ravnatelj tužitelja BO u svom stranačkom iskazu navodi da je ravnatelj Hrvatskog crvenog križa - Gradsko društvo crvenog križa Sisak od 2014. i kroz svo to vrijeme je surađivao sa ovdje tuženom. Do potresa su bili u istoj zgradi i kontaktirali su osobno svaki dan, a nakon potresa 2020. su dislocirani na više mjes ta i nisu se viđali svaki dan ali su se čuli telefonom, dopisivali mailom i sl. Nakon potresa s obzirom na svrhu njihovog postojanja i velikog posla su angažirali i knjigovodstveni servis gospođe ĆO te je dio posla radila ona, a dio tužena kao njihov zaposlenik. Kada je gospođa JO negdje u jesen 2021. otišla na bolovanje, sav posao računovodstva, pa tako i posao koji je radila ovdje tužena JO je preuzeo knjigovodstveni servis ĆO i tada je utvrđeno da je napravljena investicija za koju nije imala ovlaštenje, a isto tako i adresa na koju je vršena uplata je bila u Londonu i svakom bi laiku bilo čudno da se uplata vrši na to mjesto. Nadalje može iskazati da je ovdje tužena, gospođa LO vršila poslove uplata njihovih računa režija, troškova razno raznih, nabava materijala, dočim nikada koliko on zna nije bilo plaćanja nikakve investicije do ovog puta. Kada je bilo u pitanju plaćanje investicija za navedeno čak ni on nije ovlašten davati odobrenje, već isto mora odobriti skupština. On inače kada tužena plaća njihova davanja, potpisuje te račune, međutim za ovo nije izdan račun već je bilo samo na izvodu, on to nije vidio, međutim i da je vidio, bilo bi gotovo jer je već plaćeno. Nisu odmah primijetili da je izvršena ta uplata, već kada je knjigovodstveni servis ĆO preuzeo posao ovdje tužene koja je bila na bolovanju i kada im je to javila, odmah nakon toga je on obavijestio predsjednika, odbor, angažirali su odvjetnika i podnijeli kaznenu prijavu protiv tužene. Misli da se tužena očitovala na prvi otkaz, a na drugi nije, a što pod time misli, kaže da se ne sjeća kako je točno to više išlo, no oni su nakon ovoga u potpunosti izgubili povjerenje u ovdje tuženu i njen nastavak radnog odnosa više nije bio moguć. Tuženoj je bio dostupan na telefon. Temeljem odluke odbora, on kao ravnatelj smije odobravati do iznosa od 70.000,00 kn, sada 9.290,60 €, a preko tog iznosa je potrebna suglasnost odbora. Tužena je njemu mailom slala izvode pa pretpostavlja da mu je izvod kojim je platila ovu investiciju dostavila odmah nakon toga, kao i svaki izvod prije toga. Potvrđuje da je u svibnju 2021. poslao mail zaposlenicima da im se vezano uz posao obraćaju putem maila iz razloga jer je to bilo nakon potresa kada su imali toliko posla da on jednostavno više nije mogao odgovarati, a kamoli na sve pozive. To se odnosilo prvenstveno na traženje godišnjeg odmora i slobodnih dana. Nakon tog maila, on je i dalje komunicirao sa zaposlenicima i telefonom. Broj zaposlenika se zbog potresa bitno povećao, praktički duplo. Od potresa pa do ovopredmetnog događaja vidio je tuženu više puta osobno. Radi reorganizacije posla tužena sa dijelom zaposlenika je ostala u Capragu, dok su se on i dio zaposlenika vratili u Tomislavovu ulicu nakon obnove, a treći dio je ostao na lokaciji Nikole Tesle bb.

