Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-8152/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Karmen Novak Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Gordane Korotaj kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Zlatka Hasića kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ČP, kojeg brani Marko Lešnjaković, odvjetnik iz Osijeka, zbog prekršaja iz članka 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br.67/2008, 48/10,74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), rješavajući o žalbi okrivljenika ČP, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 27. lipnja 2024. godine, broj: Pp – 4210/2023-8, u sjednici vijeća održanoj dana 3. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okrivljenika ČP kao neosnovana i potvrđuje se pobijana presuda.
II Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07.,39/13, 157/13- nastavno PZ) okrivljenik KP je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) eura, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljenik KP i kažnjen kaznom zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) dana, a koja se neće izvršiti ukoliko u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude okrivljenik ne počini jedno ili više djela prekršaja za koja mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene ( uvjetna osuda) zbog djela prekršaja iz članka 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. U izrečenu kaznu, okrivljeniku se u slučaju opziva uvjetne osude ima uračunati vrijeme proveeno u zadržavanju od 13. listopada 2023. u 23.13 sati do 14. listopada 2023. godine u 10,40 sati.
3. Uz kaznu okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec.
4. Pobijanom presudom okrivljenik je oslobođen dužnosti naknade troškova prekršajnog postupka.
5. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u kojoj u osnovi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio pravno relevantne činjenice s obzirom da je bez ikakve osnove punu vjeru poklonio iskazu svjedoka policijskog službenika i to bez ikakve savjesne i brižljive ocjene dokaza te da je iznesena nepravilna ocjena personalnog dokaza. Suprotno ocjeni prvostupanjskog suda da iz izvedenog dokaza ne proizlazi sa izvjesnošću da bi bilo utvrđeno da da je okrivljenik zatečen kako upravlja vozilom u prometu odnosno da bi se nalazio u svojstvu vozača ili drugog sudionika u prometu. Smatra da polcijski službenici nisu postupali u skladu s Pravilnikom o načinu postupanja policijskih službenika u obavljanju poslova nadzora i upravljanju prometa na cesti u smislu da nisu davali nikakve upute okrivljeniku o načinu korištenja i postupku ispitivanja prisutnosti alkohola u krvi, niti upozorili na posljedice odbijanja podvrgavanju ispitivanja i osobito da nije prošlo određeno vrijeme nakon postavljanja zahtjeva policijskog službenika za podvrgavanje ispitivanju prisutnosti alkohola u krvi na način da bi prošlo određeno vrijeme od konzumacije alkohola do ispitivanja. Smatra da su policijski službenici kada su uočili vozilo sa ugašenim svjetlima isto trebali zaustaviti uključivanjem plavog rotacionog svjetla, ili pločicom „stop policija“ ili drugim tehničkim sredstvom a što je izostalo predmetne zgode te su to vozilo izgubili iz vida te smatrali da je to vozilo okrivljenika koji je samo bio parkiran i prema okrivljeniku su neosnovano primjenili policijske ovlasti. Okrivljenik nadalje smatra da je u postupku trebao biti ispitan i drugi policijski službenik SP a da se činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdi a što je sud odbio. Konačno, smatra da je okrivljenika u skladu sa načelom IN DUBIO PRO REO trebalo osloboditi od optužbe.
6. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
7. Žalba nije osnovana.
8. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud), na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. t. 6., 7., 9. i 10., jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
9. Uvidom u stanje spisa, vidljivo je da je prvostupanjski sud ispitao okrivljenika, a u dokaznom postupku je sud kao svjedoka ispitao policijskog službenika TP, a sud je u postupku izveo i pisane dokaze koji prileže spisu pa je sud osnovano nakon provedenog postupka uzimajući u obzir izvedene dokaze kako svaki pojedini dokaz tako i u njihovoj ukupnosti te iste uspoređujući s obranom okrivljenika osnovano istog proglasio krivim i kaznio iz razloga koje navodi u obrazloženju pobijane presude a što u potpunosti prihvaća i ovaj sud.
10. Pravilno prvostupanjski sud navodi da svjedok nema nikakvog razloga bezrazložno teretiti okrivljenika jer je do utvrđenja djela prekršaja od strane okrivljenika došao u obavljanju svoje službe a niti poznaje od ranije okrivljenika a iz iskaza suprotno navodima žalitelja proizlazi da nije bilo zabune oko toga tko je upravljao vozilom jer je to bio upravo okrivljenik a nakon toga je provedena standardna procedura te su pristuplili alkotestiranju okrivljenika radi utvrđivanja prisutnosti alkohola u krvi a što je okrivljenik odbio. Nadalje, ovakvo ponašanje okrivljenika je predviđeno zakonom kao djelo prekršaja i logično je da svatko tko odbije alkotestiranje čini djelo prekršaja pa nema potrebe da u ovom slučaju policijski službenik upozorava okrivljenika da čini djelo prekršaja a kako to pogrešno navodi žalitelj. Konačno, kako je okrivljenik odbio alkotestiranje s obrazloženjem da on smatra da nije bilo potrebe odnosno osnove za isto, policijski službenici nisu trebali čekati da prođe bilo kakvo vrijeme, tako da je i ovaj žalbeni navod okrivljenika neosnovan. Kako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje nije bilo potrebe za salušanjem drugog policijskog služebenika BP.
11. Odlučujući o kazni, pravilno je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao kaznu zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) dana (uvjetna kazna) pa pravilno prvostupanjski sud smatra da će se svrha kažnjavanja ostvariti izricanjem navedene kazne, te da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja prekršaja ovakve vrste.
12. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, povodom žalbe okrivljenika, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere okrivljeniku da ne upravlja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca je primjerena.
13. Navedeno ponašanje okrivljenika iz članka 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom svih kategorija, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 13,27 do 663,61 eura, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.
13. Zbog izloženih razloga trebalo je riješiti kao u izreci.
U Zagrebu 3. kolovoza 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Zlatko Hasić
Karmen Novak Hrgović,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 (pet) otpravaka za: spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
