REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-627/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Hrvoje Plavšić, odvjetnik u Vinkovcima, Duga ulica 10, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, radi prava iz mirovinskog osiguranja, 3. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/24-01/03310169492, URBROJ: 341-99-05/3- 24-7061 od 19. svibnja 2025.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru KLASA: UP/I 141-02/24-01/03310169492, URBROJ: 341-22-05/3-24-17860 od 6. studenog 2024. i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojemu je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.750,00 eura (slovima: tisuću sedamsto pedeset eura) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/24- 01/03310169492, URBROJ: 341-99-05/3-24-7061 od 19. svibnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru KLASA: UP/I 141-02/24-01/03310169492, URBROJ: 341-22-05/3-24-17860 od 6. studenog 2024.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem se tužitelju ne priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

2. U tužbi tužitelj navodi da su nadležni vještaci u postupku pogrešno zaključili kako njegovo liječenje nije završeno budući da je stanje konačno i nije sposoban za bilo kakav posao. Prigovara da nije osobno pregledan te smatra da je nužno provesti neovisno vještačenje te predlaže u ovom sporu provesti isto po sudskom vještaku, specijalisti ortopedu Medicinskog fakulteta u Osijeku. Predlaže Sudu po provedenom postupku poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela i vratiti predmet na ponovni postupak uz naknadu troška ovog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbene navode te tvrdi kako su stručna tijela medicinskog vještačenja u oba stupnja, na temelju uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, suglasna u danoj ocjeni. Poziva se na propisano člankom 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje: ZOMO) i Uredbom o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 96/23., dalje: Uredba), te navodi da je postupak vještačenja pravilno proveden u skladu s propisanim člancima 123. do 130. ZOMO-a, kao i člankom 133. stavkom 3. tog Zakona, te je dano obrazloženje ispravno i pravilno pa sudsko vještačenje nije potrebno i istome se protivi. U vezi neposrednog pregleda tužitelja je naveo da odredbama Uredbe nije propisana obveza neposrednog pregleda pred nadležnim vijećima vještaka. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Raspravnim rješenjem od 14. studenoga 2025. Sud je usvojio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja po sudskom vještaku, specijalisti ortopedu, te je u skladu s zadatkom određenom sudskom vještaku rješenjem poslovni broj: Us I-627/2025-14 od 10. veljače 2026., dana 3. travnja 2026. Sudu dostavljen nalaz i mišljenje doc.prim.dr.sc. JĆ, dr.med.

4.1. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka (str. 38 do 40 spisa) zaključno proizlazi da je tužitelj 1966. godište, po zanimanju NKV radnik, te iz anamneze proizlazi da je zadobio kompresivni prijelom 8. torakalnog kralješka na podlozi osteoporoze, uz perzistirajući bolni sindrom torakalne kralježnice. Nadalje, u anamnezi je operativno liječeno desno rame zbog masivne rupture m. supraspinatusa uz pridruženu SLAP leziju, s posljedično trajno reduciranim opsegom pokreta i smanjenom mišićnom snagom. Također je evidentirano operativno liječenje desnog koljena zbog rupture medijalnog meniska, učinjena subtotalna medijalna meniscektomija, uz zaostale tegobe pri opterećenju. Uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju potvrđuju se navedene dijagnoze i provedeni oblici liječenja, uključujući slikovnu dijagnostiku, operativne zahvate i fizikalnu terapiju. Pri objektivnom pregledu utvrđuje se bolnost i smanjena pokretljivost torakalne kralježnice, ograničen opseg pokreta desnog ramenog zgloba, osobito pri abdukciji i elevaciji, uz reduciranu mišićnu snagu, te bolnost desnog koljena ograničenjem pri duljem hodu i stajanju. Na temelju kliničkog nalaza i dostupne dokumentacije utvrđuje se tra jno oštećenje lokomotornog sustava koje za posljedicu ima značajno smanjenje funkcionalne sposobnosti za rad koji zahtijeva fizičko opterećenje.