20. Tužena JO u svom stranačkom iskazu u bitnome je navela da je 35 godina radila na različitim poslovima, promijenila je 6 ravnatelja u Crvenom križu i nakon potresa može reći da je taj ravnatelj zabranio komunikaciju njima starim radnicima koji su bili dislocirani u željezari, osim mailom. Ako bi razgovarali telefonom, to bi bilo na njegovu inicijativu, te bi taj razgovor bio u jednom pravcu, on bi pričao, a oni slušali. Naloge za plaćanja je dobivala bilo od ravnatelja, bilo od njegovih bliskih osoba i te bi naloge plaćanja platila pa bi nakon toga naknadno dobila odluku, bilo odbora, bilo ravnatelja vezano za to plaćanje te se ova situacija nije razlikovala u ničemu od puno različitih ranijih situacija. Ono što mora napomenuti da uslijed takve situacije i odnosa ravnatelja prema njoj, kada je vidjela da joj mail šalje ravnatelj i traži da nešto plati, vidjela je samo njegovo ime i prezime, budući da je bila u takvom psiho - fizičkom stanju i u odnosu sa njime. Iz njene korespondencije je vidljivo da se odupire tom plaćanju, da kaže da neće biti do plaće, no iz tog maila joj se govori da će se plaće platiti od novca koji će dobiti od Grada Siska, koju su doista i dobili i u cijeloj toj situaciji kada s jedne strane postoji pritisak, kada je ona inače dobivala naloge na sličan način bez odluka koje su naknadno stizale, ona je jednostavno izvršila tu isplatu i nije joj palo niti u jednom trenutku na pamet da to doista ne bi bio nalog ravnatelja. Od te njene uplate krajem kolovoza pa do sredine listopada nju nitko o tome nije ništa pitao iako je odmah kao i sve druge uplate u izvodu poslala ravnatelju, nego tek nakon jedno mjesec i pol dana ju je zvala gospođa iz računovodstva, ĆO te ju je pitala gdje da ona knjiži tu isplatu, ona joj je rekla da pita ravnatelja, ne zna da li ju je pitala ali nakon toga je uslijedio njezin otkaz. Kada je dobila otkaz, uzela je svu dokumentaciju i otišla do odvjetnice, koja joj je gledajući po tim mailovima rekla da smatra da je Internet prijevara i da se obrati policiji, što je ona i učinila. Ravnatelj je više puta mijenjao mail adresu. Unutar udruge Crvenog križa svatko ima svoj mail. Ne razumije se u mail adrese i njihovu sigurnost, odnosno da li je neka adresa eureplys.com ili yahoo.com, njoj to ništa ne znači. Oni su znali dobivati upozorenja o prevarama i tada onda ne bi mail niti otvarala, međutim ovaj mail kao takav po stilu pisanja, po kratkoć i i tonu u obliku naredbe i to što je poznata činjenica da će im Grad Sisak uplatiti novac, kod nje je dovelo do sigurnosti da se doista radi o nalogu ravnatelja. Ona nije niti vidjela tu mail adresu, samo joj je pisalo " BO" pa nije ni mogla vidjeti da se radi o različitoj adresi. Par dana prije ovog maila došao joj je najprije mail od gospodina BOE, koji je bliski suradnik ravnatelja koji je od nje tražio da mu napiše izvješće o izračunu utrošenih sredstava po programima u zadnjih 6 i pol mjeseci, a nakon toga joj je došao takav mail i od ravnatelja. Kada joj je došao ovaj nalog za isplatu, ona je to povezala sa ovim izvješćem naprijed, pretpostavljala je da se radi o uplati za neki projekt u suradnji sa Gradom Siskom. Budući da su već ranije imali sličan projekt s tvrtkom AVELANT, isto u suradnji sa Gradom Siskom. To je bio projekt za privlačenje sredstava od Europske unije i tu su već ranije imali uplatu, tada 40.000,00 kn i za taj projekt isto tako u trenutku kada je vršila plaćanje, nije dobila nikakvu odluku, niti ravnatelja niti odbora, samo račun na stol koji se treba podmiriti, a u ovom slučaju joj je putem maila poslan taj račun te je ona mislila da je u pitanju ista situacija. Nakon potresa se uduplao i posao koji su oni obavljali pa se tako i broj računa uplata -isplata bitno povećao. Bilo je i većih i brojnijih uplata i isplata po računu nakon potresa. Uplate su bile od strane Grada Siska, od Hrvatskog crvenog križa, od projekata koji su bili na njihovom području u to doba odobreni i projekt FEAD III od tada 4.100.000,00 kn. Isto tako može iskazati da je dobila od FO nalog za kupnju peći na oko tada 100.000,00 kn, te je taj nalog i izvršila i nikada nije dobila odluku o tome, iako vidi i sada kroz spis da je ona kreirana ali do nje nije došla. Isto je tako tada 117.000,00 kn plaćeno vozilo koje je plaćeno iz projekta FEAD III, temeljem računa. I gospođi ĆO i gospođi VO, koja je imala token i imala je uvid u račun, pitala da li je ta isplata provedena, to ih je pitala odmah nakon što je isplata izvršena i one su joj rekle da su vidjele ali ništa dalje nisu komunicirale. To iskazuje zato što nije ništa skrivala. Unatoč tome što je ona poslala mail sa tom isplatom ravnatelju, neposredno nakon što je izvršila tu isplatu i unatoč tome što je za to pitala svoju kolegicu i gospođu iz računovodstvenog servisa, nitko joj ništa nije rekao da ta uplata ne bi bila valjana ili da s njom nešto ne bi bilo u redu niti ju je bilo tko upozoravao da nešto ne bi štimalo do otkaza, smatrala je da postupa po nalogu ravnatelja. Kada bi ona ravnatelja nešto pitala vezano uz svoj posao, on bi se na nju otresao, isto tako kada je tražila pomoć, budući da više nije mogla raditi tu količinu posla, on joj je rekao da pazi što pita, da bi mogla dobiti i otkaz. Vršila je isplate za koje nije bilo sredstava u proračunu, a takav je bio nalog ravnatelja. Postojala je potreba da neke njezine isplate i uplate ravnatelj potpiše i to bi se odvijalo na način da bi oni koji su bili dislocirani cca 7-8 km od mjesta gdje je sjedio ravnatelj, dolazili do Tomislavove ulice u kojoj je bio ravnatelj, nisu imali ključ od zgrade već su morali zvoniti i tada bi netko od njemu bliskih osoba sišao i uzeo te račune, a vraćani su joj tako da je vani pričekala ili bi joj to netko dovezao u željezaru. U tom vremenu od 3 mjeseca, koliko je bila u željezari, on je jednom navratio do njih gore, dok inače u drugim prilikama bi ga netko dovezao do željezare, taj bi se popeo gore po račune, odnio njemu u auto, on bi potpisao i vratio bi taj zaposlenik natrag. Od svibnja 2021. pa do njenog otkaza ona nije imala neposrednu komunikaciju s ravnateljem jer se on odselio natrag u Tomislavovu gdje su oni bili. Bio joj je poznat broj mobitela ravnatelja. Prije ove uplate nije vršila niti jednu uplatu u [adresa]. Ravnatelj joj je i ranije znao slati nalog za uplatu s točnim podacima, čak joj je znao slati fotografije za vozilo koje je trebalo registrirati i račun. Znao je napisati na tome podmiriti hitno. U odnosu na tvrtku AVELANT iskazuje da je dostavljen račun fizički i ne zna da li je to Hrvatska tvrtka. Za taj iznos koji je bio na tom računu, ravnatelju ne treba odobrenje odbora, ali nije bilo njegove odluke uz taj račun. Pretpostavlja da je ona knjižila i sredstva kojima su plaćene i peći, ali u datom trenu ona ne zna za što su ta sredstva niti od kuda će se podmiriti. Na mjesečnoj bazi se mijenjala visina dozvoljenih sredstava koje je ravnatelj mogao odobravati bez nadzora odbora, odnosno ispravlja se i kaže da je to na šestomjesečnoj bazi. U trenutku plaćanja joj nije bilo poznato da bi iznos koji se plaćao, bio preko iznosa koji bi ravnatelj mogao odobriti. Nakon razgovora s ravnateljem gdje joj je rekao da bi mogla dobiti otkaz, organizirana joj je pomoć uz knjigovodstvenog servisa. Ravnatelja je prijavljivala inspekciji rada radi ne omogućavanja korištenja slobodnih dana radi prekovremenog rada u vrijeme potresa, dok s druge strane su nekome drugome ta prava dozvoljena. Bilo je situacija kada bi joj ravnateljevi bliski suradnici dali naredbu da nešto isplati i uz tu naredbu je u mailu bio i račun, kasnije bi taj račun dobila i fizički, ali ne uvijek jer je imala aplikaciju e-računi. U odnosu na ovopredmetnu situaciju navodi da je putem maila dobila naredbu ravnatelja i broj računa gdje je trebala platiti, nije fizički dobila račun. Niti kasnije nije dobila račun, ona je 13 dana nakon izvršene isplate, otišla na bolovanje.

21. Iz provedenih dokaza nesporno je utvrđeno da je postojao određeni antagonizam između tužene kao radnice i ravnatelja, postojali se elementi koji ukazuju da je narušen odnos između ravnatelja kao poslodavca i tužene kao zaposlenice, međutim isti elementi bi imali utjecaja na ovaj postupak da je u pitanju mobing ili nedopuštenost odluka o otkazu. U konkretnoj situaciji predmet postupka je šteta koju je tužena kao zaposlenik počinila poslodavcu time što je temeljem lažne mail adrese primala naloge " ravnatelja" i temeljem istog isplatila štetu. Tužena je radila na istim ili sličnim poslovima preko 30 godina, nije bila "omiljena" zaposlenica ravnatelja tuženika, iz iskaza nje i njenih radnih kolegica koje su se zatekle tamo kada je primala ove naloge vidljivo je da im je to bilo sumnjivo, da su čak guglale tu tvrtku, nisu o njoj ništa našle i tada ona isplaćuje taj novac ne provjeravajući da li nalog dolazi od strane ravnatelja. Tužiteljica je predlagala provođenje informatičkog vještačenja radi utvrđivanja da li se ova šteta mogla ukloniti postavljanjem jednostavnog zaštitnog sustava, međutim ovaj dokaz sud nije prihvatio, budući da je nesporno da nisu postojali zaštitni sustavi, te je isto tuženoj kao dugogodišnjoj radnici moralo biti poznato, te je to dapače još jedan elemenat radi kojeg je trebala svom postupanju dodati pojačanu pažnju, a ona nije uložila niti uobičajenu pažnju. Nije logično ni životno da osoba srednje životne dobi sa velikim radnim iskustvom postupi na ovaj način, za ovakvu isplatu je trebala tražiti pisani nalog poslodavca, te ukoliko bi joj on odbio dati takav pisani nalog, tada je trebala odbiti postupiti sukladno tome, a ne olako smatrajući da se dopisuje sa ravnateljem izvršiti ovu isplatu, jer ovdje se ne radi o par centi, već o iznosu od preko 20.000 Eura, te da je na računu bilo više novca tužena bi isplatila i veći iznos. Dakle tužena niti je provjerila da li joj ravnatelj doista daje takav nalog, niti je provjerila tko je ta tvrtka, koji je to posao temeljem kojeg se vrši isplata, bilo je iz računa vidljivo da se radi o računu u inozemstvu, pa sukladno tome sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica postupala olako, bez ulaganja dužne pažnje, što je protivno njenim godinama i stažu kod tuženika. Isto potvrđuje i to što je tuženoj radi istoga otkazan ugovor o radu , a ona nije tražila zaštitu svojih prava.