4.2. Vještak zaključno navodi da tužitelj nije sposoban za obavljanje poslova koji uključuju dizanje i nošenje tereta, rad u prisilnim položajima tijela, rad s rukama iznad razine ramena, niti za poslove koji zahtijevaju dugotrajno stajanje ili hodanje. Međutim, kod tužitelja je očuvana preostala radna sposobnost za obavljanje lakših, pretežito sjedilačkih poslova uz poštedu lokomotornog sustava. Slijedom navedenog, vještak utvrđuje da kod tužitelja postoji djelomični gubitak radne sposobnosti, dok potpuni gubitak radne sposobnosti, odnosno invalidnost nije utvrđen u smislu ZOMO- a.

5. Tužitelj se podneskom od 15. travnja 2026. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, navodeći da na isto nema primjedbe te da su stoga rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela nezakonita budući da je kod tužitelja nastupio djelomični gubitak radne sposobnosti. Stoga je ostao kod tužbenog zahtjeva.

6. Tuženik se 27. travnja 2026. očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka putem mišljenja vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Središnjeg ureda u Zagrebu, KLASA: 141-02/24-01/9174, URBROJ: 426-5-1/27-26-9 od 23. travnja 2026. koje je dostavio u prilogu. Iz istoga proizlazi da je to vijeće razmotrilo svu dostupnu medicinsku dokumentaciju i nalaz i mišljenje sudskog vještaka te je utvrdilo da je vještačenje prihvatljivo.

7. S obzirom da takvo očitovanje nadležnog tijela vještačenja, a u odnosu na koje tuženik nije predložio daljnje postupanje u ovom sporu, Sud je pozvao tuženika da se očituje priznaje li tužbeni zahtjev u cijelosti u skladu s propisanim člankom 102. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS).

7.1. Podneskom od 21. svibnja 2026. se tuženik po pozivu Suda očitovao navodeći da priznaje tužbeni zahtjev tužitelja na način da se ponište osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela i predmet vrati na ponovni postupak, Suglasan je i da se spor riješi bez održavanja rasprave prema članku 98. stavku 1. točki 1. ZUS-a.

8. Podneskom od 26. svibnja 2026. i tužitelj se suglasio sa rješavanjem spora bez održavanja rasprave u skladu s člankom 98. stavkom 1. točkom 1. ZUS-a te je zatražio naknadu troška spora pobliže određenog u tom podnesku (str. 52 spisa).

9. Budući da su stranke suglasne s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka te je tuženik predložio da na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja Sud odluči bez održavanja rasprave, u skladu s člankom 7. stavkom 2. u vezi s člankom 98. stavkom 1. točkama 1. i 6. ZUS-a, Sud je odlučio bez daljnjeg održavanja rasprave, a imajući pri tome u vidu i načelo učinkovitosti iz članka 8. ZUS-a, da se spor provede brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut 13. kolovoza 2024. povodom prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite, s ciljem utvrđivanja postoji li kod tužitelja u smislu članka 39. ZOMO-a, smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, odnosno djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti.

11.1 Navedenim člankom 39. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

11.2. Prema stavku 3. tog članka, djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima.

12. Iz sadržaja tužbe proizlazi spornim utvrđeno činjenično, odnosno zdravstveno stanje tužitelja te je li pravilno ocijenjeno da kod istoga ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični niti potpuni gubitka radne sposobnosti.

13. Osporavano prvostupanjsko rješenje od 6. studenoga 2024. je doneseno na temelju nalaza i mišljenja o radnoj sposobnosti osiguranika vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Područnog ureda u Osijeku, Izdvojenog mjesta rada Vukovar broj evidencije: 1140064 od 26. listopada 2024. prema kojem kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični niti potpuni gubitka radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti. To stoga što promjene u u zdravstvenom stanju tužitelja još nisu trajnog karaktera zbog potrebe daljnjeg liječenja i rehabilitacije.