22. Člankom 107.Zakona o radu ( NN br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023 ; dalje ZR) radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi. U konkretnom slučaju tužitelj je dokazao pravno odgovarajuću uzročnu vezu između činjenice radno pravnog položaja tuženice kao radnice kod tužitelja kao poslodavca, njenog postupanja i nastale štete, kao i da je isključivo tuženica uzrokovala štetu propuštanjem dužne pažnje te postoji odštetna odgovornost tuženice u smislu odredbe članka 107. stavak 1. ZR-a.

23. Visina štete je u skladu s dokazima provedenim u postupku na tu okolnost i nije bila sporna u ovom postupku.

24. Člankom 8 ZR-a određeno je da na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava.

25. Člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 ; 69/2026; dalje ZOO) određeno je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

26. Člankom 1046. ZOO-a, određeno je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

27. U ovom postupku nesporno je utvrđeno da je tužitelju nastala šteta u gore navedenom iznosu od 20.783,51 Eura, a koja je posljedica krajnje nepažnje ovdje tužene. Dakle radi se o imovinskoj koju je tužena dužna nadoknaditi tuženiku.

28. Odluka o kamatama temelji se na članku 29. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima, računajući od nastanka štete.

29. Temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, sud je tužitelju je priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 625,00 Eur, sastav podneska od 20. veljače 2025. u iznosu od 625,00 Eur, zastupanje na ročištu 5.3.2025., u iznosu od 625,00 Eur, sastav podneska od 17.9.2025., u iznosu od 625,00 Eur, zastupanje na ročištu 16.10.2025. u iznosu od 625,00 Eur, zastupanje na ročištu 5. veljače 2026. u iznosu od 625,00 Eur, zastupanje na ročištu 7.4.2026. u iznosu od 625,00 Eur i zastupanje na ročištu 30. lipnja 2026. u iznosu od 625,00 Eur, što ukupno čini iznos od 5.000,00 Eur.

30. Radi svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

Sisak, 3. kolovoza 2026.

Sudac

Andrea Vasiljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana od dana dostave presude e-komunikacijom. Žalba se podnosi ovom sudu putem e-komunikacije, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku Domagoju Rupčiću, odvjetniku iz Siska

2. Tuženici po punomoćniku Berislavu Balenoviću, odvjetniku iz Siska