13.1. U žalbenom postupku je u skladu s člankom 133. stavkom 3. ZOMO-a Vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 1252115 od 12. svibnja 2025. potvrdilo nalaz i ocjenu prvostupanjskog stručnog tijela vještačenja, a na temelju kojeg je osporavanim rješenjem tuženika od 19. svibnja 2025. odbijena žalba prednika tužitelja.

14. S obzirom na prethodno opisano činjenično stanje i navedene zakonske odredbe, te ocjenu sudskog vještaka koju su stranke u cijelosti prihvatile, proizlazi kao nesporno da kod tužitelja ne postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, ali da postoji djelomični gubitak iste. To stoga što je vještak utvrdio kako tužitelj nije sposoban za obavljanje poslova koji uključuju dizanje i nošenje tereta, rad u prisilnim položajima tijela, rad s rukama iznad razine ramena, niti za poslove koji zahtijevaju dugotrajno stajanje ili hodanje, ali da je tužitelja očuvana preostala radna sposobnost za obavljanje lakših, pretežito sjedilačkih poslova uz poštedu lokomotornog sustava.

14.1. Dakle, među strankama je nesporno da je kod tužitelja nastupio djelomični gubitak radne sposobnosti prema članku 39. stavku 3. ZOMO -a, a s kojom ocjenom sudskog vještaka se tuženik suglasio i stoga priznao tužbeni zahtjev na način da se osporavana rješenja ponište i predmet vrati na ponovni postupak radi priznavanja predmetnog prava, a što je prihvatio i tužitelj.

14.2. Slijedom iznesenoga, a odlučujući u skladu s priznanjem tužbenog zahtjeva i u okviru granica postavljenog tužbenog zahtjeva (članak 102. stavak 2. i članak 47. stavak 1. ZUS-a), Sud je osporavana rješenja ocijenio nezakonitima te na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio pobijane odluke (točke I. i II. izreke) i vratio predmet na ponovni postupak, u kojem će prvostupanjsko tijelo s obzirom na prihvaćanje ocjene sudskog vještaka odlučiti u skladu s istim.

15. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbama članka 144. i 147. ZUS-a, a visina troškova je određena u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., dalje: Tarifa), odnosno predviđenim Tbr. 52. stavkom 3., a u skladu sa zatraženim troškom.

15.1. Člankom 144. stavkom 3. ZUS-a je propisano da se vrijednost spora smatra neprocjenjivom te se stoga u upravnom sporu primjenjuje Tbr. 27. točka 1. podstavak 2. prema kojem za sastavljanje tužbe, odgovora na tužbu, prijedloga za donošenje privremene mjere, prijedloga za nagodbu te obrazloženih podnesaka s činjeničnim ili pravnim navodima u prvostupanjskom upravnom sporu u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova. Vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife).

15.2. Tako tužitelju pripada zatraženi trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 27/1 Tarife), uz pripadajući iznos PDV-a od po 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife), te trošak vještačenja od 500,00 eura, odnosno ukupno 1.750,00 eura.

15.3. U vezi naknade troška za sastav podneska od 15. travnja 2026. isti ne sadrži nikakve nove činjenične niti pravne navode te se stoga izdatak za sastav tog podneska ne može smatrati opravdanim prema odredbi članka 144. stavka 1. ZUS-a.

15.4. Trošak sastava žalbe iz upravnom postupku, kojeg je tužitelj također zatražio, je neosnovan, budući da za odlučivanje o trošku upravnog postupka je nadležno upravno tijelo u skladu s predviđenim člankom 161. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.), a ne ovaj Sud.

15.5. Slijedom iznesenoga, a budući da je tužitelj uspio u sporu, pripada mu pravo na naknadu priznatog troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.750,00 eura, u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a, a koji mu je tuženik dužan naknaditi, dok je u odnosu na neosnovano zatraženi trošak isti odbijen.

15.6. Stoga je Sud odlučio kao u točki III. izreke presude.

U Osijeku 3. kolovoza 2026.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točki I. i II. ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS- a). Protiv točke III. je dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku, uz podnesak tužitelja od 26.05.2026. i spis up. postupka

,